Poslovni broj: 27 Gž-3363/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 27 Gž-3363/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz S., K., OIB: …, zastupane po punomoćnicima E. K. i A. K. odvjetnicima u P., protiv prvotuženika "S. M." d.o.o., S. K., OIB: … i drugotuženika I. V. iz Z., OIB: …, zastupanih po punomoćniku K. K., odvjetniku u S. B., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-523/2021-32 od 26. svibnja 2023., dana 19. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-523/2021-32 od 26. svibnja 2023. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 30.600,00 eura[1] sa zatraženom zateznom kamatom u odnosu na prvotuženika i u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužiteljici naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 1916,18 eura/14.437,50 kn.

 

              II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-523/2021-32 od 26. svibnja 2023. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu iznosa 15.300,00 eura sa zatraženom zateznom kamatom i za solidarnu naknadu parničnog troška u odnosu na prvo i drugotuženika i u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev drugotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1916,18 eura/14.437,50 kn i sudi:

 

Nalaže se prvo i drugotuženiku solidarno ispatiti tužiteljici iznos od 15.300,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se prvo i drugotuženiku solidarno naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 6023,28 eura/45.382,42 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1916,18 eura/14.437,50 kn.

 

III. Nalaže se prvo i drugotuženiku solidarno naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 1128,42 eura/8.502,08 kn, u roku 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev prvo i drugotuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

             

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se prvo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 30.600,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27.06.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se prvo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se prvo tuženiku i drugo tuženiku solidarno platiti tužiteljici iznos od 15.300,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27.06.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se prvo tuženiku i drugo tuženiku solidarno naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

II Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka odmjerene u ukupnom iznosu od 3832,37 EUR-a/ 28.875,00 kn u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude žali se tužiteljica iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženici se protive navodima žalbe tužiteljice te ju predlažu odbiti. Traže trošak sastava odgovora na žalbu.

             

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 30.600,00 eura u odnosu na prvotuženika (vraćanje dvostruke kapare /304. st. 2. Zakona o obveznim odnosima //"Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 129/18, 114/22 i 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO-a//), odnosno eventualno kumulirani zahtjev na solidarnu isplatu iznosa od 15.300,00 eura u odnosu na prvo i drugotuženika sve to kao posljedica neispunjenja Ugovora (Potvrde o rezervaciji nekretnine od 26. lipnja 2020.) za kupnju stana u sklopu zgrade sagrađene na kč.br. 862/101 k.o. M. u kojoj tužiteljica ima vlastiti stan (čl. 368. st. 2. ZOO-a).

 

6. Pobijanom presudom, a niti postupkom, koji je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

 

7. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti, koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a), ali je iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio presudu, što je posljedično dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (čl. 356. ZPP-a). 

 

8. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev (prvotno postavljeni i eventualno kumulirani) uz obrazloženje da je unutar dogovorenog roka od 60 dana prvotuženik, kao prodavatelj, ispunio svoju obvezu i za predmetnu zgradu ishodio uporabnu dozvolu, nakon čega je preostalo da tužiteljica isplati dogovorenu kupoprodajnu cijenu, s time da je sukladno Ugovoru-Potvrdi obveza isplate dospijevala 25. kolovoza 2020., a dopisom od 2. listopada 2020. je tužiteljici ostavljen i naknadni rok za ispunjenje obveze (čl. 362 ZOO-a), kojeg sud smatra primjerenim pa kako niti u naknadno ostavljenom roku tužiteljica nije ispunila obvezu, sud smatra da je do neispunjenja (raskida) ugovora odgovorna tužiteljica.

 

9. Nadalje, sud prvog stupnja ne prihvaća kao istinite tvrdnje tužiteljice da ista nije znala tko je zapravo osoba prodavatelja (da li prvo ili drugotuženik), jer je drugotuženik valjanom punomoći (list 50 spisa) imao ovlaštenje da u ime i za račun vlasnika nekretnine (prvotuženika) sklopi predmetni Ugovor i primi kaparu, pri čemu da nije od utjecaja niti okolnost da je omaškom prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji između prvotuženika, kao prodavatelja i D. Č., kao kupca naveden kao predmet prodaje 7572/24165 dijela predmetne nekretnine, iako je pravilno trebalo stajati 4253/24165 dijela pa je navedena omaška otklonjena tabularnim ispravama, kao i da je na naznačenom suvlasničkom dijelu (kojeg je trebala kupiti tužiteljica) vlasništvo potom stekla supruga drugotuženika M. S. (koja je potom stan prodala trećoj osobi).

 

10. S takvim zaključkom se ne slaže ovaj viši sud.

 

11. Osnovano u žalbi ističe tužiteljica da sud prvog stupnja nije ocijenio provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, budući da se njihovom pravilnom ocjenom upravo dolazi do zaključka da je do neispunjenja Ugovora došlo krivnjom prvotuženika, a ne tužiteljice.

 

11.1. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da zaista nije bila jasna i transparentna uloga prvo i drugotuženika u realizaciji predmetnog pravnog posla (na koji problem je tužiteljica višekratno upozoravala), niti je jasno koji je od tuženika za sebe zadržao iznos od 15.300,00 eura (koji se s obzirom na činjenicu da je ukupna kupoprodajna cijena iznosila 60.000,00 eura ne može smatrati kaparom, već dijelom kupoprodajne cijene), budući da je supruga drugotuženika u svom iskazu navela da misli da je taj iznos za sebe zadržao njezin suprug.

 

12. Naime, iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja, ako se i prihvate navodi tuženika (i zaključak suda prvog stupnja) da je prvi rok za isplatu ostatka kupoprodajne cijene isticao 25. kolovoza 2020., a naknadno ostavljeni rok 60 dana nakon primitka dopisa drugotuženika od 2. listopada 2020. (odnosno 2. prosinca 2020.) proizlazi da je prvotuženik (kao zk vlasnik) vlasništvo dijela nekretnine, koja je bila predmetnom kupoprodaje, prvo prenio na treću osobu D. Č. (4. kolovoza 2020., odnosno tjedan dana nakon ishođenja uporabne dozvole koja je ishođena 27. srpnja 2020.) te potom na suprugu drugotuženika M. S. (23. listopada 2020.), koja je pak isti prodala u travnju 2021. trećoj osobi L. M. (čije pravo vlasništva je i dan danas upisano na predmetnom stanu), iz čega proizlazi da nakon prijenosa prava vlasništva na treće osobe, odnosno nakon 4. kolovoza 2020. prvotuženik, kao dotadašnji vlasnik predmeta kupoprodaje, više nije bio u mogućnosti ispuniti svoju temeljnu ugovornu obvezu, potrebnu za realizaciju kupoprodaje, odnosno tužiteljici izdati tabularnu ispravu temeljem koje bi ista mogla na kupljenom dijelu nekretnine ishoditi upis prava vlasništva.

 

12.1. Ovdje još valja naglasiti da su kako drugotuženik, tako i njegova supruga M. S., saslušana kao svjedok tijekom ovog postupka, o spornoj nekretnini govorili upravo na način da su tvrdili da se radi o njihovom vlasništvu (drugotuženik u iskazu navodi da je potpuno svejedno u čije je ime, svoje ili prvotuženika, prodavao stanove /pa tako i sporni/, jer da je ionako on morao dobiti kupoprodajnu cijenu, budući da je predmetni stan opremio svojim sredstvima, a da bi stanove prodao još desetorici kupaca da je mogao, dok protivno tome zz prvotuženika u iskazu navodi da je stan bio njegov i da je znao da će upravo prvotuženik za sebe zadržati kupoprodajnu cijenu) te da su na taj način rješavali s prvotuženikom potraživanja proizašla iz zajedničkog ulaganja u izgradnju predmetne zgrade u kojoj se stanovi nalaze. 

 

12.2. Također valja cijeniti iskaz svjedoka Ž. P., koji je iskazivao da je predmetni stan uknjižen na gđu. S.2 (suprugu drugotuženika), jer da mu je rečeno da je ona stvarni vlasnik tog stana te da ju je svjedok osobno upoznao i djelovala mu je zaista kao vlasnica stana.

 

12.3. Nadalje, o istinitosti (životnosti i logičnosti) navoda tužiteljice da ista zapravo nije znala tko je pravi vlasnik nekretnine, koja je predmetom kupoprodaje proizlazi iz činjenice da je istoj tek u privitku e-mail poruke od 20. svibnja 2021. dostavljena punomoć koju je drugotuženik izdao prvotuženiku (u trenutku dostavljanja punomoći stan je već prodan trećoj osobi), što znači da ista nije bila dana tužiteljici na uvid prilikom potpisivanja Potvrde, koja je potpisana gotovo godinu dana ranije, kao i iz navoda dopisa punomoćnika tužiteljice od 3. prosinca 2020. (listi 29-30 spisa) upućenog punomoćniku tuženika.

 

13. Imajući u vidu navedeno, uz prethodno utvrđenje da je ugovor raskinut, jer je predmet kupoprodaje otuđen trećim osobama, kao i uz utvrđenje da nema krivnje tužiteljice za neispunjenje ugovora te da iznos koji je predala drugotuženiku predstavlja plaćanje dijela kupovnine, a ne kaparu (iako zakonodavac nije propisao do kojeg primljenog iznosa od strane prodavatelja se isti može smatrati kaparom, a iznad kojeg dijelom kupoprodajne cijene, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-2229/1993-2 od 16. lipnja 1994. proizlazi da iznos kapare ne bi trebao prelaziti 10% ugovorene kupoprodajne cijene, slično i u odluci VSRH posl. broj Rev-399/07 od 16. svibnja 2007.), pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je naložiti tuženicima solidarnu isplatu iznosa od 15.300,00 eura s kamatom tekućom od dana njegovog primitka, odnosno 27. lipnja 2020. do isplate.

 

14. Radi navedenoga, odnosno sukladno utvrđenju da se u konkretnom slučaju nije radilo o kapari, s obzirom na visinu danog iznosa u odnosu na ukupnu cijenu predmeta kupoprodaje, pravilno je odbijen prvotno postavljen tužbeni zahtjev prema prvotuženiku za isplatom iznosa od 30.600,00 eura, jer nema mjesta primjeni odredbe čl. 304. st. 2. ZOO-a.

 

15. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te odbiti zahtjev prvo i drugotuženika za njegovom naknadom, a tužiteljici dosuditi trošak koji se na isti odnosi, jer je s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom u odnosu na oba tuženika uspjela u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/1, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: OT/). 

 

16. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe 250 bodova (tbr. 7/1), podneska od 27. kolovoza 2021. i 15. prosinca 2022. po 250 bodova /tbr. 8/1/, zastupanja na ročištima 2. rujna 2021., 4. studenoga 2021., 25. ožujka 2022., 15. srpnja 2022., 9. prosinca 2022. i 21. travnja 2023. sve po 250 bodova /tbr. 9/1/, ukupno 2250 bodova (vrijednost 1 boda =15,00 kn /tbr. 50./) ili /4479,39 eura/33.750,00 kn, na koji iznos 25% PDV-a ili 1107,90 eura/8.437,50 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu 187,69 eura/1.414,15 kn i trošak sudskog tumača 236,35 eura/1.780,77 kn, sveukupno 6023,28 eura/45.382,42 kn.

 

17. Budući da je pravilno odlučio sud prvog stupnja u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, na način da je isti u cijelosti odbio u odnosu na prvotuženika to je pravilna odluka o parničnom trošku u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 1916,18 eura/14.437,50 kn (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s OT).

 

18. Tužiteljici je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 1128,42 eura/8.502,08 kn (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tbr. 10/1, 42. i 50. i Zakonom o sudskim pristojbama /“Narodne novine“, broj: 118/18).

 

19. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

20. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I., čl. 373. toč. 2. ZPP-a za stavak II., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak III. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak IV.).

 

U Zagrebu 19. listopada 2023.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                  Slavica Garac, v.r.