9 P-92/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja TOTO DARCH, OIB: [osobni identifikacijski broj], Rusija, Moskva, Raskovoj 30, zastupan po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika AC OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po privremenom zastupniku Ivici Matas, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, na ročištu objave održanom dana 12. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Dužan je tuženik AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju TOTO RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.750.000,00 ruskih rubalja u protuvrijednosti u eurima prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 16. siječnja 2018. godine zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2018.g. pa do isplate i to od dana dospijeća pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

2. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 22.950,21 eura, u roku od 15 dana, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da je sa tuženikom zaključio ugovor o prijenosu poslovnog udjela br. OV-261/2018, sklopljen dana 15. siječnja 2018. godine u obliku javnobilježničkog akta 01/-261/2018, tužitelj kao prenositelj prenio je na tuženika kao stjecatelja poslovni udjel u trgovačkom društvu HORSUM d.o.o, u nominalnom iznosu od 20.000,00 (dvadesettisuća) kuna. Istim ugovorom obvezao se tuženik kao stjecatelj isplatiti prenositelju naknadu u iznosu od 9.000.000,00 (devetmilijuna) ruskih rubalja u kunskoj protuvrijednosti.

Tužitelj je također naveo da tuženik kao stjecatelj poslovnog udjela trgovačkog društva HORSUM d.o.o. nije u cijelosti ispunio obvezu isplate naknade za prijenos, budući da je isti na ime naknade za prijenos poslovnog udjela dana 21. rujna 2018. godine umjesto ugovorenog iznosa isplatio tužitelju iznos od 250.000,00 (dvjestopedesettisuća) ruskih rubalja.

Slijedom navedenoga, tužitelj je naveo da je razvidno kako je tuženik dužan isplatiti tužitelju novčani iznos od 8.750.000,00 ruskih rubalja u protuvrijednosti u kuna odnosno sada eurima, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, pa do isplate, zbog čega predlaže sudu da makar zbog izostanka ili ogluhe, donese presudu.

Privremeni zastupnik tuženika se obzirom na to da tuženik nije osobno upoznat sa stanjem spisa, protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao i uređenom tužbenom zahtjevu, kao neosnovanom, budući da smatra da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz priloženih dokaza od strane tužitelja, te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom Ugovora o prijenosu poslovnog udjela br. OV-261/2018, sklopljenog između RC i AC dana 15. siječnja 2018. godine (list 4-7 spisa).

Tužbeni zahtjev je osnovan.

U ovoj pravnoj stvarni donesena je presuda pod poslovnim brojem P-205/2019 od dana 17. prosinca 2024. godine. Na navedenu presudu je tuženik podnio žalbu te je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 1. travnja 2025. godine donio rješenje pod poslovnim brojem Pž-734/2025-2 kojim rješenjem je ukinuo presudu i vratio predmet na ponovan postupak.

Tijekom postupka je utvrđeno, što proizlazi iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Rusije od dana 26. svibnja 2022. godine, da je tuženiku pokušana dostava na adresu naznačenu u tužbi, kao i na adresu njegovog prebivališta u [adresa], zgrada 1, stan 333, dakle, kako iz navedenog proizlazi kako su pozivi poslani na adresu boravišta naznačenog u tužbi, tako i na adresu prebivališta (list 106-107 spisa), ovaj sud smatra da su se ispunili uvjeti za postavljanje privremenog zakonskog zastupnika, jer da tuženiku nije uspjela dostava niti na adresi iz tužbe niti na adresi prebivališta, a s obzirom na postavljanje privremenog zastupnika, ovaj sud ocjenjuje da su zaštićena tuženikova prava u ovom parničnom postupku.

Odredbom čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/1996., 34/1999., 121/1999., 52/200., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 125/2011., 152/2011., 111/2012., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., 130/2023., 136/2024.; dalje: ZTD), propisano je da je za prijenos poslovnog udjela potreban ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio. Za prijenos poslovnog udjela nije potrebna promjena društvenog ugovora.

Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom čl. 247 propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Pregledom Ugovora o prijenosu poslovnog udjela ovjerenog kod javnog bilježnika Vojislava Vuletin pod posl. br. OV-261/2018, sklopljenog između RC i AC **.**.2018. (list 4-7 spisa), jasno proizlazi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor, kojim ugovorom je tuženik stekao poslovni udjel u trgovačkom društvu HORSUM d.o.o, u nominalnom iznosu od 20.000,00 (dvadesettisuća) kuna, te se istim ugovorom obvezao kao stjecatelj isplatiti prenositelju naknadu u iznosu od 9.000.000,00 (devetmilijuna) ruskih rubalja u kunskoj protuvrijednosti, a koju ugovornu obvezu je tužitelj ispunio te prenio prijenos posl. udjela na tuženika što je razvidno uvidom u sudski registar dok je tuženik samo djelomično izvršio svoju ugovornu obvezu isplatom iznosa od 250.000,00 ruskih rubalja pa je stoga u obvezi platiti tužitelju preostali iznos iz ugovorne obveze, a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Vojislav Vuletin pod posl. br. OV-261/2018 od dana 16. siječnja 2018. godine.

Nadalje, kako je ovaj sud utvrdio da je tuženik u obvezi platiti upravo utuženi iznos, a kako je došlo do zakašnjenja u plaćanju to stoga tužitelju pripada sukladno odredbi članka 29. st. 1. ZOO-a i zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom st. 2. istog članka ZOO-a na način kako je to i specificirano u izreci.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, pa posebno uzimajući u obzir da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu a tuženik samo djelomični izvršio plaćanje u iznosu od 250.000,00 ruskih rubalja, to je stoga, ovaj sud ocijenio da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu, to je stoga, sukladno gore citiranim zakonskim odredbama valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, te presuditi kao u točci 1. izreke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat trošak za sastav tužbe 1352 bodova, odnosno 2.704,00 eura, pristupanje na ročište 12. ožujka 2019. godine u iznosu od 676,00 eura, sastav žalbe od 15.05.2019. g. u iznosu od 3.380,00 eura, pristup na ročište od 15. lipnja 2021. g., 14. prosinca 2021. g., 27. rujna 2021. g. i 11. lipnja 2024. g. (4x676,00 eura), zastupanje na ročištu 02. srpnja 2024. g. u iznosu od 2.704,00 eura, te zastupanje na ročištu glavne rasprave 05. studenog 2024. g. u iznosu od 2.704,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 28.10.2025. godine te zastupanje na ročištu od 11. studenoga 2025. godine, što uvećano za troškove PDV- a daje ukupni iznos od 20.956,00 eura.

Ujedno su tužitelju tbr. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 26/03 i 125/11) priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i za presudu u iznosu od 1.327,23 eura.

Nadalje, tužitelju je priznat trošak prijevoda tužbe i trošak u iznosu od 666,98 eura. Tužitelju nije priznat propisani trošak zastupanja na ročištima od 12. ožujka 2019. g., 15. lipnja 2021. g., 14. prosinca 2021. g., 27. rujna 2021. g. u popisanom iznosu pune tarife za zastupanje, naime, na navedenim ročištima se nije raspravljalo, budući, tuženik nije pristupio zbog neuredne dostave.

Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 22.950,21 eura.

U Šibeniku, 12. prosinca 2025. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

- Punomoćniku tužitelja

- Privremenom zastupniku tuženika