REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-15/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja FUNDERMAX GmbH, St. Veit an der Glan (Republika Austrija), Klagenfurter Strasse 87/89, OIB: 43673132253, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Rajter Savić, odvjetnica u Zagrebu, Kaptol 23, protiv tuženika SIŽE obliq d.o.o., Mala Rakovica (Samobor), Mirnovečka ulica 32, OIB: 05195327322, kojeg zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Škare i Ivana Škare, Zagreb, Mažuranićev trg 4, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. studenoga 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Višnje Antoš, Zagreb, Maretićeva ulica 15, poslovni broj Ovrv-22279/2023 (UPP/OS-Ovrv-1351/2023) od 6. svibnja 2024., kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 39.734,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2020. do isplate te kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.682,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2024. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.943,80 eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.193,80 eura.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. studenoga 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javna bilježnica Višnja Antoš, Zagreb, Maretićeva ulica 15, donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-22279/2023 (UPP/OS-Ovrv-1351/2023) od 6. svibnja 2024., radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 39.734,91 eura i nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.682,94 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega se Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, rješenjem, poslovni broj Povrv-564/2024-4 od 24. listopada 2024., oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis po pravomoćnosti tog rješenja ustupljen ovome sudu dana 14. siječnja 2025. Potom je ovaj sud rješenjem, poslovni broj Povrv- 15/2025-3 od 17. siječnja 2025., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u svom prigovoru od 4. lipnja 2024. u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te naveo kako iz dostavljenih dokaza nije vidljivo na što se tužiteljeva tražbina odnosi, a ujedno je istaknuo prigovor zastare spornog potraživanja. Osim toga, naveo je da tuženik ograničeno odgovara za obveze svog prednika, i to ovisno o iznosu vrijednosti dijela imovine koja je na tuženika i na društvo SIŽE Drvni Centar d.o.o. prenesena u postupku podjele društva TULIPOVAC d.o.o., umanjeno za obveze koje su pojedinom od ta dva društva prenesene sukladno Planu podjele društva TULIPOVAC d.o.o. Predložio je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Očitujući se na navode iz tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi, tužitelj je u podnesku od 18. veljače 2025. naveo da je u predstečajnom postupku protiv prednika tuženika, društva SIŽE KUPRES d.o.o., prijavio svoju tražbinu dana 12. lipnja 2020., kao i da je navedeno društvo priznalo predmetnu tražbinu na način da je istu uvrstilo u popis obaveza od 13. veljače 2020. Istaknuo je da je riječ o potraživanju tužitelja po osnovi ugovora o isporuci robe sklopljenim s društvom SIŽE KUPRES d.o.o. Očitovao se na istaknuti prigovor zastare navodeći da je zastara prekinuta 12. lipnja 2020., i to prijavom tražbine u predstečajnom postupku nad prednikom tuženika, društvom SIŽE KUPRES d.o.o., a da je zastara počela teći iznova od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka, poslovni broj St-2080/2020 od 10. veljače 2021. Budući da je prijedlog za ovrhu podnio 16. studenoga 2023., smatra da nije protekao trogodišnji zastarni rok. Zaključno, naveo da je nije sporno da je društvo TULIPOVAC d.o.o. sveopći pravni slijednik društva SIŽE KUPRES d.o.o., kao i da je društvo TULIPOVAC d.o.o. prestalo postojati provedbom statusne promjene razdvajanja na društva SIŽE Drvni Centar d.o.o.i ovdje tuženika, pri čemu se pozvao na odredbu članka 550.o stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima te uputio kako je iz Plana podjele razvidno da je bilanca tuženika na dan 13. ožujka 2021. iznosila 280.373,35 eura. Stoga, tužitelj je predložio održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, uz naknadu troškova parničnog i ovršnog postupka.

5. Podneskom od 27. ožujka 2025. tuženik je ostao kod svih dosad iznesenih navoda te uputio kako tužitelj nije priložio bilo kakav dokaz u prilog osnovanosti i visine utužene tražbine.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz trgovačkog registra za tužitelja, u ovjerenom prijevodu (list 9. -30. i list 75.-96. spisa), izvod otvorenih stavki tužitelja, u ovjerenom prijevodu (list 33.-34. i list 99.-101. spisa), podatke o bankovnom računu tužitelja, u ovjerenom prijevodu (list 36. -37., list 103.-104. i 122.-123. spisa), podatke iz sudskog registra za prednika tuženika - društvo TULIPOVAC d.o.o. (list 38.- 41. i list 105.-108. spisa), izjavu uprave društva SIŽE KUPRES d.o.o. od 13. veljače 2020. s popisom imovine, obveza, gubitaka, dobiti i financijskog poslovanja (list 42.- 49., list 109.-116. i 207.-214. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 50. - 53. i list 117.-120. spisa), Plan podjele društva TULIPOVAC d.o.o. od 1. travnja 2021. s Prilozima broj 1. te Tablicama A, B, C i bilancama (list 221.-245. spisa), prijavu tražbine tužitelja u predstečajnom postupku nad društvom SIŽE KUPRES d.o.o. od 12. lipnja 2020. sa specijalnom punomoći (list 254.-256. spisa), rješenje ovog suda, poslovni broj St-2080/20-18 od 10. veljače 2021. (list 286. -287. spisa) i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1264/2021-2 od 18. ožujka 2021. (list 288.-291. spisa).

7. Na temelju odredbe članka 232. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje: ZPP), sud nije uzeo u obzir neprevedenu dokumentaciju na stranom jeziku s listova 258.-279. spisa, koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 3. travnja 2025.

8. Sud nije izveo dokazni prijedlog tuženika saslušanjem zakonskih zastupnika tuženika i provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja iz razloga što nisu bili potrebni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, imajući u vidu i pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 219. ZPP-a.

9. Ocjenom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 39.734,91 eura po osnovi ugovora o isporuci robe sklopljenim s društvom SIŽE KUPRES d.o.o., prednikom tuženika.

11. Između stranaka je sporna osnova i visina potraživanja te je li u odnosu na utuženu tražbinu nastupila zastara. Osim toga, sporno je u kojem opsegu odgovara tuženik za obveze svog prednika.

12. Nije sporno da je društvo SIŽE KUPRES d.o.o. brisano iz sudskog registra 21. travnja 2021., a da je prije brisanja pripojeno društvu TULIPOVAC d.o.o. koje je njegov univerzalni pravni slijednik, i to na temelju Odluke skupštine pripojenog društva od 27. siječnja 2021. Nije niti sporno da je potom društvo TULIPOVAC d.o.o. prestalo postojati brisanjem iz sudskog registra rješenjem ovog suda, poslovni broj Tt- 21/38931-1 od 21. rujna 2021., i to po provedbi statusne promjene razdvajanja s osnivanjem novih društava SIŽE Drvni Centar d.o.o. i ovdje tuženika, sukladno Planu podjele od 1. travnja 2021. kojeg je odobrila skupština društva odlukom od 4. kolovoza 2021.

13. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud iznosi sljedeće.

14. Iz uvida u spis proizlazi da je nad društvom SIŽE KUPRES d.o.o. bio otvoren predstečajni postupak rješenjem ovog suda od 3. ožujka 2020., kao i da je navedeni postupak obustavljen pod točkom I. izreke rješenja ovog suda, poslovni broj St- 2080/2020-18 od 10. veljače 2021., dok je pod točkom II. izreke istog rješenja odlučeno da će sud po službenoj dužnosti nastaviti postupak kao da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka protiv dužnika, osim ako utvrdi da je dužnik sposoban za plaćanje i da je ispunio sve obveze prema vjerovnicima. Potonje rješenje potvrđeno je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 1264/2021-2 od 18. ožujka 2021. (list 286.-291. spisa).

15. Uvidom u prijavu tražbine (list 254.-255. spisa) vidljivo je kako je tužitelj 12. lipnja 2020. prijavio tražbinu u predstečajnom postupku koji se vodio protiv prednika tuženika, društva SIŽE KUPRES d.o.o., i to iznos od 39.087,90 eura koji se odnosi na tražbinu dospjelu do otvaranja predstečajnog postupka (iznos od 38.375,97 eura na ime glavnice duga te iznos od 711,93 eura na ime kamata) te iznos od 1.358,94 eura na ime tražbine koja dospijeva nakon otvaranja predstečajnog postupka.

16. Uvidom u izvod otvorenih stavki tužitelja u ovjerenom prijevodu (list 33.-34. i list 99.-101. spisa) vidljivo je kako je najstariji utuženi račun broj 0117045725 od 30. kolovoza 2019. u iznosu od 253,49 eura dospio na dan 29. listopada 2019.

17. Prema odredbi članka 245. stavak 3. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO - na snazi u vrijeme izdavanja računa), kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (stavak 1. istog članka).

18. Na temelju odredbe članka 228. stavci 1. i 2. ZOO-a, međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

19. Sukladno podacima naznačenima na izvodu otvorenih stavki u ovjerenom prijevodu (list 99.-101. spisa), najstariji utuženi račun tužitelja dospio je na dan 29. listopada 2019. te je u skladu s odredbom članka 215. stavak 1. ZOO-a zastara počela teći od 30. listopada 2019., s time da je do prekida zastare došlo tužiteljevim prijavljivanjem tražbine u predstečajnom postupku nad prednikom tuženika dana 12. lipnja 2020., a zastara je ponovno počela teći iznova po pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka od 10. veljače 2021. (članak 245. stavak 3. ZOO-a), dakle od 18. ožujka 2021. S obzirom da je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen 16. studenoga 2023. (list 7. spisa), proizlazi da je ovršni prijedlog podnesen unutar trogodišnjeg zastarnog roka, slijedom čega je tuženikov prigovor zastare ocijenjen neosnovanim u cijelosti.

20. S obzirom da je tuženik u ovoj pravnoj stvari osporio i osnovanost i visinu potraživanja, potrebno je prije svega utvrditi navedene sporne činjenice.

21. Iz uvida u izvod otvorenih stavki u ovjerenom prijevodu (list 33.-34. spisa), na osnovu kojeg je tužitelj podnio ovršni prijedlog, sada tužbu, proizlazi da je tužitelj na dan 6. veljače 2020. evidentirao potraživanje prema predniku tuženika u ukupnom iznosu od 39.734,91 eura.

22. Uvidom u popis imovine i obveza prednika tuženika, društva SIŽE KUPRES d.o.o., od 13. veljače 2020. (list 42. - 49. spisa) proizlazi da je prednik tuženika, pod točkom 7. "Obveze dužnika unesenih u njegove poslovne knjige" evidentirao obvezu prema tužitelju u iznosu od 285.616,22 kuna (što predstavlja iznos od 37.907,79 eura prema fiksnom tečaju konverzije, koji iznosi koji iznosi 7,53450 kuna za 1,00 euro). Međutim, u navedenom popisu imovine i obveza nisu navedeni podaci o pravnoj i činjeničnoj osnovi u odnosu na popisane obveze prednika tuženika, pa tako niti za iskazanu obvezu prema tužitelju u iznosu od tadašnjih 285.616,22 kuna, slijedom čega nije vidljivo na temelju koje pravne i činjenične osnove je ona evidentirana u poslovnim knjigama prednika tuženika. Osim toga, nisu navedeni niti podaci o dokazima, osobito ispravama, kojima se navedene obveze mogu potkrijepiti.

23. Naime, navedeni popis imovine i obaveza sastavljen je na temelju odredbe članka 16. stavak 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15., 104/17.; dalje:

SZ - na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za otvaranje predstečajnog postupka nad prednikom tuženika), kojom je propisano da se prijedlog za otvaranje predstečajnoga i stečajnoga postupka podnosi sudu na propisanom obrascu te sadržava podatke za identifikaciju dužnika i podnositelja prijedloga i popis imovine i obveza dužnika. Člankom 17. stavak 1. SZ-a točno je propisan sadržaj popisa imovine i obveza dužnika, s time da je pod točkom 7. spomenutog stavka navedeno da on sadrži i naznaku obveza dužnika unesenih u njegove poslovne knjige. Stavak 2. istog članka dalje navodi, između ostaloga, da se u popisu imovine i obveza moraju se navesti podaci o pravnoj i činjeničnoj osnovi u odnosu na svaki dio imovine i obveza, te o dokazima, osobito ispravama, kojima se oni mogu potkrijepiti.

24. Po stavu ovog suda, popis imovine i obveza prednika tuženika, iako potpisan od strane ovlaštene osobe prednika tuženika, u konkretnom slučaju predstavlja jednostranu ispravu dužnika sastavljenu za potrebe predstečajnog postupka (koji je naknadno obustavljen) i čija je svrha prikaz financijskog stanja dužnika. Navedeni popis sam po sebi ne predstavlja priznanje duga budući da mu svrha nije konstitutivno potvrđivanje obveza prema pojedinim vjerovnicima, već prikaz ukupnog stanja obveza društva za potrebe restrukturiranja (do kojeg nije niti došlo uslijed obustave postupka), niti sam po sebi dokazuje nastanak i pravni temelj obveze (kao i njezinu visinu), osobito u situaciji kada je tuženik u ovoj parnici, kao pravni slijednik dužnika, te činjenice izričito osporio.

25. Imajući u vidu sporne činjenice u ovoj pravnoj stvari, tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije predložio niti predočio druge dokaze na temelju kojih bi ovaj sud mogao utvrditi odlučne činjenice o postojanju duga te njegove visine (kao primjerice, dostavom ugovora, saslušanjem svjedoka koji imaju saznanja o odlučnim činjenicama o predmetu spora, dostavom utuženih računa, poslovne korespondencije između stranaka itd.). Pritom se ukazuje kako sud nije razmatrao isprave s listova 258.-279. spisa, koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 3. travnja 2025., budući da tužitelj nije dostavio prijevod tih isprava na službenom jeziku suda sukladno odredbi članka 232. stavak 2. ZPP-a.

26. Naime, prema odredbi članka 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe, svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici, a kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a. Predmetna pravila obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

27. Osim toga, i izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja predstavlja jednostrani akt poslovnog subjekta - računovodstvenu dokumentaciju iz odredbe članka 7. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj 85/24., 145/24.), a ne javnu ispravu iz odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a, kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

28. Dakle, izvadak iz poslovnih knjiga kao jednostrana isprava sama po sebi nije dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva, niti se njome dokazuje visina utužene tražbine. Premda on predstavlja vjerodostojnu ispravu iz odredbe članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), u slučaju kad tuženik osporava osnovanost i visinu dugovanja koje je naznačeno na izvatku iz poslovnih knjiga, tužitelj tada mora predložiti i druga odgovarajuća dokazna sredstva kojima bi dokazao osnovanost i visinu svog zahtjeva jer, kako je izneseno - svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne i na kojima zasniva svoje zahtjeve.

29. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, u skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a u svezi s odredbama članaka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a, platni nalog sadržan u predmetnom javnobilježničkom rješenju o ovrsi ukinut je u cijelosti, a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

30. Budući da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ovaj sud se nije upuštao u razmatranje preostalih spornih činjenica u ovoj pravnoj stvari vezano za opseg odgovornosti tuženika za obveze svog prednika.

31. S obzirom da je tuženik uspio u parnici u cijelosti, odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. stavka 2. ZPP-a, prema kojima stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba o tarifi).

32. Tuženiku je na ime troškova ovršnih i parničnog postupka priznata naknada za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 4. lipnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 11.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 5. studenoga 2025. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), dakle ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.500,00 eura.

33. Tuženiku je na ime troškova parničnog postupka priznat i trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 443,80 eura (članak 1. stavak 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi).

34. Stoga, tuženiku su priznati ukupni troškovi ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 2.943,80 eura.

35. S druge strane, tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 27. ožujka 2025. uvećano za PDV, jer navedenim podneskom ponavlja već prethodno iznesene činjenice i dokaze, pa nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

36. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor pa mu stoga ne pripada pravo na naknadu zatraženih troškova ovršnog i parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tuženiku.

37. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II., III. i IV. izreke.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).