REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1331/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja AMRE Project d.o.o., Kupljenovo (Zaprešić), Kružna ulica 70, OIB: 85809362824, zastupanog po opunomoćeniku Branimiru Brečeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, zastupanog po službenoj osobi DH, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Puli, Pula, Kranjčevićeva 8, OIB: 93993757343, radi granice pomorskog dobra, 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/I-342-22/23-01/292, URBROJ: 530-03-01-24-6 od 11. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika prihvaća se prijedlog granice pomorskog dobra izrađenog od srane Povjerenstva za granice pomorskog dobra za Istarsku županiju te se određuje granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], lokacija uvala Stupova, na način kako je ista ucrtana na grafičkoj podlozi – geodetskoj situaciji stvarnog stanja na digitalnom ortofoto snimku s preklopljenom kopijom katastarskog plana u mjerilu 1:500.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, tužitelj smatra da je granica pomorskog dobra nezakonito određena u dijelu kojim obuhvaća površinu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je u njegovom vlasništvu. Konkretno, sporan je način na koji je granica određena u dijelu definiranom koordinatama tč. 5. – 19 te 20 – 22, odnosno u dijelu kojim se ta granica proteže i na objekte koje se nalaze na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – u Prijedlogu za određivanje granice pomorskog dobra (dalje: Prijedlog) označeni kao "11 ribarskih skladišta" i " objekt čija funkcija nije poznata". Nastavno na prethodno, tužitelj obrazlaže kako je za odstupanje od granice zakonskog minimuma u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Uredbe o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra (NN br. 84/04, 82/05; dalje: Uredba), nužno predloženom granicom obuhvatiti samo i baš onaj prostor koji prema svojoj funkciji služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov te za druge svrhe vezane za korištenje mora. Drugim riječima, nužno je utvrditi funkciju tog prostora koja mora služiti baš korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov te druge svrhe. Tužitelj smatra da je takvo utvrđenje u konkretnom slučaju izostalo budući da iz Prijedloga, osporenog rješenja, kao i postupka koji je prethodio, ne proizlazi da bi objekti duž čijih se kopnenih rubova granica predlaže (tč. 5 – 19 i tč. 20 - 22) bili u takvoj funkciji. Tužitelj ističe da ribolov (pa tako i onaj morski) podrazumijeva samo ovlašteni lov i sakupljanje ribe i(li) drugih morskih organizama (čl. 3. st. 1. tč. 21. Zakona o morskom ribarstvu), a jednako tako korištenje mora u druge svrhe podrazumijeva samo dopušteno (zakonito) korištenje mora, dakle u dopuštene svrhe i na zakonit način te dodaje kako konkretnom slučaju nema govora o služenju predmetnih objekata morskom ribolovu, ni o ikakvoj vezi istih s korištenjem mora. Osim toga, tužitelj naglašava i da iz odredbi mjerodavnih prostornih planova, sadržaja Prijedloga te lokacijske informacije koja prileži spisu, slijedi da se predmetno područje ne planira u svrhu iskorištavanja mora na bilo koji način (osim pristupa koji se ne može odreći nikome, a za što je upravo predviđen zakonski minimum iz čl. 3. st. 1. Uredbe), već kao šuma posebne namjene.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijane odluke te se dodatno očituje kako slijedi. Ističe kako i iz priložene foto dokumentacije navedenog prostora proizlazi nesporan zaključak da je spornim dijelom predmetne granice pomorskog dobra (tč. 5-19 kao i tč. 20-22) obuhvaćeno područje prirodne plaže (pijesak, šljunak i kamen) te da kopneni dio tog prostora obuhvaća prostor širi od propisanog zakonskog minimuma od 6 metara što je u skladu sa odredbom čl. 6. st. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. 83/23; dalje: ZPDML).

Što se tiče „11 ribarskih spremišta kao i objekta čija funkcija nije poznata”, a koji su obuhvaćeni spornim djelom granice pomorskog dobra, tuženik naglašava da se radi o objektima oko kojih se nalazi pijesak, šljunak i kamen isti kao na dijelu koji se nalazi neposredno uz more unutar zakonskog minimuma, što znači da se radi o objektima koji su neraskidivo povezani sa morskom prirodnom plažom, odnosno da su i napravljeni na samoj plaži. Da se radi o ribarskim spremištima navedeno je i u obrazloženju Pisma inicijative grupe građana za utvrđivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], koje je upućeno Upravnom odjelu za održivi razvoj Istarske županije, Odsjek za pomorstvo, promet i infrastrukturu. Nastavno na prethodno, tuženik pojašnjava kako je iz priloženih fotografija, a posebno „fotografije iz 1968.” razvidno da su predmetni objekti postojali i tada, dakle više od 50 godina prije, u skoro neizmijenjenom stanju u odnosu na danas, da ni tada, a ni sada objekti nisu bili priključeni niti na elektro niti na vodovodnu mrežu, da prema njima sa kopnene strane ne vodi nikakav javni put te da je stoga nesporno da isti ni tada ni danas nisu korišteni za obavljanje proizvodnih gospodarskih djelatnosti, niti su mogli biti korišteni kao stambeni objekti. Sve prethodno navedeno govori u prilog tome da su isti korišteni samo kao svojevrsna ribarska spremišta, odnosno objekti za potrebe lokalnog i domicilnog stanovništava koje se prije 50 godina u najvećem dijelu bavilo pomorstvom i ribarstvom kao tradicionalnom oblicima rada i života na obali, još od Austro-Ugarske neprekidno do danas kako je to i navedeno u pismu mještana Mošćeničke Drage i Brseča od 12. lipnja 2023.

Glede navoda tužitelja da ribolov podrazumijeva samo korištenje ovlaštenog lova i sakupljanje ribe ili drugih morskih organizama kako je to propisano Zakonom o morskom ribarstvu, tuženik ističe da se predmetni objekti, odnosno spremišta nalaze na toj mikro lokaciji daleko prije nego što je predmetni zakon donesen i u vrijeme kad je ribarstvo na našoj obali i otocima bila ne samo gospodarska djelatnost nego i tradicija života domicilnog stanovništva.

Vezano za navode tužitelja da mu se osporavanim aktom oduzima pravo vlasništva, tuženik navodi da je pomorsko dobro izvan pravnog prometa i na njemu se ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi (čl. 5. st. 1. ZPDML-a).

4. Zainteresirana osoba se u svom odgovoru na tužbu pridružuje navodima tuženika.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši izvođenje istih suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz stanja spisa slijedi, a isto je i nesporno među strankama ovog upravnog spora, da je osporavanim rješenjem tuženika u cijelosti je prihvaćen Prijedlog Povjerenstva za granice pomorskog dobra za Istarsku županiju od 27. lipnja 2023., kojim je određena granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], lokacija uvala Stupova na način kako je ista ucrtana na grafičkoj podlozi-geodetskoj situaciji stvarnog stanja na digitalnom snimku s preklopljenom kopijom katastarskog plana u mjerilu 1:500. Predmetna granica iskazana je brojčano u tč. 1-25 čiji je položaj definiran koordinatama izraženim u metrima, u HTRS96/TM koordinatnom sustavu navedenim u tč. III. izreke rješenja.

10. Sporno je da li je granica pomorskog dobra pravilno određena u dijelu u kojem obuhvaća i objekte koji se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja, odnosno u tč. 5 – 19 ("11 ribarskih skladišta") i tč. 20 – 22 ("objekt čija funkcija nije poznata").

11. Prema čl. 6. ZPDML-a pomorskim dobrom smatra dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe: u koje spadaju, između ostalog, morska obala, morske plaže (st. 1. alineja 2.). Kopneni dio pomorskog dobra pojas kopna uz more koji je po svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem i prema namjeni i načinu upotrebe služi uobičajenom korištenju i upotrebi mora kao općeg dobra, a širok je najmanje šest metara od crte srednjih viših visokih voda, mjereno vodoravno (st. 3.).

12. Morska plaža je prirodni ili izgrađeni i uređeni kopneni i pripadajući morski prostor pomorskog dobra koji služi za boravak, rekreaciju i kupanje te s tim povezane aktivnosti (čl. 3. st. 1. tč. 17. ZPDML-a).

13. U čl. 78. st. 1. ZPDML-a propisano je da je prirodna morska plaža koja se nalazi unutar ili izvan naselja, infrastrukturno je neopremljena, potpuno očuvanih prirodnih obilježja čiji kopneni dio obuhvaća prostor prirodnog materijala (kamena, pijeska, šljunka, njihove kombinacije i sl.).

14. Prema čl. 3. st. 1. Uredbe granica pomorskog dobra na morskoj obali obuhvaća pojas kopna koji je širok najmanje 6 (šest) metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda. U st. 3. tč. 1. istog čl. određeno je da kada Povjerenstvo predlaže granicu pomorskog dobra širu od zakonskog minimuma iz st. 1., dužno je uvažiti da se granicom pomorskog dobra obuhvaća prostor koji prema svojoj funkciji služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov te za druge svrhe vezane za korištenje mora.

15. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa te podvodeći iste pod kontekst pravnih normi kojima je regulirano predmetno upravno područje Sud utvrđuje da se osporavana odluka tuženika temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava.

16. Naime, iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu, osobito Geodetske situacije stvarnog stanja na digitalnom orto-foto snimku te fotografija predmetne lokacije, razvidno je da granicom obuhvaćeni katastarski evidentirani dio kopna prema stanju u naravi predstavlja manjim dijelom stjenovitu, strmu obalu bez vegetacije, te većim dijelom jednu nedjeljivu cjelinu kao prostor prirodne šljunčano/pješčane morske plaže, a dijelom koje su i predmetni objekti. Da je riječ o objektima koji su trajno povezani s plažom i koji čine njezinu pripadnost jasno i nedvosmisleno ukazuje priložena fotodokumentacija na kojoj se vidi da se oko tih objekta nalazi pijesak, šljunak i kamen isti kao na dijelu koji se nalazi neposredno uz more unutar zakonskog minimuma. Stanje spisa nadalje ukazuje da je riječ o objektima koji se na tom mjestu nalaze najmanje 60-ak godina (vidljivi na DOF karti iz 1968) te da njihov oblik, izgled i način gradnje upućuje da se radi o objektima nastalima upravo zbog neposredne blizine mora i funkcionalne veze s morem u smislu njegovog korištenja.

17. Slijedom gore izloženog stanja stvari, ocjena je ovog Suda da navodima iznijetim u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog akta. Pritom valja istaknuti da se radi o istovjetnim navodima koje je tužitelj isticao i u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a na koje (prigovore) se tuženik opširno očitovao u obrazloženju svoje odluke te dodatno i u odgovoru na tužbu. Sud u cijelosti prihvaća tako iznijetu argumentaciju tuženika budući da su u istoj sadržani činjenično i pravno utemeljeni razlozi zbog kojih su prigovori tužitelja ocijenjeni neosnovanim.

18. Slijedom navedenog, Sud zaključuje da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

19. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Rijeci 12. prosinca 2025.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Branimiru Brečeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4

- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14

- zainteresiranoj osobi ŽDO u Puli, Kranjčevićeva 8