Poslovni broj: UsI-1439/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te zapisničarki Nena Čulić, u upravnom sporu tužitelja DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, OIB: 40781519492, Split, Domovinskog rata 2, radi poreza na kuću za odmor, 12. prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika, Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II 410-06/24-0001/0042, URBROJ: 2181/1-09/04-24-0002 od 8. svibnja 2024.
II. Poništava se rješenje Općine Podstrana, Upravnog odjela za proračun i financije, KLASA: UP/I-410-15/22-01/744, URBROJ: 2181-39-05-1-22-1 od 1. prosinca 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
III. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II 410-06/24-0001/0042, URBROJ: 2181/1-09/04-24-0002 od 8. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Općine Podstrana, Upravnog odjela za proračun i financije, KLASA: UP/I-410-15/22-01/744, URBROJ: 2181- 39-05-1-22-1 od 1. prosinca 2022., kojim mu je utvrđen porez na kuću za odmor u [adresa], za 2022. godinu, u iznosu od 604,60 eura/4.555,35 kuna.
2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da se njegov sin u ožujku 2020. uselio u kuću, da je potom proglašena pandemija, da je proglašen lockdown, da prema Zakonu o osobnoj iskaznici 30 dana od prestanka epidemije nije bilo potrebno izraditi nove dokumente pa da stoga njegov sin i supruga nisu bili obvezni izraditi nove dokumente i prijaviti se na novu adresu. Navodi da je nesporno da je tijekom 2022. dio kuće bio iznajmljen. Sve to da je bilo poznato Općini Podstrana prilikom uviđaja. Ističe da je 27. listopada 2021. provedena pretraga iz čega jasno proizlazi da se u kući stanovalo. Tužbenim zahtjevom traži da sud poništi rješenje tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužitelj nije dokazao da stanuje na adresi predmetne nekretnine i da na toj adresi ima prijavljeno prebivalište. Pored te činjenice da davanje primjedbi na Zapisnik o očevidu od 5. srpnja 2023. nije od utjecaja na postupak, kao ni pozivanje na Zapisnik MUP-a od 27. listopada 2021. jer je u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju obveze plaćanja poreza za 2022. Zaključno, navodi da ostaje pri svojim navodima iz obrazloženja osporenog rješenja i ističe da su tužbeni navodi neosnovani jer tužitelj nije dokazao da nekretninu koristi za stalno stanovanje. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U sporu je održana rasprava 21. studenoga 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 21. studenoga 2025. godine tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Tuženik je naveo da u svemu ostaje kod obrazloženja svog rješenja, te odgovora na tužbu, te je naveo da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da kuću ne koristi kao kuću za odmor.
5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet spora je obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2022. godinu, u [adresa], za 2022. godinu, u iznosu od 604,60 eura/4.555,35 kuna.
8. Člankom 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj 115/16 i 101/17; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
9. Člankom 2. stavkom 1. točkom 12. Zakona određeno je da je u smislu Zakona kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
10. Člankom 26. stavkom 1. Zakona propisano je da se porez na kuće za odmor plaća od 5 do 15 kuna/m2 korisne površine kuće za odmor.
11. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjskim poreznim rješenjem tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2022. na adresi u [adresa], u iznosu od 604,60 eura/4.555,35 kuna. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu u kojoj je naveo da je kuća kupljena u derutnom stanju, da su dvije etaže uredili, da u prizemlju nema uvjeta za stanovanje, niti za iznajmljivanje te da su 2022. krenuli sa iznajmljivanjem dva stana. Povodom navedene žalbe određen je očevid na predmetnoj nekretnini iz kojeg Zapisnika o očevidu od 5. srpnja 2023. proizlazi da je predmetna nekretnina uređena za stanovanje sa svim potrebnim priključcima. Na to utvrđenje se supruga tužitelja očitovala da sin i nevjesta te dvoje male djece u kući borave tijekom cijele godine te da imaju prijavljeno prebivalište. Potom je, povodom žalbe osporenim rješenjem odbijena žalba uz obrazloženje u bitnome da, tužitelj nije dostavio dokaz da na predmetnoj nekretnini ima prebivalište, da je očevidom utvrđeno da je nekretnina u potpunosti uređena za stanovanje te da iznajmljivanje dvije od tri etaže nije zapreka plaćanju poreza na kuću za odmor.
12. Kod određivanja statusa kuće za odmor odlučan je način korištenja same nekretnine bilo od vlasnika ili trećih osoba, odnosno treba utvrditi koristi li se nekretnina za stalno stanovanje u kojem slučaju se ne radi o kući za odmor, za razliku od nekretnine koja se koristi samo povremeno ili sezonski koja kao takva ima status kuće za odmor u smislu odredbe članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona.
13. Dakle, iz navedenih odredbi Zakona proizlazi kako se oporezuje imovina koja se povremeno odnosno sezonski koristi. Naime, u konkretnom slučaju za upravna tijela je nesporno da predmetnu nekretninu tužitelj nije koristio, a o korištenju predmetne nekretnine u spisu tuženika ne prileže dokazi o potrošnji vode, struje i ostalih komunalnih režija koji su primarni pokazatelj načina korištenja kuće, pa se ne može zaključiti da takva nekretnina, koja se ne koristi u smislu članka 2. točke 12. Zakona, predstavlja kuću za odmor, jer iz dokaza u spisu ne proizlazi da istu koristi povremeno niti sezonski, koju činjenicu su upravna tijela zanemarili.
14. Prema stajalištu ovog suda, uvjet za primjenu navedene odredbe jest da se nekretnina doista i koristi u tu svrhu, a što se dokazuje svim raspoloživim dokaznim sredstvima, te prvenstveno treba pribaviti dokumentaciju iz koje je vidljiva potrošnja električne energije i vode, te pribaviti i druge dokaze radi pravnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja kao npr. plaća li tužitelj odvoz komunalnog smeća redovito ili sezonski, gdje se nalazi liječnik opće medicine tužitelja i sl. činjenice temeljem kojih se nedvojbeno može utvrditi način korištenja nekretnine.
15. Slijedom navedenog, porezno rješenje i osporeno rješenje ne mogu se ocijeniti pravilnim i zakonitim. Stoga je valjalo uslijed gore opisanih nedostataka pobijano rješenje tuženika i porezno rješenje, poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) u vezi s čl. 119. st. 4. i 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno donijeti novu odluku u roku od 60 dana od dana dostave ove presude, pridržavajući se pritom, po čl. 151. st. 2. ZUS-a, pravnog shvaćanja i primjedbi ovoga suda navedenih u ovoj odluci.
U Splitu 12. prosinca 2025. godine
S U D A C
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS-a).
DNA: - tužitelju
- tuženiku
- u spis
NACRT ODLUKE IZRADIO
SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ
