REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1511/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Renati Miličević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ljiljane Hrastović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČO zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje u tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj: KO-DO- 987/2024 od 18. lipnja 2024. s izmjenom od 12. prosinca 2025., nakon održane javne rasprave 12. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu BO i optuženog ČO osobno, 15. prosinca 2025. objavio je, a 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku ( NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12. - odluka i rješenje Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje ZKP/08)

optuženi ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani " Č", sin TO i B rođene T, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] boravištem na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, inženjer geotehnike, pismen, sa završenom višom stručnom spremom, nezaposlen, neoženjen, bez djece, vlasnik stana u [adresa], površine 40m2 i osobnog automobila VW Golf 1,6, služio vojsku 1983/84.g., sudionik Domovinskog rata, neodlikovan, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je

1.) 9. travnja 2024. oko 09.30 sati, u [adresa], u nakani da uznemiri brata HO, nakon verbalne prepirke imenovanom rekao: „ti ćeš meni moralizirati, neće se ovo dobro završiti, govno jedno, nemoj da te pljunem, pička ti materina, vidjeti ćeš ti“, a koje riječi su kod HO izazvale osjećaj straha za njegov život i sigurnost,

- d a k l e, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga uznemirio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

2.) 10. travnja 2024. u [adresa], u nakani da zastraši brata HO, njihovom ocu TO rekao: „kakav je to brat koji mi je radio iza leđa, ja to njemu ne bi napravio, ubit ću ga“, a koje riječi je TO prenio PO, te su kod HO izazvale osjećaj straha za njegov život i sigurnost,

- d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je pod točkom 1. optužnice počinio kazneno djelo protiv osobne slobode

– prijetnju - opisanu u članku 139. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024; dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivu po članku 139. stavak 3. KZ/11, a pod točkom 2. optužnice kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju - opisanu u članku 139. stavak 2. i 3., a kažnjivu po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, optuženom ČO se za kazneno djelo iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11 pod točkom 1.), utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

a na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, optuženom ČO se za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 pod točkom 2.), utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (sedam) MJESECI

pa se na temelju članka 51. KZ/11 optuženi ČO osuđuje na

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom ČO

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ČO se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelima, i to za vrijeme uhićenja 11. travnja 2024. do 12. travnja 2024.

II./ Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, optuženi se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 kao i snošenja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrzaloženje

1. Uvodno označenom optužnicom Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je ČO da bi djelom pod točkom 1) optužnice počinio jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čanku 139. stavak 3. KZ/11 te djelom pod točkom 2) optužnice kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom –opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čanku 139. stavak 3. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, s izmjenom od 12. prosinca 2025., optuženi ČO je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka pročitao i razgledao izjave žrtve TO (list 15 – 60 spisa), zapisnik s ročišta u ostavinskom postupku broj O-7829/22, UPP-OS-88/22 od 9. travnja 2024. (list 64 – 66 spisa), zapisnik o ispitivanju žrtve u svojstvu svjedoka, HO od 6. lipnja 2024. (list 102 – 103 spisa), zapisnik o ispitivanju žrtve u svojstvu svjedoka, TO od 6. lipnja 2024. (list 104 – 105 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka EO od 6. lipnja 2024. (list 112 – 113 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedoka ČOD od 6. lipnja 2024. (list 114 – 115 spisa).

Na kraju dokaznog postupka optuženi je iznio svoju obranu te je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika.

4. U svojoj obrani na raspravi optuženi ČO je iznosio svoju obranu u kojoj je, u odnosu na događaj od 09. travnja 2024., naveo da je točno da su bili kod javnog bilježnika, i to su bili on, brat HO i njegova supruga, a bio je nazočan i pokojni otac TO koji je preminuo prošle godine. Optuženi nije bio zadovoljan podjelom imovine, odnosno, sa nekim segmentima podjele imovine iza pokojne majke. Predlagao je bratu PO da plati procjene nekretnina, ali on se s time nije slagao, počeo mu je kod javnog bilježnika pričati o moralu, odnosno, moralizirati i optuženi je naveo da mu je to diglo živce, pa je krenuo prema bratu. Nije došlo do nikakvog kontakta između njih dvoje, jer je između njih stala bratova supruga, a nakon toga i zaposlenica javnog bilježnika. Optuženi je dodao da se nakon toga najprije odmaknuo ali je onda opet krenuo prema bratu, ali ponovno nije došlo do kontakta, jer su između njih stali javni bilježnik RO i bratova supruga, a da je tada njegov brat uzeo stolicu i izgovorio mu neke riječi, ne sjeća se točno, ali nešto u smislu da će ga unakaziti, ne sjeća se točnih riječi. Nakon ovoga brat je ustao i revoltirano napustio javnobilježnički ured. U odnosu na događaj od 10. travnja 2024., naveo je da to nije istina, nije rekao ocu da ću ubiti brata. Optuženi je istaknuo da je njemu otac za svog života dva puta rekao da je odbacio sve optužbe protiv njega. Dodao je da njegovi odnosi s bratom možda jesu bili ponekad konfliktni, ali misli da to nije razlog da ga se prijavljuje, on nije brata nikada prijavio niti bi to učinio. Smatra da mu je to ispod časti i ne slaže se s njegovim moralnim kodeksom, dok njegov brat „udara ispod pojasa“ i prijavljuje ga za svaku sitnicu. Dodao je da on možda nije najbolja osoba na svijetu, ali nije niti kriminalac, ne siluje žene niti prodaje drogu, do sada bi se već vidjelo da je sklon takvom ponašanju.

5. Dakle, uzevši u obzir navode iz obrane optuženika, u odnosu na događaj pod točkom 1. optužnice nije bilo sporno da se optuženik tog dana nalazio u javnobilježničkom uredu, zajedno s ocem, bratom i bratovom suprugom, da su nazočni bili javni bilježnik i njegova zaposlenica, te da je došlo do nesuglasica između njega i brata. Sporno je bilo je li optuženi te zgode, u nakani da ga ustraši, svom bratu PO, rekao „ti ćeš meni moralizirati, neće se ovo dobro završiti, govno jedno, nemoj da te pljunem, pička ti materina, vidjeti ćeš ti“.

5.1. U odnosu na događaj iz točke 2. optužnice u postupku je u cijelosti bilo sporno je li optuženi rekao svom ocu TO: „kakav je to brat koji mi je radio iza leđa, ja to njemu ne bi napravio, ubit ću ga“, a koje riječi je TO prenio PO.

6.1. U odnosu na sporne činjenice u postupku su, uz suglasnost stranaka, pročitani iskaz svjedoka HO od 6. lipnja 2024. (list 102 – 103 spisa), svjedoka TO od 6. lipnja 2024. (list 104 – 105 spisa), svjedoka EO od 6. lipnja 2024. (list 112 – 113 spisa) i svjedoka ČOD od 6. lipnja 2024. (list 114 – 115 spisa).

6.2. Svjedok TO u svom iskazu od 6. lipnja 2024., koji je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, naveo je da je na ostavinskoj raspravi, ne sjeća se datuma, došlo do incidenta na način da je njegov sin ČO ustao i krenuo prema svom bratu PO. Svi prisutni su ustali i spriječili ga, a prisutni su bili sam svjedok, njegova snaha ČOD, javni bilježnik, njegova pomoćnica, daktilografkinja, HO i ČO. Nakon te ostavinske rasprave svjedok je otišao kući u pratnji optuženog te mu je optuženi dan ili dva nakon toga došao u stan i počeli su razgovarati o nasljedstvu iza pokojne supruge svjedoka, majke optuženika. Optuženi nije bio zadovoljan jer su se svjedok i supruga dogovorili da će stan ostaviti unucima, djeci sina HO, a optuženi je želio naslijediti baš taj stan. To je stan u kojem je svjedok stanovao. Svjedok je nadalje naveo da mu je u tom razgovoru optuženi predbacivao da mu on i HO rade iza leđa te je rekao „kakav je to brat koji mi je radio iza leđa, ja to njemu ne bi napravio, ubit ću ga“. Svjedok je naveo kako misli da je to prenio svom sinu PO. U odnosu na svoj odnos s optuženim svjedok je naveo da je bilo incidenata koje je on pisao i bilježio duže vrijeme ali da bi bilo pogrešno suditi njegovog sina ČO samo po tome, jer mu je ipak većinom puno pomagao i brinuo o njemu.

6.3. Svjedok HO u svom je iskazu, koji je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, naveo da je 9. travnja 2024. sudjelovao na ostavinskoj raspravi iza svoje pokojne majke IO kod javnog bilježnika RO u [adresa]. Tamo su bili nazočni i njegova supruga, otac TO, javnobilježnički prisjednik EO, javni bilježnik RO i optuženi. Rasprava je započela u 09,30 sati, povela se rasprava oko nasljedstva jer je optuženi negodovao oko oporuke pokojne majke u dijelu u kojem je ona ostavila polovicu stana svjedokovoj kćeri H. Svjedok navodi da je nakon toga optuženi ponovno od njega tražio da pusti procjenitelje u njegov stan u [adresa]. koji je dobio darovanjem od majke, kao i u stan u [adresa] i kuću u [adresa], a svjedok mu je rekao da nema namjeru dozvoljavati daljnje procjene stana te da može slobodno pokrenuti sudski postupak ako misli da je oštećen prilikom nasljeđivanja. Nadalje, svjedok je naveo da je nakon toga optuženi vrlo burno reagirao na način da je ustao sa stolice i krenuo prema njemu te mu rekao „govno jedno, nemoj da te pljunem, pička ti materina, vidjet ćeš ti“, a svjedok je također ustao i uzeo u ruke stolicu kako bi se obranio. Otac TO je vikao da prestanu, a između njega i optuženog je stala svjedokova supruga ČOD. Tada je svjedok napustio ured kako bi se situacija smirila, vratio se nakon nekoliko minuta a javni bilježnik je rekao da će poslati spis na sud. Tada je njegov otac TO pokušao izgladiti situaciju kako javni bilježnik ipak ne bi poslao spis na sud. Istog dana svjedok je sa svojom suprugom otišao u Šibenik. Idućeg dana, 10. travnja 2024., oko 08,00 sati ujutro, svjedok i njegova supruga vraćali su se u Zagreb te su se zaustavili na jednoj od benzinskih postaja uz autocestu, kojom prilikom je svjedok nazvao oca TO. Razgovor se odvijao putem zvučnika na mobitelu, odnosno razglasa, pa je razgovor slušala i svjedokova supruga ČOD. U tom razgovoru mu je otac TO rekao da mu je optuženi rekao da će ubiti brata HO. Tada je svjedok, zbog straha za svoj život sve išao prijaviti policiji, kada je predao i sve bilješke koje je njegov otac TO vodio o ponašanju optuženog.

6.4. Svjedokinja EO, javnobilježnička prisjednica kod javnog bilježnika RO navela je da je 9. travnja 2024. započela ostavinska rasprava iza pokojne IO, a na kojoj su bili nazočni TO, ČO, HO i ZO. Od samog početka na raspravi su bile prisutne tenzije jer sama rasprava traje neuobičajeno dugo, još od 2022., raspravu je prije vodila njezina kolegica koja joj je rekla da rasprava dugo traje jer optuženi nije želio dati nasljedničku izjavu. U jednom trenutku je na ročištu počela vika i galama, svjedokinja ne zna tko je prvi počeo, nije čula izgovorene riječi ali je vidjela da su optuženi i njegov brat u nekom trenutku ustali i tada je reagirala ZO. HO je tada napustio javnobilježnički ured, a vratio se nakon nekog vremena kako bi potpisao zapisnik.

6.5. Svjedokinja BOD u svom iskazu je navela da je bila prisutna ostavinskoj raspravi, zajedno sa svojim suprugom ČO, optuženim PO i njihovim ocem TO. Nazočan je bio i javni bilježnik i javnobilježnička prisjednica. U jednom trenutku, nakon što njen suprug ČO nije pristao na zahtjev optuženog oko procjene nekretnina, optuženi je počeo vikati i psovati te je rekao ČO „govno jedno, pička ti materina, ti ćeš meni moralizirati, neće se ovo dobro završiti“ nakon čega je ustao i krenuo prema njenom suprugu PO. HO je uzeo stolicu da se obrani a ustali su i ona i javni bilježnik i prisjednica kako bi spriječili fizički sukob. Svjedokinja je tada rekla svom suprugu da napusti ured što je on i učinio. Istog dana je sa suprugom PO otišla u Šibenik a kada su se idućeg dana vraćali u [adresa], HO je nazvao svog oca TO i uključio razglas, te je ona čula kako TO govori njezinom suprugu PO da je ČO rekao da će ubiti HO. Njezin suprug HO se prestrašio, i za nju i za njihovu zajedničku djecu. Također joj je poznato da je TO vodio pisanu evidenciju optuženikovog ponašanja.

6.6. Sud je, uz suglasnost stranaka, pročitao materijalnu dokumentaciju, i to zapisnik s ročišta u ostavinskom postupku broj O-7829/22, UPP-OS-88/22 od 9. travnja 2024. i izjavu žrtve TO (list 15-60 spisa). Iz zapisnika s ročišta o ostavinskom postupku iza pokojne IO od 9. travnja 2024. proizlazi da su ročištu bili nazočni TO, ČO, HO i BOD, kao i javnobilježnička prisjednica EO i javni bilježnik RO, te da je ročište prekinuto u 10,15 sati jer je nastala vika u prostoriji u kojoj se vodi ročište. Iz izjava svjedoka TO ( s listova 15-60 spisa), proizlazi da se radi o vlastoručnim bilješkama svjedoka TO u kojima je u razdoblju od druge polovice 2019. do 9. travnja 2023., u kojima je svjedok TO bilježio i opisivao svoj odnos s optuženim PO, pa je tako opisivao nezadovoljstvo optuženog naslijeđenom imovinom i oporučnim raspolaganjem pokojne IO, a u više navrata je svjedok TO opisivao prijetnje napadom ( npr. list 18 i 19), dok je bilješkom od 9. travnja 2023. zabilježio da je optuženi rekao da će ubiti HO.

7. Sud je iskaz svjedoka TO u cijelosti cijenio kao istinit. Naime, svjedok je iskazivao dosljedno, logično i životno o događajima iz točke 1. i 2. optužnice, i to u odnosu na točku 1. optužnice decidirano opisujući kako je na ostavinskoj raspravi došlo do sukoba na način da je optuženi krenuo prema bratu ČO u čemu je spriječen od drugih nazočnih osoba, uslijed čega je rasprava prekinuta, a u odnosu na točku 2. optužnice svjedok je opisao okolnosti pod kojima je optuženi dan nakon rasprave izgovorio prijeteće riječi za brata ČO, decidirano je naveo da se radilo o riječima „kakav je to brat koji mi je radio iza leđa, ja to njemu ne bi napravio, ubit ću ga“. Svjedok je u svom iskazu i spomenuo da je pisao bilješke o ponašanju optuženika koje su priložene u spis predmeta, a koje su i pročitane tijekom dokaznog postupka. Dakle, sudu se ukazalo logičnim i uvjerljivim da je ovaj svjedok iskreno i istinito opisao događaje o kojima je svjedočio u prethodnom postupku, to tim više što iz načina iskazivanja svjedoka sud nije stekao dojam o tome da bi ovaj svjedok lažno teretio optuženika, već naprotiv, iz njegovog svjedočkog iskaza bilo je razvidno da on optuženiku, kao svom sinu, želi pomoći te se trudio istaknuti i njegove dobre osobine.

7.1. Sud je i iskaz svjedoka ČO, pročitan na raspravi, cijenio kao istinit jer je iskaz dao kratko vrijeme nakon inkriminiranih događaja, detaljno je opisao događaj pod točkom 1. optužnice i decidirano je naveo riječi koje mu je optuženi izgovorio kao i njegovo ponašanje. U odnosu na točku 2. optužnice svjedok ČO je uvjerljivo opisao ono što mu je o događaju poznato a to je da mu je otac TO dan nakon ostavinske rasprave rekao da je optuženi rekao da će ga (svjedoka) ubiti. Iskaz ovog svjedoka u bitnome je suglasan iskazima drugih ispitanih svejdoka.

7.3. Sud je iskaz svjedokinje BOD u cijelosti prihvatio istinitim jer je tijek događaja u odnosu na točku 1. optužnice opisala istovjetno kao i drugi svjedoci u pogledu dinamike događaja i odnosa koji su prethodili samim prijetećim riječima, dok je uvjerljivo i jasno navela da je optuženi rekao njezinom suprugu „govno, pička ti materina, ti ćeš meni moralizirati, neće se ovo dobro završiti“, a koje riječi je naveo i sam HO u svom iskazu. Sud smatra uvjerljivim da je ova svjedokinja čula sadržaj riječi koje je optuženi izgovorio, za razliku od svjedokinje EO i svjedoka TO, budući da iz iskaza svih ispitanih svjedoka proizlazi da je stajala blizu HO i da je odmah ustala i stala između njega i optuženog stoga je svakako stajala dovoljno blizu da čuje što govori optuženi. Također, dosljedno je opisala kako je preko razglasa slušala razgovor svog supruga s TO kada je TO rekao njenom suprugu da je optuženi rekao da će ga ubiti. Istovjetno kao i svjedok HO, iskazivala je da se taj razgovor odvijao dan nakon ostavinske rasprave.

7.4. Iskaz svjedokinje EO sud je u cijelosti prihvatio istinitim u dijelu u kojem je opisala međusobne odnose, viku i galamu na ročištu za ostavinsku raspravu, dok navode da nije čula sadržaj izgovorenih riječi sud također cijeni uvjerljivim s obzirom na cjelokupnu situaciju u kojoj je, kako to proizlazi iz iskaza svih ispitanih svjedoka ali i obrane okrivljenika, došlo do povišenih tenzija između više nazočnih osoba.

7.5. Materijalnu dokumentaciju u spisu sud je cijenio kao istinitu i vjerodostojnu jer ista nije bila niti osporena od strane optužbe i obrane.

7.6. Obranu optuženika sud nije cijenio kao istinitu u dijelu u kojem je optuženik negirao da bi izrekao inkriminirane prijetnje iz točke 1. i 2. optužnice prema PO jer je takva obrana protivna ostalim dokazima izvedenim na raspravi, a koje je sud utvrdio kao istinite.

8. Dakle, uzimajući u obzir navedene materijalne dokaze te bitno dosljedne i uvjerljive iskaze TO, HO, BOD i EO, utvrđeno je kako je optuženik počinio kaznena djela za koje je i oglašen krivim, odnosno da je najprije 9. travnja 2024. oko 09.30 sati, u [adresa], u nakani da uznemiri brata HO, nakon verbalne prepirke imenovanom rekao: „ti ćeš meni moralizirati, neće se ovo dobro završiti, govno jedno, nemoj da te pljunem, pička ti materina, vidjeti ćeš ti“, a koje riječi su kod HO izazvale osjećaj straha za njegov život i sigurnost, a potom 10. travnja 2024. u [adresa], u nakani da zastraši brata HO, njihovom ocu TO rekao: „kakav je to brat koji mi je radio iza leđa, ja to njemu ne bi napravio, ubit ću ga“, a koje riječi je TO prenio PO, te su kod HO izazvale osjećaj straha za njegov život i sigurnost.

8.1. Naime, da je optuženik počinio kazneno djelo pod točkom 1. optužnice proizlazi iz suglasnih i uvjerljivih iskaza svjedoka HO i svjedokinje BOD, kako u pogledu dinamike događaja na ostavinskoj raspravi, koja dinamika je potkrijepljena i iskazima svjedoka EO i TO, tako i u pogledu sadržaja riječi koje je optuženi te zgode izgovorio svom bratu PO. Nadalje, da je optuženi počinio kazneno djelo iz točke 2. optužnice, proizlazi iz detaljnog i okolnosnog iskaza TO, koji ni na koji način nije bio zainteresiran lažno svjedočiti protiv svog sina što je razvidno iz njegovog cjelokupnog iskaza u kojem o optuženiku iznosi i pozitivne navode. Taj iskaz svjedoka TO u suglasju je s iskazima HO i BOD, koji oboje uvjerljivo iskazuju o tome da je TO u telefonskom razgovoru, koji je slušala i BOD, rekao PO da je optuženi rekao da će ga ubiti.

8.2. Dokumentacija pročitana na raspravi potvrđuje navode svjedoka HO, TO i BOD u dijelu u koji se odnosi na datum i vrijeme održavanja ročišta, nazočne osobe kao i okolnost da je došlo do konflikta. Dokumentacija u vidu bilješki TO potvrđuje navode gore navedenih svjedoka, a dijelom i navode obrane optuženika, o tome da je optuženi bio izrazito nezadovoljan nasljedstvom odnosno oporučnim raspolaganjem nekretninama roditelja IO i TO te da je zbog toga učestalo dolazilo do verbalnih konflikata.

8.3. Da je svjedok HO izrečene mu prijetnje shvatio ozbiljno te da se istih uplašio proizlazi iz njegovog iskaza kao i iz iskaza njegove supruge BOD, koja je opisala kako se njezin suprug bojao i za sebe i za njihovu obitelj.

9. U odnosu na kazneno djelo iz točke 1. presude, sud je nesporno utvrdio da je optuženi ČO izrekao svom bratu PO riječi koje su jasno i konkretno upućivale na neko zlo, i da su s obzirom na način na koji su izgovorene, kontekst i okolnosti u kojima su izgovorene, ove riječi objektivno podobne da kod svakog, pa tako i oštećenog HO izazovu ozbiljan strah i uznemirenost. Slijedom navedenog, takve riječi imaju svojstvo ozbiljnih prijetnji iz članka 139. stavka 1. KZ/11.

Budući da je HO brat optuženika isti ima svojstvo bliske osobe po članku 87. točki 9. KZ/11, a zbog čega se i kazneno djelo na koje je optuženik osuđen kvalificiralo kao kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. u svezi stavka 3. KZ/11.

U odnosu na kazneno djelo iz točke 2. ove presude, sud je također nesporno utvrdio da je optuženi HO u razgovoru sa AO izgovorio riječi upućene PO, koje su jasno i konkretno upućivale na prijetnju smrću, i koje riječi je TO prenio PO, pa kada se to dovede u svezu s načinom na koji su ove riječi izgovorene, kontekstu i okolnostima u kojima su izgovorene, ove riječi su bile ozbiljne i objektivno podobne da kod svakog, pa tako i kod HO izazovu ozbiljan strah za vlastiti život. Slijedom navedenog, takve riječi predstavljaju jasno, konkretno i nedvojbeno na prijetnju smrću, a kako to u optužnici zakonski kvalificira državni odvjetnik.

Budući da je HO brat optuženika isti ima svojstvo bliske osobe po članku 87. točki 9. KZ/11, a zbog čega se i kazneno djelo na koje je optuženik osuđen točkom 2. presude, a u odnosu na ovog oštećenika kvalificiralo kao kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. u svezi stavka 3. KZ/11.

10. Ova kaznena djela optuženik je počinio s oblikom krivnje izravnom namjerom prvog stupnja. Dakle, isti je bio svjestan svog djela te je isto i želio učiniti, odnosno postupao je s izravnom namjerom ustrašivanja oštećenika HO. Motive za takvo njegovo postupanje sud vidi upravo u činjenici da se optuženik teško mirio s načinom na koji su imovinskopravno riješena pitanja oko vlasništva nekretnina, a nakon smrti njegove majke, o čemu su suglasno iskazivali svi ispitani svjedoci i na što ukazuje i materijalna dokumentacija u spisu.

11. Svijest o protupravnosti optuženog ČO u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u njegovu ubrojivost. Slijedom svega prethodno navedenog, sud je nesporno utvrdio da je optuženi ČO počinio inkriminirana mu kaznena djela iz točke 1. i 2. ove presude, a zbog kojih ga je i oglasio krivim.

12. Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženom ČO za počinjena kaznena djela ovaj sud je imajući u vidu okvir za izricanje kazne za ova kaznena djela uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, prijašnji život optuženika, njegovu raniju kaznenu neosuđivanost, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.

12.1. Olakotnom okolnosti na strani optuženog ČO cijenjeno je da je isti prethodno kazneno neosuđivan te da se uredno pridržavao mjera opreza koje su mu tijekom postupka bile određene.

Otegotnim je cijenjeno da je optuženik pokazao upornost u svom protupravnom postupanju, pa je tako u odnosu na oštećenog HO u kratkom vremenu ponovio istovrsno kazneno djelo.

12.2. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, činjenicu da je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11 i članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, a za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina ovaj sud je optuženom ČO za kazneno djelo iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11 opisano pod točkom 1. presude utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 opisano pod točkom 2. presude utvrdio kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci te ga je osudio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od pet godina. Naime, sud je ocijenio da se s obzirom na prethodno navedene olakotne okolnosti koje su na strani optuženika utvrđene, i uvjetnom osudom može postići svrha kažnjavanja propisana zakonom.

12.3. Ako optuženik u roku provjeravanja počini novo kazneno djelo, uvjetna osuda se može opozvati i isti može biti upućen na izdržavanje kazne zatvora.

12.4. Na temelju članka 54. KZ/11 određeno je da će se optuženiku u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelima, i to za vrijeme uhićenja 11. travnja 2024. do 12. travnja 2024.

13. Optuženi ČO je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 u cijelosti oslobođen obveze na plaćanje troškova kaznenog postupka budući da optuženik nema nikakva primanja te iz iskaza svjedoka TO proizlazi da nikada nije ostvarivao nikakve prihode. Stoga, sud smatra da bi plaćanje troškova od strane ovog optuženika ugrozilo njegovu egzistenciju.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

Sudac:

Renata Miličević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna.

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-987/2024, web servis

2. Optuženi ČO, eHP

3. Oštećeni HO, eHP

4. U spis