Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P-1429/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, u pravnoj stvari tužiteljice ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Diana Milin, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženog Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, [adresa], kao pravni sljednika Hypo Alpe Adria bank d.d. kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 12. prosinca 2025.

presudio je

I. Utvrđuje se da su nepoštene, ništetne i bez pravnog učinka odredbe članka 2. stavak 1., članak 4. stavak 3. i članka 6. Ugovora o kreditu broj 306-11/2006, zaključen 5. siječnja 2006., a koji Ugovor je 5. siječnja 2006. solemniziran od strane javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva pod brojem OU-20/2006, koje glase:

Članak 2. stavak 1:

„Banka odobrava Korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.936,00 CHF (petnaest tisuća devetsto trideset šest švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, i to pod niže navedenim uvjetima.“

Članak 4. stavak 3:

„Kredit se otplaćuje u 84 (osamdeset četiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 227,11 CHF (dvjesto dvadeset sedam švicarskih franaka i 11/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten.“

Članak 6.:

“Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“

II. Nalaže se tuženom Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], kao pravnom sljedniku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, u roku od 15 dana, tužiteljici ČR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti 412,49 eura (četiristo dvanaest eura četrdeset devet euro centi) na ime preplaćene kamate, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,25% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., te po stopi od 5,15% od 1. srpnja 2025. do isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:

- na iznos od 2,17 eura počev od 2.10.2007. do isplate

- na iznos od 2,16 eura počev od 5.11.2007. do isplate

- na iznos od 2,14 eura počev od 4.12.2007. do isplate

- na iznos od 2,13 eura počev od 3.1.2008. do isplate

- na iznos od 2,12 eura počev od 5.2.2008. do isplate

- na iznos od 2,15 eura počev od 5.3.2008. do isplate

- na iznos od 7,51 eura počev od 4.4.2008. do isplate

- na iznos od 7,23 eura počev od 5.5.2008. do isplate

- na iznos od 7,16 eura počev od 4.6.2008. do isplate

- na iznos od 7,05 eura počev od 3.7.2008. do isplate

- na iznos od 6,87 eura počev od 6.8.2008. do isplate

- na iznos od 6,79 eura počev od 3.9.2008. do isplate

- na iznos od 6,82 eura počev od 6.11.2008. do isplate

- na iznos od 7,08 eura počev od 4.12.2008. do isplate

- na iznos od 6,88 eura počev od 4.12.2008. do isplate

- na iznos od 8,83 eura počev od 5.1.2009. do isplate

- na iznos od 8,68 eura počev od 4.2.2009. do isplate

- na iznos od 8,62 eura počev od 4.3.2009. do isplate

- na iznos od 8,40 eura počev od 1.4.2009. do isplate

- na iznos od 10,76 eura počev od 4.5.2009. do isplate

- na iznos od 10,51 eura počev od 3.6.2009. do isplate

- na iznos od 10,15 eura počev od 1.7.2009. do isplate

- na iznos od 10,06 eura počev od 4.8.2009. do isplate

- na iznos od 9,93 eura počev od 1.9.2009. do isplate

- na iznos od 9,64 eura počev od 2.10.2009. do isplate

- na iznos od 9,44 eura počev od 4.11.2009. do isplate

- na iznos od 9,37 eura počev od 1.12.2009. do isplate

- na iznos od 9,30 eura počev od 4.1.2010. do isplate

- na iznos od 9,22 eura počev od 1.2.2010. do isplate

- na iznos od 8,98 eura počev od 1.3.2010. do isplate

- na iznos od 9,00 eura počev od 1.4.2010. do isplate

- na iznos od 8,71 eura počev od 3.5.2010. do isplate

- na iznos od 8,60 eura počev od 2.6.2010. do isplate

- na iznos od 8,90 eura počev od 2.8.2010. do isplate

- na iznos od 8,54 eura počev od 1.9.2010. do isplate

- na iznos od 8,72 eura počev od 1.9.2010. do isplate

- na iznos od 8,17 eura počev od 4.10.2010. do isplate

- na iznos od 7,86 eura počev od 2.11.2010. do isplate

- na iznos od 8,09 eura počev od 3.1.2011. do isplate

- na iznos od 8,09 eura počev od 3.1.2011. do isplate

- na iznos od 7,62 eura počev od 1.2.2011. do isplate

- na iznos od 7,36 eura počev od 2.3.2011. do isplate

- na iznos od 7,00 eura počev od 1.4.2011. do isplate

- na iznos od 6,76 eura počev od 1.6.2011. do isplate

- na iznos od 6,88 eura počev od 1.6.2011. do isplate

- na iznos od 6,64 eura počev od 2.8.2011. do isplate

- na iznos od 6,92 eura počev od 2.8.2011. do isplate

- na iznos od 6,32 eura počev od 1.9.2011. do isplate

- na iznos od 5,75 eura počev od 3.10.2011. do isplate

- na iznos od 5,44 eura počev od 2.11.2011. do isplate

- na iznos od 5,10 eura počev od 1.12.2011. do isplate

- na iznos od 4,85 eura počev od 2.1.2012. do isplate

- na iznos od 4,59 eura počev od 2.2.2012. do isplate

- na iznos od 4,26 eura počev od 2.3.2012. do isplate

- na iznos od 3,89 eura počev od 2.4.2012. do isplate

- na iznos od 3,57 eura počev od 3.5.2012. do isplate

- na iznos od 3,24 eura počev od 1.6.2012. do isplate

- na iznos od 2,88 eura počev od 3.7.2012. do isplate

- na iznos od 2,53 eura počev od 1.8.2012. do isplate

- na iznos od 2,17 eura počev od 3.9.2012. do isplate

- na iznos od 1,80 eura počev od 1.10.2012. do isplate

- na iznos od 1,47 eura počev od 2.11.2012. do isplate

- na iznos od 1,10 eura počev od 3.12.2012. do isplate

- na iznos od 0,73 eura počev od 3.1.2013. do isplate

- na iznos od 0,79 eura počev od 1.2.2013. do isplate.

III. Nalaže se tuženom Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], kao pravnom sljedniku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, u roku od 15 dana, tužiteljici ČR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti 1.334,66 eura (tisuću tristo trideset četiri eura šezdeset šest euro centi) na ime preplaćenih tečajnih razlika, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,25% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., te po stopi od 5,15% od 1. srpnja 2025. do isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:

- na iznos od 5,61 eura počev od 5.1.2009. do isplate

- na iznos od 5,28 eura počev od 4.2.2009. do isplate

- na iznos od 6,66 eura počev od 4.3.2009. do isplate

- na iznos od 5,16 eura počev od 1.4.2009. do isplate

- na iznos od 4,78 eura počev od 4.5.2009. do isplate

- na iznos od 2,89 eura počev od 3.6.2009. do isplate

- na iznos od 0,38 eura počev od 1.7.2009. do isplate

- na iznos od 1,77 eura počev od 4.8.2009. do isplate

- na iznos od 2,58 eura počev od 1.9.2009. do isplate

- na iznos od 1,15 eura počev od 2.10.2009. do isplate

- na iznos od 0,98 eura počev od 4.11.2009. do isplate

- na iznos od 2,90 eura počev od 1.12.2009. do isplate

- na iznos od 4,84 eura počev od 4.1.2010. do isplate

- na iznos od 6,81 eura počev od 1.2.2010. do isplate

- na iznos od 6,30 eura počev od 1.3.2010. do isplate

- na iznos od 9,98 eura počev od 1.4.2010. do isplate

- na iznos od 8,86 eura počev od 3.5.2010. do isplate

- na iznos od 10,76 eura počev od 2.6.2010. do isplate

- na iznos od 20,19 eura počev od 2.8.2010. do isplate

- na iznos od 17,92 eura počev od 1.9.2010. do isplate

- na iznos od 25,96 eura počev od 1.9.2010. do isplate

- na iznos od 20,14 eura počev od 4.10.2010. do isplate

- na iznos od 18,62 eura počev od 2.11.2010. do isplate

- na iznos od 28,63 eura počev od 3.1.2011. do isplate

- na iznos od 34,63 eura počev od 3.1.2011. do isplate

- na iznos od 30,08 eura počev od 1.2.2011. do isplate

- na iznos od 30,40 eura počev od 2.3.2011. do isplate

- na iznos od 28,36 eura počev od 1.4.2011. do isplate

- na iznos od 29,12 eura počev od 1.6.2011. do isplate

- na iznos od 39,95 eura počev od 1.6.2011. do isplate

- na iznos od 41,45 eura počev od 2.8.2011. do isplate

- na iznos od 58,52 eura počev od 2.8.2011. do isplate

- na iznos od 50,23 eura počev od 1.9.2011. do isplate

- na iznos od 42,52 eura počev od 3.10.2011. do isplate

- na iznos od 42,41 eura počev od 2.11.2011. do isplate

- na iznos od 41,73 eura počev od 1.12.2011. do isplate

- na iznos od 44,54 eura počev od 2.1.2012. do isplate

- na iznos od 47,29 eura počev od 2.2.2012. do isplate

- na iznos od 47,21 eura počev od 2.3.2012. do isplate,

- na iznos od 45,89 eura počev od 2.4.2012. do isplate

- na iznos od 46,56 eura počev od 3.5.2012. do isplate

- na iznos od 47,57 eura počev od 1.6.2012. do isplate

- na iznos od 46,75 eura počev od 3.7.2012. do isplate

- na iznos od 46,71 eura počev od 1.8.2012. do isplate

- na iznos od 45,75 eura počev od 3.9.2012. do isplate

- na iznos od 44,16 eura počev od 1.10.2012. do isplate,

- na iznos od 46,24 eura počev od 2.11.2012. do isplate

- na iznos od 47,28 eura počev od 3.12.2012. do isplate

- na iznos od 46,79 eura počev od 3.1.2013. do isplate

- na iznos od 43,37 eura počev od 1.2.2013. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak od 3.214,53 eura (tri tisuće dvjesto četrnaest eura pedeset tri euro centa) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 12. prosinca 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se preostali dio zahtjeva za naknadu troška tužiteljice preko 3.214,53 eura pa do zatraženih 4.089,53 eura.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka od 3.596,77 eura u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 13. lipnja 2019. podnijela tužbu u kojoj navodi kako je s tužiteljem 5. siječnja 2006. zaključila Ugovor o kreditu broja 306-11/2006 (dalje – Ugovor), a koji je istog dana solemniziran od strane javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva pod brojem OU-20/2006.

1.1. Temeljem Ugovora tužiteljici je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.936,00 švicarskih franaka prema srednjem tečaju za švicarski franak tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, a u svrhu kupovine novog motornog vozila. U članku 3. da je ugovorena godišnja kamatna stopa koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,25% godišnje. Također da je ugovorena otplata u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, prema otplatnoj tablici, odnosno rok otplate kredita kroz 84 mjeseci. U članku 6. Ugovora da je ugovorena promjenjivost kamatne stope na način da je kreditor, ovdje tuženik, ovlašten u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora.

1.2. Prethodno navedene odredbe predstavljaju odredbe o kojima da se nije pojedinačno pregovaralo, budući je riječ o odredbama koje su unaprijed formulirane od strane banke te čine sastavni dio standardnih, adhezijskih ugovora koje banke koriste radi pružanja svojih usluga. Mogućnost pregovaranja da je isključena, čime je isključena i mogućnost utjecaja na sadržaj ugovora. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kako je to i propisano odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/2003., 46/2007. i 79/2007. – dalje ZZP iz 2003.). Sporna odredba članka 6. Ugovora da nije lako razumljiva jer ne sadrži jasne kriterije utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informirana prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način.

1.3. Dakle, tužitelj da nije mogla procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za nju proizlaze ugovaranjem odredbe članka 6. Ugovora, obzirom da u toj ugovornoj odredbi nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao jače ugovorne strane u odnosu na potrošača, a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i doneseni nakon sklapanja predmetnog Ugovora o kojima tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja. Prema tome da se radi o odredbi koja nije lako razumljiva te je kao takva suprotna načelu savjesnosti i poštenja i stvara značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka, zbog čega je ista nedopuštena i kao takva ništetna.

1.4. Kredit da je tužiteljica ishodila u privatne svrhe, kao potrošač, i budući da ugovor sadrži nepoštene odredbe u smislu članka 81. ZZP iz 2003. glede odredbe koja se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u članku 6. Ugovora, čine tu odredbu ništetnom. Takav stav o nepoštenim i ništetnim odredbama ugovora o kreditu da su zauzeli Trgovački sud u Zagrebu odlukom pod poslovnim brojem P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014., kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovnog broja Revt-249/2014. od 9. travnja 2015. U presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da su banke, među kojima i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, jer su u potrošačkim ugovorima o kreditiranju koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

1.5. Osim toga da su banke, uključujući i tuženika, u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena o kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu euro jer Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako to čini u odnosu na euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo potpuno izvjestan, što je utvrdio Međunarodni monetarni fond u studiji iz ožujka 1997. te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Sve navedeno da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo čini nepoštenim pa samim time i ništetnim. Potrošači da su, uključujući i tužitelja, polazeći od načela povjerenja prema banci, temeljem niže stope ugovorene kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u valuti švicarski franak negoli za valutu euro, procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi osim o kamatama i tečaju valuta) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacija o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja, navodile potrošače na sklapanje ugovora sa valutnom klauzulom u švicarskim francima.

1.6. Obzirom na ugovorenu valutu švicarski franak i jednostrano mijenjanje kamatne stope, tužiteljica je neosnovano platila razliku pojedinih anuiteta i to anuiteta koji je nastao dospijećem svakog pojedinog iznosa temeljem tečaja švicarskog franka na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta i kamatne stope koja je vrijedila na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta u odnosu na početni anuitet, i time bi tuženik bio dužan isplatiti tužiteljici koja je stvarno vratila iznose anuiteta razliku između pojedinih uplata i stvarnog iznosa koji bi bila tužiteljica dužna na dan uplate pojedinih iznosa da nije bilo promjene tečaja i primjenom početno ugovorene kamate odnosno ¼ zakonske kamate na dan dospijeća pojedinog mjesečnog anuiteta.

1.7. S obzirom da je tuženik stekao određena novčana sredstva temeljem ništetnih ugovornih odredbi dužan je vratiti stečeno sa zateznom kamatom od dana preplate svakog pojedinog iznosa do isplate tužiteljici, a što sa predstavlja nastalu štetu tužiteljici koja je nastala umanjenjem njezine imovine.

1.8. Po provedenom vještačenju tužiteljica da podneskom od 7. veljače 2022. precizirala tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, dok je podneskom od 12. svibnja 2025. tužbeni zahtjev uskladila sa sada službenom valutom u Republici Hrvatskoj.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio navode iz tužbe te tužbeni zahtjev, kako u pogledu osnova tako i visine. U bitnome predlaže sudu da odbaci tužbu, podredno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan s obzirom da je nastupila zastara navodne tražbine tužitelja. Tužiteljica da nema pravo zahtijevati od tuženika vraćanje iznosa plaćenih prema Ugovoru s obzirom da više ne postoji obveznopravni odnos između stranaka temeljem Ugovora koji je prestao ispunjenjem odnosno otplatom kredita u cijelosti. Valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da nisu nepoštene odredbe prema tada važećem ZZP iz 2003. Pritom tuženik ističe da je Ugovor sklopljen 5. siječnja 2006., pa kako se radi o povremenim davanjima, to je nastupila zastara od tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja popisana člankom 226. stavkom 2. Zakona obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. – dalje ZOO). Ako tužiteljica smatra da ima pravo zahtijevati od tuženika plaćanje utuženih iznosa instituta stjecanja bez osnove i u tom slučaju je nastupila zastara od pet godina. Tuženik izričito osporava tvrdnje da bi odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile ništetne te drži da se tužiteljica nema pravo pozivati na utvrđenja iz spomenutih presuda donesenih u okviru kolektivnog spora.

3. Prije svega je potrebno navesti da je u ovom postupku već bila donijeta prvostupanjska odluka poslovnog broja P-3044/2019-33 od 12. srpnja 2022. kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, a ista je odluka potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-3990/2022-2 od 28. ožujka 2023. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovnog broja Rev-611/2024-2 od 18. lipnja 2024. ukinuo presude i Županijskog suda u zagrebu i ovog suda te predmet vratio na ponovno suđenje, uz obrazloženje da tuženiku nije dana mogućnost dokazivanja kako se u konkretnom slučaju pregovaralo o spornim odredbama Ugovora budući da nije proveden dokaz koji je u tom pogledu predložio – saslušanjem svjedoka, zaposlenika tuženika koji je neposredno sudjelovalo u sklapanju Ugovora s tužiteljicom (svjedokinja LR). Pritom je potrebno ukazati kako je rješenje sadržano u presudi ovog suda poslovnog broja P-3044/2019-33 od 12. srpnja 2022., kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva tužiteljice nakon provedenog vještačenja, pravomoćno i taj dio odluke ovog suda, potvrđen odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-3990/2022-2 od 28. ožujka 2023., nije bio predmetom razmatranja i ispitivanja od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj 306-11/2006. (list 12-16 spisa), otplatnog plana (list 17-20, 191-193, 206-207 i 209- 211 spisa), izjave (list 171-175 spisa), obavijesti o promjeni kamatne stope (list 176- 177, 204 i 212 spisa), pregled prometa za klijenta (list 194-203 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 208 spisa), specifikacije uplata (čist 213-215 spisa), izjave svjedoka (list 134-136 spisa), pregleda prometa (list 19-146 spisa), otplatnog plana (list 147-148, 151-152 i 155-156 spisa), specifikacija uplata (list 157-158 spisa), saslušanjem tužiteljice (list 230-231 spisa) te financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Tomislavu Prpiću (list 257-270 i 291 spisa).

4.1. Valja napomenuti da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje LR na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. travnja 2025. pa isti dokazi nije proveden.

4.2. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje ZPP) sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog novčanog iznosa uslijed ništetnosti odredaba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima.

6. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- tužiteljica je kao korisnik kredita 5. siječnja 2006. zaključila Ugovor o kreditu broj 306- 11/2006. (solemniziran istoga dana) s Hypo Alpe-Adria Bank d.d. čiji je pravni slijednik tuženik

- tužiteljici je odobren kredit u visini 15.936,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za švicarski franak banke važećem na dan korištenja kredita

- kredit je odobren za kupovinu novog motornog vozila, s rokom otplate od sedam godina od dana stavljanja kredita u otplatu

- kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora iznosila je 5,250% godišnje, a efektivna kamatna stopa iznosila je 5,860%

- iznos anuiteta prilikom ugovaranja u valuti iznosio je 227,11 švicarskih franaka, a na dan puštanja kredita iznos anuiteta je bio 1.082,18 kuna

- banka je u periodu otplate kredita četiri puta mijenjala kamatnu stopu, pa tako ona iznosi 5,25% u razdoblju od 9. siječnja 2006. do 31. kolovoza 2007., 5,60% u razdoblju od 31. kolovoza 2007. do 29. veljače 2008., 6,50% u razdoblju od 29. veljače 2008. do 30. studenog 2008., 6,80% u razdoblju od 30. studenog 2008. do 31. ožujka 2009. te 7,30% u razdoblju od 31. ožujka 2009. do 31. siječnja 2013.

- kredit je otplaćen u cijelosti 31. siječnja 2013.

7. Sporno je, međutim, jesu li odredbe Ugovora, kojima su ugovoreni promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula nepoštene i stoga ništetne. Sporan je i zahtjev za isplatu s osnove nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora, kao i zastara utužene novčane tražbine.

8. Zaključuje se da su jedini poznati parametri početnih uvjeta kredita iznos kredita od 15.936,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti, početna kamatna stopa od 5,25%, te početni tečaj na dan isplate kredita 1 CHF=4,765000 kuna.

9. Na sporne okolnosti ugovaranja saslušana je tužiteljica iz čijeg iskaza proizlazi da ju je prema Hypo Alpe Adria Bank usmjerila auto-kuća od koje je namjeravala kupiti osobno vozilo te joj je jedina bitna stavka ugovora o kreditu bila da mjesečni anuitet ne prelazi 1.100,00 kuna. Tužiteljica je navela da nije imala mogućnost odabira valute kredita te joj je jedina ponuđena opcija bio kredit s valutnom klauzulom vezanu za švicarski franak. Prije toga da je imala iskustvo kupovine vozila uz pomoć kredita i da su joj mjesečne obveze bile uvijek jednake. Nikakvih posebnih pojašnjenja od strane banke u vezi ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope nije dobila. Tužiteljica je inače po zanimanju medicinska sestra, a suprug joj je stolar.

10. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik nametnuo ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom kreditora i ugovorenu valutnu klauzulu u švicarskim francima, protivno načelu savjesnosti i poštenja, a ugovorene odredbe su, zbog ovisnosti o dva bitna promjenjiva elementa, postale rizične.

11. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/2003. koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te prema stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi članka 85. ZZP/2003. ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive.

12. S obzirom da se tužiteljica u tužbi pozvala na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/2013., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., i presudu Visokog trgovačkog suda poslovnog broja Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev- 2221/2018. od 3. rujna 2019., po pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu, valjalo je odlučiti kao o prethodnom pitanju temeljem tih pravomoćnih presuda donesenim u sporu po kolektivnoj tužbi u kojoj je sudjelovao tuženik kao banka, pozivom na odredbu članka 502.c ZPP-a.

12.1. Člankom 502.c ZPP-a određeni su učinci pravomoćnih presuda kojima su prihvaćene kolektivne tužbe i temeljem te odredbe, osim stranaka koje su sudjelovale u postupku po kolektivnoj tužbi, pravomoćna presuda kojom je prihvaćena kolektivna tužba djeluje prema drugim fizičkim i pravnim osobama pripadnicima kolektiviteta, s tim da utvrđujući dijelovi presude imaju prejudicijalni značaj u individualnim parnicama.

12.2. Pritom je sud uzeo u obzir i odredbu iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/2014., 110/2015. i 14/2019. – dalje ZZP iz 2014.). koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i članka 106. stavak 1. ZZP iz 2014. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku kojeg je tužiteljica osobno pokrenula radi naknade štete koja joj je uzrokovana po tuženiku.

12.3. Dakle, iz navedenih odredaba proizlazi da je sud u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj se utvrđuje da je došlo do povreda propisa zaštite potrošača, odnosno da takva odluka ima direktan učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

13. U točki II. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014., potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revt-249/2019., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nedopuštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna od samog početka. Stav je ovog suda da i u konkretnom slučaju ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, tužitelju kao prosječnom potrošaču nije mogla biti razumljiva i kao takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača, te je posljedično ta ugovorna odredba ništetna prema odredbi članka 87. ZZP iz 2003.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019., u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u švicarskim francima, pravomoćno je utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, protivno odredbama tada važećeg ZZP iz 2003. i protivno odredbama ZOO-a.

15. Sporne odredbe Ugovora kojom se glavnica veže uz valutu švicarskog franka lako su uočljive. Međutim, iz sadržaja Ugovora, kao i iz sadržaja samih spornih odredaba, nisu razvidni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi tužiteljica mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz odredaba kojom se glavnica veže uz švicarski franak, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja takve odredbe uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tužiteljice kao potrošača. Stoga su takve odredbe ništetne sukladno odredbi članka 87. ZZP iz 2003. Valja istaknuti da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna zato što bi bila nedopuštena, već zato što se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

16. Sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru koji je zaključen između parničnih stranaka, identične su odredbama koje su razmatrane presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnih brojeva Pž- 7129/2013. od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnih brojeva Revt-249/2019. i Rvt-2221/2018., kojima je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, odnosno pravni prednik tuženika, povrijedile kolektivne interese potrošača.

17. Tuženik je u mogućnosti dokazivati da se primjena utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu ne bi mogla primijeniti i na konkretan pravni odnos stranaka. Stoga bi tuženik trebao dokazati činjenice koje bi otklanjale podvođenje predmetnog Ugovora pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, i to dokazujući ili da su odredbe Ugovora bile razumljive za tužiteljicu kao potrošača, ili da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja Ugovora pregovaralo. Ukoliko bi tuženik dokazao da se prilikom sklapanja Ugovora pregovarao o spornim odredbama moglo bi se izvesti zaključak da iste ne moraju nužno biti nepoštene.

17.1. U pravcu utvrđivanja prethodno navedenih okolnosti, tuženik je predlagao saslušanje svjedokinje LR, ali je od istog odustao. Tužiteljica je pak u svom iskazu jasno navela da o odredbama Ugovora nije pregovarao i da joj ih nitko nije posebno rastumačio.

17.2. Dakle, tuženik nije dokazao da je bilo pregovaranja o odredbama Ugovora pa tako niti o spornim odredbama. Pritom tužiteljici nije pruženo dovoljno elemenata da bi uopće mogla pretpostavljati da će anuitet rasti i elementi koji bi mogli dovesti do toga.

18. Kako tuženik nije dokazao da utvrđenja iz kolektivnog spora ne bi bila primjenjiva na konkretan slučaj, to je odluku u ovom postupku valjalo temeljiti na utvrđenju iz kolektivnog spora da je tuženik povrijedio interese tužiteljice kao potrošača te da su odredbe Ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

19. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju provedenog financijskog vještačenja, uzimajući u obzir da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-1172/2018-2 od 1. ožujka 2019. izraženo stajalište o tome da se primjenjuje kamatna stopa u numerički određenoj visini u vrijeme ugovaranja, koje stajalište je obvezujuće za sve sudove radi jedinstvene primjene materijalnog prava i usuglašavanja sudske prakse.

20. Vještak financijske struke Tomislav Prpić je u pisanom nalazu i mišljenju od 24. studenog 2021. dao slijedeći izračun:

- pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatila 3.108,37 kuna

- pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj švicarskog bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, više uplatila 10.055,87 kuna

- pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj švicarskog franka bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, manje uplatila 1.768,22 kuna.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, koji je vještak i usmeno obrazložio na ročištu za glavnu raspravu od 11. svibnja 2022., ocijenivši ga stručnim, iscrpnim i argumentiranim. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok se na primjedbe tuženika vještak očitovao u svom usmenom obrazloženju. Načelno, tuženik nije imao primjedbe na matematički izračun, već je ustrajao kod prigovora koji su načelno pravne naravi i u bitnom predstavljaju stajalište tuženika o spornim činjenicama i osnovanosti zahtjeva.

22. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, koja ponovno teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, sukladno pravnom stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-2245/2017. Također je potrebno ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. (poslovni broj Su-IV-33/2022-2) prema kojem, kad je ništetnost pojedinih ugovornih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati odluka je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018.). Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 13. lipnja 2019., s obzirom da se radi o tražbini s osnove stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a, niti potraživanje s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope za koje je rok zastare počeo teći 13. lipnja 2014., niti potraživanje s osnove ništetnosti valutne klauzule za koji je rok zastare počeo teći 14. lipnja 2018., nisu u zastari. Naime, rok zastare je za potraživanje s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope isticao 13. lipnja 2019., a za potraživanje s osnove ništetnosti valutne klauzule 14. lipnja 2023.

23. Dakle, osnovan je restitucijski zahtjev tužiteljice u odnosu na isplatu s osnove preplaćenih iznosa u odnosu na ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnu valutnu klauzulu, pa je u smislu odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a, tuženik dužan tužiteljici isplatiti 412,49 eura i 1.334,66 eura, na koji iznos konačno i glasi zahtjev tužiteljice. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja (naplate preplaćenog u konkretnom slučaju), a inače od dana podnošenja zahtjeva, kako je to propisano odredbom članka 1115. ZOO-a. Budući da je tuženik nepošten, kako to proizlazi iz obrazloženja ove presude, to je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja pa do isplate. Zatezna kamata na preplaćene iznose teče od dana plaćanja pojedinog anuiteta, a prema kamatnoj stopi određenoj sukladno članku 29. ZOO-a.

24. Iako je vještačenjem utvrđeno postojanje manje uplaćenih iznosa od strane tužiteljice pod uvjetom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj švicarskog franka bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tuženik u tom pogledu nije postavio bilo kakav zahtjev, a kamoli zahtjev koji bi bio određen. Stoga tužbeni zahtjev tužiteljice nije umanjivan za utvrđeni iznos.

25. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku, tuženik joj je dužan nadoknaditi trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a.

25.1. Tužiteljici je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. – dalje Tarifa) koja je na snazi od 25. studenog 2023. Naime, sukladno Tarifnom broju 52. stavak 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da sud odluku o trošku donosi nakon stupanja na snagu Tarife tada je i trošak obračunao sukladno odredbama iste Tarife neovisno kada je radnja za koju se trošak traži poduzeta.

25.2. Troškovi priznati tužiteljici za zastupanje po odvjetniku iznose ukupno 2.750,00 eura, a sastoje se od troška:

- sastava tužbe 200,00 eura (Tarifni broj 7. točka 1. Tarife)

- sastava četiri obrazložena podnesaka od 19. travnja 2021., 5. srpnja 2021., 7. veljače 2022. i 12. svibnja 2025. 200,00 eura po podnesku (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife)

- pristupa na ročišta 21. travnja 2021, 14. srpnja 2021., 14. listopada 2021., 11. svibnja 2022., 25. travnja 2025. i 11. lipnja 2025. 200,00 eura po ročištu (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife)

- PDV na navedene radnje od 25% (550,00 eura).

25.3. Tužiteljici nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka kako je to zatražila budući da ih sud ne ocjenjuje nužnim za vođenje ovog postupka, a poglavito ne u smislu da bi trošak istih trebao snositi tuženik kao strana koja je izgubila spor, sve u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

25.4. Tužiteljici je također priznat trošak vještačenja od 331,81 eura, ako i trošak sudskih pristojbi za tužbu 66,36 eura i za presudu 66,36 eura.

25.5. Dakle, tužiteljici je ukupno priznat trošak od 3.214,53 eura koje joj tuženik treba nadoknaditi u roku od 15 dana. Na navedeni iznos tužiteljici pripada i zatezna kamata od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom zahtjevu tužiteljice (članak 151. stavak 3. ZPP-a), i to po stopi određenoj sukladno članku 29. ZOO-a.

25.6. Budući da tuženik nije uspio u postupku to je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troška postupka od 3.596,77 eura u cijelosti.

Rijeka, 12. prosinca 2025.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćnici tužitelja Diani Milin, odvjetnici u Rijeci

- punomoćnicima tuženika Odvjetničkom društvu Knezović i partneri iz Zagreba