Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita

Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-46/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužitelja PV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Milkoviću, protiv tuženika Lovačko društvo "Naretak" Hrvatska Kostajnica, OIB 92984432598, Rosulje 89, Rosulje, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 30. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Naretak“ Hrvatska Kostajnica, Rosulje 89, OIB: 92984432598 da tužitelju SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.049,30 eur na ime naknade imovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 12. prosinca 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Naretak“ Hrvatska Kostajnica, Rosulje 89, OIB: 92984432598 da tužitelju SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.557,71 €, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 12. prosinca 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj PV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje; tužitelj), podnio je ovom sudu 19. lipnja 2018., tužbu protiv tuženika Lovačko društvo "Naretak" Hrvatska Kostajnica, OIB 92984432598, Rosulje 89, 44430 Rosulje, tužbu u kojoj navodi da se 26. studenog 2023. godine oko 17:35 sati na dijelu državne ceste D-47 između mjesta Hrvatska Kostajnica i Volinja dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao tužitelj PV kao vozač osobnog automobila. U osobnom automobilu još su se nalazili na mjestu suvozača putnik RV i putnik u vozilu FV. Naime, tužitelj je upravljao osobnim automobilom (vlasništvo tužitelja) registracijske oznake [registarska oznaka] iz smjera zapada (Volinja) u smjeru istoka (Hrvatska Kostajnica) te dolaskom do stacionaže 3 km+600 m sa zapuštenog brda na kolnik iskočila divljač - srna. Tužitelj je pokušao izbjeći nalet srne, no divljač je unatoč tome udarila u vozilo, i to u prednji dio vozila čime je oštetila prednji branik, desni far, prednju desnu maglenku, donju rešetku hladnjaka, kromiranu letvicu s logom, kondenzator klima uređaja, vodilicu branika na veznom limu pričvrsne kopče. Na vozilu su pronađeni vidljivi tragovi dlaka. Od posljedica udara divljač je uginula, te ju je preuzeo član tuženika, odnosno Lovačkog društva „Naretak“ iz Hrvatske Kostajnice g. CV. Tužitelju PV prilikom ispitivanja prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu očitana je koncentracija 0,00 g/kg. Uslijed udara divljači u vozilo za tužitelja je nastala imovinska šteta na osobnom vozilu. Naime, prilikom udara oštećena je prednja desna maglenka, absorber prednjeg branika, kromirana letvica s logom, rešetka hladnjaka donja, oblikovni profil donji desno, rešetka desne maglenke, čep za kuku u braniku, rešetka hladnjaka, obloga prednjeg branika, vodilica branika na veznom limu, desni far, kondenzator klima uređaja i dr. Šteta na automobilu procijenjena je od strane ovlaštenog servisera Rudman d.o.o. Ivana Fistrovića 3, 44 000 [adresa] i to na iznos od 3.499,59 eura. Tužitelj je prijavio nastalu štetu na svome vozilu Hrvatskom lovačkom savezu putem on-line sustava za prijavu štete, da bi Hrvatski lovački savez nakon toga tužitelju prvotno ponudio sporazum o namirenju štete u iznosu od 1.440,00 eura, a nakon toga je Hrvatski lovački savez poslao tužitelju obavijest o osnovanosti njegovog zahtjeva te mu ponudio iznos naknade štete u iznosu od 2.080,00 eura. Međutim, obzirom da je šteta koju je tužitelj pretrpio veća od ponuđenog iznosa, tužitelj na isti nije pristao. Na dijelu ceste na kojemu je došlo do štetnog događaja nije bilo, niti sada ima odgovarajuće prometne signalizacije, odnosno nisu postavljeni prometni znakovi „Ograničenje brzine“ i „Divljač na cesti“. Napominje se da je divljač istrčala na cestu iz lovišta kojim gospodari tuženik.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 20. lipnja 2024., tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti, tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik napominje kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređeno odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20) ...Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

-vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

-lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova...

S tim u vezi, ističe se da u vrijeme i na dan nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično ni u kojem slučaju nema odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Nastavno, tuženik ponavlja kako je Zakon o lovstvu lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Nadalje, tuženik dodatno ističe i kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Sve i kada bi divljač bila opasna stvar, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa je već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. „Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju“ – VsHGž-2879/76 od 10. kolovoza 1977. Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. Stajalište da divljač nije i ne može biti opasna stvar, pravilno je potvrdio i Visoki Trgovački sud u presudi poslovni broj: Pž-3870/2022-2 od 6. studenog 2023.

„Je li nešto opasno, ocjenjuje se u odnosu na postojanje opasnosti stvari ili bića u odnosu za okolinu. Srna sama po sebi se po ocjeni ovog suda ne može smatrati opasnošću za okolinu. Teško se može uopće zamisliti kako bi to srna mogla biti opasna za bilo što ili bilo koga. Jednako je i sa srnom na cesti. Automobili na cesti su opasne stvari za okolinu (ljude), pa i za srnu, a ne i obrnuto. U protivnom, jednako bi mogli reći da je i čovjek na cesti opasna stvar, jer se neželjeni udarac automobilom u čovjeka na cesti ne razlikuje mnogo od udarca u srnu. Zato bi bilo poželjno u sudskoj praksi jednom zauvijek napustiti tumačenje o divljači na cesti kao opasnim stvarima, ma koliko i kada se ranije to po ocjeni ovog suda pogrešno dopustilo.“- VTS posl. br.:Pž- 3870/2022-2 od 06.11.2023.

Nastavno, tuženik ističe kako je isti provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva budući da za to nisu dostavljeni adekvatni dokazi. Obzirom na sve izneseno, predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u potvrdu PU Sisačko-moslavačke, PGP Hrvatska Kostajnica klasa: 211-08/23-3/12597, ur. broj: 511-10-15-23-2, (stranica 4–5 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (stranica 6 spisa), prometnu dozvolu (stranica 12 spisa), procjenu popravka od strane ovlaštenog servisera Rudman d.o.o. (stranica 15 spisa), prijavu štete putem online sustava za prijavu štete kod Hrvatskog lovačkog saveza (stranica 16-23 spisa), sporazum o namirenju (stranica 14 spisa), podatak MUP-a da li je vozilo tužitelja od predmetnog štetnog događaja registrirano odnosno utvrđena tehnička ispravnost vozila (stranica 50 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka, saslušani su svjedoci RV, CV, z.z. tuženika AV, provedeno je prometno-tehničko vještačenje uz vještaka Peru Todorovića, kao i uviđaj na licu mjesta.

4. Brižljivom analizom svih provedenih dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

5. Uvidom u priloženu dokumentaciju utvrđeno je da je dana 26. studenog 2023. na cesti D47 došlo do prometne nesreće u kojoj je kao vozač vozila sudjelovao PV, ovdje tužitelj. Putnici u vozilu su bili RV i FV. U opisu događaja je utvrđeno da je do štetnog događaja došlo u nenaseljenom dijelu ceste žd- 47 između mjesta Hrvatska Kostajnica i Volinja. Tužitelj je vozilom reg. oznake [registarska oznaka] naletio na divljač-srnu. Divljač je na mjestu događaja uginula, te ju je preuzeo CV, član LD "Naretak".

6. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola … utvrđeno je da je tužitelj bio podvrgnut alko testiranju te mu je utvrđena koncentracija alkohola od 0,00 g/kg.

7. Svjedokinja RV u svom iskazu navodi da su 26. studenog 2024. tužitelj i ona išli iz Bosne kući te im je na cesti blizu Hrvatske Kostajnice izletjela srna te je udarila u prednji kraj auta u kojem su se vozili. Tužitelj je bio vozač dok je ona bila na mjestu suvozača. Već je bio mrak, negdje oko 17,30 h. P je izletjela gledajući u smjeru kretanja auta sa lijeve strane ceste, no udarila je u desni kraj auta. Od udarca je pukao far odnosno svijetlo na vozilu s desne strane, kao i maglenka, no oštećen je i poklopac motora kao i prednji branik. Cesta po kojoj su se kretali nije ravna već zavojita na kojoj postoji ograničenje kretanja vozila od 50 km na sat. P je naletjela na vozilo prije zavoja koji je išao u desno. Područje s kojeg je izletjela srna je u naravi šuma koja se nalazi na uzvisini i koja je bila sa lijeve strane gledajući smjer kretanja vozila, a između same šume i prometnice nije bilo nikakvog kanala. Kolika je široka sama prometnica, nije joj poznato. Prije samog udarca, nisu primijetili srnu jer je ona sam izletjela iz te šume, a tužitelj je automatski zakočio i to neposredno prije samog udarca no nije mogao izbjeći tu srnu, jer je ona već bila istrčala na prometnicu. U trenutku nastanka štetnog događaja tužitelj se kretao brzinom od 50, najviše 52 km na sat. Poslije naleta srne tužitelj je izašao iz vozila i zvao policiju. Što se tiče srne, ona nakon udarca nije ostala ležati na prometnici te su oni mislili da je ona otrčala dalje, no nakon što je policija došla, pronašla je srnu pod nekih orahom sa desne strane prometnice, a koji je orah bio udaljen nekih 10-ak metara od desne strane prometnice kojom su se kretali. Dok policija nije došla na lice mjesta i napravila uviđaj, oni su na licu mjesta čekali nekih 15-ak minuta. Dok su čekali, nije primijetila da bi se u tom djelu provodio kakav lov. Koliko se sjeća, na tom djelu prometnice nije bilo nikakvih prometnih znakova upozorenja. Nakon štetnog događaja, vozilo nije bilo u voznom stanju odnosno policija nije uzela registarske oznake te se oni i dalje koriste sa istim vozilom, no samo po gradu. Vozilo nakon štetnog događaja nije popravljeno niti je uklonjena šteta. Što se tiče desnog fara, mogu reći da je u predmetnom štetnom događaju prednje desno svijetlo oštećeno, no i dalje je u funkciji i svijetli, dok maglenka nije. Policija koja je radila uviđaj kontaktirala je Lovački savez, a koji je došao po srnu. Svjedokinja je osobno vidjela da su došla 2 gospodina koja su došla po srnu i koja su ju odvezla, no ne sjeća se koja su to 2 čovjeka i svjedokinji se nisu predstavili. Tužitelj ni na koji način nije mogao izbjeći udar srne u vozilo. Ne zna da li je srna odbačena ili je samostalno otišla do mjesta gdje je uginula, a svjedokinja navodi da ne može procijeniti koliko je udaljeno mjesto gdje je srna pronađena od mjesta udara u srnu. Tužitelj je odmah nakon što je primijetio srnu, kada je počeo kočiti, nakon tog kočenja se zaustavio, no svjedokinja ne može procijeniti udaljenost od početka kočenja do zaustavljanja. Svjedokinja navodi da se tužitelj zaustavio na prometnici nakon kočenja i to na svojoj desnoj strani i nakon toga do dolaska djelatnica policije nije pomicao svoje vozilo sa prometnice. Nakon štetnog događaja na automobilu ništa nije rađeno niti su oštećenja reparirana.

8. Svjedok CV u svom iskazu navodi da je član tuženika jedno 4-5 godina. Poznato mu je da je u studenom prošle godine došlo do naleta vozila na divljač u ulici, barem tako misli, HV, [adresa] Kostajnica, cca. 100-200 metara od Ugostiteljskog objekta Đenadija, prema Dvoru. Gledajući prema Dvoru, na toj lokaciji, 100-200 metara od U. O. Đenadija sa desne strane nalazi se lovište, a s kojim gospodari Lovačko društvo "Naretak" H. Kostajnica. Tog događaja je dobio poziv od svog lovnika, a moglo je biti negdje oko 17h, sjeća se da je bila noć, da dođe iznad U. O. Đenadija, da je bila nalet na divljač, da mora pokupiti divljač te da ju mora zbrinuti na neškodljiv način. Srna se nalazila u kanalu gledajući prema Dvoru sa lijeve strane usmrćena. Na licu mjesta je bilo policijsko vozilo sa upaljenim rotacionim svijetlima te se na prometnici okrenuto u smjeru Dvora na prometnoj traci u smjeru Kostajnice nalazilo jedno osobno vozilo, ne sjeća se niti marke niti boje niti ičega te moguće da je tamo bio i tužitelj, no sada ne može to sa sigurnošću tvrditi. Taj dan je bio organiziran lov od strane L. D. Naretak na divlje svinje, no ne na djelu lovišta na kojem je došlo do štetnog događaja već cca. zračnom linijom 10ak km u smjeru Kostajnice. Taj lov tog dana je bio organiziran od 8h kada je bilo zakazano okupljanje, a sam lov je trajao do maksimalno 13h, a kada osoba koja je od strane L. D. zadužena za razvođenje štanda sakupi sve lovce. On je taj dan sudjelovao u tom lovu, a kada je dobio poziv od svog lovnika da dođe po divljač, već je bio kod kuće. Ne sjeća se u kojem stanju je bilo vozilo koje se nalazilo na cesti kada je došao pokupiti divljač. Sa njime je po divljač došao prijatelj, isto kolega lovac, član tuženika. Navodi da je vozilo bilo sparkirano na cesti kada je došao na lice mjesta, a da se srna nalazila cca. nekih 50ak metara nizbrdo udaljena od tog vozila. Još navodi da ne može procijeniti je li lokacija divljači bila ispred odnosno iza vozila na određenoj udaljenosti, već može procijeniti samo udaljenost od ruba ceste pa do lokacije divljači prema Uni. Na tom djelu lovišta tuženik nema nikakvih lovno-gospodarskih objekata primjerice hranilišta i slično što bi privlačilo divljač. Svjedok ima saznanja da se na tom djelu prometnice i prije prethodnog štetnog događaja dešavalo da vozila nalete na divljač. Na tom djelu prometnice postoji prometni znak opasnosti od naleta na divljač. Ne zna točno na kojoj udaljenosti je postavljen takav znak opasnosti u odnosu na lokaciju predmetne prometne nesreće. Svjedok također navodi da je lovište koje se nalazi pokraj prometnice na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja, otvorenog tipa.

9. Tužitelj PV u svom iskazu navodi da je spornog dana išao iz Bosne kući u smjeru Hrvatske Kostajnice te mu je sa stijene skočila srna pred auto i on je odmah prikočio. P je iznenada iskočila sa povišenog terena, stijene i kada ju je uočio, odmah je prikočio no ona je već zakačila prednji desni dio auta te mu je oštetila maglenku koja je ispala, oštetila je poklopac motora koji je pukao, isto tako je oštetila branik koji je izgreban i pomotan te je oštećeno i prednje desno svijetlo odnosno far koji se odvojio od svog kućišta te se klima iako je prednji desni far u funkciji i svijetli, a maglenka je skroz ispala te više nije u funkciji. Na tom djelu prometnice se ne može voziti više od 50 km na h, a iz razloga što cesta je krivudava i ima zavoja slijedom čega se vozio cca. 50-52 km na h. Njemu je poznata ta cesta i više puta se tuda vozio, no nije mu bilo poznato da na tom djelu ceste postoji neko lovište. Nakon kočenja je odmah zaustavio vozilo i nije se nikud pomjerao do policije kada je došla na lice mjesta te je utvrđivala tragove na cesti te nije utvrdila nikakve tragove pomicanja vozila. Na licu mjesta nije bilo niti tragova kočenja no on je stao odmah nakon što je srna udarila u vozilo i nije se sa vozilom nikuda pomjerao nakon toga do dolaska policije. Nakon udarca srne u vozilo, ona je jednostavno nestala i dok su čekali policiju, on je pokušao pronaći gdje se ona nalazi, no nije ju nigdje vidio. Naime, sa desne strane njegovog vozila nalazila se jedna nizbrdica prema rijeci Uni, a na kojoj su kasnije djelatnici policije pronašli srnu. Vozilo do danas nije popravljeno, već je samo procijenjena šteta na vozilu u servisu Rudman u [adresa] a koju procjenu je predao uz tužbu u ovom predmetu. U automobilu spornog događaja, uz njega je bila njegova bračna družica na mjestu suvozača i njegov sin koji je sjedio na stražnjem sjedištu, a koji sin je maloljetan. Na tom djelu prometnice postoji prometni znak opasnosti od urušavanja kamena, no ne postoji prometni znak opasnosti od divljači na cesti. Kada se vozio prema Kostajnici dalje, odnosno bliže prema Dvoru, postojao je znak ograničenja brzine od 50 km na h koji je prošao krećući se prema mjestu događaja. Navodi da nije mogao izbjeći nalet srne na vozilo jer da je pokušao izbjegavati da bi otišao u rijeku Unu. Srna je iskočila i nakon udara otišla u istom smjeru u provaliju odnosno na nizbrdicu prema rijeci Uni. Tek nakon tjedan dana je otišao u ovlašteni servis radi procjene štete iz razloga što je čekao procjenu štete od strane Lovačkog saveza na vozilu. Navodi da je nakon tjedan dana po štetnom događaju došao jedan dečko koji se predstavio kao procjenitelj štete divljači od strane Lovačkog saveza i koji je poslikao vozilo i rekao da tužitelj ne smije ništa dirati na vozilu. Od strane Lovačkog saveza ponuđena mu je naknada štete u iznosu od 1.100,00 eura, a nakon što je tužitelj rekao da sa tim iznosom ne može reparirati štetu, rečeno mu je da više ne može dobiti. Tužitelj navodi da je nakon toga rekao Lovačkom savezu da će odvesti auto u ovlašteni servis na procjenu štete i nakon toga da će podnijeti tužbu, nakon čega mu je od lovačkog saveza ponuđena šteta od 2.100,00 eura. Tužitelj navodi da nije prihvatio takvu ponudu naknade štete jer je ovlašteni servis procijenio štetu te iznos popravka vozila u iznosu od 3.500,00 eura. Dodaje da mu nitko ništa po predmetnom štetnom događaju nije platio po osnovi naknade štete. Točno je da ga je Lovački savez pozvao da reparira štetu samostalno i nakon toga dostavi račun po kojem će mu šteta biti plaćena, no tužitelj ističe da je tražio da mu to i pisano potvrde da će mu šteta biti isplaćena u tom iznosu, a što nije dobio. Nakon što se tužitelju predočava informativna ponuda sa str. 15 spisa, tužitelj navodi da je to upravo procjena štete od strane ovlaštenog servisa o kojem je iskazivao. Navodi da se često vozi prometnicom na kojoj je nastao predmetni štetni događaj te da mu je poznato da u šumi ima divljači no ne i da bi divljač iz šume nalijetala na vozilo.

10. Z.z. tuženika AV, u svom iskazu navodi da mu je poznat predmetni štetni događaj kao jedan od događaja gdje je došlo do naleta vozila na divljač, a u konkretnom slučaju se očito radi o naletu vozila na divljač jer je divljač već prešla obje prometne trake kada je došlo konačno do udarca. On osobno na terenu nije ništa vidio već ga je policija obavijestila kao z.z. Lovačkog društva "Naretak", a koje L. D. gospodari lovištem koje se nalazi na mjestu štetnog događaja. Konkretna prometnica na kojoj se desio predmetni štetni događaj se nalazi unutar lovišta. Taj dan je od strane L. D. Naretak Hrvatska Kostajnica bio organiziran lov na crnu divljač, divlje svinje, lisice i čagljeve, no ne i na srne, a lov nije organiziran u djelu lovišta u kojem je došlo do prometne nesreće koja je predmet ovog postupka već gledajući prema H. Kostajnici odnosno Petrinji cca. 8-10 km zračne linije. Taj lov spornog dana bio je organiziran u vremenu od ujutro 8h pa do negdje cca. 13h popodne, a kada je sastavljen zapisnik o provedenom lovu, je li tog dana bilo odstrjela, napamet ne može reći. Poznato mu je da su članovi njihovog lovačkog društva, izvršili zbrinjavanje divljači koja je stradala u predmetnom štetnom događaju. Druge okolnosti o predmetnom štetnom događaju mu nisu poznate. Navodi da cesta na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja se nalazi unutar lovišta kojeg gospodari tuženik no ista prometnica nije lovna površina te navodi da na tom djelu lovišta nema lovno-gospodarskih objekata tuženika (primjerice hranilišta), a koja bi privlačila divljač. Navodi da ima saznanja da se i ranije na tom djelu prometnice dešavao nalet vozila na divljač te navodi da na tom djelu prometnice nema žičane ograde sa lijeve i desne strane prometnice niti drugih sredstava koje bi odvraćale divljač. Na prometnici kojom se kretao tužitelj od smjera Dvora do smjera Kostajnice postoji znak opasnosti od naleta na divljač.

11. Radi utvrđivanja tijeka događaja i nastanka štete sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Peri Todoroviću, čiji nalaz je dan stručno, nepristrano i sud mu u cijelosti poklanja vjeru. Iz nalaza i mišljenja je utvrđeno da je vozilo tužitelja je desnim dijelom prednje strane naletjelo na desnu stranu tijela divljači. Mjesto naleta se nalazilo na prometnoj traci kojom se kretalo vozilo tužitelja, u zoni važenja prometnog znaka „divljač na cesti“. U trenutku naleta vozilo tužitelja se kretalo sredinom sebi pripadajuće desne prometne trake, brzinom od 61 km/h. U trenutku naleta divljač je prednjoj strani vozila bila okrenuta desnom stranom tijela, što znači da se vozilu približavala s lijeve strane. Tužitelj bi štetni događaj izbjegao pri brzini od najviše 47 km/h. Štetni događaj nije imao mogućnost izbjeći pri brzini kojom se vozilo kretalo, ali niti pri brzini ograničenja (50 km/h). Isključivo temeljem oštećenja konstatiranih vanjskim pregledom vozila, na vozilu je nastala šteta u novčanoj protuvrijednosti od 3.049,13 EUR s uračunatim PDV-om. Ne isključuje se mogućnost postojanja dodatnih oštećenja, za koja bi trebalo rastaviti prednji dio vozila. Iznoseći konstatacije iz nalaza i mišljenja radilo se o naletu vozila tužitelja na divljač pa je temeljem stanja spisa i odrađene rekonstrukcije utvrđeno da se mjesto naleta nalazilo na pripadajućoj prometnoj traci kojom se kretalo vozilo. U trenutku naleta vozilo se kretalo brzinom od 61 km/h, a divljač je ispred vozila dospjela s lijeve strane kolnika,. Nakon naleta odbačena je naprijed i u desnu stranu van kolnika. Osim toga, izvršen je vizualni pregled vozila u smislu utvrđivanja visine štete na vozilu tužitelja koja je konstatirana u nalazu i mišljenju. Nadalje vještak navodi da u potvrdi policije nema podataka koji bi ukazivali na postojanje tragova kočenja, pa u tom smislu nije moguće konstatirati je li tužitelj kritične zgode kočio ili ne. Sasvim je izvjesno da nije bio kočenja prije trenutka naleta jer se radi o pojavi opasnosti od svega 0,44 sekunde prije samog naleta. Kako je reakcija vozača dulja od ovog vremena proizlazi zaključak da vozilo nije bilo kočeno do mjesta naleta na divljač. Iz naprijed navedenih razloga, vozilo tužitelja se nije moglo kretati brzinom većom od iste u trenutku naleta (61 km/h). Tužitelj s obzirom na vidljivost nije mogao ranije uočiti divljač na kolniku već je to mogao uočiti kada se divljač nalazila oko 2 metra bočno od lijeve strane vozila. U pogledu prilagođene brzine treba naglasiti da je prilagođena brzina u ovom slučaju istodobno i brzina ograničenja a to je 50 km/h. Sudski vještak navodi da je brzina vozila tužitelja u trenutku naleta utvrđena temeljem nastalih oštećenja na vozilu koja su posljedica naleta na divljač. Također navodi da bi pri brzini naleta od 50 km/h energija utrošena kod naleta na divljač bila manja od one koja je doista bila u trenutku naleta (61 km/h).

12. Na temelju utvrđenih činjenica ovaj sud nalazi da tuženik za konkretnu štetu odgovara kao za štetu od opasne stvari po principu objektivne odgovornosti u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), i to kao ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je srna istrčala na cestu, a na temelju odredbe čl. 1064. ZOO-a.

13. Isto tako sud ocjenjuje da tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoje okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a iz razloga što je utvrđeno da je tužitelj upravljao vozilom nešto većom brzinom od dozvoljene (61km/h, a dozvoljena brzina je 50 km/h), međutim iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da tužitelj nije mogao izbjeći srnu za sve brzine vozila veće od 47 km/h, a što je ispod dozvoljene brzine.

14. O odgovornosti tuženika za naknadu štete odlučio na temelju odredbe čl. 1063. ZOO-a koji propisuje da šteta nastala u vezi opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, jer je u ovom postupku utvrđeno da je štetu uzrokovala divljač (srna), koja je opasna stvar kad iznenada skoči na cestu, zbog čega za takvu štetu na temelju odredbe čl. 1066. st. 1. ZOO-a odgovara tuženik kao ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je srna istrčala na cestu

15. Nadalje, tužitelj u ovom postupku traži naknadu imovinske štete visina koje se prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke zbog čega i zakonska zatezna kamata iz čl. 29. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana presuđenja.

16. Temeljem članka 154. st. 5 ZPP-a sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak i to: trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 €, trošak zastupanja na ročištima od 22 srpnja 2024., 23. rujna 2024., 8. svibnja 2025., te 30. listopada 2025., svako u iznosu od 250,00 €, trošak podneska od 27. veljače 2025. u iznosu od 250,00 €, trošak uviđaja na licu mjesta u iznosu od 250,00 €, trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 125,00 €, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,73 €, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 40,73 €, trošak vještaka u iznosu od 601,25 €, što ukupno iznosi 2.557,71 €.

17. Tužitelju nisu priznati materijalni troškovi putovanja [adresa] i izbivanja iz pisarnice jer nisu bili nužni za ovaj postupak budući da je tužitelj sam izabrao odvjetnika izvan sjedišta suda, pa navedeni trošak sud ne smatra bitnim za ovaj postupak.

18. Radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

Sisak, 12. prosinca 2025.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba putem e-komunikacije u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Hrvoju Milkoviću, odvjetniku iz Siska

2. Tuženiku po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku iz Zagreba