REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1015/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice ŽČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INSTITUTA ZA ANTROPOLOGIJU, Zagreb, Ulica Ljudevita Gaja 32, OIB: 93710699926, koga zastupa punomoćnik po zaposlenju ŽČ, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 12. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da odluke tuženika od 6. svibnja 2025. i 21. svibnja 2025. o nedopuštanju korištenja plaćenog dopusta tužiteljici za dan 9. svibnja 2025. nisu dopuštene.
II Nalaže se tuženiku INSTITUTU ZA ANTROPOLOGIJU isplatiti tužiteljici ŽČA iznos od 223,41 EUR (slovima: dvije stotine dvadeset tri eura i četrdeset jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku INSTITUTU ZA ANTROPOLOGIJU naknaditi tužiteljici ŽČA trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR (slovima: stotinu osamdeset sedam eura i pedeset centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 4. lipnja 2025. navodi da je zaposlena kod tuženika kojem je 6. svibnja 2025. podnijela zahtjev za korištenje jednog dana plaćenog dopusta za dan 9. svibnja 2025. radi sudjelovanja na sindikalnoj aktivnosti, sukladno članku 43. stavku 1. točki 9. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (dalje: TKU), da je tuženik 6. svibnja 2025. odbio tužiteljičin zahtjev uz obrazloženje da se prosvjed u organizaciji sindikata ne može podvesti pod citiranu normu TKU, da je stoga tužiteljica za 9. svibnja 2025. podnijela zahtjev za korištenje godišnjeg odmora kako bi mogla sudjelovati na prosvjedu zakazanom za navedeni dan u organizaciji sindikata koji djeluju u području obrazovanja i znanosti, među kojima je organizator i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, čiji je tužiteljica član, da je tuženik odobrio tužiteljici zahtjev za korištenje godišnjeg odmora, da je tužiteljica 20. svibnja 2025. protiv odluke tuženika o neodobravanju korištenja plaćenog dopusta podnijela Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio Rješenjem od 21. svibnja 2025. navodeći da najavljeni prosvjed ne predstavlja sindikalnu aktivnost, dostavljenim tužiteljici istog dana. Smatra da gramatičkim i teleološkim tumačenjem samog naziva aktivnosti jasno proizlazi da sindikalni prosvjed predstavlja sindikalnu aktivnost jer sindikat putem svojih sindikalnih akcija promiče i štiti prava svojih članova, a sindikalni prosvjed predstavlja temeljnu sindikalnu aktivnost radi zaštite i promicanja prava svojih članova. S obzirom da je tužiteljici tuženik nezakonito odbio korištenje plaćenog dopusta, tužiteljica je morala iskoristiti jedan dan godišnjeg odmora čime joj je nastala šteta zbog nepotrebno iskorištenog dana godišnjeg odmora u visini jedne izgubljene dnevnice. Slijedom navedenog, predlaže utvrditi nedopuštenima Odluke tuženika od 6. svibnja 2025. i 21. svibnja 2025. o nedopuštanju korištenja plaćenog dopusta tužiteljici za dan 9. svibnja 2025. te po osnovi naknade štete naložiti tuženiku isplatu brutoiznosa od 223,41 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. svibnja 2025. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 24. lipnja 2025. ne osporava činjenične navode iz tužbe, dok osporava osnovu tužbenog zahtjeva. Navodi da je upoznao tužiteljicu s mišljenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o pravu na korištenje plaćenog dopusta, koje je dobio od Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih putem službene elektroničke pošte, u kojem je navedeno da citiranom odredbom TKU ni na koji način nije obuhvaćeno pravo na korištenje plaćenog dopusta (na teret poslodavca) radi sudjelovanja na sindikalnom prosvjedu. Navodi da je tužiteljici za iskorišteni dan godišnjeg odmora isplatio naknadu plaće u brutoiznosu od 242,96 EUR. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova tuženiku.
3. Tužiteljica je 6. svibnja 2025. saznala za odluku tuženika o neodobravanju korištenja plaćenog dopusta (list 6 spisa), protiv koje je 20. svibnja 2025. podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je tuženik odbio Rješenjem od 21. svibnja 2025., dostavljenim tužiteljici istog dana (list 13-14 spisa). Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 4. lipnja 2025., ocjena je ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; dalje: ZR).
4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem dopisa tužiteljice od 5. svibnja 2025. s potvrdom o dostavi (list 5-7 spisa), molbe za korištenje godišnjeg odmora od 8. svibnja 2025. (list 8-9 spisa), evidencije radnog vremena (list 10 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 20. svibnja 2025. (list 11-12, 14-15 spisa), Rješenja tuženika od 21. svibnja 2025. s potvrdom o dostavi (list 13-15 spisa), obračunskih lista za isplatu plaće (list 16-18 spisa), izračuna (list 19 spisa), dopisa Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 18. travnja 2025. (list 24-25 spisa).
5. Tužiteljica je na ročištu održanom 28. listopada 2025. odustala od dokaznih prijedloga za saslušanje tužiteljice i neimenovanih svjedoka te provođenja financijskog vještačenja, slijedom čega sud navedene dokaze nije izvodio.
6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenim odluka tuženika od 6. svibnja 2025. i 21. svibnja 2025. te za naknadu štete u brutoiznosu od 223,41 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. svibnja 2025. do isplate.
8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, da je 6. svibnja 2025. podnijela zahtjev za korištenje plaćenog dopusta za dan 9. svibnja 2025. radi sudjelovanja na prosvjedu u organizaciji Školskog sindikata Preporod, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, koji zahtjev je tuženik odbio odlukom od 6. svibnja 2025., protiv koje je tužiteljica 20. svibnja 2025. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio Rješenjem od 21. svibnja 2025., dostavljenim tužiteljici istog dana.
9. Sporno je u ovom predmetu ima li tužiteljica pravo na korištenje plaćenog dopusta radi sudjelovanja na prosvjedu u organizaciji sindikata čiji je član te je li joj zbog takvog postupanja tuženika prouzročena šteta.
10. Odredbom članka 43. stavka 1. točke 9. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 29/2024; dalje: TKU) propisano je da zaposlenik ima, između ostalog, pravo na do dva dana plaćenog dopusta tijekom jedne kalendarske godine radi sudjelovanja na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima.
11. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica 6. svibnja 2025. podnijela zahtjev za korištenje jednog dana plaćenog dopusta za dan 9. svibnja 2025. radi sudjelovanja na prosvjedu organiziranog, između ostalog, od strane Nezavisnog sindikata znanosti i visoko obrazovanja, čiji je tužiteljica član, te da joj tuženik taj zahtjev nije odobrio sukladno tumačenju i uputi Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.
12. Sindikalni prosvjed je oblik javnog okupljanja koji organizira sindikat s ciljem zaštite i promicanja prava i interesa radnika, spada pod kategoriju mirnog okupljanja i javnog prosvjeda prema Zakonu o javnom okupljanju ("Narodne novine" broj: 128/99, 90/05, 139/05, 150/05, 82/11, 78/12 i 114/22), a njegova svrha je javno izražavanje i promicanje socijalnih, gospodarskih ili drugih radničkih ciljeva.
13. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, prosvjed organiziran od strane sindikata čiji je tužiteljica član predstavlja sindikalnu aktivnost pa tužiteljica ima pravo na plaćeni dopust za sudjelovanje na istom, sukladno odredbi članka 43. stavka 1. točke 9. TKU.
14. Budući da je tuženik u svojim odlukama od 6. svibnja 2025. i 21. svibnja 2025. zauzeo stav da tužiteljica nema pravo na plaćeni dopust radi sudjelovanja na prosvjedu organiziranom 9. svibnja 2025. od strane sindikata čiji je tužiteljica član, predmetne odluke tuženika ocjenjene su nedopuštenima.
15. Stoga je odlučeno kao u stavku I izreke presude.
16. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovog suda, tuženik (štetnik) je svojim postupanjem (neodobravanjem tužiteljici korištenja jednog dana plaćenog dopusta) počinio štetnu radnju kojom je nastala šteta na strani tužiteljice (oštećenice) zbog potrebe korištenja jednog dana godišnjeg odmora za 9. svibnja 2025. u visini jedne izgubljene dnevnice u brutoiznosu, koja visina tijekom postupka nije bila sporna, da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete te da je odluka tuženika od 6. svibnja 2025. nedopuštena (protupravnost štetne radnje).
17. Kako su u konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog suda, kumulativno ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, tako je, na temelju odredbe članka 111. ZR i članka 433.a stavka 1. ZPP, odlučeno kao u stavku II izreke presude.
18. Zatezne kamate na iznos imovinske štete dosuđene su tužiteljici od 10. svibnja 2025. (dana nakon korištenja godišnjeg odmora), na temelju odredbe članka 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
19. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. ZOO.
20. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
21. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 223,41 EUR.
22. Tužiteljici je dosuđen trošak sastava tužbe od 25 bodova (Tbr. 7/1), sastava podneska od 17. listopada 2025. (kojim se očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu) od 25 bodova (Tbr. 8/1) te pristupa na ročište održano 28. listopada 2025. od 25 bodova (Tbr. 9/1), što, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 187,50 EUR.
23. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.
24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. prosinca 2025.
Sutkinja
Mateja Cvitić Gašparac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku
