REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-6438/24-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćniku zastupana po punomoćniku Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnicu Marinelu Marić i punomoćnika tuženika odvjetničku vježbenicu LĐ, dana 12. prosinca 2025. godine

presudio je

I. Odredba čl, 11.3. Završne odredbe Ugovora o kreditu broj 9012169455 od 14. prosinca 2006. godine zaključenog između tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB_02535697732 kao kreditora koja glasi:“ Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % od iznosa kredita… sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.“ utvrđuje se ništetnim i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732 isplatiti tužitelju ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 212,44 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od 19. prosinca 2006. godine pa do isplate po stopi iz čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, a sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak u iznosu od 1.079,64 € sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu dana 14.prosinca 2006. godine kojim je tuženi isplatio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.199,01 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Kredit je dan na rok otplate od 84 mjeseci. Člankom 11.3.Završne odredbe predmetnog ugovora tužitelju je nametnuta ugovorena naknada u visini od 1,50 % od iznosa kredita , jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Radi se o tzv. Ulaznoj naknadi na koju je tužitelj bio primoran pristati odnosno platiti kako bi mogao dobiti traženi kredit. Tužitelju je na ime tzv. ulazne naknade tuženika naplatio iznos od 212,44 € od 1,50 % kredita. Spornim člankom 11.3.Ugovora o kreditu regulirana je obveza tužitelja na plaćanje naknade u slučaju dobivanja kredita. Tužitelj ističe da se ovdje radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je tada bio na snazi. Tim člankom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je člankom 2. Istog članka propisano je da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca ,te zbog toga potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca .Iz toga proizlazi da je navedena odredba o ulaznoj naknadi ništetna .Tuženi tužitelja nije uopće upoznao sa sadržajem ugovora tj. te odredbe. U konačnici tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov dok priznaje visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, ističe prigovor potrošača na strani tužitelja, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, otplatni plan, saslušan je tužitelj, prijepis knjigovodstvene kartice.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom vezano za kupnju motornog vozila.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu kojeg su dana 14.prosinca 2006. godine sklopili tužitelj i tuženik u dijelu koji se odnosi na jednokratnu naknadu odnosno tzv. ulaznu naknadu sadržanu u čl.11.3. Ugovora.

9. Nije sporno da je tuženi trgovac u smislu čl.3.toč.2 Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje nije sporno da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. Toč.1.Zakoa o zaštiti potrošača. Također nesporno proizlazi da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile obvezu tužiteljice da prije korištenja kredita tuženiku plati naknadu za obradu kredita u iznosu od1,50 % iznosa kredita. Također nije sporno da tužitelj nije prije ili u trenutku sklapanja Ugovora obaviještena o troškovima koji se tom naknadom podmiruju, odnosno usluga koje se njome plaćaju.

10. Sporna je osnovanost zahtjeva za isplatu.

11. Odredbom čl. 173.st.1.tada važećeg Zakona o bankama tuženi je bio dužan na pogodnom mjestu u svojim poslovnim prostorijama učiniti dostupnim informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima. U skladu sa st.3. toč. 4 čl.173. pod obaveznim informiranjem koje se odnosi na odobravanje kredita podrazumijevaju se podaci o naknadama, odnosno provizijama koje banke zaračunava korisniku kredita.

12. Sud je saslušao tužitelja koji je izjavio da je podigao kredit za kupnju automobila kojeg ima i danas. Prvo se obratio u auto kući ,a oni su ga uputili u banku. Ugovor je pročitao. Vidio je odredbu o ulaznoj naknadi interesirao se što to znači i rečeno mu je da su to troškovi za obradu kredita. Nisu mu rekli koji su to troškovi. Javni bilježnik mu isto nije ništa objašnjavao. Ugovor je potpisao. Nije imao obrt u vrijeme potpisivanja Ugovora . Bio je zaposlen u Jamnici.

13. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer je isti iskaz životan, logičan i istinit.

14. Tužitelju je najkasnije prije sklapanja Ugovora ova odredba morala postati poznata jer je sadržana u samom njegovom tekstu. Očito iz onoga što je tužitelj izjavio istom ta ugovorna odredba nije bila protumačena.

15. Prilikom ocijene je li sporna ugovorna odredba sporna, sud je uz primjenu čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi u vrijeme kada je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

16. Kad je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 81. st.1. Zakona o parničnom postupku odlučno je ocijeniti bi li tuženi pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem mogao razumno očekivati da bi tužitelj bio prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da ni informativni letci ni sama ugovorna odredba ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koja se ona odnosi, a posebice imajući na umu da je za iznos naknade tužitelju umanjen iznos kredita koji mu je stoga stavljen na raspolaganje ne u ugovorenom nego umanjenom iznosu, ne može se zaključiti da je tuženi mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

17. Kada je riječ o ispitivanju mogućnosti postojanja znatne neravnoteže ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi s jedne strane i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obaveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

18. Odredbe čl. 1021. Do 1024. Zakona o obveznim odnosima ne predviđaju plaćanje naknade za obradu redita, a takva obveza nije predviđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

19. U skladu s čl. 59. toč. 3 ZPP-a ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojim se ti troškovi mogu promijeniti.

20. Zbog svega navedenog odredbom čl. 87.st.1.Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna pa je sud presudio kao u točki jedan izreke.

21. Imajući na umu navedenog, tužitelj na temelju 1111.st.1 Zakona o obveznim odnosima pripada pravo na vraćanje isplate koju je učinio na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe čl.11.3.Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita tzv. Ulaznoj naknadi i to u nespornom iznosu od 212,44 €.

22. Tužitelju je uz primjenu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima dosuđena i zakonska zatezna kamata na iznos koji je plaćen na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekuće prvog idućeg dana nakon plaćanja pa do isplate.

23. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

24. Prigovor zastare tuženika također nije osnovan. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. godine zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustavovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da odluka u stavku jedan ove presude još nije pravomoćna pa nije počelo niti teći petogodišnji zastarni rok, neosnovano tuženi tvrdi da je zahtjev za isplatu zastario.

25. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT I to za sastav tužbe 200 €, podnesak 18.3.2025. 200 €, ročište 1.7.2025. 200 €, ročište 24.10. 2025. 200 € odnosno ukupno 800 €. Tom iznosu sud priznaje 25 % PDV-a tako da je trošak 1.000 €. Sud priznaje tužitelju pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 € i pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 € tako da je ukupan trošak tužitelja 1.079,64 €.

U Zagrebu, 12. prosinca 2025. godine

Sudac

Ines Gutzmirtl Špehar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud u Zagrebu.

DNA:

1. pun. stranaka