Poslovni broj P-39/2025
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nita Svilokos, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika KONSTANTIN d.o.o., OIB: 89772950052, Kvaternikova 6, Cavtat, kojeg zastupaju punomoćnici Hrvoje Tokić i Dario Obradović, odvjetnici u Dubrovniku, radi činidbe i naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 21. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, 12. prosinca 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku da arlu, smještenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu koji graniči s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izmjesti na način da je fizički odvoji od zida – nekretnine tužitelja, čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , te da izvede radove na hidroizolaciji i provede sanaciju zida zgrade tužitelja, da izmjesti kanal koji vodi oborinske vode sa nekretnine tuženika do ulice te da izvede radove na izmještanju kanala na način da oborinska voda ne ulazi na nekretninu tužitelja te da otkloni nastalu štetu na nekretnini tužitelja (izvede radove na sanaciji vanjskog i unutarnjeg dijela zida čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji graniči s čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da otkloni razloge vlaženja te izvrši građevinske i ličilačke radove na unutarnjem dijelu zida čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu s osnova izgubljene dobiti u iznosu od 180.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana utuženja do isplate, po stopi obračunatoj po čl.29. st.2. ZOO."
II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 14. veljače 2022. pravni prednik tužiteljice, sada pok. IU, navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine u [adresa], na adresi [adresa], katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] te čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], što u novoj katastarskoj izmjeri odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kuća i dvorište). Tuženik je vlasnik nekretnine koja neposredno graniči s nekretninom u vlasništvu tužitelja, i to stambene zgrade i dvorišta, koja nosi katastarsku oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u novoj izmjeri k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je izgradnjom i dogradnjom stambenog objekta na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u novoj izmjeri k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a posebno dogradnjom lifta između stambene zgrade tuženika i zida obiteljske kuće tužitelja, loše izvedenim kanalom za oborinske vode uz zid kuće tužitelja, a posebno izgradnjom arle položene cijelom dužinom uz zid kuće tužitelja, te stavljanjem zemlje i sadnjom cvijeća i drugog nasada u predmetnu arlu, poremetio dotadašnji tijek oborinske vode s nekretnine tuženika, čime se na zidovima u kući tužitelja, koji se nalaze uz nekretninu tuženika, pojavila vlaga. Tužitelj je u više navrata pozivao tuženika da sanira uzroke vlage na svojoj nekretnini kao i na nekretnini tužitelja, posebno da izmjesti arlu na način da arla ne bude smještena izravno uz zid kuće tužitelja, da izvede radove na odvodu oborinskih voda na način da odvodni kanal bude položen tako da oborinska voda ne dotiče zidove kuće tužitelja i da se otkloni uzrok vlage na kući tužitelja, te posebno da se oborinska voda ne slijeva preko pristupa na tužiteljevu nekretninu. Tužitelj je, putem ovlaštenog sudskog vještaka Miha Korde, dipl.ing.građ. u ožujku 2018., pribavio građevinsko vještačenje, iz kojeg je razvidno što je uzrok vlage na zidovima kuće tužitelja. Navedeno vještačenje dostavljeno je tuženiku u listopadu 2018. uz poziv da se poduzmu radovi na otklanjanju vlage na kući tužitelja. Radovi na izgradnji lifta te postavljanju arle i drugi radovi tuženika izvedeni su na način da je u nekretnini tužitelja, točnije u suterenu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] došlo do prodora vlage i oštećenja zidova koji graniče s nekretninom tuženika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je kao susjed i stranka u postupku sudjelovao u postupku pred nadležnim upravnim tijelom
Dubrovačko-neretvanske županije, pod posl.br. KLASA:UP/I-361-03/18-01/000166, URBROJ: 2117/1-23/1-2-19-0005 od 24.1.2019., te se protivio donošenju spornog rješenja upravo iz predmetnih razloga. Ističe se da, nakon ugradnje lifta u neposrednoj blizini fasade čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj trpi štetnu imisiju u vidu prekomjerne buke, koju proizvodi instalacija i oprema lifta (dizala) posebno za vrijeme ljetnih mjeseci, kada se lift učestalo koristi, jer se nekretnina tuženika koristi za hotelsko-ugostiteljsku djelatnost, što dodatno opterećuje i onemogućuje tužitelja u redovnom korištenju svoje nekretnine. Naime, tužitelj ima registriranu djelatnost pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu pa se gosti redovito žale na buku koju proizvodi korištenje lifta, što također utječe na ostvarivanje registrirane djelatnosti na uredan način, odnosno, umanjenje prihoda od te djelatnosti. Predlaže sudu prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev citiran u izreci ove presude.
2. U odgovoru na tužbu koji je pred ovim sudom zaprimljen dana 6. travnja 2022. tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, poriče navode iz tužbe te predlaže da se tužbeni zahtjevi odbiju kao neosnovani. Potvrđuje da je isti vlasnik nekretnine koja neposredno graniči s nekretninom u vlasništvu tužitelja. Također, tuženik u ovom odgovoru na tužbu čini nespornim i činjenicu da je na temelju rješenja o uvjetima građenja te izmjena i dopuna rješenja o uvjetima građenja izveo građevinske radove na nekretnini u svome vlasništvu. Nakon izvršenih građevinskih radova ishođena je i uporabna dozvola kojom se dokazuje zakonitost i legalnost postupanja tuženika prilikom izvođenja građevinskih radova. Tužitelj neosnovano navodi da je tuženik izgradnjom i dogradnjom stambenog objekta na svojoj nekretnini te lošom izvedbom građevinskih radova poremetio dotadašnji tijek oborinske vode s nekretnine tuženika, a što je prouzrokovalo vlaženje nekretnine tužitelja. Tuženik je prilikom izvođenja svojih radova postupao na način da se nisu povećavale slivne plohe koje bi kanalizirale dovode odnosno odvode vode do tuženikove nekretnine i spornog zida. Također, radove koji su izvođeni tužitelj je izvodio pažljivo, putem ručnih alata te odmaknut od granice nekretnine. Korišteni su prikladni manji alati koji sigurno nisu poremetili dosadašnji tijek oborinske vode s nekretnine tuženika na način da bi se voda kanalizirano dovodila do nekretnine tužitelja. Tuženik smatra da svojim postupanjem na nijedan način nije uzrokovao oštećenje nekretnine tužitelja kao niti daljnje kanalizirano dovođenje većih količina vode na sporni zid tužitelja, što bi za uzrok imalo oštećenje nekretnine tužitelja. Ističe se da je vlasnik građevine dužan održavati građevinu. Tuženik vjeruje da su vlaženja na građevini tužitelja uočena i prije te da je tužitelj građevinske radove tuženika iskoristio kako bi za nedostatke na svojoj građevini te svoju nebrigu o građevini okrivio tuženika. Nadalje, vještačenja koje je tužitelj dostavio u privitku tužbe i na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, tuženik u cijelosti osporava. Vještačenje sudskog vještaka Miha Korde je izrađeno o angažmanu tužitelja te sam vještak prilikom izrade svog vještva nije uzeo u obzir objektivne činjenice koje je nužno bilo uzeti kako bi se izradilo objektivno i na činjenicama utemeljeno vještačenje. Tuženik smatra da angažirani vještak Miho Korda u svom vještvu nije dokazao jednoznačnu vezu između vlaženja nekretnine tužitelja i radova koje je izveo tuženik. U odnosu na vještačenje vještaka MU, tuženik također smatra da se isto ne može smatrati objektivnim vještačenjem kojim bi se na valjan način dokazivale činjenice u predmetnom parničnom postupku. Neovisno o činjenici što je vještak MU angažiran u postupku osiguranja dokaza od strane suda tuženik smatra da je, prilikom izrade predmetnog vještačenja bio pod utjecajem ranijeg poslovnog odnosa između njega i tužitelja te da je zbog navedenoga izradio neobjektivno i nevjerodostojno vještačenje. Imenovani vještak je bio angažiran od strane tužitelja u postupku legalizacije tužiteljeve nekretnine kako bi izradio snimku izvedenog stanja na temelju koje je ishođeno rješenje o izvedenom stanju. Ukazuje sudu i da se na zidu koji predstavlja granicu između nekretnina parničnih stranaka nalazi prozor protivno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Tuženik osporava i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži naknada štete na ime izmakle dobiti. Naime, da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete radnja tuženika bi trebala biti izvršena protupravno. U konkretnom slučaju svi građevinski radovi koje je izvodio tuženik su izvedeni na temelju pravomoćnih dozvola, a zakonitost izvedenih radova je potvrđena ishođenom uporabnom dozvolom. Također, u kontekst navedenog traženja tužitelja treba staviti i naprijed navedene odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Dakle, i s te osnove je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
3. Tužitelj IU je tijekom ovog postupka umro, slijedom čega je sud utvrdio prekid postupka, a postupak je nastavljen u odnosu na njegovu pravnu sljednicu ČU kao tužiteljicu, rješenjem ovog suda, od 15. listopada 2024.
4. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je pročitao cjelokupan spis predmeta, sve isprave koje se u spisu nalaze, kao i priklopljeni spis R1-12/2020.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kao vlasnice č.z. 51 k. o. [katastarska općina] protiv tuženika kao vlasnika susjedne nekretnine za izmještanje arle smještene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvođenje radova na hidroizolaciji i sanaciji zida zgrade tužitelja, izmještanje kanala oborinske odvodnje s nekretnine tuženika do ulice, te otklanjanje nastale štete na nekretnini tužitelja, otklanjanje razloga vlaženja, te izvršenje građevinskih i ličilačkih radova na unutarnjem dijelu č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka 1. tužbenog zahtjeva).
5.1. Predmet ovog postupka je i naknada (imovinske) štete u iznosu od 23.890,11 EUR (180.000,00 HRK) s osnove izgubljene dobiti (točka 2. tužbenog zahtjeva).
6. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.
7. Naime, sud je u ovom postupku nakon održanog pripremnog ročišta i zaključenja prethodnog postupka, zakazao uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke. Međutim, prije održavanja samog uviđaja, tuženik je obavijestio ovaj sud da je raspolagao nekretninom, pa da više nije vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Razvidno je iz spisa da je tuženik, trgovačko društvo KONSTANTIN d.o.o. (koje zastupa zakonski zastupnik RU, sukladno tužbenim navodima i izdanim punomoćima u spisu, list spisa 40 i 52, a RU i FU su ujedno i sadašnji vlasnici tuženika – navod tuženika na listu spisa 91) prodalo predmetnu nekretninu trećoj osobi - EU.
8. U odnosu na zahtjev tužiteljice na činidbu (izvođenje radova, točka 1.), ističe se kako slijedi.
8.1. Odredbom članka 100. st. 1. i st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) propisano je da su susjedska prava ovlasti koje radi uzajamno obzirnoga izvršavanja prava vlasništva daju odredbe ovoga ili drugoga zakona vlasniku nekretnine, ovlašćujući ga da u svezi s izvršavanjem svojega prava vlasništva zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge nekretnine da ona u njegovu interesu trpi, propušta ili čini glede svoje nekretnine ono što je određeno zakonom (stavak 1.) i da kad odredbe ovoga Zakona naređuju vlasniku neko trpljenje, propuštanje ili činjenje radi uzajamno obzirnoga izvršavanja prava vlasništva, tada su ovlašteni to od njega zahtijevati kao svoje pravo vlasnici drugih nekretnina koji za to imaju opravdani interes, te to ostvarivati u postupku pred sudom, ako nije predviđen drugi put zaštite. Jednako kao i vlasnik ovlašteni su to zahtijevati i oni koji nekretninu posjeduju na temelju prava izvedenoga iz njegova (stavak 2.). Nadalje, odredbom članka 110. stavka 1. ZV-a propisano je da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije). Odredbom članka 112. ZV-a propisane su odredbe o zabrani mijenjanja naravnog toka vode, a člankom 113. ZV-a pravila oko odvođenja kišnice s krova, a sve to u okviru instituta susjedskih prava.
8.2. Pregledom spisa osiguranja dokaza, R1-12/2020, koji je postupak proveden pred ovim sudom, razvidno je da je stalni sudski vještak Miroslav Bego utvrdio da se u kanal koji se proteže duž sjeverozapadnog pročelja nekretnine tužiteljice slijeva i voda kojoj se slivna površina nalazi na č.z. 50 i 52 k. o. [katastarska općina] (nekretnina prethodno tuženika, a sada EU). Sudski vještak Miho Korda, kojeg je tužiteljica angažirala, smatra da su najizgledniji uzrok vlaženja na nekretnini tužiteljice upravo nekvalitetno izvedeni radovi na hidroizolaciji arle na nekretnini tuženika (sada EU). Tuženik, pak, osporava takve zaključke navodeći da su radovi izvedeni sukladno aktima za građenje. Ovdje se samo kratko navodi da zakonitost poduzetih građevinskih radova ne podrazumijeva ujedno kvalitetu i ispravnost izvođenja istih.
8.3. No, sud je kao odlučnu činjenicu uzeo to da je nekretninu označenu kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženik otuđio. Činjenica da je tuženik valjano otuđio nekretninu trećemu te da je u trenutku zaključenja glavne rasprave vlasnik te nekretnine treća osoba (što je nesporno), ne utječe na postojanje ove parnice niti je time tuženik izgubio položaj parnične stranke. Međutim, materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za vrijeme trajanja parnice uzima se u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu jer je za presuđenje odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Uzgredno, ovdje se ne radi o situaciji predaje stvari, pa da bi u obzir došla primjena odredbe članka 162. stavka 4. ZV- a, a ukoliko bi ta odredba bila neprimjenjiva, da bi članak 195. stavak 1. ZPP-a isključio primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, pa da bi mjerodavno bilo stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe (pravno shvaćanje Vrhovnog suda, Su-IV-56/19-10 od 21. listopada 2019., tako i VSRH u Rev-1173/2022). Naime, ovdje je samo vlasništvo tuženikove nekretnine u izravnoj vezi s tužbenim zahtjevom, jer tuženik mora biti ovlašten pristupiti na nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i izvesti radove izmještanja arle, radove na izmještanju kanala oborinske odvodnje, a potom i otklanjanje nastale štete na nekretnini tužitelja u smislu građevinskih i ličilačkih radova, radova na sanaciji zida, a tuženik, koji sada više nije vlasnik susjedne nekretnine (od koje prema tužbenim navodima tužiteljici nastaje šteta), to nije dužan ni ovlašten napraviti.
8.4. U ovoj situaciji odlučno je vlasništvo tuženikove nekretnine, jer direktno utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva s obzirom da tužitelj više ne može od tuženika tražiti da izvrši radove na tuđoj nekretnini niti da otkloni uzroke pretjeranog slijevanja vode (prekomjerna imisija), odnosno, drugim riječima, tuženik više nije pasivno legitimiran za točku I. tužbenog zahtjeva koja predstavlja zahtjev na činidbu. S obzirom na narav tužbenog zahtjeva, spor nije ni mogao biti zabilježen u zemljišnim knjigama (a nije zatraženo ni donošenje privremene mjere), pa da bi (eventualno osnovano) traženje tužiteljice moglo teretiti novog vlasnika. Svakako, tužiteljica je ovlaštena podići novu tužbu protiv sadašnjeg vlasnika susjedne nekretnine u smislu gore citiranih zakonskih odredbi.
8.5. Nema dvojbe da je tuženikovo pravo raspolagati nekretninom u svojem vlasništvu. No, sasvim je drugo pitanje poštenja i savjesnosti tuženika, koji, iako zna da je protiv njega podnesena tužba koja je vezana za vlasništvo nad predmetnom nekretninom, istu otuđuje trećem. Neovisno o njegovom (ne)poštenju i o (ne)pravovremenosti obavještavanja suda, a time i tužiteljice o promijenjenom vlasničkom stanju tuženikove nekretnine, na što tužiteljica ukazuje ovom sudu (list spisa 112), ona i dalje ne može (više) tražiti od tuženika izvođenje radova na nekretnini koja sad pripada trećoj osobi, slijedom čega je odlučeno kao pod I. (1.) izreke ove presude.
9. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje novčani iznos na ime naknade (imovinske) štete u smislu izmakle dobiti, ističe se kako slijedi.
9.1. Odredba članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) propisuje da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri tome, odredba čl. 1046. ZOO definira da je šteta umanjenje nečije imovine (imovinska šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
9.2. Tužiteljica u tužbi i na pripremnom ročištu navodi da trpi štetnu imisiju u vidu prekomjerne buke, koju proizvodi oprema lifta (dizala), što opterećuje i onemogućuje tužiteljicu u redovnom korištenju vlastite nekretnine. Naime, tužiteljica ima registriranu djelatnost pružanja usluga u domaćinstvu, pa se gosti redovito žale na buku koju proizvodi korištenje lifta. Na pripremnom ročištu tužiteljica pojašnjava da trpi financijsku štetu u vidu smanjenih prihoda od iznajmljivanja, kao i da ne može iznajmljivati dio nekretnine koji vlaži. Predlaže u tu svrhu provesti sudsko vještačenje na okolnost prekomjerne buke i financijsko vještačenje na okolnost visine štete.
9.3. Međutim, svaka stranka je, a stranke su u parničnom postupku ravnopravne, dužna već u tužbi, odnosno, odgovoru na tužbu, a najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđenje tih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima druge strane, u smislu odredbe članka 299. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Tužiteljica do zaključenja prethodnog postupka, a s obzirom da zbog štetne imisije (prekomjerna buka) traži naknadu štete (izmakla korist) nije predložila dokaze na temelju kojih bi sud mogao utvrditi ni osnovu ni visinu štete. Čak da je sud udovoljio traženju tužiteljice i proveo vještačenje, da je sudski vještak utvrdio da je buka zaista prekomjerna, ponovno su izostali dokazi temeljem kojih bi se mogla utvrditi uzročno – posljedična veza između te buke kao štetne imisije i smanjenih prihoda tužiteljice (npr. uvid u e-mailove gostiju, komentari gostiju na online platformama za iznajmljivanje, pregled prihoda tužiteljice od iznajmljivanja u dužem razdoblju i slično). Nadalje, sud nikako ne bi mogao (temeljem predloženih dokaza) utvrditi visinu. Iako tužiteljica predlaže, opreza radi, financijsko vještačenje na okolnost visine štete, ne dostavlja niti jedan dokaz, niti jednu ispravu, koju bi vještak mogao vještačiti, niti, do zaključenja prethodnog postupka, predlaže u koje bi isprave, evidencije ili sustave sudski vještak trebao izvršiti uvid pri stvaranju mišljenja.
9.4. Slijedom iznesenog, kako tužiteljica nije predložila nijedan (adekvatan) dokazni prijedlog izvođenjem kojem bi sud (makar teoretski) mogao utvrditi osnovu i visinu štete, tako je, radi izbjegavanja gomilanja troškova postupka i u skladu s načelom ekonomičnosti, odlučeno kao pod I. (2.) izreke ove odluke.
10. U odnosu na trošak postupka, valja reći da tužiteljica razdvaja troškove postupka i troškove postupka osiguranja dokaza kroz dvije točke (3. i 4.), ali radi se o jednom jedinstvenom zahtjevu za naknadu troškova postupka, jer se trošak osiguranja uračunava u parnični trošak. Troškove postupka osiguranja dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza (članak 168. ZPP). Ti troškovi mogu se naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici, što znači da se ne dosuđuju kao poseban tužbeni zahtjev u postupku osiguranja dokaza, već se uračunavaju u ukupne parnične troškove (tako i npr. ŽS Slavonski Brod, Gž-1416/2021 od 8. prosinca 2025.).
10.1. Tuženik je tijekom ovog postupka otuđio nekretninu, znajući da je protiv njega podnesena tužba, a koja je vezana za pravo vlasništva same nekretnine (odnosno, za izvršavanje prava vlasništva). Sud je odbio točku prvu tužbenog zahtjeva isključivo zbog promašene pasivne legitimacije u trenutku zaključenja glavne rasprave, iako je pasivna legitimacija nesporno postojala u trenutku podnošenja tužbe. Odluka suda o neosnovanosti točke prve tužbenog zahtjeva izravno je uvjetovana tuženikovom dispozicijom raspolaganja nekretninom čime je doveo do vlastite promašene pasivne legitimacije, pa su i troškovi tužiteljice koji su u ovom postupku (u odnosu na točku prvu tužbenog zahtjeva) nastali, isključiva posljedica takve dispozicije tuženika zbog čega bi tužiteljici pripadali troškovi postupka sukladno odredbi članka 156. stavka 1. ZPP-a (u istovjetnoj pravnoj situaciji i ŽS u Varaždinu, Gž-866/2021 od 12. siječnja 2022.).
10.2. No, s druge strane, neovisno o raspolaganju tuženika, tužiteljica ne bi uspjela s točkom drugom tužbenog zahtjeva iz razloga što nije predložila dokaze na okolnost uzročno – posljedične veze između navodno nastale štete i štetnih imisija, kao ni ikakve relevantne dokaze na okolnost visine štete, pa bi, u tom dijelu, trošak tuženiku trebala naknaditi tužiteljica.
10.3. Dakle, imajući u vidu tijek ovog postupka, činjenicu da bi sud tužiteljici (a ne tuženiku) dosudio troškove postupka u odnosu na točku prvu tužbenog zahtjeva po načelu culpae, a tuženiku trošak u odnosu na točku drugu tužbenog zahtjeva, sud je odlučio kao pod II. izreke ove presude.
Dubrovnik, 12. prosinca 2025.
S u d a c
Marijana Milković Cosmai
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja e-komunikacijom ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja e-komunikacijom ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja e-komunikacijom ovom sudu za sud drugog stupnja.
