REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6883/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marka Maligeca, odvjetnika u Zagrebu i zamjenika punomoćnice tuženika HO, odvjetničkog vježbenika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim članak 3. Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu broj 016- 2042/2006, koji su 26. rujna 2011. sklopili Tuženik Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 i Tužitelj UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od EUR 4.257,85 s pripadajućim zateznim kamatama tekućim,

-na iznos od 10,15 EUR od 21.04.2008. pa do isplate,

-na iznos od 9,90 EUR od 26.05.2008. pa do isplate,

-na iznos od 9,80 EUR od 26.06.2008. pa do isplate,

-na iznos od 9,92 EUR od 21.08.2008. pa do isplate,

-na iznos od 9,74 EUR od 28.8.2008. pa do isplate,

-na iznos od 9,75 EUR od 22.09.2008. pa do isplate,

-na iznos od 9,86 EUR od 21.10.2008. pa do isplate,

-na iznos od 10,66 EUR od 25.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 10,12 EUR od 29.12.2008. pa do isplate,

-na iznos od 10,81 EUR od 29.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,91 EUR od 20.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,96 EUR od 28.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,83 EUR od 31.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,36 EUR od 30.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,07 EUR od 31.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 14,87 EUR od 30.06.2009. pa do isplate,

-na iznos od 14,92 EUR od 31.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,03 EUR od 31.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15.02 EUR od 30.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 14,91 EUR od 31.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,12 EUR od 30.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,29 EUR od 31.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,52 EUR od 31.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 15,47 EUR od 28.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 15,79 EUR od 31.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 15,73 EUR od 30.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 15,85 EUR od 31.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 16,88 EUR od 30.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 16,67 EUR od 31.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 17,32 EUR od 31.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 17,10 EUR od 30.09. 2010. pa do isplate,

-na iznos od 16,73 EUR od 31.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 17,50 EUR od 30.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 18,46 EUR od 03.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 17,78 EUR od 31.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 18,04 EUR od 28.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 17,74 EUR od 31.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 17,79 EUR od 02.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 19,09 EUR od 02.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 19,21 EUR od 04.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 20,30 EUR od 12.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 19,74 EUR od 30.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 1,54 EUR od 26.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 1,59 EUR od 16.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 1,53 EUR od 13.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 1,61 EUR od 16.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 1,63 EUR od 15.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 1,52 EUR od 07.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 1,62 EUR od 17.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 1,57 EUR od 14.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 1,63 EUR od 26.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 1,56 EUR od 04.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 11,61 EUR od 28.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 11,55 EUR od 28.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 11,42 EUR od 28.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 11,56 EUR od 28.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 11,63 EUR od 21.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 11,58 EUR od 21.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 11,31 EUR od 25.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 11,54 EUR od 26.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 11,56 EUR od 28.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 11,47 EUR od 10.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 11,20 EUR od 31.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 11,19 EUR od 30.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 11,26 EUR od 31.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 11,37 EUR od 31.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 11,51 EUR od 30.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 11,44 EUR od 31.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 11,49 EUR od 06.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 11,55 EUR od 29.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 11,59 EUR od 29.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 11,67 EUR od 29.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 11,65 EUR od 29.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 34,32 EUR od 29.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 2,24 EUR od 12.10.2006. pa do isplate,

-na iznos od 1,83 EUR od 17.11.2006. pa do isplate,

-na iznos od 0,66 EUR od 18.12.2007. pa do isplate,

-na iznos od 0,62 EUR od 21.04.2008. pa do isplate,

-na iznos od 12,50 EUR od 25.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 0,02 EUR od 29.12.2008. pa do isplate,

-na iznos od 15,88 EUR od 29.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 18,31 EUR od 20.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 19,42 EUR od 28.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 16,38 EUR od 31.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 16,96 EUR od 30.04.2009. pa do isplate

-na iznos od 12,32 EUR od 31.05.2009. pa do isplate

-na iznos od 8,90 EUR od 30.06.2009. pa do isplate

-na iznos od 9,81 EUR od 31.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 11,61 EUR od 31.08.2009. pa do isplate

-na iznos od 11,46 EUR od 30.09.2009. pa do isplate

-na iznos od 9,63 EUR od 31.10.2009. pa do isplate

-na iznos od 13,05 EUR od 30.11.2009. pa do isplate

-na iznos od 15,79 EUR od 31.12.2009. pa do isplate

-na iznos od 19,69 EUR od 31.01.2010. pa do isplate

-na iznos od 18,79 EUR od 28.02.2010. pa do isplate

-na iznos od 24,09 EUR od 31.03.2010. pa do isplate

-na iznos od 23,08 EUR od 30.04.2010. pa do isplate

-na iznos od 25,04 EUR od 31.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 41,97 EUR od 30.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 38,48 EUR od 31.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 49,13 EUR od 31.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 45,45 EUR od 30.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 39,53 EUR od 31.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 52,02 EUR od 30.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 67,90 EUR od 03.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 56,65 EUR od 31.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 60,98 EUR od 28.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 55,96 EUR od 31.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 56,87 EUR od 02.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 78,13 EUR od 02.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 80,20 EUR od 04.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 97,95 EUR od 12.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 88,83 EUR od 30.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 10,95 EUR od 26.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 11,15 EUR od 16.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 10,69 EUR od 13.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 11,73 EUR od 16.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 12,32 EUR od 15.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 11,60 EUR od 07.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 11,99 EUR od 17.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 11,87 EUR od 14.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 12,46 EUR od 26.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 11,75 EUR od 04.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 87,33 EUR od 28.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 85,62 EUR od 28.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 81,96 EUR od 28.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 85,91 EUR od 28.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 87,81 EUR od 21.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 86,43 EUR od 21.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 78,97 EUR od 25.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 85,31 EUR od 26.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 85,86 EUR od 28.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 83,38 EUR od 10.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 75,66 EUR od 31.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 75,46 EUR od 30.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 77,36 EUR od 31.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 80,40 EUR od 31.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 84,61 EUR od 30.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 82,44 EUR od 31.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 83,97 EUR od 06.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 85,72 EUR od 29.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 86,80 EUR od 29.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 89,09 EUR od 29.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 88,34 EUR od 29.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 255,80 EUR od 29.04.2014. pa do isplate i to za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.883,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 27. kolovoza 2021. u kojoj navodi da je Ugovorom o kreditu od 23.08.2006. sklopljenim između tužitelja i prednika tuženika ugovoreno da će tuženik staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 27.262,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje, citiranim Ugovorom o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,9 % godišnje te koja se kamatna mijenja jednostranom odlukom tuženika. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit. Tvrdi da je protiv tuženika u ovom postupku vođen postupak za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obzirom da je tuženik s korisnicima kredita sklapao ugovore kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika. Da je navedeno postupanje prednika tuženika protupravno dokazuje pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljenoj na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženi postupili protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Navedene presude donesene su povodom kolektivne tužbe, pa tužitelj tvrdi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz te parnice u parnicama koje pokreću fizičke osobe za isplatu preplaćenih iznosa s osnove nepoštenih odredbi. Tužitelj navodi ad je zbog jednostranog povećanja kamatnih stopa od strane tuženika do 29.04.2014. preplatio iznos od 11.080,33 HRK, a zbog aprecijacije tečaja do 29.04.2014. tužitelj je preplatio iznos od 18.617,83 kuna. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 29.698, 15 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu, u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini, ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu br. 016-2042/2006 već ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da tužitelj nije potrošač prema Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07 i 79/07, dalje: ZZP/03) iz kojeg razloga se predmetni zakon ne može primijeniti na pravni odnos između tužitelja i tuženika. Naime, tužitelj je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila radi obavljanja poslova taksi prijevoza. Budući da je u članku 3. ZZP/03 izričito navedeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti razvidno je da isti nije potrošač. Tužitelj je sklopio ugovor o kreditu za obavljanje svoje poslovne aktivnosti, taksi prijevoza. To što je kao korisnik kredita navedena fizička osoba ne predstavlja okolnost na temelju koje bi sud mogao zauzeti stav da ugovor nije sklopljen u svrhe namijenjene obavljanju poslovne aktivnosti.Prema definiciji potrošača iz ZZP/07 jasno je navedeno da su dva bitna elementa, koja moraju biti kumulativno ispunjena, da se radi o fizičkoj osobi (tzv. personalni kriterij) te da je svrha ugovora izvan profesionalne djelatnosti ili zanimanja te fizičke osobe (tzv. funkcionalni kriterij). Je li u određenom slučaju svrha ugovora, osobna potreba korisnika kredita ili je isti sklopljen za potrebe djelatnosti ili zanimanja korisnika kredita, ovisi o konkretnim okolnostima predmeta.

2.1. U identičnoj situaciji kupnje motornog vozila za potrebe obrta taksi prijevoza, Županijski sud u Splitu je u odluci Gž-633/2021 od 14. srpnja 2021, zauzeo slijedeći stav: „Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude otklanja prigovor tužene da se na konkretni slučaj ne mogu primijeniti odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača jer je predmetni ugovor sklopio tužitelj, a ne obrt [obrt] vl. DO. Međutim, neovisno o činjenici da je kredit sklopljen sa fizičkom osobom, za ocjenu je li predmetnim ugovorom o kreditu odnosno odredbama istog došlo do povrede prava potrošača kao korisnika kredita od odlučnog značenja bi bila okolnost jesu li kreditna sredstva utrošena u obavljanje profesionalne djelatnosti, kojim se tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bavio, i u vrijeme kada je bio nositelj obrta.“

2.2. Analogno se mogu primijeniti i stavovi zauzeti o pravnom pitanju je li tužitelj potrošač u situaciji kada je predmet ugovora o kreditu kupnja poljoprivredne mehanizacije. Tako je Županijski sud u Velikoj Gorici u predmetu posl. br. Gž- 962/2020 rješenjem od 18. veljače 2021. zauzeo sljedeći stav: „Člankom 3. toč. 1. ZZP/03 propisano je da je u smislu navedenog Zakona: Potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz stanja spisa proizlazi kako je svoj prigovor tuženik utemeljio na činjeničnim navodima koji proizlaze iz sadržaja samog ugovora koji je predmet spora iz kojeg jasno proizlazi kako je namjena kredita kupovina poljoprivredne mehanizacije za što mu je odobren kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 67.500,00 CHF (čl. 2.). Nadalje iz ugovora jasno proizlazi kako je iz dijela kreditnih sredstava kupljen traktor te je na Banku preneseno vlasništvo pokretnina Fiducijarnog dužnika (čl. 10.), a kupoprodajna cijena navedenog traktora je bila 43.500,00 Eur što jasno proizlazi iz priležeće ponude (list 21 spisa) koja se odnosila na navedeni traktor, jasno proizlazi kako je riječ o profesionalnom radnom stroju. U pogledu tereta dokaza odlučne činjenice o statusu tužitelja kao potrošača, valja prije svega ukazati kako tužitelj neosnovano smatra da je u situaciji kada je tuženik osporio taj njegov status i za to naveo jasne razloge za teret dokaza, da tužitelj ne bi bio potrošač, na tuženiku jer tuženik nije dužan dokazivati negativne činjenice, što osnovano ističe u postupku. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev u tužbi temelji upravo na povredi odredaba ZZP/03, pa je stoga u ovome postupku dužan dokazati da je potrošač u smislu ranije definicije čl. 3. toč. 1. ZZP/03, a dokaz te sporne činjenice nije samo status fizičke osobe u spornom ugovornom odnosu kako to neosnovano ističe u odgovoru na žalbu, već sve one okolnosti koje jasno definira citirana odredba ZZP/03.“ Tuženik posebno ukazuje i na obrazloženje presude Općinskog suda u Bjelovaru, u predmetu P-346/2019 od 10. travnja 2020., gdje je ocijenio kako je svrha sklapanja ugovora od bitnog značaja za utvrđenje radi li se o potrošaču u smislu ZZP/03, pri čemu nije bitno je li tužitelj sklopio ugovor kao fizička osoba ili kao nositelj OPG-a. Tako sud ističe: „Prema tome, kako je tužiteljica navedeni kredit realizirala za kupnju traktora i prikolice (a što proizlazi i iz namjene kredita navedene u čl. 2. Ugovora), dakle isključivo za svrhu koja je bila namijenjena njezinom zanimanju (i zanimanju njezinog supruga), odnosno njezinoj poslovnoj aktivnosti ili djelatnosti – poljoprivredi, tužiteljica zbog toga nije potrošač u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03). Pri tome je potpuno nebitno s obzirom na svrhu sklapanja ugovora (a koja svrha je od bitnog značaja za utvrđenje radi li se o potrošaču u smislu navedenog Zakona ili ne) što je taj ugovor tužiteljica zaključila u svojstvu fizičke osobe (što tužiteljica pogrešno po uvjerenju ovoga suda smatra, ističući tu činjenicu u nedatiranom podnesku – list 153), odnosno da Slijedom navedenog, na ovaj pravni odnos ne mogu se primijeniti presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, kako to pogrešno ističe tužitelj, niti tužitelji koji nisu potrošači temeljem Zakona o zaštiti potrošača uživaju pravnu zaštitu. V. U odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kako bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03) i to: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj je prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je, samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da klijent banke može samostalno i neovisno odabrati one ugovorne odredbe za koje smatra da mu najviše odgovaraju. Životno je nelogično i u praksi neprovedivo Nadalje, tuženik ističe da tužitelj pogrešno ističe u tužbi da bi tuženik postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope bez egzaktnih parametara za promjenu iste i metode izračuna, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Takav stav nije utemeljen na zakonu, niti proizlazi iz okolnosti slučaja. Isto zato jer je početna stopa određena ugovorom u čl. 3. i iznosi 4,9 % godišnje, što je znatno ispod kamatnih stopa koje su se ugovarale u to vrijeme. Tuženik je s tužiteljem ugovorio promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa zakonskim ograničenjima, dok je tužitelj samostalno izabrao sklapanje baš kredita sa promjenjivom kamatnom stopom. Stoga se ne može smatrati da bi u ovom konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za ništetnost članka 6. ugovora o kreditu. U odnosu na ništetnost valutne klauzule tuženik osporava da bi Ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Navedeno iz razloga jer je isti sklopljen u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima i to člankom 1065. koji kao lex specialis, regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita. Navedenim člankom određeno je da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Nejasno je zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena, te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu, kao i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula, pa tako i CHF valutne klauzule. Nadalje, tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je ugovorna odredba kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Tuženik je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao u dobroj vjeri zbog čega tužitelj nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. Tuženik je nadalje istaknuo da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva niti je tuženik mogao utjecati na kretanje tečaja CHF. Tuženik osporava tijek zateznih kamata i ističe prigovor zastare tužiteljevog potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Tuženik je podneskom od 03.01.2024. (stranica 190-198 spisa), nakon provedenog financijskog vještačenja u očitovanju na nalaz vještaka naveo da tuženik prigovara zbog činjenice što prilikom izračuna razlike vještak nije uzeo u obzir aneks br. 1. od 26.09.2011. Naime, budući da je navedenim aneksom izmijenjena i odredba čl. 3. ugovora kojom je određena visina kamatne stope, na način da ona iznosi 7,30 %, i izračun razlike bi vještak po početno ugovorenoj kamati mogao računati samo do trenutka sklapanja aneksa, a u daljnjem periodu po toj novo ugovorenoj stopi od 7,30%.

4. Tužitelj je podneskom od 28.03.2024. (stranica 265-273 spisa) obzirom na navode podneska tuženika kojim prigovara nalazu vještaka zatražio utvrđenje ništetnosti članka 3. Aneksa br. 1. uz Ugovor o kreditu broj 016-2042/2006 od 26. rujna 2011. obzirom na to da je predmetni članak Aneksa postao sporan sve u smislu odredbe čl. 187. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) kojim je propisano da ako odluka u sporu ovisi o tom postoji li ili ne postoji neki pravni odnos koji je tijekom parnice postao sporan, tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev.

5. Tuženik se podneskom od 11.03.2024. očitovao navodeći da se tuženik protivi preinaci tužbe jer smatra da je tužitelj zahtjev za utvrđenje ništetnosti mogao istaknuti do zaključenja prethodnog postupka te da ne postoje okolnosti zbog kojih eventualno nije mogao preinačiti tužbe do zaključenja bez svoje krivnje.

6. Imajući u vidu da je tijekom postupka, nakon provedenog financijskog vještačenja postala sporna visina tužiteljeva zahtjeva u dijelu izračuna razlike preplaćenih kamata za razdoblje od 30.09.2011. do 31.03.2013., a odluka u sporu ovisi o tome postoji li ili ne neki pravni odnos, s time da je sud pred kojim se postupak vodi nadležan za takav zahtjev to se zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti Aneksa br. 1. uz Ugovor o kreditu broj 016-2042/2006 od 26.09.2011. ne smatra preinakom tužbe.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 016- 2042/2006 (stranica 12-16 spisa), Aneks br. 1. Ugovora o kreditu od 26.09.2011. sa ovjerom (stranica 17-20, 271-273 spisa), pregled prometa za klijenta (stranica 23-34 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Denisa Smolara (stranica 35-39 spisa), odobrenje HBZG-001710-2006 sa 39. sjednice Kreditnog odjela za fizičke osobe od 27.09.2011. (stranica 53-54 spisa), podnesak tužitelja Potrošač u predmetu P-1401/2012 (stranica 55-56 spisa), kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (stranica 57-65 spisa), Izjavu UOP (stranica 117-121 spisa), dopis Udruženja auto taksi prijevoznika Grada Zagreba (stranica 138 spisa), dopis Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove Grada Zagreba od 7.12.2022. (stranica 143 spisa), zahtjev za kredit za kupnju motornog vozila (stranica 147 spisa), izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 163-164 spisa), financijskim vještačenjem po vještaku Koraljki Cesarec Noršić (stranica 170-181 spisa), specifikaciju isplate kredita i realizirani otplatni plan (stranica 194-198 spisa), očitovanje vještaka Koraljke Cesarec Noršić (stranica 244-245 spisa), dopunu nalaza i mišljenja vještaka Koraljke Cesarec Noršić (stranica 251-261 spisa), simulirani otplatni plan (stranica 276-277 spisa), dopunu nalaza i mišljenja vještaka Koraljke Cesarec Noršić (stranica 281-291 spisa) dok druge dokaze nije izvodio s time da je tuženik na ročištu održanom 27. rujna 2023. odustao od prijedloga za saslušanjem svjedokinje UOP, dok je na ročištu održanom 28. listopada 2025. tuženik odustao od prijedlog za saslušanjem svjedokinje ĆO.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Među strankama nije sporno da su sklopile i to tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor Ugovor o kreditu broj 016-2042/2006 od 23. kolovoza 2006. kojim je korisniku kredita odobren potrošački kredit u iznosu od 27.262,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, a kredit je odobren za kupovinu novog motornog vozila, s rokom otplate 84 mjesečna anuiteta, koji kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja kao i da su stranke sklopile Aneks br. 1. uz Ugovor o kreditu broj 016-2042/2006 od 26.09.2011. kojim su između ostalog u članku 2. ugovorile promjenu kamatne stope na način da se na glavnicu kredita obračunavaju kamate od 7,30%, dekurzivno godišnje te da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa člankom 6. Ugovora.

10. Među strankama je sporan osnova i visina tužbenog zahtjeva, jesu li odredbe predmetnog ugovora koje se tiču ugovaranja valutne klauzule u CHF ništetne, odnosno je li u tom slučaju tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je stekao temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, jesu li odredbe koje se tiču ugovaranja promjenjive kamatne stope ništetne, je li u tom slučaju tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je stekao temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, je li ništetan Aneks broj 1. uz Ugovor o kreditu broj 016-2042/2006 od 26.09.2011., sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara i tužiteljev status potrošača.

11. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

12. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je prednik tuženika (kao 5-tuženik) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14- 2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

14. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

-Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

-Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

-Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

-Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

-Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

15. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula.

16. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

18. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenje iz gore navedene parnice, nije bilo potrebno izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnih ugovornih odredaba u valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

19. Međutim, u pojedinačnim potrošačkim sporovima, banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

20. U tom smislu saslušan je tužitelj iz čijeg iskaza proizlazi da je bio zaposlen u društvu Vjesnik d.d. te da je znao da firma slabo stoji i da mu se sprema otkaz te je razmišljao o alternativama. Čuo je da bilo dobro da se bavi taksiranjem, da postoji mogućnost da nabavi automobil pod povoljnim uvjetima pa se odlučio za kupnju automobila na kredit kod tuženika. Koliko se sjeća automobil je koštao 140.000,00 kuna, a on ga je dobio 20.000,00 kuna povoljnije kao poticaj od auto kuće. U razdoblju nakon uzimanja kredita i kupnje automobila registrirao se kao taxi prijevoznik. Automobil je koristio za osobne potrebe i za taksiranje. Dok je imao na automobilu tablu Taxi tada je bio taksista, a kada ju je skinuo to mu je bio automobil za osobne potrebe. Taksiranjem se bavio 1-2 tjedno jer je imao problema sa leđima. Njegovo "uključno mjesto" odnosno dozvolu za taksiranje je koristio i kolega, ali nije koristio njegov automobil već je imao svoj automobil. Zarađivao je od taksiranja i pomaganja kod tasta. Živjeli su od otpremnine i ušteđevine, prodali su garsonijeru, ali se ne sjeća koje je godine to bilo. Iz auto kuće su ga uputili kod tuženika da uzme kredit jer da preko banke ide prodaja automobila, otišao je u banku te tamo nije ništa posebno razgovarao oko kredita jer je to bio takav kredit za automobil, ništa mu nije rečeno niti objašnjeno u pogledu kamate i rizika tečaja CHF, jedino da je tečaj CHF najstabilniji i da se ne mijenja. Nije mu ništa objašnjeno kod javnog bilježnika već je otišao tamo i potpisao papire, imao je zdravstvene probleme, jedno vrijeme nije mogao voziti automobil zbog njih. Ugovor o kreditu je pročitao i nije iznosio primjedbe. Nije pokušao pregovarati oko valutne klauzule i kamatne stope jedino je jednom tražio moratorij za otplatu kredita. Bio je upoznat sa akcijom banke "Taxi" te je na temelju toga ostvario povoljniju kupnju automobila. Ne sjeća se je li banci predao zadužnicu za osiguranje kredita, misli da je obrt bio za osiguranje i koliko se sjeća nešto je potpisivao kod javnog bilježnika, moguće da je to bila zadužnica, misli da je to bio drugi kredit, a prvi kredit je bio u DEM.

21. U ovom postupku da bi sud mogao primijeniti utvrđenja iz naprijed navedenih pravomoćnih presuda te ispitati jesu li (ne)poštene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, promjenjiva kamatna stopa i članak 3. Aneksa br. 1. Ugovoru o kreditu od 26.09.2011. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 7,30% godišnje, mjerodavna je odredba čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) koja sadrži definiciju potrošača i iz koje proizlazi da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Dakle, za status potrošača u smislu odredbi Zakona potrebno je da su ispunjena dva elementa i to da je riječ o fizičkoj osobi i te da je svrha ugovora izvan profesionalne djelatnosti ili zanimanja te fizičke osobe. Dakle, potrošač je uvijek fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti pri čemu je potrebno ocijeniti sve okolnosti konkretnog pravnog odnosa odnosno nužno je u svakom konkretnom slučaju utvrđivati vezu između navedenog ugovora s profesionalnom aktivnošću zainteresirane osobe.

22. Analizirajući iskaz samog tužitelja te dovodeći istog u vezu sa dopisom Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove Grada Zagreba od 7.12.2022. iz kojeg proizlazi da je tužitelj u periodu od 14.09.2006. do 03.04.2014. kao autotaksi prijevoznik obavljao autotaksi djelatnost vozilom registarske oznake [registarska oznaka], marke Renault, tipa Megane, broj šasije [broj šasije], i to upravo onim vozilom u odnosu na koje je sklopio Ugovor o kreditu sa prednikom tuženika od 23.08.2006. (članak 10. Ugovora) sud ocjenjuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu kredita bio vlasnik obrta [obrt] vl. UO, [adresa] (isto proizlazi iz članaka 13. Ugovora o kreditu) pa kao takav nema status potrošača te se ne može pozivati na pravomoćna utvrđenja iz ranije navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu.

22.1. Neovisno o tome što je u samom Ugovoru o kreditu od 23. kolovoza 2006. u čl. 2. navedeno kako se radi o potrošačkom kreditu, a koji kredit je odobren za kupovinu novog motornog vozila jer je tužitelj sredstva dobivena iz kredita sklopljenog sa bankom utrošio na obavljanje svoje profesionalne djelatnosti, obavljanja autotaksi prijevoza.

22.2. Naime, i sam tužitelj u svom iskazu naveo da je na temelju akcije banke "Taxi" ostvario pravo na povoljniju kupnju automobila. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio taksi prijevoznik, iako je naveo da je automobil u odnosu na koji je sklopio ugovor o kreditu koristio i za osobne potrebe kada bi skinuo tablu oznake "Taxi".

22.3.Dakle, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu svezu i analizirajući svaki izvedeni dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno u njihovoj ukupnosti te primjenjujući pri tome sadržaj odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača na utvrđeno činjenično stanje ovaj sud ocjenjuje da tužitelj u ovom postupku nema svojstvo potrošača da bi mu kao takvom mogla biti pružena zaštita njegovih potrošačkih prava odnosno da se utvrđenja iz navedenih pravomoćnih presuda vezano za kolektivne interese i prava zaštite potrošača primjenjuju na tužitelja u konkretnom slučaju.

23. Stoga je na temelju svega iznijetog sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja ustvrdivši da tužitelj nije bio potrošač pa se na njega ne može primjenjivati potrošačka zaštita niti utvrđenja iz prethodno navedenih kolektivnih presuda.

24. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tuženiku su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje OT) i to za sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu od 09.05.2022. (Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova), sastav podneska od 23.01.2023. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu od 27.09.2023. (Tbr. 9/1- OT-a 100 bodova), sastava podneska od 03.01.2024. (Tbr. 8/1 OT-a 100 bodova), sastav podneska od 11.06.2024. (Tbr. 8/1 OT-a100 bodova) i zastupanje na ročištu od 28.10.2025. (Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova) ukupno 700 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura ukupno 1.400,00 eura uz pdv od 25% od 350,00 eura odnosno ukupno 1.750,00 eura uz plaćeni predujam za vještačenje od 100,00 eura te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 33,84 eura sukladno vrijednosti predmeta spora Tbr. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) vezano za Napomenu broj 1. Tarife odnosno ukupno 1.883,84 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

25. Budući tužitelj nije uspio u sporu, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun. uz rješenje za pristojbu na odgovor na tužbu 33,84 eura