REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-937/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE, Remetinečka cesta 3, Zagreb, OIB: 16361613293, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o., Trg žrtava fašizma 6, Zagreb, protiv tuženika ŽUPANIJSKE CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., OIB: 86962125052, Zagrebačka cesta 44a, Donja Zelina, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku ŽUPANIJSKE CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., OIB: 86962125052, Zagrebačka cesta 44a, Donja Zelina isplatiti tužitelju ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE, Remetinečka cesta 3, Zagreb, OIB: 16361613293 iznos od 6.178,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.894,17 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III./ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 331,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2025. do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na troškove postupka u iznosu od 1.984,17 EUR preko stope zatezne kamate dosuđene pod točkom II. ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. svibnja 2024. protiv tuženika podnio tužbu radi isplate iznosa od 6.178,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkog ugovora. U tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da je temeljem pravomoćne presude ovog suda pod brojem P-2468/2016 od 27. studenog 2019. isplatio Croatia osiguranju d.d. navedeni novčani iznos po osnovi odgovornosti za štetni događaj koji se dogodio 9. prosinca 2012. radi neodržavanja županijske ceste broj 3034 u Dugom Selu. Tužitelj navodi da je s tuženikom za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2012., u smislu čl. 33. st. 3. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11.), sklopio Ugovor o redovnom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta od 30. prosinca 2011. predmetom kojeg je izvođenje radova redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području Zagrebačke županije u ugovorenom razdoblju. Prema tom Ugovoru, tuženik je putem svoje ophodarske službe bio dužan vršiti ophodnju navedene prometnice, postaviti prometnu signalizaciju u slučaju izvanrednog stanja kolnika te pozvati svoje službe da saniraju kolnik. Navedeno je propisano Pravilnikom o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine" br. 25/98., 162/98., 180/04., 84/11.) na koji upućuje Ugovor, međutim tuženik nije postupio sukladno preuzetim ugovornim obvezama, uslijed čega je u postupku koji se kod ovog suda vodio pod brojem P-2468/2016 utvrđena odštetna odgovornost tužitelja. Ističe da je predmet ovog spora zahtjev za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze koju je tužitelj od tuženika mogao potraživati od izvršenog plaćanja naknade štete temeljem pravomoćne presude, odnosno od 2. srpnja 2021. jer je isplatu oštećeniku izvršio 1. srpnja 2021., a najranije od primitka pravomoćne presude, odnosno od 15. lipnja 2021. budući da je presudu zaprimio 14. lipnja 2021. Prije tog trenutka, tužitelj nije mogao znati da je došlo do povrede ugovorne obveze. U konkretnom se slučaju radi o ugovornoj obvezi tuženika koju mu je temeljem zakona tužitelj povjerio, a ista se sastoji od obveze poduzimanja, u zimskim uvjetima, zaštitnih mjera protiv stvaranja poledice, snježnih nanosa, zapuha i lavina te čišćenja snijega s kolnika i prometne signalizacije.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnio 20. lipnja 2024. i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ističe prigovor zastare i prekluzije te prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik tvrdi da je s tužiteljem bio u ugovornom odnosu i stoga on ne može biti odgovoran oštećenicima za štetu koja im je nastala kao korisnicima javne ceste uslijed stanja javne ceste, jer je to zakonska obveza tužitelja. Ističe kako sama činjenica da je tužitelj temeljem pravomoćne presude oštećeniku nadoknadio štetu jer je utvrđen propust u održavanju javne ceste ne znači da je taj propust počinio tuženik. Na tuženika tužitelj nije prenio svoje zakonske obveze i dužnosti ako mu je gospodarskim ugovorom povjerio izvršenje radova. Tuženik navodi da je ugovor koji je među strankama sklopljen ugovor o djelu, a tuženik je ispunio sve ugovorene obveze za 2012., što je tužitelj potvrdio potpisom i ovjerom kompletne ugovorne dokumentacije i za to tuženiku isplatio naknadu. Stoga tuženik ističe prigovor prekluzije u smislu čl. 604.-606. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO). Pored toga, tuženik ističe i prigovor zastare budući da se utuženo potraživanje odnosi na štetni događaj iz 2012. Ističe i prigovor pogrešne kvalifikacije tužbenog zahtjeva navodeći da je tuženik plaćanjem naknade štete oštećeniku ispunio svoju, a ne tuženikovu obvezu. Tuženik tvrdi da je u vršenju preventivnih radova radi sprječavanja nastanka poledice na cesti postupao s povećanom pažnjom prema pravilima struke i prema Planu zimske službe. Ističe da njegova dužnost nije bila da osigura suhe i crne kolnike niti očistiti cestu od snijega, nego osigurati prohodnost sukladno odredbama Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta. Zaključno navodi da tuženik ne odgovara po načelu objektivne odgovornosti, nego po načelu dokazane krivnje. Ujedno navodi da nije sporna sama visina tužbenog zahtjeva.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid i pročitao je dokumentaciju u spisu. Izvršen je uvid u spis ovog suda pod brojem P-2468/2016 te su za potrebe ovog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitani iskazi svjedoka DF i MF (list 72. i 79. navedenog spisa). Ujedno je saslušan kao svjedok SF (list 111. -112. spisa) i provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Peri Todoroviću, dipl. ing. iz Zagreba (list 120.-126. spisa).

4. Ocjenom provedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno, tako i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP) te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.178,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2021. do isplate po osnovi naknade štete zbog povrede ugovorne obveze.

6. Neosnovan je time prigovor tuženika o pogrešnoj kvalifikaciji tužbenog zahtjeva budući da iz činjeničnih navoda tužbe niti iz tužbenog zahtjeva ne proizlazi da se radi o regresnom zahtjevu, odnosno da tužitelj zahtijeva od tuženika plaćanje iznosa koji je platio oštećeniku umjesto tuženika.

7. Između stranaka nije sporno da su za 2012. bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora od 30. prosinca 2011., nije sporno da je predmeti ugovor sklopljen temeljem čl. 33. st. 3. Zakona o cestama, odnosno da je njime tužitelj povjerio tuženiku, kao pravnoj osobi koja je registrirana i specijalizirana te tehnički i kadrovski opremljena za obavljanje radova održavanja javnih cesta, obavljanje tih radova u 2012. Navedeni ugovor na koji se tužitelj pozvao nije priložen uz tužbu, međutim iz navoda tuženika sadržanih u odgovoru na tužbu, odnosno navoda koje je isticao tijekom čitavog postupka, ne proizlazi da je među strankama sporan sadržaj tog ugovora.

8. Nije sporna činjenica da je predmetnim ugovorom obuhvaćena i županijska cesta broj 3034 u Dugom Selu na kojoj je 9. prosinca 2012. došlo do štetnog događaja. Prema podacima iz spisa pod brojem P-2468/2016 proizlazi da su u navedenom štetnom događaju sudjelovali MF koja je upravljala vozilom reg. oznake [registarska oznaka] DV i DF koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod Croatia osiguranje d.d., a koje osiguravajuće društvo je, kao osiguratelj štetnika, nadoknadilo štetu oštećeniku u tom događaju te je od ovdje tužitelja, a tamo tuženika, kao osobe suodgovorne za štetu u omjeru od 50% u tom sporu potraživalo regresnu naknadu štete. Naime u tom je postupku utvrđeno da je DF nadzor nad vozilom budući da nije imao propisanu zimsku opremu i budući da kolnik nije bio očišćen od snijega i leda te je bio slabo posut, a širina kolnika kojom su prometovala vozila je bila bitno smanjena. U sporu koji se vodio pod brojem P-2468/2016 pravomoćnom presudom od 27. studenog 2019. utvrđena je suodgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50%. Nesporna je i činjenica da je tuženik temeljem navedene presude isplatio utuženi iznos.

9. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija te osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti, jednako kao i pitanje zastare utužene tražbine. Sporno je i pitanje prekluzije prava tužitelja.

10. Uvidom u Zapisnik o očevidu MUP-a, PU Zagrebačke, PP Dugo Selo broj 511- 19-38/6-OP-773/12 od 9. prosinca 2012. (list 32. -36. spisa P-2468/2016) utvrđeno je da se prometna nezgoda dogodila na županijskoj cesti 3034 u Dugom Selu 9. prosinca 2012. oko 12:00 sati te da je je u trenutku nezgode kolnik ceste bilo zaleđen, snijeg nerazgrnut, odnosno da je u potpunosti bio prekriven nerazgrnutim snijegom i ledom te slabo posut, dok je širina kolnika kojom su prometovala vozila bila bitno smanjena.

11. Prema podacima iz Dnevnika zimske službe za dane 8. i 9. prosinca 2012. (list 49.-58. spisa P-2468/2016, odnosno 85.-91. ovog spisa) vozila tuženika su dionicu ceste Vrbovec-Dugo Selo 8. prosinca 2012. nekoliko puta posipale solju i sipinom i čistile, a na dan štetnog događaja u 12:40 sati (vozilo reg. oznake [registarska oznaka]) i u 17:00 sati (vozila reg. oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka]).

12. Iz spisa pod brojem P-2648/2016 (sadržaj obrazloženja presude od 27. studenog 2019.) proizlazi da je DF, osiguranik tužitelja iz tog postupka, pravomoćnom presudom osuđen za počinjenje prekršaja iz čl. 236. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11.) jer je u zimskim uvjetima na cesti vozilom upravljao bez propisane zimske opreme, a budući da su se na pogonskim kotačima nalazili ljetni pneumatici.

13. Iz iskaza svjedoka DF danog u postupku koji se vodio pod brojem P-2468/2016 proizlazi da je 9. prosinca 2012. led bio prisutan na cijeloj dužini kolnika jer nije bio očišćen, a uslijed čega je došlo do zanošenja zadnjeg kraja vozila kojim je upravljao te je došlo do udara u vozilo kojim je upravljala gospođa MF.

14. Iz iskaza svjedokinje MF danog u postupku koji se vodio pod brojem P-2468/2016 proizlazi da je 9. prosinca 2012. bio sunčan dan, dok je na cesti bila velika količina snijega i leda odnosno da je bio debeli sloj leda i da je cesta od leda bila grbava.

15. U odnosu na stanje kolnika u vrijeme nastanka štetnog događaja svjedoci DF i MF su međusobno suglasno iskazivali. Njihovi iskazi u tom dijelu nisu u suprotnosti sa materijalnim dokazima u spisu, prije svega sa zapisnikom o očevidu pa je stoga u odnosu na te relevantne činjenice sud u cijelosti povjerovao njihovim iskazima.

16. Saslušan kao svjedok u ovom sporu, SF, koji je zaposlen kod tuženika kao voditelj službe za redovito održavanje ceste, naveo je da je snijeg počeo padati u petak navečer 7. prosinca 2012. te je padao cijeli dan 8. prosinca 2012. i napadale su velike količine snijega, a temperatura se nije podizala preko -3°C. Naveo je da nisu uspjeli očistiti cestu i spriječiti stvaranje ledene kore koliko god su se trudili sa svim raspoloživim kapacitetima. Iskazao je da je prema Planu zimske službe za područje Vrbovca predviđeno šest vozila, dok su ih tog dana koristili 11, tako da su radili svim kapacitetima i više od Plana zimske službe, vršili su posipavanje i čišćenje snijega ralicama, a zbog jakog vjetra su se stvarali snježni nanosi pa je svjedok angažirao stroj za utovar sa asfaltne baze radi raščišćavanja i još jednu kombinirku za čišćenje tih nanosa. U odnosu na zaštitne mjere protiv stvaranja poledice naveo je da su cestu odmah nakon što je počeo padati snijeg preventivno posuli sa solju, a nakon toga su nastavili čistiti i raliti snijeg te posipati solju. Nakon što je snijeg prestao padati, ostala je ledena kora koju metodom posipanja i ralicom nisu uspjeli skinuti, što nisu uspjeli niti nakon 4-5 dana nego tek nakon što je došlo do porasta temperature. Pojasnio je da je ta ledena kora bila debljine 10-20 cm te je ona bila preko cijele ceste, a oni su danonoćno bili na cesti i gledali kako će to skinuti. Istaknuo je da je na tu županijsku cestu bio preusmjeren sav promet sa autoceste te je ista cijelo vrijeme bila prohodna za promet sa zimskom opremom (zimske gume ili lanci). Dodao je da iz Dnevnika zimske službe proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja temperatura bila +2°C.

17. Iskazu ovog svjedoka sud je povjerovao u dijelu u kojem je naveo da je na dan koji je prethodio prometnoj nezgodi napadala velika količina snijega na predmetnoj dionici ceste. Međutim, s obzirom na podatke sadržane u Dnevniku zimske službe za dan 9. prosinca 2012., neuvjerljiv je iskaz svjedoka u dijelu u kojem je naveo da su radili svim raspoloživim kapacitetima budući da je sporna dionica županijske ceste tog dana posipana i čišćena prvi put tek u 12:40 sati, odnosno nakon nastanka štetnog događaja.

18. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Pere Todorovića, dipl. ing. iz Zagreba proizlazi da se prometna nezgoda dogodila na način da je vozilo kojim je upravljao DF, krećući se brzinom od oko 33 km/h, zbog zanošenja smjerom obrnutim od smjera rotacije kazaljke na satu, prednjim lijevim dijelom prešlo na sebi lijevu prometnu traku, u kojem trenutku se vozilo kojim je upravljala MF kretalo brzinom od oko 23 km/h krećući se ravno po sebi desnoj prometnoj traci. Prema nalazu vještaka, sudar se dogodio u prometnoj traci kojom se kretalo vozilo kojim je upravljala MF. Kolnik na mjestu štetnog događaja je prema utvrđenju vještaka bio zaleđen i prekriven nerazgrnutim snijegom, što je vještak zaključio temeljem zapisnika o očevidu i fotodokumentacije. U takvom stanju kolnika, prosječno uvježban vozač ne može znati niti pretpostaviti da vozilom nailazi na dio kolnika koji je zaleđen pa je stoga nailazak na zaleđeni dio kolnika za vozača nepredviđena i iznenadna pojava. Zaključak je vještaka da bi štetni događaj bio izbjegnut da je vozilo kojim je upravljao svjedok DF na sva četiri kotača imao montirane zimske gume (M+S) i da je kolnik bio posut.

19. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka cijelosti prihvatio ocijenivši da je vještak točno, jasno, argumentirano, objektivno provjerljivo i sukladno pravilima znanosti i vještine odgovorio na postavljeni zadatak. Stranke nisu imale primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, a kako nalaz i mišljenje vještaka nema nejasnoća koje bi bilo potrebno dodatno razjasniti, sud vještaka nije pozivao na ročište radi usmenog davanja nalaza i mišljenja u smislu čl. 260. st. 1. ZPP.

20. Na temelju rezultata provedenog postupka, koji se u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja i uzroke koji su doveli do prometne nezgode ne razlikuje od rezultata postupka provedenog pod brojem P-2468/2016, utvrđeno je da je na dan štetnog događaja (9. prosinca 2012.) na dionici županijske ceste na kojoj je došlo do nezgode, kolnik bio zaleđen i prekriven nerazgrnutim snijegom, a iz čega proizlazi da cesta u zimskim uvjetima nije bila propisno održavana.

21. Naime, prema odredbi čl. 24. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta redovno održavanje cesta u zimskim uvjetima obuhvaća, među ostalim, osiguranje prohodnosti cesta u zimskim uvjetima, dok se, u smislu čl. 68. tog Pravilnika pod radovima održavanja u zimskim uvjetima razumijevaju, među ostalim, zaštitne mjere protiv protiv stvaranja poledice, snježnih nanosa, zapuha i lavina te čišćenje snijega s kolnika i prometne signalizacije.

22. Neupitno je da je kolnik na kojem je došlo do nezgode bio zaleđen i pokriven nerazgrnutim snijegom. To proizlazi iz zapisnika o očevidu koji predstavlja javnu ispravu, a tuženik nije dokazao suprotno utvrđenjima iz te javne isprave (arg. iz čl. 230. ZPP). Navedena činjenica također proizlazi iz iskaza svjedoka DF i MF koji su bili sudionici prometne nezgode, a koji su međusobno suglasno iskazivali da je na cesti bila velika količina snijega i leda, i to cijelom dužinom ceste. Navedeno utvrđenje nije u suprotnosti niti sa sadržajem Dnevnika zimske službe za dane 8. i 9. prosinca 2012. i iskaza svjedoka SF koji je potvrdio da je kolnik bio pokriven ledenom korom koja se zadržala nekoliko dana, odnosno sve dok nije došlo do porasta temperature.

23. Iz navedenog sud zaključuje da provedba mjera za održavanje ceste u zimskim uvjetima nije uspješno obavljena od strane tuženika kao ugovornog izvođača kojem je tužitelj kao naručitelj sukladno zakonu povjerio obavljanje navedenih poslova.

24. Ugovor koji je među strankama sklopljen predstavlja ugovor o djelu koji je reguliran odredbom čl. 590. ZOO. Iz spisa ne proizlazi da je među strankama sporna činjenica da je tužitelj za radove redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta koji su predmetom ugovora tuženiku potpisao i ovjerio svu ugovornu dokumentaciju i za navedene mu radove isplatio ugovorenu naknadu za 2012. Pogrešno se tuženik poziva na gubitak prava u smislu odredbi čl. 604. -606. ZOO Navedeno bi bilo odlučno da je predmet spora zahtjev tužitelja za otklanjanje nedostataka izvršnog djela. Međutim, kako o tome nije riječ u konkretnom slučaju, neosnovan je prigovor gubitka prava (prekluzije).

25. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze, a povreda ugovorne obveze tuženika sastoji se u činjenici da županijska cesta broj 3034 u Dugom Selu na dan štetnog događaja nije bila propisno održavana jer da jest, na istoj se ne bi stvorila ledena kora niti bi cesta bila prekrivena nerazgrnutim snijegom, koja okolnost je, uz činjenicu da vozilo kojim je upravljao DF nije bilo opremljeno zimskom opremom, u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja. Okolnost da je cesta bila otvorena za promet ne znači samim time da je tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 68. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta budući da je nedvojbeno utvrđeno da nisu u potpunosti bile poduzete zaštitne mjere protiv stvaranja poledice i snježnih nanosa, kao i da snijeg s kolnika nije bio očišćen.

26. Kako Ugovor koji su stranke sklopile upućuje na primjenu navedenog Pravilnika (ove navode tuženik tijekom postupka nije osporio), a Pravilnikom su pobliže uređeni vrsta, opseg i rokovi izvođenja radova redovnog i izvanrednog održavanja javnih cesta te kontrola i nadzor nad izvođenjem tih radova (čl. 1.), tuženik je bio dužan, u ispunjenju ugovornih obveza, postupati i sukladno zakonskoj i podzakonskoj regulativi na koju predmetni ugovor upućuje. Prema tome, kako tuženik nije postupio u ovom dijelu u skladu sa čl. 68. Pravilnika, u vezi odredbi ugovora, odgovoran je tužitelju kao drugoj ugovornoj strani za štetu koja mu je nastala zbog povrede ugovorne obveze, sve u skladu s odredbom čl. 342. st. 2. ZOO.

27. Nije pritom odlučna okolnost što je tužitelj tuženiku za sve radove koji su izvedeni temeljem predmetnog ugovora u 2012. potpisao i ovjerio dokumentaciju i izvršio plaćanje jer se u konkretnom slučaju radi o neispunjenju ugovorne obveze koje je tužitelj mogao utvrditi tek po primitku pravomoćne presude pod brojem P-2468/2016 od 27. studenog 2019.

28. Odredbom čl. 342. st. 1. ZOO određeno je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. U slučaju da dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio (čl. 342. st. 2. ZOO).

29. Sud je s obzirom na utvrđene činjenice ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala povredom ugovorne obveze od strane tuženika. Štetna radnja tuženika je povreda ugovorne obveze održavanja ceste u zimskim uvjetima sukladno ugovoru i Pravilniku na koji ugovor upućuje; šteta je novčani iznos koji je tuženik, kao suodgovorna osoba za štetu u omjeru od 50% isplatio osiguraniku osobe suodgovorne za štetu u preostalom omjeru od 50% po osnovi regresa (čl. 963. ZOO), a između štete i štetne radnje postoji uzročno-posljedična veza jer da tuženik nije povrijedio ugovorne obveze, odnosno da je održavao cestu u zimskim uvjetima prema ugovoru, Pravilniku i pravilima struke, što je prema ocjeni suda objektivno mogao jer je 9. prosinca 2012. bio vedar dan bez padalina, ne bi se stvorila ledena kora na kolniku koja je djelomični uzrok nastanka štetnog događaja i to upravo u omjeru od 50%, dok je za preostalih 50% odgovornost i uzrok na strani svjedoka DF. Odnosno, tužiteljeva odgovornost za štetu zbog propusta u održavanju javne ceste koja je utvrđena u ranije vođenoj parnici postoji zbog propuštanja održavanja ceste na što je bio obvezan Zakonom o cestama (čl. 2. toč. 13.) i Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (čl. 6.), međutim ona je direktna posljedica tuženikovog propuštanja održavanja ceste sukladno Ugovoru kojim mu je tužitelj te poslove ustupio za 2012. temeljem odredbe čl. 33. st. 3. Zakona o cestama. Stoga je tuženik dužan tužitelju, temeljem čl. 342. st. 2. ZOO, isplatiti utuženi iznos, čija visina među strankama nije sporna.

30. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare. Naime, u skladu s odredbom čl. 214. st. 2. ZOO zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Kako je već prethodno navedeno, predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastalu povredom ugovorne obveze.

31. Za odlučivanje o istaknutom prigovoru zastare mjerodavna je stoga odredba čl. 230. st. 3. ZOO kojom je određeno da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Prema odredbi čl. 228. st. 1. ZOO međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. U konkretnom je slučaju riječ upravo o takvom ugovoru (čl. 14. st. 2. ZOO).

32. Prema tome, radi preispitivanja osnovanosti istaknutog prigovora zastare, potrebno je utvrditi trenutak od kojeg zastarni rok određen čl. 228. ZOO teče (čl. 215. st. 2. ZOO).

33. Iz spisa pod brojem P-2468/2016 proizlazi da je tužitelju (tamo tuženiku) tužba radi podnošenja odgovora na tužbu dostavljena 3. listopada 2016. (iza lista 44. parničnog spisa pod brojem P-2468/2016) pa je tužitelj tek od tog trenutka mogao biti upoznat sa činjenicom nastanka štetnog događaja i zahtjevom postavljenom prema njemu kao odgovornoj osobi za štetu. U tom je sporu tuženik (ovdje tužitelj) osporavao odgovornost za nastanak štetnog događaja, a ona je utvrđena tek pravomoćnošću presude donesene u tom sporu, o čemu je obaviješten 14. lipnja 2021. (iza lista 136. parničnog spisa pod brojem P-2468/2016). Nadalje, iz isprava koje je tužitelj priložio uz tužbu u ovom postupku (list 22.-24. spisa) proizlazi da je tužitelj isplatu temeljem pravomoćne presude pod brojem P-2468/2016 oštećeniku izvršio 1. srpnja 2021.

34. Stajalište je ovog suda da je tužitelj u trenutku kad je izvršio plaćanje po pravomoćnoj presudi (od 1. srpnja 2021.) stekao mogućnost prema tuženiku s kojim je sklopio ugovor o održavanju predmetne ceste, istaknuti zahtjev za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze. Budući da od tog trenutka do podnošenja tužbe u ovom sporu (7. svibnja 2024.) nije prošao trogodišnji zastarni rok (čl. 228. st. 1., u vezi čl. 230. st. 3. ZOO), nije nastupila zastara u smislu odredbe čl. 214. st. 1. i 2. ZOO. Ovaj je sud mišljenja da za početak tijeka zastarnog roka nije odlučan trenutak kad je tužitelj primio pravomoćnu presudu u predmetu pod brojem P-2468/2016 kojom je utvrđena njegova odgovornost za naknadu zbog neodržavanja županijske ceste na kojoj je došlo do štetnog događaja budući da mu u tom trenutku, odnosno sve dok nije postupio po toj presudi, šteta nije nastala (arg. iz čl. 342. st 2. ZOO). Međutim, sve da tome i nije tako, zastara niti u tom slučaju nije nastupila jer od 14. lipnja 2021. do 7. svibnja 2024. nije protekao zastarni rok od tri godine.

35. Tuženik je tužitelju na dosuđeni iznos dužan isplatiti i zakonske zatezne kamate temeljem u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO od trenutka nastanka štete, odnosno od 1. srpnja 2021. kad je tužitelju šteta nastala isplatom iznosa koji je temeljem presude pod brojem P-2468/2016 izvršio društvu Croatia osiguranje d.d. Kamatna je stopa određena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO u visini stope koja se primjenjuje na odnose proizašle iz trgovačkog ugovora budući da je predmet spora ugovorna odgovornost za naknadu štete, a ugovor sklopljen između stranaka predstavlja trgovački ugovor.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155., sve u vezi čl. 164. st. 1. i 2. ZPP.

38. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarifa), podnesaka od 25. studenog 2024. i 11. rujna 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i podnesaka od 12. prosinca 2024. i 3. ožujka 2025. u iznosima od po 50,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč .4. Tarife te troškovi zastupanja na ročištima 4. prosinca 2024. i 23. travnja 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Navedeno uvećano za PDV te za troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 56,39 EUR i za presudu u iznosu od 112,78 EUR, kao i za troškove vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, ukupno iznosi 1.894,17 EUR.

39. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 20. svibnja 2024. jer se ne radi o troškovima na naknadu kojih tužitelju pripada pravo od protivne strane (arg. iz čl. 156. ZPP). Nisu mu priznati niti troškovi sastava od 12. prosinca 2024. i 3. ožujka 2025. jer se ne radi o podnescima iz Tbr. 8. 1. i 2. Tarife, nego o ostalim podnescima za koje je nagrada predviđena u Tbr. 8.toč. 4. Tarife. Također mu nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa od 56,39 EUR budući da je tužitelj u trenutku podnošenja tužbe platio samo polovicu navedene pristojbe jer je podnesak na koji se pristojba odnosi dostavio u elektroničkom obliku (putem e-komunikacije) te je istog dana podmirio pristojbu. Preko te visine pristojbe tužitelju stoga nisu nastali troškovi (čl. 151. st. 1. ZPP).

40. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO. Visina stope zatezne kamate određena je po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se radi o tražbini proizašloj iz vođenja sudskog spora, a ne iz trgovačkog ugovora.

41. Napominje se da tužitelj nije potraživao naknadu troškova zastupanja na ročištu 26. studenog 2025. pa stoga sud o istima niti nije odlučivao (čl. 164. st. 2. ZPP).

42. Obzirom na sve navedeno, riješeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).