1                        Poslovni broj: 9 Gž-1119/2023-2

 

 

Poslovni broj: 9 Gž-1119/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o. R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. i p. d.o.o. iz R., protiv tuženika C. P. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. B., odvjetnici iz P., radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Povrv-285/2020-8 od 9. svibnja 2023., dana 20. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Povrv-285/2020-8 od 9. svibnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice M. P. iz P. poslovni broj: Ovrv-177/2020-2 od 5. ožujka 2020. i tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 413,10 EURA/3.112,50 kn, dok je pod točkom III. izreke odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

 

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. 

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi posl.br. Ovrv-177/2020-2 od 5. ožujka 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.022,02 EUR/7.700,40 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospjelosti do isplate, s osnove dospjele i neplaćene zajedničke pričuve za razdoblje od 15. ožujka 2017. do 15. veljače 2020., za stan br. 6. na prvom katu zgrade u R., sa pripadajućim spremištem, garažnim mjestom 4 i parkirnim mjestom 8.

 

6. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je ovaj postupak iniciran prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ovrhovoditelja, sada tužitelja, povodom kojeg prijedloga je javna bilježnica M. P. iz P. donijela rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-177/2020-2 od 5. ožujka 2020., a protiv kojeg rješenja je ovršenik, sada tuženik, podnio prigovor u kojem je naveo da je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 22. ožujka 2014. prodao predmetni stan kupcu – O. G. T. k.d. sa sjedištem u Ujedinjenom kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske (dalje u tekstu: Ugovor o kupoprodaji), posljedično čemu od tog datuma više nije vlasnik stana za kojega ga tužitelj tereti za plaćanje zajedničke pričuve. Tuženik je u prigovoru istaknuo da je o navedenom obavijestio tužitelja odmah po primitku obavijesti o dugovanju od 29. srpnja 2019. i dostavio mu sklopljeni Ugovor o kupoprodaji, tako da je tužitelju prije podnošenja prijedloga za ovrhu bilo poznato da tuženik nije bio vlasnik predmetne nekretnine u utuženom razdoblju. Kao dokaz svojih tvrdnji, tuženik je uz prigovor dostavio Ugovor o kupoprodaji, obavijest o dugovanju i presliku elektroničke pošte od 13. kolovoza 2019, a istaknuo je i prigovor zastare.

 

6.1. Utvrdivši da je tuženik upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik posebnog dijela – stana br. 6 na prvom katu zgrade u R., sa pripadajućim spremištem, garažnim mjestom 4 i parkirnim mjestom 8., da je isti 22. ožujka 2014. predmetni stan sa pripadajućim spremištem, garažnim mjestom i parkirnim mjestom temeljem Ugovora o kupoprodaji prodao O. g. t. k.d., da je potpis tuženika kao prodavatelja na Ugovoru o kupoprodaji ovjeren kod javnog bilježnika 27. ožujka 2014., da je čl. 7. Ugovora o kupoprodaji tuženik kao prodavatelj ovlastio kupca da bez ikakvih daljnjih odobrenja izvrši prijenos prava vlasništva nekretnine koja je predmet tog Ugovora u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci sa imena tuženika na ime kupca, dok je čl. 5. tog Ugovora ugovoreno da kupac stupa u posjed nekretnine nakon potpisa Ugovora o kupoprodaji, prvostupanjski sud je utvrdio da je Ugovor o kupoprodaji realiziran i da je O. g. t. k.d. izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine. Kako je tuženik elektroničkom poštom od 13. kolovoza 2019. osporio tražbinu tužitelja i dostavio mu Ugovor o kupoprodaji kojim je potkrijepio svoje navode, a tužitelj je unatoč tome, nakon što je obaviješten da tuženik nije vlasnik predmetnog stana, 4. ožujka 2020. inicirao ovaj postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu, prvostupanjski sud je utvrdio da je u utuženom razdoblju obveznik plaćanja zajedničke pričuve za predmetni stan bio stvarni vlasnik istog – O. G. T. k.d., posljedično čemu je odlučio kao pod točkom I. izreke.

7 Pobijajući navedenu presudu tužitelj sadržajem žalbe ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, ističući da mu prvostupanjski sud uz prigovor tuženika nije dostavio presliku elektroničke pošte kojom ga je tuženik obavijestio o sklopljenom Ugovoru o kupoprodaji, te ga je odbio sa prijedlogom za odgodu pripremnog ročišta kako bi se mogao očitovati na isto. Stoga smatra da taj dokaz nije mogao prihvatiti relevantnim bez omogućavanja tužitelju da se o istom očituje. Navodi da i u slučaju da je prvostupanjski sud uzeo u obzir kao elektroničku poštu kojom ga je tuženik obavijestio o sklopljenom Ugovoru o kupoprodaji, da je tuženik time osporio njegovu tražbinu od mjeseca nakon slanja te elektroničke pošte, odnosno od kolovoza 2019. do ožujka 2020., zbog čega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, tim više što tuženik svoju tvrdnju da nije u posjedu predmetnog stana temelji samo na Ugovoru o kupoprodaji.

 

8 Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tužitelja, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. uz iznimke propisane st. 2. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 80/22.) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

 

9 Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

 

9.1. Kako tužitelj ne osporava primitak prigovora tuženika u kojem se isti poziva na okolnosti vezane uz korespondenciju stranaka u svezi promjene vlasništva predmetnog stana temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine i dostave istog tužitelju, a koja korespondencija se odvijala prije podnošenja prijedloga za ovrhu tužitelja kao ovrhovoditelja, te ne spori primitak primjerka navedenog Ugovora i e-mail poruku od strane tuženika, činjenica da tužitelju uz prigovor nije dostavljen primjerak navedenog Ugovora, te preslik e-mail poruke ne upućuje na zaključak da bi mu zbog toga bilo onemogućeno raspravljane u ovom predmetu, pa je netočna tvrdnja tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Osim toga, ispitujući prvostupanjsku presudu primjenom odredbe 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u pobijanoj odluci bila počinjena i bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Preostalim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

 

10.1. Naime, neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da nije bilo uvjeta da prvostupanjski sud, na temelju predmetne elektroničke pošte kojom je ga je tuženik obavijestio da nije vlasnik predmetnog stana, u cijelosti ukine predmetni platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, obzirom da se utužena tražbina s osnove zajedničke pričuve odnosi na razdoblje od 15. ožujka 2017. do 15. veljače 2020., dok je Ugovor o kupoprodaji sklopljen 22. ožujka 2014.

 

10.2. Točno je da se pravo vlasništva na nekretnini formalno stječe upisom u zemljišnu knjigu, kao što je točno i da je vlasnik posebnog dijela zgrade koje je povezano sa suvlasništvom nekretnine u obvezi plaćati zajedničku pričuvu koja prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17) predstavlja namjenski vezanu zajedničku imovinu svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjenu za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

 

10.3. Međutim, u konkretnom slučaju, bez obzira što se kupac temeljem Ugovora o kupoprodaji nije upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetnog stana, kraj činjenice da tužitelj nije osporio posjed nekretnine kupcu, a nije osporio niti valjanost predmetnog Ugovora o kupoprodaji, ocjena je ovoga suda da je kupac od 22. ožujka 2014. izvanknjižni vlasnik predmetnog stana, a time i obveznik plaćanja zajedničke pričuve u utuženom razdoblju. Osim toga, ako je knjižno stanje vlasništva različito od stvarnog stanja, a što tuženik tvrdi tijekom čitavog postupka, a tužitelj je to saznao najkasnije od 13. kolovoza 2019., odnosno prije podnošenja prijedloga za ovrhu, tada tužitelj ne može s uspjehom postavljati prema tuženiku zahtjev za plaćanje obvezne pričuve (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Rev 2643/2016-2 od 1. ožujka 2017.), s time da je unutar zastarnog roka mogao pokrenuti postupak radi naplate zajedničke pričuve od izvanknjižnog vlasnika.

 

11. Stoga, kako je u konkretnom slučaju tuženik dokazao da više nije vlasnik predmetnog stana, već je izvanknjižni vlasnik istog O. G. T. k.d., da je predmetnim Ugovorom o kupoprodaji od 22. ožujka 2014. tuženik ovlastio kupca da temeljem tog Ugovora bez ikakvog daljnjeg odobrenja na predmetnom stanu izvrši prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci sa njegovog imena na ime O. G. T. k.d., to je prvostupanjski sud na tako utvrđenom činjeničnom stanju, koje ne može biti predmet razmatranja po žalbi u postupku u sporu male vrijednosti, pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio kao u točki I. izreke, zaključivši da je stvarni vlasnik predmetnog stana na koju se odnosi utužena zajednička pričuva O. G. T. k.d., a koja činjenica da je bila poznata tužitelju prije podnošenja prijedloga za ovrhu.

 

12. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom II. i III. izreke odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a iz koje proizlazi da ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužitelj u žalbi odluku o troškovima postupka sadržajno uopće ne pobija.

 

U Varaždinu 20. listopada 2023.