REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3774/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vanji Vargec, odvjetniku iz odvjetničkog društva LJUBENKO & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnik Tomislavu Mikiću, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, 12. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 04. studenog 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice od 03. ožujka 2022., potvrđene od javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-2974/22, kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika 04. studenog 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice od 03. ožujka 2022., potvrđene od javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-2974/22 u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 8. Ovršnog zakona, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

zaključio je

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice od 03. ožujka 2022., potvrđene od javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-2974/22 iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je ovom sudu 04. studenog 2025. podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem bjanko zadužnice, a radi naplate tražbine od 132.722,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. veljače 2024., pa sve do isplate.

2. U prijedlogu se ovršenik poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ), pa u odnosu na prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om navodi da zadužnica nije dospjela, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti izravnu naplatu temeljem zadužnice. U bitnom ovršenik ističe da su ovrhovoditelj kao prodavatelj i on kao kupac 03. ožujka 2022. zaključili Sporazum s kojim su uredili međusobne odnose u pogledu trgovačkog društva TIM bonus d.o.o. i prijenosa poslovnih udjela tog društva s ovrhovoditelja na njega. Nadalje, da su uz Sporazum, zaključili Aneks Sporazumu od 04. listopada 2022. i Aneks II Sporazuma od 24. svibnja 2023. Ovršenik ukazuje da je sukladno čl. 6. Sporazuma radi osiguranja isplate iznosa iz čl. 3. Sporazuma predao ovrhovoditelju bjanko zadužnicu. Nadalje, da su čl. 3. st. 1 Sporazuma ugovorili da naknada za otplatu i prijenos poslovnog udjela iz čl. 2. st. 1. Sporazuma iznosi 7.500,00 kn mjesečno sa rokom dospijeća do kraja mjeseca i to počevši od 31. ožujka 2022. sa rokom otplate kroz narednih petnaest (15) godina, odnosno do 31. ožujka 2037. Također, i da je Aneksom II Sporazuma naprijed navedena odredba izmijenjena na način da naknada za otplatu i prijenos poslovnog udjela iz čl. 2. st. 1. Sporazuma iznosi 500,00 EUR mjesečno sa rokom dospijeća do kraja mjeseca i to počevši od 31. ožujka 2022. sa rokom otplate kroz narednih petnaest (15) godina, odnosno do 31. ožujka 2037., kao i da je čl. 3. Sporazuma ugovoreno i povećanje naknade, ako godišnji promet društva TIM bonus d.o.o. bude veći od 260.000,00 EUR. Ovršenik tvrdi da je uredno ispunjavao sve obaveze iz čl. 3. Sporazuma, te navodi da je pozajmica od 25.000,00 kn iz čl. 3. Sporazuma vraćena ovrhovoditelju prijebojem potraživanja, stoga smatra da su podmirene sve novčane tražbine po Sporazumu i pripadajućim Aneksima, a radi čijeg osiguranja je ovrhovoditelj predao zadužnicu FINA-i na provedbu. Ovršenik ukazuje i na čl. 8 Sporazuma koji kaže da, ako bi ovrhovoditelj pridonio nemogućnosti nastavljanja rada društva TIM bonus d.o.o., da isti gubi sva Sporazumom ugovorena prava. Pa je ovršenik mišljenja da je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu protiv društva TIM bonus d.o.o., ovrhovoditelj u potpunosti onemogućio redovno poslovanje društva i počinio mu nepopravljivu štetu, a čime je sukladno čl. 8. Sporazuma izgubio sva prava ugovorena Sporazumom, pa tako i pravo na bilo kakvu isplatu.

U odnosu na prijedlog za odgodu od 04. studenog 2025., ovršenik ističe da bi provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu štetu u vidu potpune blokade računa i nemogućnosti podmirivanja bilo kakvih životnih potreba, stoga predlaže da sud usvoji prijedlog za odgodu pljenidbe i prijenosa sve do pravomoćne sudske odluke o njegovom prijedlogu za utvrđenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Također, ovršenik traži i naknadu troškova ovog postupka na ime sastava prijedloga u iznosu od 2.495,00 EUR i sudskih pristojbi po odluci suda.

3. Prijedlozi ovršenika od 04. studenog 2025. dostavljeni su 10. studenog 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 19. studenog 2025. u cijelosti usprotivio ovršenikovim navodima. U bitnom ovrhovoditelj navodi da je ovršenik sam odgovoran za aktivaciju zadužnice, jer se nije pridržavao odredbi čl. 3. Sporazuma tj. da je zadužnica predana na naplatu, jer ovršenik ne želi ispunjavati svoje obveze preuzete Sporazumom. Tako ovrhovoditelj ukazuje da su potvrde o plaćanju koje je dostavio ovršenik zaključne sa 30. kolovozom 2025. i da postoje samo za iznos od 500,00 EUR (dok za preostali dio ugovorenog iznosa iz čl. 3. st. 1. Sporazuma od 500,00 EUR nije bilo plaćanja gotovo zadnje dvije (2) godine), odnosno da je putem maila 22. rujna 2025. pozvao ovršenika na ispunjenje obveza, ali da su uplate izostale bez ikakvog objašnjenja ili najave. Nadalje, ovrhovoditelj osporava da je ikada zaprimio izjavu o prijeboju, kao i što tvrdi da nikada nije bila tražena njegova suglasnost ili supotpis iste. Ovrhovoditelje ne isključuje mogućnost da je prijeboj možda napravljen interno kod TIM bonus d.o.o., ali bez njegove suglasnosti, te tvrdi da mu TIM bonus d.o.o. ili ovršenik izravno nisu nikada uplatili jednokratno iznos od 25.000 kn, a na što su se obvezali u čl. 3. Sporazuma. Ovrhovoditelj se pozvao i na dostavljene podatke sa stranice FINA-e, a iz kojih je razvidno da je ukupni prihodi TIM bonus d.o.o. u 2024. iznosio 281.277 EUR, a što je povećanje od 22,93% u odnosu na prethodnu godinu, pa da je od 01. siječnja 2025. izostalo ovršenikovo izvršavanje i obaveze iz Sporazuma u smislu uvećavanja iznosa mjesečne otplate za 2.000,00 kn i to za mjesece u idućoj godini prema poslovnom prihodu od prethodne godine. Naposljetku, ovrhovoditelj osporava i ovršenikov navod da je pridonio nemogućnosti nastavljanja rada društva TIM bonus d.o.o., tvrdeći da je to upravo napravio ovršenik svojom opstrukcijom Sporazuma i nepoštivanjem ugovorenih odredbi. Nadalje, ovrhovoditelj navodi da ovršenik u svojem prijedlogu za odgodu ovrhu nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio štetu, stoga je predložio da sud odbije kao neosnovane, podnesene prijedloge ovršenika, te je zatražio naknadu troškova na ime sastava podneska od 19. studenog 2025. u iznosu od 2.495,00 EUR, te naknadu sudske pristojbe.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od 04. studenog 2025. ovršenik je podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. Međutim, ovaj sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

9. U prijedlogu ovršenik predlaže odgodu ovrhe, jer smatra da bi trpio nadoknadivu štetu s obzirom da bi zapljena novčanih sredstava značila ugrozu za njegovu egzistenciju. Naime, eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika. Uz navedeno, postoje pravna sredstva za vraćanje prenesenih novčanih sredstava, ako ovršenik uspije sa pravnim lijekom kojeg je uložio, to jest ako se pokaže da su novčana sredstva neosnovano prenesena ovrhovoditelju. Nadalje, nastanak nenadoknadive štete ovisi prvenstveno o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno mogućnosti ovrhovoditelja da štetu nadoknadi, ako prijenos i pljenidba budu proglašeni nedopuštenima. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi. Također, odgodom ovrhe zaplijenjena novčana sredstva i dalje bi ostala zaplijenjena sukladno odredbi čl. 65. st. 6. OZ-a, ali ne bi bila prenesena ovrhovoditelju, te ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima, pa odgoda ne bi promijenila trenutnu materijalnu situaciju ovršenika, to jest nemogućnost raspolaganja zaplijenjenim novčanim sredstvima.

10. Stoga kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao točki I. izreke rješenja.

11. Nadalje, sud je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate ocijenio kao neosnovan u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a.

12. Naime, žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a propisuje da ovršenik može izjaviti žalbu, ako nije ispunjen uvjet određen ovršnom ispravom, osim ako nije drugačije propisano zakonom. Međutim, obrazlažući žalbene razloge, ovršenik ne konkretizira o kojem je uvjetu riječ. Pri tome valja naglasiti kako je u ovom slučaju ovršna isprava bjanko zadužnica, te je ista vrijednosni papir sui generis koji se izdaje kao privatna isprava i koja je potvrđena od javnog bilježnika, te stoga predstavlja sredstvo/instrument radi osiguranja naplate određene tražbine. Zadužnica je kao takva strogo vezana uz tražbinu iz osnovnog pravnog posla radi čijeg se ispunjenja i izdaje, a može se koristiti samo za naplatu te iste tražbine u slučaju neispunjenja.

13. Slijedom navedenog, bjanko zadužnica kao ovršna isprava s formalne strane ne sadrži uvjet (koji bi eventualno mogao biti dio pravnog posla iz kojeg je bjanko zadužnica proizašla, odnosno radi osiguranja kojeg posla je zadužnica dana), te je za naplatu tražbine mjerodavno, da li je bjanko zadužnica valjano sastavljena, da li je tražbina ispunjena, te da li ista ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Stoga je sud ispitujući formalnu valjanost zadužnica, žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a ocijenio neosnovanim i odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.

14. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

15. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa prijedlogom u ovom postupku, te nije pozvan na plaćanje pristojbi, niti je platio pristojbe, sud je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

16. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 19. studenog 2025. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka. Ovrhovoditelju nije priznat ni trošak sudskih pristojbi, jer ovrhovoditelj nije pozvan na plaćanje pristojbi, niti je platio pristojbe. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki IV. izreke ovog rješenja.

17. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

18. Kako je ovršenik istaknuo razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

U Zagrebu, 12. prosinca 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.uz podnesak ovrhovoditelja od 19. studenog 2025.

3. Spis