Poslovni broj P-1928/2024- 18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica Plemića Borelli 9, Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Bitanga, odvjetniku iz Zadra protiv tuženika Republika Hrvatska OIB:52634238587, zastupana po ODO GUO, Zadar, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2025. godine u nazočnoti punomoćnika tužitelja i savjetnice u ODO GUO Zadar, po objavi presude dana 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

“ 1. Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini tužitelja koja je određena od strane Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem 84: Ovr-1259/2022-4 dana 16. prosinca 2022. g.

2. Nalaže se Općinskom sudu u Zadru da obustavi postupanje po rješenju o ovrsi poslovni broj 84 : Ovr-1259/2022-4 od dana 16. prosinca 2022. g. i ukine sve provedene radnje po tom rješenju.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 EURA sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje na iznos parničnog troška teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a po kamatnoj stopi propisanoj po čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je ovršni sud Zaključkom 06. kolovoza 2024. g. posl. broj Ovr-1259/22-13 uputio tužitelja u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to temeljem članka 50. stavka 1. točke 10. i 11. Ovršnog zakona. Nadalje, da je tuženik podnio protiv tužitelja prijedlog za ovrhu na nekretninama tužitelja, a u kojem prijedlogu se poziva na navodne ovršne isprave i to ovršno rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, klasa: UP/I-415-02/2022-001/04559, urbroj: 513-007-13/2022-01 od dana 25. listopada 2022. g. i ovršno rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, klasa: UP/I-415- 02/2022-001/04558, urbroj: 513-007-13/2022-01 od dana 25. listopada 2022. g, a da u prijedlogu za ovrhu tuženik navodi kako temeljem gore navedenih isprava prema tužitelju potražuje ukupno 95.752,50 kuna / 12.708,56 EUR. Tužitelj navodi kako navedene isprave Ministarstva financija na koje se u svom prijedlogu za ovrhu poziva tuženik nije zaprimio, čemu iste nisu mogle steći svojstvo ovršnosti i ne predstavljaju ovršnu ispravu, odnosno u ovom trenutku je svakako ispunjenje ikakve tražbine prema tuženiku zabranjeno i onemogućeno i da citirane isprave Ministarstva financija ne predstavljaju ovršne isprave, odnosno da nisu stekle svojstvo ovršnosti, jasno proizlazi iz valjane analize istih, pa bi tako primjerice iz rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, klasa: UP/I-415-02/2022-001/04558, urbroj:

513-007-13/2022-01 od dana 25. listopada 2022. g. proizlazilo da je to rješenje doneseno dana 25. listopada 2022. g. i da je postalo ovršno dana 02. studenoga 2022. g., dakle na osmi dan od dana donošenja ovog rješenja, a što uvažavajući rok za žalbu od osam dana (koji ističe upravo 02. studenoga 2022. g.) i sigurno pokoji dan radi dostave cit. rješenja na adresu tužitelja jednostavno nije moguće. Dakle prijedlog tuženika u ovdje konkretnoj situaciji temelji se na ispravama koje nisu ovršne isprave i koje zasigurno nisu mogle steći svojstvo ovršnosti, odnosno za koje je utvrđeno da su bez učinka poradi čega ispunjenje tražbine na koju se tuženik poziva u ovom trenutku nije moguće.

1.1. Nadalje, sukladno odredbi članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, pri čemu bi iz isprava Ministarstva financija na koje se poziva tuženik proizlazilo da bi ovdje predmetno potraživanje bilo utvrđeno u 2016. g., 2018. g. i 2019. g., a očito datira iz još ranijeg razdoblja, pa se prigovor zastare nalazi u cijelosti osnovanim.

1.2. Tužitelj navodi da je predmetna ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, pa se utoliko ukazuje da je ovrha na nekretnini prije svega uvjetovana odredbama članka 80.b OZ-a koji uvjeti u ovdje konkretnom slučaju nisu ispunjeni, pa bi i iz tog razloga predmetnu ovrhu trebalo proglasiti nedopuštenom. Ističe da je predmetna nekretnina obiteljska kuća ovršenika u kojoj isti živi zajedno sa svojom obitelji i njihova je jedina nekretnina koja im služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, pri čemu je i vrijednost tražbine koja je predmet ovog postupka nesrazmjerno manja od vrijednosti predmetne nekretnine. Uz navedeno tuženik nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, te da ne postoje nikakvi važni razlozi koji bi pravdali interes za hitno namirenje tražbine.

2. U odgovoru na tužbu tuženi u cijelosti osporava činjenične navode tužbe i protivi se postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prvenstveno ističe kako je porezno tijelo prije podnošenja zahtjeva za podnošenje prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini poreznom obvezniku - VI izdalo sljedeće mjere: Rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem ovršne isprave KLASA: UP/I-415-02/2022-001/04558, URBROJ: 513-007-13/2022-01 od 25. listopada 2022. i Rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem vjerodostojne isprave KLASA: UP/I-415-02/2022- 001/04559, URBROJ: 513-007-13/2022-01 od 25. listopada 2022. U odnosu na dostavu tuženik navodi da dostavom poreznog akta u korisnički pretinac e Porezne smatra se da je dostava obavljena danom zapisa na poslužitelju kada je korisnik/ovlaštenik preuzeo porezni akt. Bilježi se podatak tko je i kada od korisnika/ovlaštenika prvi preuzeo porezni akt, te ako se porezni akt ne preuzme u roku od sedam dana, smatra se da je dostava obavljena istekom roka od sedam dana od dana kada je porezni akt pristigao u korisnički pretinac, a o svakoj izvršenoj dostavi poreznog akta korisnik/ovlaštenik zaprima poruku na adresu elektroničke pošte čime se ne zahtjeva kontinuirano praćenje korisničkog pretinca, a budući porezni obveznik ima korisnički pretinac izdana rješenja su dostavljena u isti. Protekom roka od 7 dana od izdavanja rješenja sustav evidentira da su ista uručena stranci dana 01. studenog 2022. u 12:46:09 (temeljem ovršne isprave) i dana 01. studenog 2022. u 12:46:35 (temeljem vjerodostojne isprave). Uz razliku što je rješenje bazirano na ovršnoj ispravi

- ovršno danom uručenja, odnosno u slučaju tužitelja protekom roka od 7 dana (ukoliko stranka ne otvori ranije dokument) dok rješenje kojem je temelj vjerodostojna isprava postaje ovršno protekom roka od 8 dana od isteka roka ili dana otvaranja ukoliko nije izjavljen prigovor. Slijedom svega je neosnovan navod tužitelja kojim tvrdi kako se prijedlog ovrhovoditeljice – Republike Hrvatske temelji na ispravama koje nisu ovršne isprave, budući su iste stekle svojstvo ovršnosti, a što jasno proizlazi iz gore navedenog pri čemu se ukidanje klauzule ovršnosti može tražiti samo u upravnom postupku.

2.1. U odnosu na navode u pogledu zastare tuženi ističe kako je uređujuće tijelo - Ministarstvo Financija Porezna uprava [adresa] izvršilo uvid u Informacijski sustav Porezne uprave i podatke kojima raspolaže Porezna uprava, te je slijedom navedenoga utvrđeno kako je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar, Služba za naplatu i ovrhu dana 1. prosinca 2022. godine postupajući po Rješenju o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika istoga tijela od dana 25. listopada 2022., KLASA: UP/I-415-02/2022-001/04558, URBROJ: 513-007- 13/2022-01, podnijelo Zahtjev za podnošenje prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama u vlasništvu ovršenika. Slijedom navedenoga, Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je Općinskom sudu u Zadru, dostavilo prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama u vlasništvu, odnosno suvlasništvu ovršenika, temeljem čega je Općinski sud u Zadru, donio dana 16. prosinca 2022. rješenje, posl. br. Ovr-1259/2022-4. Temeljem prethodno citiranog rješenja zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru donio je dana 21. prosinca 2022. rješenje kojim je dopustio uknjižbu prisilnog založnog prava pod posl. brojem Z- 38310/2022. Zastara prava na naplatu duga ne nastupa ako je tražbina osigurana založnim pravom ili hipotekom koji su upisani u javnu knjigu. S obzirom da postojeći dug u trenutku upisa založnog prava u javnu knjigu nije bio u zastari ne otpisuje se glavnica duga osigurana založnim pravom ili hipotekom, sukladno članku 109. stavkom 10. Općeg poreznog zakona, čijim zaduženjem nije protekao rok od šest godina od dana kada je zastara počela teći sukladno članku 108. stavkom 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18,121/19, 32/20 i 42/20). Kada protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, a tražbina iz opterećene stvari može se naplatiti u svako doba.

2.2. Slijedom navedenog, ovrha na nekretninama na kojima Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar ima upisano založno pravo, se treba nastaviti provoditi, te se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu: Zaključak Ovr -1259/22 od 06. kolovoza 2024 godine (l.s. 4), Potvrda o uplati (l.s. 25), pribavljen i izvršen uvid u posl. br. Ovr- 1259/2022 i spise MF, Porezne uprave isprave od 25. listopada 2022 (l.s. 46-97).

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha ovršenika temeljem vjerodostojne isprave i temeljem ovršne isprave.

6. Zaključkom ovršnog suda Općinskog suda u Zadru, posl. br. Ovrv-1259/22 od 06. kolovoza 2024 godine (prilopljeni spis ovr l.s. 55) tužitelj je kao predloženik (ovršenik) upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom iz razloga temeljenih sukladno čl. 50. st. 1 toč. 10. i 11. Ovršnog Zakona, a u svezi čl. 52 istog Zakona, slijedom čega će ovaj sud u daljnjem tijeku postupka odlučivati samo o istaknutim prigovorima tužitelja u pogledu odredbi ovršnog Zakona zbog kojih je upućen u parnicu.

7. Temeljem čl. 50. 1. točka 10. Ovršnog zakona (“Narodne novine” br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, u daljnjem tekstu – OZ) proizlazi da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: pod st.10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, dok je temeljem istog čl. st.11. propisano da ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7.1.Naprijed citirane odredbe su osnova kojim tužitelj u predmetnom postupku pobija rješenje o ovrsi odnosno temeljem kojih tužitelj traži da sud ovrhu proglasi nedopuštenom.

8. Među strankama nije sporno:

-da je prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj ovdje tuženik pokrenuo pred ovim sudom protiv ovršenika ovdje tužitelja dana 07. prosinca 2022 godine i to temeljem ovršnih isprava i to ovršnog Rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, KLASA: UP/I-415-02/2022-001/04559, URBROJ: 513-007- 13/2022-01 od 25. listopada 2022. i ovršnog Rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, KLASA: UP/I-415-02/2022-001/04558, URBROJ: 513-007-13/2022-01 od 25. listopada 2022., temeljem kojih ovrhovoditelj ima prema ovršeniku potraživanje od ukupno 95.752,50 kuna/12.708,56 EUR* od čega glavnica 72.654,39 kuna/9.642,90 EUR* i dospjele kamata na dan 25. listopada 2022. u iznosu od 23.098,11 kuna/3.065,66 EUR* sa daljnjom zakonskom zateznom kamatom koja teče na glavnicu duga od 26. listopada 2022. do isplate

-da je dana 21. prosinca 2022 godine u zemljišnoj na nekretnini u vlasništvu tužitelja zabilježena ovrha tuženog na temelju rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr- 1259/2022 od 16. prosinca 2022. g. utvrđenjem vrijednosti, prodajom nekretnina i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom nekretnina

-da je dana 16. prosinca 2022 godine donijeto Rješenje o ovrsi na koje je ovršenik tuženi uložio žalbu o kojoj je odlučivao Županijski sud u Osijeku Rješenjem od 24. travnja 2023 godine u kojem je u odnosu na žalbene razloge, (različite od žalbenih razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 10. i 11. Ovršnog zakona) žalbu ovršenika odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje o ovrsi.

9. Tužitelj u tužbi navodi da je predmetna nekretnina njegova jedina nekretnina u kojoj živi sa obitelji, zbog čega smatra da bi mu provođenjem ovrhe na nekretnini bilo povrijeđeno pravo na dom, te se poziva na odredbu čl. 80.b Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ), slijedom čega je i upućen u parnicu sukladno čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a.

10. Temeljem čl. 219. st.1. Zakon o parničnom postupku proizlazi da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, odnosno kojima pobija navode i dokaze protivne strane.

11. Isto tako, tužitelj navodi da bi provedbom ovrhe na nekretnini koja je predmet ovršnog postupka bio povrijeđen njegov pravo na dom zajamčeno čl. 34. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. st.2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, na tužitelju je bio teret dokazivanja činjenica na kojima temelji svoj zahtjev.

12. U konkretnom slučaju tužitelj nije predložio niti jedan dokaz, a niti izvođenje ikakvih dokaza kojim bi potkrijepio svoje navode da se radi o povredi prava na dom kao niti da ovrha znači gubitak njegova doma tj. da se odnosi na jedinu njegovu nekretninu (kao npr. stalno stanovanje, prebivalište, obiteljski život, zk. izvadak, predložio saslušanje svjedoka ili saslušanje kao stranke), slijedom čega tužitelj nije dokazao da predmetna nekretnina predstavlja njegov stvarni i jedini dom, niti da bi provedbom ovrhe došlo do nerazmjernog zadiranja u njegovo pravo na dom u smislu čl. 8. st. 2. EKLJP. Pozivanje tužitelja na to pravo, i to samo paušalno, bez utvrđenja relevantnih činjenica, nije dovoljno da bi se ograničila provedba pravomoćno dopuštene ovrhe.

12.1. Naime, iz zk. izvatka priloženog u ovršnom spisu (l.s. 26), upravo suprotno od navoda tužitelja, proizlazi da je tužitelj vlasnik i to stambeno poslovne zgrade u [adresa], a na kojoj nekretnini tužitelja je zabilježena predmetna ovrha, pa ne samo da ovaj sud zaključuje da ima u vlasništvu stan (ili možda više stanova) u predmetnoj nekretnini nego da je vlasnik i poslovnog prostora, a zapomeniti je da zgrada nije još niti etažirana.

13. U odnosu na navode tužitelja da predmetne ovršne isprave nisu mogle steći svojstvo ovršnosti jer ih tužitelj nije zaprimio sukladno zakonu, za napomenuti je da je Županijski sud odlučujući o žalbi ovršenika u ovršnom postupku, takav navod ovdje tužitelja već obrazložio i odbio u svojoj odluci i to da sukladno čl. 23. t. 4. OZ-a - ovršna isprava je i ovršna odluka donesena u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obveze kao što je slučaj u konkretnom predmetu, te da je odredbom čl. 25. t. 4. OZ-a - odluka donesena u upravnom postupku ovršna ako je postala ovršna po pravilima koja uređuju taj postupak, kao i da ovršnom spisu priležu ovršne isprave koje su snabdjevene potvrdom ovršnosti, s tim da ovršenik ovdje tužitelj nije predložio njihovo ukidanje upravo u postupku u kojem su one i donesene.

14. Tuženik navodi da je u ovom predmetu tražbina ovrhovoditelja osigurana upisom prisilnog založnog prava na nekretnini tužitelja, te da stoga zastara ne može nastupiti sukladno čl. 109. st. 10. Općeg poreznog zakona.

15. Prema čl. 26. st. 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020., 42/2020., 114/2022., dalje; OPZ – koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem čl. 197. st. 2. OPZ-a) prava i obveze iz porezno- dužničkog odnosa prestaju plaćanjem, prijebojem, otpisom, zastarom i u drugim slučajevima određenima ovim Zakonom.

16. Prema čl. 160. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. dalje: ZOO) prestankom glavne obveze gase se jamstvo, zalog i druga sporedna prava.

17. Temeljem čl.108. st. 1 Općeg poreznog zakona NN 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022, 152/2024 proizlazi da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, dok je st. 2. određeno da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza.

18. Sud smatra da je radi utvrđenja svih relevantnih činjenica (u pogledu istaknutog prigovora zastare) potrebno utvrditi da li je u vrijeme donošenja predmetne ovršne isprave nastupila zastara pojedinih tražbina od kojih se sastoji ukupan dug tužitelja i to ispitivanjem svakog pojedinog rješenja na kojem se temelji dug. A ovo stoga što je sud nakon uvida u pribavljene spise MF Porezne, ustanovio da se u konkretnom slučaju radi o objedinjenim tražbinama po različitim osnovama navedenim u potvrdi Porezne uprave, koje su predmet ovršne isprave (l.s. 15 priklopljenog ovršnog spisa) Rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, KLASA: UP/I- 415-02/2022-001/04559, URBROJ: 513-007-13/2022-01 od 25. listopada 2022. i ovršnog Rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, KLASA: UP/I-415-02/2022-001/04558, URBROJ: 513-007-13/2022-01 od 25. listopada 2022. U vrijeme donošenja rješenja o osiguranju i upisa prisilnog založnog prava u zemljišne knjige su možda i pale u zastaru (s obzirom da neke osnove se odnose na potraživanja ranije od 2016 godine (l.s. 63), ali se u ovom stadiju postupka iste ne mogu utvrditi, pa upis hipoteke i kad istekne vrijeme potrebno za zastaru daje pravo predlagatelju osiguranja, ovdje tuženiku da glavnu tražbinu (ne i sporedna potraživanja) namiri iz vrijednosti založene stvari, ali samo u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih sporednih potraživanja kao što su troškovi i dr.

19. Navedeno je izrijekom propisano čl. 109. st. 10. Općem poreznom zakonu prema kojem iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, dok zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

20. Tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije predložio izvođenje dokaza vještačenja po vještaku financijske struke radi utvrđivanja visine potraživanja koju Ministarstvo financija, Porezna uprava, ima prema njemu po osnovi prethodno navedenih rješenja, kao i što bi (zadatak vještaku) trebalo razlučiti potraživanja po osnovi glavnog duga i eventualna potraživanja po osnovi zateznih kamata, te na što se točno odnose potraživanja (porezi, doprinosi i drugo), kao i navesti datume dospijeća pojedinih iznosa glavnog duga, a kako se radi o činjenicama koje sud ne može utvrditi bez stručnog znanja iz područja financija i računovodstva a koje nije predloženo, a teret dokazivanja snosi stranka koja se na činjenicu poziva (čl. 219. ZPP- a), to je sud zbog izostanka odgovarajućih dokaza nije mogao prihvatiti istaknuti prigovor zastare osnovanim.

21. Na temelju provedenog postupka ovaj sud drži da tužitelj nije uspio dokazati navode iz svoje tužbe, slijedom čega svega nevedenog je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja da se ovrha proglasi nedopuštenom, kako je odlučeno u izreci.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155 ZPP-a, s tim da je 1 bod 2 eura, a odnosi se na sastav odgovora na tužbu (tbr.8) 200 eura, pristup na ročište 05. veljače 2025 u iznosu od 50,00 eura, na zastupanje na ročištu u 06. svibnja 2025 u iznosu od 200 EUR-a, za pristup na ročište 09. lipnja 2025. u iznosu 50 EUR-a, za zastupanje na ročištu od 05. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu od 15. listopada u iznosu od 200,00 EUR-a, te pristupa na ročištu od 10. prosinca 2025 u iznosu od 200,00 Eura što sveukupno iznosi 1.100,00 EURA, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje na iznos parničnog troška teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a po kamatnoj stopi propisanoj po čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.

U Zadar, 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Maja Nevešćanin

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1.Tužitelju po pun.

2.Tužena zastupana po ODO GUO Zadar