REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1385/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona j.t.d., Rijeka, Korzo 8, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, Službe sigurnosti plovidbe, Rijeka, Senjsko pristanište 3, OIB:22874515170, radi inspekcijskog nadzora, 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se tč. 4., 5. i 6. izreke rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, Službe sigurnosti plovidbe, KLASA: UP/I-342-24/24-03/1009, URBROJ: 530-04-5-1-24-2 od 26. srpnja 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

U ponovljenom postupku tuženik je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (dvije tisuće petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelju je, temeljem odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. 83/23; dalje: ZPDML) u tč. 1. i 2. izreke izrečena zabrana (1) daljnja upotrebe i korištenja pomorskog dobra, kojeg u naravi čini dio morskog akvatorija ispred dijela nekretnina katastarske oznake čest.br. 1094/2, 10162/2 i 10311, k. o. [katastarska općina], zbog izvršenog zahvata u prostoru, postavljanjem sidrenog sustava — za sidrenje plovila, bez valjane pravne osnove i (2) daljnja upotreba i gospodarsko korištenje pomorskog dobra, kojeg u naravi čini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], predio Podraprost, a u svrhu obavljanja djelatnosti iznajmljivanja plovila reg. oznake [registarska oznaka], bez valjane pravne osnove. U tč. 3. izreke pobijanog rješenja određeno je da zabrana upotrebe i gospodarskog korištenja pomorskog dobra iz tč 1. i 2. izreke traje dok tužitelj ne ishodi koncesiju u svrhu korištenja i postavljanja sidrenog sustava — sidrišta na dijelu morskog akvatorija, a ispred dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno dok ne ishodi rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru a u svrhu obavljanja djelatnosti iznajmljivanja plovila reg. oznake [registarska oznaka]. Tč. 4. izreke naređeno je tužitelju da sa neospornog dijela pomorskog dobra, dijela morskog akvatorija a ispred k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave rješenja, ukloni izvedeni zahvat u prostoru, sidreno polje — sidreni sustav za sidrenje plovila sa cjelokupnim sidrenim sustavom (betonske blokove, sidreni lanac i plutače), sve označeno reklamom „sidrišta", na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te vraćanje pomorskog dobra u prvotno stanje, sukladno njegovoj prirodi i namjeni, radi otklanjanja posljedica izvedenog zahvata u prostoru. Tč. 5 izreke određeno je da je tužitelj dužan odmah nakon izvršenja naredbe iz tč 4. izreke o tome obavijestiti tuženika, a u tč. 5. da će se u slučaju da tužitelj postupi po nalogu iz tč. 4. izvršenje rješenja provesti putem treće osobe.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u tč. 4., 5. i 6. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te u tužbi i tijekom spora (podnesak od 21. listopada 2025., održana rasprava), u bitnom, izlaže kako slijedi. Uvodno, pojašnjava da mu je temeljem Ugovora o koncesiji za luku posebne namjene – sidrište Crnika zaključenim dana 8. kolovoza 2001. godine s Primorsko-goranskom županijom, a sukladno ranijoj Odluci o dodjeli koncesije za luku posebne namjene – sidrište Crnika, dato ovlaštenje za gospodarsko korištenje luke posebne namjene županijskog značaja – sidrište Crnika na razdoblje od 4 godine, i to radi obavljanja djelatnosti za koju je utvrđena posebna namjena Luke. Nakon isteka koncesije, imao je ishođena koncesijska odobrenja i to isključivo za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja plutača (bova) od strane Grada Raba i Općine Lopar, što bi značilo da od isteka navedene koncesije (razdoblje od 2004. godine) pa do danas nije koristio sidreni sustav za sidrenje plovila za svoje potrebe. Tužitelj tvrdi da je sidreno polje – sidreni sustav za sidrenje plovila sa cjelokupnim sidrenim sustavom (betonske blokove, sidreni lanac i plutače) postavljeno prije nego je zaključen Ugovor o koncesiji i to za potrebe korištenja gostiju hotela Imperijal. Ističe da je predmetni sidreni sustav zaveden u Nautičkom informacijskom sustavu (dalje: NIS) prije 8. kolovoza 2001., a glede navoda tuženika (iz odgovora na tužbu) da sidrište Crnika — Rab (NBL HR 123) nije aktivno u sustavu CIMIS (Hrvatski integrirani pomorski informacijski sustav) i aplikaciji NIS i to od 17. kolovoza 2017. godine, tužitelj ukazuje na činjenicu kako nedostatak ažuriranja u CIMIS sustavu od 2017. godine ne negira fizičko postojanje sidrenog sustava niti njegovu funkcionalnost. Ističe da je uvala Crnika i dalje označena u službenim nautičkim kartama kao sigurno sidrište. Nadalje, tužitelj navodi da je iz Odluke o koncesiji u Ugovora o koncesiji razvidno da je predmetno sidrište već postojalo. Osporava tvrdnju tuženika da je priznao postavljanje sidrenog sustava prilikom provođenja inspekcijskog nadzora te navodi da je pukim uvidom u sadržaj Zapisnika o provođenju službene radnje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, KLASA: UP/I-342-24/24-03/1009, URBROJ: 530-04-5-1-24-1 od 10. srpnja 2024. (dalje: Zapisnik) moguće jasno razaznati kako isti ne sadrži niti jednu njegovu izjavu o postavljanju sustava ili priznavanja postavljanja istog. Svojom izjavom na Zapisnik isključivo potvrđuje korištenje sidrišta, a što sigurno samo po sebi ne implicira i instalaciju istoga. Zaključno, tužitelj ističe da je osnovni preduvjet za primjenu upravne mjere određene odredbom čl. 188. ZPDML-a da su stvari (u ovom slučaju sidreni sustav) postavljene bez valjane pravne osnove. Međutim, ako je sidreni sustav izvorno bio valjano i zakonito postavljen onda je taj uvjet neispunjen. Naglašava da je tuženik morao jasno utvrditi i dokazati ne samo tko je koristio sustav, već i tko ga je postavio i da li je to postavljanje u trenutku izvedbe bilo protupravno. Ako je sidreni sustav izvorno postavljen legalno, njegovo kasnije korištenje bez koncesije jest prekršaj prema odredbi čl. 186. ZPDML-a (zabrana korištenja), ali to retroaktivno ne čini samu instalaciju ilegalnom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i podnesku od 7. studenog 2025., u bitnom, ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijane odluke. Ističe da sidrište Crnika — Rab (NBL HR123), suprotno navodima tužitelja, nije aktivno u sustavu CIMIS i aplikaciji NIS i to od 17. kolovoza 2017. Osim toga, uvidom u službene pomorske navigacijske karte i publikacije (izdane od Hrvatskog hidrografskog instituta) a čija je uporaba obvezna za hidrografsku-navigacijsku sigurnost u prometu i to u službenu pomorsku navigacijsku kartu 100-18 Rijeka — Kvarner, elektroničke ENC ćelije kao i službene pomorske navigacijske publikacije: Peljar I Jadransko more — istočna obala (izdanje 2012.) te Peljar za male brodove I. dio Savudrijska vala (Piranski zaljev) — Virsko more (2020.), za uvalu Crnika podatak o „postojanju nautičkog sidrišta u uvali Crnika (otok Rab)" nije publiciran. Nadalje, tuženik navodi da činjenice koje navodi tužitelj, da sidreno polje sidreni sustav za sidrenje plovila sa cjelokupnim sidrenim sustavom postavljeno prije nego je dodijeljena koncesije, ukazuje na priznanje tužitelja da je isti izvršio navedeni zahvat u prostoru. Navodi da je obveza tužitelja da ukloni predmetni sireni sustav proizlazi iz odredbe čl. 9.4. Ugovora o koncesiji. Sukladno izjavi tužitelja na Zapisnik, od čega se sastoji sidreni sustav, ukazuje da isti i dalje, protupravno, bez pravne osnove i dalje koristi sidrište iz čega da proizlazi zaključak da predmetno sidreno polje po isteku ugovora o koncesiji nije uklonio sa pomorskog dobra, odnosno i dalje ga koristi, što je i utvrđeno inspekcijskim nadzorom. Napominje da je tužitelj potpisao predmetni Zapisnik bez primjedbi. Nadalje, navodi da iz Ugovora o koncesiji proizlazi da gospodarsko korištenje luke uključuje obvezu ovlaštenika koncesije da koristi i održava luku pažnjom dobrog gospodarstvenika, što obuhvaća i sidreni sustav. Stoga je nesporno da je postavljanje i održavanje sidrenog sustava bilo sastavni dio gospodarskog korištenja pomorskog dobra te da odgovornost za njegovo postavljanje pripada tužitelju kao ovlašteniku koncesije (čl. 5. Ugovora o koncesiji). Ovlaštenik koncesije dužan je održavati sustav u skladu s ugovorom i studijom gospodarske opravdanosti. Budući da tužitelj sustav koristi i nakon isteka koncesije, očito je da ga je on sam postavio i da ga i dalje koristi bez pravnog temelja, čime njegova tvrdnja da sidreni sustav „postoji od prije” nije utemeljena. Zaključno, ističe da je sustav vidljivo očuvan i funkcionalan, što pokazuje da ga tužitelj kontinuirano koristi i održava. Samo aktivno korištenje i održavanje sustava može objasniti njegovu funkcionalnost, što implicira da ga je tužitelj postavio i njime upravlja.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši izvođenje istih suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Među strankama ovog upravnog spora nesporno Ugovorom o koncesiji od 8. kolovoza 2001. tužitelju dano ovlaštenje za gospodarsko korištenje luke posebne namjene – sidrište Crnika na razdoblje 4 godine; da su granice pomorskog dobra (i površina) određeni Odlukom o dodjeli koncesije, KLASA: 022-04/01-03/13, URBROJ: 2170/01-21/01-9 od 2. kolovoza 2001; da je nakon isteka Ugovora o koncesiji tužitelj nastavio koristiti predmetno pomorsko dobro obavljajući na istom gospodarsku djelatnost iznajmljivanja bova (temeljem koncesijski odobrenja izdanih od strana Grada Raba i Općine Lopar).

9. Sporno je da li su tužitelju zakonito izrečene upravne mjere (1) uklanjanja sidrenog polja – sidrenog sustava za sidrenje plovila sa cjelokupnim sidrenim sustavom (betonski blokovi, sidreni lanac i bove) te (2) povrata pomorskog dobra u prvotno stanje.

10. Naredba za uklanjanje je upravna mjera inspekcijskog nadzora koja se donosi radi uklanjanja građevine i njezinih dijelova, objekata gotove konstrukcije, tipskih i drugih objekata jednostavne gradnje, pomorskih objekata, lučkih uređaja, vozila, olupina, podrtina, štandova, raznih drugih predmeta, stvari, otpada i svega ostalog što je izgrađeno, postavljeno ili odloženo na pomorsko dobro bez valjane pravne osnove propisane ovim Zakonom i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona (čl.

188. st. 1. tč. 1. ZPDML-a.

11. Naredba za povrat pomorskog dobra u prvotno stanje je upravna mjera inspekcijskog nadzora kojom se nalaže saniranje i vraćanje pomorskog dobra u prvotno stanje, sukladno njegovoj prirodi i namjeni, radi otklanjanja posljedica protupravnog zahvata u prostoru ili drugih ljudskih radnji zbog kojih se može donijeti upravna mjera zabrane korištenja pomorskog dobra i/ili druga upravna mjera inspekcijskog nadzora propisana odredbama ovoga Zakona (čl. 190. st. 1. ZPDML-a).

12. Analizirajući sadržaj dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka i ovog spora ocjena je ovog Suda da činjenice koje su utvrđene u tijeku inspekcijskog nadzora ne daju pouzdanu osnovu za zaključak da je tužitelj izveo zahvat na pomorskom dobru postavljanjem sidrenog sustava za sidrenje plovila u dijelu morskog akvatorija ispred k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Suprotno navodima tuženika iznijetim u obrazloženju osporavanoga akta te u ovom sporu (odgovor na tužbu, podnesak od 7. studenog 2025.) takav zaključak ne može se izvesti iz sadržaja Ugovora o koncesiji, budući se u istom ne spominje postavljanje sidrenog sustava, kao niti iz izjave tužitelja dane na Zapisnik, budući da u predmetnoj izjavi tužitelj nije izrijekom naveo da je upravo on izveo sporni zahvat.

13. Slijedom prethodno navedenog, obzirom da su činjenice odlučne za rješavanje ove upravne stvari ostale nerazjašnjenje to Sud nije mogao otkloniti prigovore tužitelja iznijete u tužbi i tijekom spora. Posljedično tome, rješenje tuženika u osporenom dijelu (tč. 4., 5. i 6. izreke) nije se moglo mogla ocijeniti zakonitim, radi čega je isto trebalo poništiti kako bi se navedeni propusti otklonili u ponovnom postupku. Stoga je, na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao tč. I. izreke.

14. Odluka Suda o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čine radnje sastavljanja tužbe (Tbr. 27. tč. 1. Tarife) i pristupa ročištu održanom dana 13. studenog 2025. (Tbr. 27. tč. 2 Tarife), za svaku radnju u pojedinačnom iznosu od 1.000,00 €, uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46 Tarife) u iznosu 250,00 €, odnosno sveukupno 2.500,00 €.

U Rijeci 12. prosinca 2025.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke u tč. I. izreke ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

Protiv odluke u tč. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS- a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i

Denona j.t.d., Rijeka, Korzo 8

- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi sigurnosti plovidbe,

Lučkoj kapetaniji Rijeka, Službi sigurnosti plovidbe, Rijeka, Senjsko pristanište 3