REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenica VE i II. okrivljenica ZE, zbog prekršaja iz čl.22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/18571 URBROJ: 511-19-36-25-1 od 16.07.2025.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 09.12.2025.g., u nazočnosti I. i II. okrivljenica te braniteljice II. okrivljenice, a objave presude dana 12.12.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

I. okrivljenica VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći TE i ZE rođene V, rođena **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivana,

i

II. okrivljenica FE rođena V, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Ivana i Z rođene T, rođena **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, umirovljenica, primanja oko 500,00 eura, slabog imovnog stanja, razvedena, majka dvoje djece, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v e s u

što su se u vremenskom periodu od 12. svibnja 2025. do 11. srpnja 2025., u mjestu [adresa], nasilnički ponašale u obitelji jedna prema drugoj tako da je I. okrivljena VE u navedenom vremenskom periodu više puta fizički napala majku, odnosno II. okrivljenicu ZE, tako što ju je gurala rukama, uslijed čega je II. okrivljenica po njezinoj izjavi naknadno zatražila liječniku pomoć, a u istom vremenskom periodu II. okrivljenica ZE počinila psihičko nasilje u obitelji prema I. okrivljenici VE, odnosno svojoj kćerki govoreći joj u više navrata: „Pogledaj se kako si debela, bolesna si, odi se liječit u Vrapče, odseli se iz moje kuće, neću da živimo skupa“,

čime su počinile prekršaj iz čl.10.st.1.t.1. i t.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl.22.st.1. istog Zakona,

ali Sud I. i II. okrivljenice za počinjeni prekršaj, temeljem odredbe čl.38.st.2. Prekršajnog zakona

OSLOBAĐA OD KAZNE

II/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenice dužne su platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, svaka, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 23.07.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanih I. i II. okrivljenica, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

I. okrivljenica VE u svojoj pisanoj obrani navodi, između ostalog i u bitnom, kako je njena majka u nekim svojim iskazima lagala, i to debelo lagala. Navodi kako ona nije više puta fizički napala svoju majku, već se je branila od njezinih verbalnih i nasilničkih napada. Majka nije lupila glavom o zid, niti joj je išla krv. Navodi kako je činjenica da je ona protresla svoju majku, primila ju je za obje njezine ruke i rekla joj riječi koje u nastavku opisuje.

3.

II. okrivljenica ZE u svojoj pisanoj obrani navodi, između ostalog i u bitnom, kako ističe da nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret, budući ništa od navedenih činjeničnih navoda koji se odnose na postupanje i odgovornost II. okrivljenice nije točno. Navodi kako je točno da je I. okrivljenica VE počinila nasilje prema II. okrivljenici, vlastitoj majci ZE, na način da ju je u vremenskom periodu od 12.05.2025.g. do 11.07.2025.g. više puta fizički napala tako što ju je gurala rukama uslijed čega je ista udarila glavom o zid radi čega je po njezinoj izjavi naknadno zatražila liječničku pomoć. Pored navedenog, VE se prema svojoj majci izrazito nasilno ponašala, fizički je i psihički maltretirala, više puta ju je naguravala, tresla s obje ruke za ramena te je na II okrivljenicu više puta fizički nasrtala. II. okrivljenica je zbog takvih fizičkih napada pretrpjela ozljede u vidu podljeva na ramenima i nadlakticama o čemu je sačinjena liječnička dokumentacija. Okrivljenica ističe da je činjenično stanje slijedeće. Il okrivljenica je jedina vlasnica nekretnine u [adresa], odnosno nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi LIČKA ULICA površine 936 m2, i to DVORIŠTE površine 677 m2 i STAMBENA ZGRADA, [adresa], površine 259 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i zajedničkih dijelova zgrade povezanih temeljem članka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sa predmetnom nekretninom u jednu cjelinu.

Il okrivljenica koja stanuje u predmetnoj nekretnini u njezinom vlasništvu, dopustila je I okrivljenici na njezinu izričitu zamolbu da u istoj vrlo kratko privremeno boravi, s obrazloženjem I okrivljenice da je izbačena iz ranijeg smještaja i da nema gdje spavati uz obećanje I okrivljenice da će odseliti u najkraćem roku.

Međutim, I okrivljenica se nakon dolaska u kuću II okrivljenice, prema njoj počela grubo ponašati, psihički je i fizički maltretirati, više puta ju je naguravala, tresla s obje ruke za ramena, te je na F okrivljenicu fizički nasrtala i napadala je.

Il okrivljenica je zbog takvih fizičkih napada pretrpjela ozljede u vidu podljeva na ramenima i nadlakticama. Nakon takvog nasilja I okrivljenice prema Il okrivljenici, Il okrivljenica je zatražila od I okrivljenice da se odmah iseli iz njezine nekretnine, na što se I okrivljenica oglušila.

Il okrivljenica je ponašanje I okrivljenice prijavila i Hrvatskom zavodu za socijalni rad Područni ured [adresa] pred kojim je 02.07.2025. dala izjavu o navedenom.

II okrivljenica je zbog navedenog angažirala punomoćnika koji je I okrivljenicu pisanim pozivom od 11.07.2025. pozvao da u roku od 3 dana od dana primitka dopisa iseli iz nekretnine na adresi [adresa], u isključivom vlasništvu II okrivljenice, budući da predmetnu nekretninu na adresi [adresa], I okrivljenica koristi bez ikakve osnove te da se oglušila o zahtjev II okrivljenice da predmetnu nekretninu napusti zajedno sa svojim stvarima tj. da iz predmetne nekretnine iseli.

U odgovoru na e-mail I okrivljenice upućen punomoćniku II okrivljenice dana 15.07.2025, punomoćnik je poziv radi iseljenja uputio I okrivljenici i putem emaila dana 21.07.2025. na njezin e-mail . I okrivljenica je odgovorila na poziv za iseljenje e-mailom od 21.07.2025. kojim odbija iseljenje iz nekretnine II okrivljenice. I okrivljenica iz predmetne nekretnine nije iselila. Upravo suprotno zahtjevu II okrivljenica, I okrivljenica je nakon primitka poziva za iseljenje, nastavila s napadima na II okrivljenicu, te je razbijala i uništavala stvari u kući II okrivljenice, zbog čega se II okrivljenica radi vlastite sigurnosti mora zaključavati u sobu. Tako je I okrivljenica namjerno razbila keramičke predmete koji su II okrivljenici uspomena na njezinu majku, nakon čega ih je tuženica bacila u smeće.

Pored navedenog, I okrivljenica je namjerno iščupala brojne stranice iz II okrivljeničine Biblije, znajući da ista za II okrivljenicu predstavlja vrijednost.

Slijedom navedenog, II okrivljenica je dana 29.07.2025, budući da se I okrivljenica odbija dobrovoljno iseliti iz predmetne nekretnine, predala Općinskom sudu u Velikoj Gorici tužbu radi iseljenja kojom traži donošenje presude.

Il okrivljenica je istog dana Općinskom sudu u Velikoj Gorici predala prijedlog za određivanje privremene mjere u svrhu osiguranja tražbine tužiteljice na iseljenje i predaju nekretnine opisane u ovom rješenju slobodne od svih osoba i stvari u isključivi posjed tužiteljice te radi sprječavanja nastanka teško nadoknadive ili nenadoknadive štete i nasilja,

(Tužba radi iseljenja s prijedlogom za određivanje privremene mjere predana Općinskom sudu u Velikoj Gorici pod posl.br. Ps 10/2025)

Il okrivljenica ističe da NIJE u navedenom vremenskom periodu počinila psihičko i ekonomsko nasilje u obitelji prema svojoj kćerki govoreći joj u više navrata: „Pogledaj se kako si debela, bolesna si, odi se liječit u Vrapče, odseli se iz moje kuće, neću da živimo skupa'' , da bi joj i onemogućila korištenje spavaće sobe koju je zaključala i izbacila joj osobne stvari (garderobu, kozmetiku i sl.) na hodnik, a koju je VE prethodno koristila, te ista sada spava na kauču u dnevnom boravku, dok su joj sve osobne stvari u hodniku obiteljske kuće po podu i na stolu.

Iz odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je razvidno da se zakonska odredba koja se navodi u Optužnom prijedlogu a prema kojem je počinjen prekršaj iz članka 10. stavka 1. točka 1 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22 stavka 1. istog zakona, odnosi isključivo na točku 1. kojom je definirana primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

Osim što se u točki 1. stavka 1. navedenog članka određuje da se radi o prekršaju primjene fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda (koja je kod II okrivljenice ipak nastupila), u toj točki 1 stavka 1. navedenog članka se uopće ne definira djelo koje se II okrivljenici stavlja na teret a to je psihičko i ekonomsko nasilje.

Pored navedenog, II okrivljenica nije ni na koji način počinila psihičko nasilje prema I okrivljenici jer joj nije rekla apsolutno ništa od onog što je navedeno u Optužnom prijedlogu.

Sto se tiče optužbi o ekonomskom nasilju, ništa od navedenih kvalifikacija koje se navode u Optužnom prijedlogu nije točno, budući da II okrivljenica želi da se I okrivljenica iseli iz nekretnine u isključivom vlasništvu II okrivljenice a za koje iseljenje je pokrenula sudski postupak radi iseljenja pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici, a sve to nakon nasilnog ponašanja i fizičkih napada I okrivljenica na II okrivljenicu počinjenog u kući u vlasništvu II okrivljenice. Prema tome niti činjenični niti pravno ne radi se o ekonomskom nasilju koje je definirano kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem.

U konkretnom slučaju, kuća u vlasništvu II okrivljenice nije niti zajednička imovina a niti osobna imovina I okrivljenice, već se radi o osobnoj isključivoj imovini II okrivljenice.

II okrivljenica ima zakonsko pravo štititi svoju imovinu na način da traži iseljenje I okrivljenice iz kuće u vlasništvu II okrivljenice i to čini upravo u sudskom postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici koji se vodi pod posl.br. Ps-1012025 te se ne radi niti može raditi o prekršaju ekonomskog nasilja.

Slijedom svega navedenog, okrivljenica osporava istinitost podataka i sadržaj Optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke Policijska postaja Velika Gorica, KLASA: 211-07125-5/18571 , URBROJ: 511-19-36-25-1 od 16.07.2025. godine, temeljem kojeg je pokrenut prekršajni postupak zbog počinjenja prekršaja iz članka 10 st. 1. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavka 1. istog zakona te ističe da nije počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret te predlaže da se ista oslobodi svake prekršajne odgovornosti.

U odnosu na počinjenje prekršaja od strane njezine kćerke VE, ističe da je ista počinila prekršaj na opisani način te da ju je VE u vremenskom periodu od 12.05.2025. godine do 11.07.2025. godine više puta fizički napala tako što ju je gurala rukama uslijed čega je ista udarila glavom o zid te se prema svojoj majci KE izrazito nasilno ponašala, fizički je i psihički maltretirala, više puta ju je naguravala, tresla s obje ruke za ramena, te je na Il okrivljenicu više puta fizički nasrtala. Il okrivljenica je zbog takvih fizičkih napada pretrpjela ozljede u vidu podljeva na ramenima i nadlakticama o čemu je sačinjena liječnička dokumentacija.

4.

Nakon čitanja pisane obrane I. okrivljenice, braniteljica II. okrivljenice je istaknula kako osporavaju navode u kojima I. okrivljenica navodi da nije fizički nasrtala na II. okrivljenicu s obzirom da postoje materijalni dokazi jer je II. okrivljenica priložila uz pisanu obranu i povijest bolesti od 19. svibnja 2025. Sama I. okrivljenica na drugoj stranici svoje pisane obrana i priznaje da je fizički nasrtala na majku i protresla ju. Dakle, navodi II. okrivljenice su zapravo potkrijepljeni navodima I. okrivljenice VE.

Zatim je I. okrivljenica istaknula kako je tražila od majke, II. okrivljenice, da joj posudi 10 eura za taksi kako bi mogla doći do stanice vlaka, a što je napravila namjerno.

Na posebno pitanje suca I. okrivljenica je odgovorila kako je istina da je majka govorila riječi navedene u optužnom prijedlogu, pogledaj se kako si debela, bolesna si, odi se liječiti u Vrapče, odseli se iz moje kuće, neću da živimo skupa. To je govorila krajem školske godine, u lipnju 2025. i njena majka nije bila svjesna kakav je stres I. okrivljenica tada proživljavala. Odgovara kako je majka onemogućila da koristi spavaću sobu jer ju je zaključala i izbacila je njezine osobne stvari na hodnik. Ističe kako je 9 godina živjela samostalno kao podstanar, a u jednom periodnu je bila korisnik Prihvatilišta za beskućnike u Velikoj Kosnici. Zbog teških uvjeta života u Prihvatilištu vratila se u obiteljsku kuću oko 21.-22. siječnja 2025. godine i od tada je živjela u kući, u dnevnom boravku. Majka je zaključala spavaću sobu u kojoj je živjela prije odlaska iz kuće tako da nije mogla koristiti tu sobu. Majka je iz kofera s kojima se vratila kući, izbacila osobne stvari, garderobu i kozmetiku i one su bile na jednom ormariću u hodniku kuće. Odgovara kako od povrata kući cijelo vrijeme spava na kauču u dnevnom boravku, a njezine osobne stvari su i dalje u hodniku obiteljske kuće, na podu i na stolu jer nema ih kuda spremiti, a ne želi izvaditi majčine stvari iz namještaja i spremiti svoje. Odgovara kako u inkriminiranom periodu, odnosu i događajima između majke i nje, nitko nije bio nazočan ali otac bi mogao iznijeti neke korisne podatke vezano za odnos između njezine majke i nje.

Braniteljica II. okrivljenice istaknula je kako u cijelosti ostaje kod dostavljene pisane obrane i predlaže da se provedu svi dokazi koji su predloženi u pisanoj obrani, odnosno da se izvrši uvid u dostavljenu dokumentaciju. Ističe kako II. okrivljenica u inkriminiranom periodu nije verbalno napadala niti vrijeđala I. okrivljenicu. U odnosu na okolnosti iseljenja I. okrivljenice iz obiteljske kuće ističe kako je prethodno pokušano mirnim putem riješiti tu situaciju na način da su zamolili I. okrivljenicu da iseli iz kuće koja je u vlasništvu II. okrivljenice. Budući mirni put nije uspio podnijeli su i tužbu za isljeljenje koju su priložili uz ovaj spis. Smatraju da II. okrivljenica nije počinila ekonomsko nasilje na način kako joj se to stavlja na teret optužnim prijedlogom jer predmetna obiteljska kuća u isključivom vlasništvu II. okrivljenice.

I. okrivljenica ističe kako je cijelo vrijeme od povratku u kuću, u siječnju ove godine, mami plaćala režije dok je radila i sudjelovala u troškovima kućanstva, prehrane. Ona od svoje poslodavke nije dobila plaću za srpanj i kolovoz 2025. pa su nastali dugovi vezani uz režije prema majci ali čim bude mogla ona će joj to nadoknaditi.

Na poseban upit suca I. okrivljenica odgovara kako od povratka u siječnju 2025. u obiteljskoj kući, osim majke i nje nitko nije živio jer nije smjela nikog dovesti u kuću, budući se majka tome protivila.

Braniteljica II. okrivljenice ističe kako navodi I. okrivljene, da je plaćala režije, nisu potkrijepljeni materijalnim dokazima i na ovom ročištu je prvi puta saznato da bi eventualno postojale takve okolnosti. Ističe kako otac I. okrivljenice nema neposrednih saznanja o događajima u inkriminiranom periodu, već samo eventualno posredna.

Na pitanje suca I. okrivljenica odgovara kako je brat dolazio u obiteljsku kuću ali u vrijeme kada nje nije bilo. S bratom nije u dobrim odnosima.

Braniteljica II. okrivljene je izjavila kako traži izricanje zaštitne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz objektivnih i subjektivnih razloga, u odnosu na I. okrivljenicu.

Braniteljica II. okrivljenice je istaknula kako trenutno II. okrivljenica živi u jednoj sobi obiteljske kuće, a I. okrivljenica u boravku i nije micala stvari I. okrivljenice od nigdje jer te stvari i nisu bile u sobi već se cijelo vrijeme nalaze u hodniku.

5.

U podnesku II. okrivljenice dostavljenom u sudski spis, II. okrivljenica je navela, uz ostalo, kako se protivi saslušanju oca I. okrivljenice iz razloga što isti nema neposrednih saznanja o događajima u inkriminiranom periodu i iz razloga što se isti nasilno ponašao prema II. okrivljenici.

6.

U nastavku postupka I. okrivljenica je u sudski spis predala podnesak sa pisanom obranom u kojoj se očitovala o okolnostima iznesenim na prethodnom ročištu, te je istaknula kako se navodi iz tog odgovora na tužbu u širem smislu odnose na predmet ovog postupka.

Braniteljica II. okrivljenice istaknula je kako se isti ne odnosi na ovaj postupak niti inkriminirani period te je i sama I. okrivljenica navela da se odnosi na tužbu radi iseljenja i prijedloga za određivanje privremene mjere.

7.

Braniteljica II. okrivljenice je istaknula kako su u dostavljenom podnesku obrazloženi razlozi zbog kojih se II. okrivljenica protivi provođenju dokaza ispitivanjem bivšeg supruga II. okrivljenice odnosno oca I. okrivljenice TE.

Ističe kako je iz dostavljene presude razvidno da je imenovani ČE bio osuđivan zbog počinjenog obiteljskog nasilja u razdoblju od 2002. do 2007. godine, počinjenog na štetu ovdje II. okrivljenice pa je opravdano očekivati da bi u ovom postupku svjedočio na štetu II. okrivljenice, a osim toga isti nema neposrednih saznanja o događajima između I. i II. okrivljenica u inkriminiranom razdoblju od 12. svibnja do 11. srpnja 2025. godine.

8.

U nastavku glavne rasprave II. okrivljenica je u svojoj usmenoj obrani iznijetoj pred Sudom iskazala kako se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret.

Iznosi da kada je u siječnju 2025.g njena kćerka VE došla na vrata njene kuće ona ju je dobrohotno primila i dala joj je mogućnost da živi u njenoj kući, da spava na kauču u predsoblju, a postavila je i neka pravila. VE je ubrzo, nakon nekoliko dana rekla da ide na jedan put što joj se nije svidjelo jer je bila nezaposlena, nije imala novaca i tražila je od nje da joj posudi novac. Nakon toga, odnosi između njezine kćeri i nje stalno su se pogoršavali i sada su došli do točke kada više ne može na takav način živjeti. To je sve što ima za iskazati.

Zatim je I. okrivljenica istaknula kako je njena majka osoba kratkog fitilja i nije imala razumijevanja za njene životne okolnosti i prilike na poslu gdje je u inkriminiranom razdoblju radila s dječakom s posebnim potrebama te se majka prema njoj odnosila vrlo ružno, na način da mu je zbog svojih životnih navika onemogućavala odlazak pravovremeno na spavanje u dnevnom boravku, na kauču. Pri tome ju je majka vrijeđala raznim uvredljivim riječima, a to i dalje čini.

II. okrivljenica ističe kako nije vrijeđala svoju kćer na način kako ona to iznosi ali kada bi joj prigovorila radi nekih njezinih postupaka ona je žestoko odgovarala, a najčešće nasrtala fizički.

II. okrivljenica je istaknula kako njezina kćerka svaku njegovu riječ smatra vrijeđanjem.

Na poseban upit suca I. okrivljenica odgovara kako u periodu od 12. svibnja do 11. srpnja 2025. nijednom događaju između majke i nje nije bio nazočan njezin otac. Susjedi su čuli da se nešto događa između njih ali oni ne bi htjeli o tome svjedočiti.

9.

Sudac je izveo dokaz suočavanjem I. okrivljenice VE i II. okrivljenice ZE.

Tom prilikom I. okrivljenica je izjavila: Ja sam radila i spavala na kauču, jako si me ponižavala kod kuće i žao mi je što nisi znala drugačije. Rekla si mi da sam debela i da se moram ići liječiti u Vrapče, nisi me tretirala kao ravnopravnog člana obitelji. O događajima u inkriminiranom razdoblju imala bi još što govoriti ali nemam snage fizički niti psihički, a niti kapaciteta. Nisi mi htjela posuditi 10 eura za taksi, a to je meni teško padalo.

II. okrivljenica je izjavila: Sve što se događalo između nas u inkriminiranom periodu događalo se zbog novaca, tražila me stalno da joj posudim novac, a nikada nije vraćala novac. Svaki put kad sam joj rekla zašto plaćaš taksi ona je nasrnula na mene, primila me jednom zgodom rukom za rame, drugi puta oko Uskrsa i sve su me ruke boljele, nisam imala zraka. Treći puta, zadnji put kad sam ti rekla da neću dati novac za taksi nasrnula si ne mene tako da si me rukama uhvatila na nadlaktice i tresla ali ja nisam glavom udarila u zid. Sjela sam na krevet i jedva sam došla do zraka. Nogom sam te odgurnula od sebe i jedva došla k sebi. Noge su mi se tresle, dala si mi takav strah da ja tebi više ništa ne vjerujem. Otišla sam kod odvjetnika i sve ispričala, morala sam nešto poduzeti. Na stolu je ostao papir od odvjetnika, ja sam tu noć jako tvrdo zaspala, zaključala vrata. Ujutro u 5 sati kad sam ustala, vidjela sam da si robu nabacala na vrata. To je bilo kada je odvjetnik poslao poruku da se odseli. Zašto si mi razbila raspela i stvari koje su mi važne.

Nakon toga VE postavlja pitanje FE: A što si ti radila meni? Ja sam shvatila da ti mene uopće ne poznaješ, ne znaš što sam ja proživjela, ne razumiješ, da me poznaješ ne bi me pitala zašto pijem tablete.

II. okrivljenica pita zašto si me tukla, a I. okrivljenica odgovara zato što si prešla moje granice. I. okrivljenica iznosi kako je II. okrivljenica jako sebična i treba potražiti pomoć.

II.okrivljenica VE: Udarila sam mamu jer sam se branila od nje. Vršila si pritisak na mene, ja sam vršila pritisak na svoju šeficu i na kraju sam ostala bez posla. Vratiti ću ti sav novac za režije koje nisam plaćala otkad sam ostala bez posla.

10.

Tijekom dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijesti počiniteljima prekršaja serijski brojevi 00458592 i 00458593, dojava o nasilju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Velika Gorica Klasa: 552-04/25-13/111 Urbroj: 139-087-03/06-25-16 od 2. srpnja 2025. i zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU [adresa] Klasa: 552-04/25-13/111 Urbroj: 139-087-03/06-25-16 od 2. srpnja 2025. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za VE i ZE od 6. kolovoza 2025.

11.

U završnom govoru predstavnik ovlaštenog tužitelja je iskazao kako u cijelosti ostaje optužnog prijedloga i svega što je u njemu navedeno.

U završnom govoru I. okrivljenica je iskazala kako misli da njenoj mami treba stručna pomoć, mogu ići skupa, ići na tečaj komunikacije i razgovarati o međusobnim problemima. Ne želi da ju se tereti za nešto što nije kriva, zato što se branila, nije agresor. Predlaže da njezina majka plati novčanu kaznu za ono što joj je učinila.

U završnom govoru braniteljica II. okrivljenice je iskazala kako osporavaju istinitost podataka i sadržaja optužnog prijedloga. Ističu da II. okrivljenica nije počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret i predlaže da se ista oslobodi svake prekršajne odgovornosti.

U završnom govoru II. okrivljenica je iskazala kako se u cijelosti pridružuje završnom govoru svoje braniteljice. Nije kriva i predlaže Sudu da ju oslobodi svake odgovornosti.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenice VE i II. okrivljenice ZE, a temeljem svih izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su obje okrivljenice u inkriminiranom vremenskom razdoblju počinile prekršaj naveden u čl.10.st.1.t.1. i t.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, postupajući na načine opisane u izreci presude, a kažnjiv po čl.22.st.1. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio pisanu obranu I. okrivljenice u dijelu gdje ona iznosi kako se branila od verbalnih i nasilničkih napada II. okrivljenice, svoje majke, te da II. okrivljenica nije lupila glavom o zid, kao i u dijelu gdje iznosi kako je činjenica da je protresla svoju majku te je primila za obje ruke.

Cijenio je obranu I. okrivljenice i u dijelu gdje ona iskazuje kako je II. okrivljenica govorila riječi navedene u optužnom prijedlogu, pogledaj se kako si debela, bolesna si, odi se liječiti u Vrapče, odseli se iz moje kuće, neću da živimo skupa, te da ju je vrijeđala raznim uvredljivim riječima, da ju je jako ponižavala kod kuće, rekla joj da je debela i da se mora ići liječiti u Vrapče.

Sudac je cijenio obranu I. okrivljenice i u dijelu gdje prilikom suočavanja na pitanje II. okrivljenice „zašto si me tukla“, odgovara „zato što si prešla moje granice“, te iznosi kako je udarila mamu jer se je branila od nje.

Sudac je zaključio da je I. okrivljenica tako oblikovanom ukupnom obranom neizravno priznala počinjenje prekršaja koji joj je stavljen na teret, a pritom je iznosila sve činjenice jasno, okolnosno, razumljivo, uvjerljivo i životno, pa je u tom dijelu obranu I. okrivljenice uvažio kao istinitu.

U odnosu na ostali dio iznesene obrane I. okrivljenice, u kojem ona izravno poriče svoju krivnju za terećeni prekršaj, sudac je taj dio njezine obrane cijenio s oprezom i sumnjom te ga konačno nije prihvatio, jer je zaključio da u tom dijelu obrana I. okrivljenice ipak nije točna niti vjerodostojna odnosno da je neživotna i neuvjerljiva.

Sudac smatra kako je I. okrivljenica taj dio svoje obrane iznijela u cilju vlastite koristi, to jest da je izravnim poricanjem svog nezakonitog ponašanja pokušala umanjiti težinu svojih protupravnih postupaka i za sebe ishoditi povoljniju odluku, a sve s namjerom da bi opravdala svoje protupravno ponašanje i da se djelimice zaštiti i/li oslobodi od prekršajne odgovornosti i krivnje te da ublaži kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji joj se stavlja na teret, a kojeg ona u odlučnom dijelu, iako indirektno, ipak iskreno, savjesno i korektno priznaje.

3.

Sudac je cijenio pisanu obranu II. okrivljenice, pa je njezinu obranu samo djelomično prihvatio, i to u dijelu gdje ona navodi da je u predmetnom razdoblju I. okrivljenica prema njoj počinila nasilje na način da ju je više puta fizički napala tako što ju je gurala rukama, da se I. okrivljenica prema njoj izrazito nasilno ponašala, fizički je i psihički maltretirala, više puta ju naguravala, tresla s obje ruke za ramena te je na II. okrivljenicu više puta fizički nasrtala.

Cijenio je obranu II. okrivljenice i u dijelu gdje iskazuje da ona I. okrivljenicu, svoju kćer, nije vrijeđala na način kako ona to iznosi, ali kada bi joj prigovorila radi nekih njezinih postupaka ona je žestoko odgovarala, a najčešće nasrtala fizički.

Sudac je cijenio obranu II. okrivljenice i u dijelu gdje prilikom suočavanja iskazuje kako je I. okrivljenica nasrnula na nju, primila ju jednom zgodom rukom za rame, drugi puta oko Uskrsa i sve su je ruke boljele, a treći puta nasrnula je na nju tako da ju je rukama uhvatila za nadlaktice i tresla, ali II. okrivljenica nije glavom udarila u zid.

U odnosu na ostatak obrane II. okrivljenice, u kojem ona negira svoju krivnju, odnosno gdje poriče vlastito počinjenje terećenog prekršaja, sudac je taj dio njezine obrane cijenio s rezervom i skepsom te ga konačno nije prihvatio.

Sudac je zaključio da je u tom dijelu obrana II. okrivljenice jasna i razumljiva, ali i da je svrsishodna i smišljena te da nije uvjerljiva, pouzdana ni stvarna, već da je subjektivna i pristrana.

Sudac je osobito cijenio obranu II. okrivljenice u dijelu gdje ona prvotno, u svojoj pisanoj obrani, izričito navodi da ju je I. okrivljenica u inkriminiranom vremenskom periodu više puta fizički napala tako što ju je gurala rukama uslijed čega je ista udarila glavom o zid, dok je naknadno, prilikom suočavanja, izjavila i otkrila kako je I. okrivljenica nasrnula na nju tako da ju je rukama uhvatila za nadlaktice i tresla, ali nije glavom udarila u zid.

Sudac smatra kako navedena nedosljednost i proturječnost u iznesenoj obrani II. okrivljenice, temeljito slabi vjerodostojnost, validnost i relevantnost njezinih obrambenih navoda te da osnovano dovodi u sumnju istinitost njezine cjelokupne obrane kojom poriče svoje počinjenje nasilja i vlastitu krivnju za terećeni prekršaj, a ističe i potvrđuje samo protuzakonite postupke te odgovornost i krivnju I. okrivljenice.

Suprotno obrambenim pokušajima II. okrivljenice, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem iznesene obrane I. okrivljenice, u vezi sa izvedenim dokazima, sa sigurnošću i nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je II. okrivljenica uistinu počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret.

Sudac je temeljem svih izvedenih dokaza utvrdio i sa sigurnošću zaključio kako je i II. okrivljenica počinila terećeni prekršaj kojeg ona ustrajno, nepopustljivo i kategorično poriče, a mišljenja je da je II. okrivljenica svoju obranu oblikovala i iznijela u namjeri kako bi samo I. okrivljenicu prikazala kao izazivačicu, verbalnu i fizičku napadačicu i počiniteljicu prekršaja.

Sudac je uvjereno zaključio kako je II. okrivljenica načinom svoje obrane pokušala kod suca stvoriti gledište i mišljenje kako je ona samo žrtva nasilja svoje kćeri, to jest verbalnih i fizičkih napada I. okrivljenice, a da joj pritom sama nije uzvratila verbalnim napadima, prigovaranjem, ružnim primjedbama i komentarima, te da svojim postupanjem, odnosno svojim psihičkim nasiljem prema I. okrivljenoj kćeri, nije nikako kod iste izazvala povredu dostojanstva i uznemirenost, a sve sa ciljem kako bi opravdala svoje postupke, zaštitila se od prekršajne odgovornosti, oslobodila od krivnje, te izbjegla kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji joj se stavlja na teret.

4.

Nakon izvođenja dokaza suočenjem I. i II. okrivljenica, sudac je utvrdio kako su obje okrivljenice ustrajale kod svojih već iznesenih obrana, te da su obje iskazivale u podjednakoj mjeri jasno, razumljivo i životno, opisujući svoje obiteljske odnose i probleme, zajedničku prošlost i sadašnjost, ali bez prezentiranja nekih novih odlučnih detalja, već su opisivale pojedinosti događanja između njih koje su već ranije iznosile u svojim obranama, kao i okolnosti koje nisu od presudne važnosti za činjenični opis terećenih radnji prekršaja.

Pritom je sudac zamijetio kako je II. okrivljenica prilikom suočenja jasno potvrdila da prilikom fizičkog nasilja, počinjenog od strane I. okrivljenice, nije glavom udarila u zid.

Sudac je zapazio da je I. okrivljenica tijekom suočenja pretežno gledala direktno u oči II. okrivljenicu, prema kojoj je bila i okrenuta tijelom, a samo povremeno je gledala u suca i u pod, pritom je bila vrlo koncentrirana na ono što govori, te je nakon početnog nesnalaženja izjavila kako želi postavljati pitanja, a pritom je iznosila okolnosti predmetnih događaja vrlo emotivno i izražajno.

Sudac je zamijetio da je II. okrivljenica prilikom suočenja gledala čvrsto i fiksirano u I. okrivljenicu, a pritom je bila vrlo snažno emocionalno angažirana te je svojim držanjem ispoljavala kako je ispunjena mnoštvom osjećaja.

Sudac je zaključio da su obje okrivljenice tijekom suočenja izražavale snažne, slabo kontrolirane emocionalne doživljaje procesne situacije, kao i suzdržanu uzajamnu netrpeljivost, oponiranje, sumnjičavost, osuđivanje, pa i odbojnost, ali su ipak trezveno zadržale reduciranu mirnoću tijekom trajanja suočenja, te su se pridržavale priopćenih uputa, pa je ova dokazna radnja uspješno izvedena.

Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac nije utvrdio nikakve nove bitne činjenice ili okolnosti, ali je nakon izvođenja tog dokaza osnažio svoje mišljenje, s jedne strane, o uvjerljivosti iznesenih dijelova obrana obje okrivljenice u odnosu na opisivanje ponašanja druge suokrivljenice, a s druge strane, o neuvjerljivosti iznesenih dijelova njihovih obrana kojima poriču vlastito protupravno i nasilničko ponašanje tijekom inkriminiranog vremenskog perioda.

Prateći i promatrajući međusobno ponašanje, emocionalne odnose i uzajamne načine komunikacije između I. i II. okrivljenica prilikom izvođenja dokaza njihovim suočavanjem, sudac osnovano smatra kako se one na slične načine, vrlo vjerojatno u intenzivnijem obliku, ponašaju u obiteljskom okruženju, te je razborito zaključio da su se obje okrivljenice i u inkriminiranom vremenskom periodu ponašale podjednako.

Pritom je sudac također učvrstio svoje uvjerenje da su predmetne zgode I. i II. okrivljenice postupile suprotno zakonskim odredbama, jer su međusobnim svađama i predbacivanjima uzajamno počinile psihičko nasilje, kojim su obostrano prouzročile povredu dostojanstva i uznemirenost, dok je I. okrivljenica uz to primijenila i fizičku silu prema II. okrivljenici uslijed koje kod iste nije nastupila kategorizirana tjelesna ozljeda, te da su obje suokrivljenice počinile prekršaj koji im je stavljen na teret, na načine opisane u izreci ove presude.

5.

Sudac je uvidom u Povijest bolesti iz ordinacije PZZ, sastavljene u ordinaciji opće medicine dr. VET, [adresa] u [adresa], utvrdio da je u istoj navedeno, uz ostalo, datum 19.05.2025.g., zatim da se odnosi na ZE, a kao razlog dolaska navedeno je kako imenovana dolazi reći da joj se kćer doselila iz ZG, ne slažu se, da je na nju nasrnula i fizički, primila ju za ramena i protresla (13.05.2025.), te da je od ozljeda vidljiv podljev od prstiju na oba ramena i nadlaktice.

6.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti koje su sadržane u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. i II. okrivljenica.

7.

Sudac je uvidom u Potvrde izdane dana 06.08.2025.g., od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobe: VE i ZE, utvrdio da I. i II. okrivljenice do tada nisu bile prekršajno osuđivane.

8.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

9.

Sudac nije izvodio dokaz ispitivanjem svjedoka TE, oca I. okrivljenice i bivšeg supruga II. okrivljenice, čije ispitivanje je predložila I. okrivljenica, a tome se protivila II. okrivljenica, jer je utvrdio kako isti svjedok nije neposredni očevidac predmetnih događaja između I. i II. okrivljenica u inkriminiranom vremenskom razdoblju, pa smatra kako on nema izravnih ni cjelovitih saznanja o tome da li su predmetnih zgoda I. i II. okrivljenice terećeni prekršaj počinile niti na koje načine, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza ne bi mogao utvrditi nikakve bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu u odnosu na terećeni prekršaj, a važnim za dokazivanje ne/krivnje I. i II. okrivljenica.

Pored navedenog, sudac nije izveo ovaj dokaz jer je zaključio da bi imenovani svjedok zbog bliske obiteljske i emocionalne povezanosti s obje okrivljenice i vrlo vjerojatno osobne zainteresiranosti za ishod ovog postupka, sasvim izvjesno i sigurno u svom iskazivanju bio pristran, odnosno kako svjedok ne bi mogao iskazivati objektivno, nepristrano ni vjerodostojno.

10.

Sudac nije izvodio niti druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem prvotno izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenica, osim o njihovoj krivnji za terećeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

III/

1.

Povodom iznesenih obrana I. i II. okrivljenica, a temeljem izvedenih svrhovitih dokaza, sudac je nesporno utvrdio odlučni dio činjeničnog opisa radnji prekršaja iz Optužnog prijedloga, odnosno s jedne strane, činjenicu primjene fizičke sile od strane I. okrivljenice uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda kod II. okrivljenice, a s druge strane uzajamno psihičko nasilje I. i II. okrivljenica koje je, po mišljenju suca utemeljenom na utvrđenim i saznatim činjenicama tijekom prekršajnog postupka, kod obje okrivljenice, kao međusobnih žrtava, prouzročilo povredu dostojanstva i/li uznemirenost, odnosno, sudac je nesporno utvrdio istodobno obostrano počinjenje obiteljskog nasilja od strane I. i II. okrivljenica.

2.

Ovlašteni tužitelj je u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu naveo, uz ostalo, da je I. okrivljenica u vremenskom periodu od 12.05.2025.g. do 11.07.2025.g., više puta fizički napala majku, odnosno II. okrivljenicu, tako što ju je gurala rukama, uslijed čega je II. okrivljenica udarila glavom o zid.

Sudac je tijekom prekršajnog postupka, temeljem izvedenih dokaznih radnji, odnosno povodom iskazivanja II. okrivljenice prilikom suočavanja s I. okrivljenicom na ročištu za glavnu raspravu, sa sigurnošću utvrdio i nesporno dokazao da I. okrivljenica nije počinila nasilje u obitelji prema II. okrivljenici i na prethodno opisani način, a kako se uz ostalo tereti, budući je upravo II. okrivljenica izričito izjavila da je I. okrivljenica jednom zgodom nasrnula na nju tako da ju je rukama uhvatila za nadlaktice i tresla, ali da pritom ona nije glavom udarila u zid.

3.

Ovlašteni tužitelj je u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu naveo, uz ostalo, da je u vremenskom periodu od 12.05.2025.g. do 11.07.2025.g. II. okrivljenica ZE počinila i ekonomsko nasilje u obitelji prema I. okrivljenici, odnosno svojoj kćerki tako da joj je onemogućila korištenje spavaće sobe koju je zaključala i izbacila joj osobne stvari (garderobu, kozmetiku i sl.) na hodnik, a koju je I. okrivljenica prethodno koristila, te ista sada spava na kauču u dnevnom boravku, dok su joj sve osobne stvari u hodniku obiteljske kuće po podu i na stolu.

4.

Međutim, sudac nije našao dovoljno činjeničnih elemenata da bi mogao sa potpunom sigurnošću utvrditi i nesporno dokazati, pa na tim temeljima odlučivati o dijelu optužbe koji se, uz ostalo, stavlja na teret II. okrivljenici, odnosno da li je II. okrivljenica u inkriminiranom vremenskom periodu počinila i ekonomsko nasilje prema I. okrivljenici upravo na način kako se tereti u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja.

5.

Sudac označeni dio terećenog činjeničnog opisa radnje prekršaja, za koji je, uz ostalo, II. okrivljenica optužena, nije mogao sa sigurnošću utvrditi niti razjasniti zbog više razloga, faktora i okolnosti.

1. II. okrivljenica je u svojoj pisanoj obrani ustrajno poricala da bi počinila terećeno ekonomsko nasilje prema I. okrivljenici, svojoj kćerki, te je isticala kako ona želi da se I. okrivljenica iseli iz nekretnine u isključivom vlasništvu II. okrivljenice te da je pokrenula sudski postupak radi iseljenja, pa se ne radi o ekonomskom nasilju jer je kuća u vlasništvu II. okrivljenice i nije niti zajednička imovina, a niti osobna imovina I. okrivljenice, već se radi o osobnoj isključivoj imovini II. okrivljenice, pa ona ima zakonsko pravo štititi svoju imovinu.

2. Sudac je uvidom u Izvadak iz Baze zemljišnih podataka za ZK uložak [broj ZK uloška], sa stanjem na dan 04.08.2025.g., utvrdio da je u izvatku navedeno, uz ostalo, u A Posjedovnici: broj katastarske čestice – 1470, adresa – stambena zgrada i dvorište, [adresa], a u B Vlastovnici: vlasnički dio 1/1, ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

3. Sudac je utvrdio da je II. okrivljenica dana 29.07.2025.g. sastavila Tužbu radi iseljenja s Prijedlogom za određivanje privremene mjere, radi predaje Općinskom sudu u Velikoj Gorici i pokretanja sudskog postupka, koji je u tijeku.

4. I. okrivljenica je u svojoj usmenoj obrani iznosila, uz ostalo, kako je majka, II. okrivljenica, onemogućila da koristi spavaču sobu jer ju je zaključala i izbacila njene osobne stvari na hodnik. Da je 9 godina živjela kao podstanar, a u jednom periodu je bila korisnik prihvatilišta, te se vratila u obiteljsku kuću u siječnju 2025.g. i od tada je živjela u kući, u dnevnom boravku. Majka je zaključala spavaću sobu u kojoj je živjela prije odlaska iz kuće tako da nije mogla koristiti tu sobu. Iz kofera s kojima se vratila kući izbacila je osobne stvari, garderobu i kozmetiku i one su bile na jednom ormariću u hodniku kuće. Od povrata kući cijelo vrijeme spava na kauču u dnevnom boravku, a njene osobne stvari su i dalje u hodniku obiteljske kuće, na podu i na stolu. Da je cijelo vrijeme od povrata u kuću mami plaćala režije dok je radila i sudjelovala u troškovima kućanstva, ali nije dobila plaću za srpanj i kolovoz 2025., pa su nastali dugovi vezani uz režije prema majci, ali čim bude mogla to će joj nadoknaditi.

5. Braniteljica II. okrivljenice je priopćila kako trenutno II. okrivljenica živi u jednoj sobi obiteljske kuće, a I. okrivljenica u boravku, a II. okrivljenica nije micala stvari I. okrivljenice od nigdje jer te stvari i nisu bile u sobi već se cijelo vrijeme nalaze u hodniku.

6. II. okrivljenica u svojoj usmenoj obrani iznijela kako je u siječnju 2025. g njena kćerka, I. okrivljenica, došla na vrata njene kuće i ona ju je dobrohotno primila i dala joj je mogućnost da živi u njenoj kući, da spava na kauču u predsoblju, a postavila je i neka pravila, a I. okrivljenica nije imala novaca i tražila je od nje da joj posudi novac.

7. II. okrivljenica je prilikom suočavanja sa I. okrivljenicom izjavila kako se sve što se događalo između njih u inkriminiranom periodu događalo zbog novaca, jer je I. okrivljenica tražila stalno da joj posudi novac, a nikada nije vračala novac.

6.

Sudac je temeljem okolnosti saznatih tijekom prekršajnog postupka zaključio kako je ostalo nejasno i upitno da li je II. okrivljenica uistinu izbacila osobne stvari I. okrivljenice iz spavaće sobe na hodnik, jer postoji izvjesnost i vjerojatnost da I. okrivljenica u inkriminiranom vremenskom periodu nije niti koristila, a niti boravila u spavaćoj sobi.

Prema izjavi II. okrivljenice, po povratku njene kćeri, primila ju je u kuću u svom vlasništvu te joj dala mogućnost da živi u njenoj kući i da spava na kauču u predsoblju, a prema izjavi same I. okrivljenice ona od povratka kući cijelo vrijeme spava na kauču u dnevnom boravku.

Stoga se može opravdano zaključiti da je I. okrivljena u inkriminiranom vremenskom periodu, na opisani način uistinu živjela i obitavala u obiteljskoj kući na adresi na kojoj je, prema njezinom iskazivanju, prijavljena.

7.

Svi navedeni razlozi, faktori i okolnosti utvrđeni tijekom postupka, za koje sudac smatra da su u odnosu na prekršajni postupak nejasni i kontradiktorni, a osobito okolnost da je između I. i II. okrivljenica u tijeku sudski postupak vezan uz tužbu radi iseljenja I. okrivljenice te prijedlog za određivanje privremene mjere, nisu dali sucu dovoljno elemenata niti argumenata za valjano odlučivanje o ekonomskom nasilju koje se stavlja, uz ostalo, na teret II. okrivljenice u činjeničnom opisu radnje prekršaja podnesenog Optužnog prijedloga.

Pritom je sudac osobito cijenio i uzeo u obzir činjenicu kako će se međusobni sporni ekonomski, odnosno neriješeni imovinsko-pravni odnosi, između I. i II. okrivljenica, razriješiti u sudskom postupku koji je u tijeku pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Ps-10/2025.

8.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako neutvrđeni sporni dio činjeničnog opisa radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga, nema odlučnog značenja za sigurno utvrđenje da je II. okrivljenica, temeljem nesporno dokazanog počinjenja ostalog dijela činjeničnog opisa radnje prekršaja, počinila terećeni prekršaj obiteljskog nasilja prema I. okrivljenici, te da nema nikakvog bitnog utjecaja na odluku o njezinoj krivnji, kao ni na odluku o njezinom ne/kažnjavanju.

9.

Slijedom svega prethodno navedenog sudac je, sukladno u prekršajnom postupku utvrđenom stvarnom činjeničnom stanju, otklonio i ispustio sporne dijelove činjeničnog opisa radnje prekršaja za koje se I. i II. okrivljenice uz stalo terete, a bez potrebe za prekvalifikacijom prekršaja koji se Optužnim prijedlogom stavlja na teret objema okrivljenicama.

Sudac je zaključio kako se opisanim izmjenama ne mijenja objektivni identitet optužbe navedene u Optužnom prijedlogu, već da se samo prilagođava činjenični opis radnji prekršaja iz kojeg proizlazi zakonsko obilježje prekršaja, a u skladu sa stvarnim okolnostima počinjenja terećenog prekršaja u inkriminiranom vremenskom periodu od strane I. i II. okrivljenica.

IV/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih ukupnih obrana I. i II. okrivljenica, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljenice u inkriminiranom vremenskom periodu počinile prekršaj iz čl.10.st.1.t.1. i t.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na načine pobliže opisane u izreci presude, a kažnjiv po čl.22.st.1. istog Zakona, zbog čega je donio odluku kao u izreci presude.

2.

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji u čl.10. propisuje da je nasilje u obitelji, uz ostalo, primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, kao i psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

Isti Zakon u čl.22. propisuje, uz ostalo, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana tko počini nasilje iz tog Zakona.

3.

Tijekom provedene glavne rasprave I. okrivljenica je počinjenje terećenog prekršaja priznala samo neizravno u odnosu na fizičko i psihičko nasilje prema II. okrivljenici, prilikom opisivanja događaja nastalih između njih dvije, ali pritom nije direktno priznala svoju krivnju.

Istovremeno II. okrivljenica je u potpunosti osporavala i pobijala vlastitu krivnju za predmetno nasilje u obitelji, a pritom je u cijelosti prebacivala odgovornost i krivnju za inkriminirane događaje samo na I. okrivljenicu.

Obje okrivljenice, kao dvije suprotstavljene strane u spornom događaju, tvrde da je prekršaj svakako počinila druga strana s opisanim nasilničkim ponašanjem u obitelji, te izjavljuju da se druga suokrivljena strana uistinu ponašala na način kako se toj strani stavlja na teret.

4.

Sudac je prihvatio kao istinite, vjerodostojne i životne iznesene dijelove obrana I. i II. okrivljenica, gdje one međusobno opisuju, na jasan, životan i uvjerljiv način, bitne elemente nasilničkog postupanja druge suokrivljenice.

Sudac je mišljenja kako su obje okrivljenice tijekom postupka, u cilju djelomičnog ili potpunog izbjegavanja prekršajne odgovornosti i kažnjavanja, ustrajno pokušavale partikularno ili u cijelosti, zatajiti, zaobići, prikriti i/li opravdati svoje vlastito protupravno učešće u predmetnim događajima, to jest u primjeni fizičke sile bez nastupa tjelesnih ozljeda kao i u psihičkom nasilju te međusobnom uzrokovanju povrede dostojanstva ili uznemirenosti.

5.

Temeljem uvjerljivih i relevantnih opisa ponašanja koje su iznijele svaka od suokrivljenica za drugu okrivljenu stranu, kao i temeljem svih izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, sudac je s uvjerenjem zaključio da su predmetne zgode obje okrivljenice svojim protupravnim i nezakonitim postupanjima, uzajamno prouzročile povredu dostojanstva ili uznemirenost, pa su u nastaloj situaciji podjednako sudjelovale u međusobnom počinjenju obiteljskog nasilja.

Stoga je sudac zaključio da su obje okrivljenice počinile prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom, jer su se međusobno fizički i/li psihički nasilno ponašale u obitelji.

6.

Sudac smatra kako nije uvjerljivo niti životno da bi se predmetne zgode samo jedna od okrivljenica ponašala nasilnički u obitelji, na način kako joj se stavlja na teret, a da se druga okrivljenica također ne bi ponašala nasilno, na terećeni način.

Sudac je uvjeren da su u inkriminiranom vremenskom periodu obje okrivljenice, svaka na svoj način i u određenoj mjeri, svojim postupanjima, podjednako bile uzajamno nasilne, pa su tako bile istovremeno i nasilnice i žrtve, jer su psihičkim nasilje međusobno prouzročile povredu dostojanstva i/li uznemirenost, dok je pritom I. okrivljenica primijenila i fizičku silu prema II. okrivljenici uslijed koje kod iste nije nastupila kategorizirana tjelesna ozljeda, te da su tako I. i II. okrivljenice obostrano počinile prekršaj za kojeg se terete Optužnim prijedlogom, na načine opisane u izreci presude.

7.

Po uvjerenju suca, sve utvrđene nesukladnosti i suprotnosti, prvo između samih obrana I. i II. okrivljenica, a zatim i između njihovih iznesenih obrana i činjeničnog opisa radnji prekršaja iz Optužnog prijedloga, s jedne strane, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane obje okrivljenice, te zapravo, s druge strane, nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o njihovom ne/kažnjavanju.

Sudac smatra kako je stvarno izvjesno da su iskazane opisane proturječnosti zapravo samo posljedica ustrajnog pokušaja I. i II. okrivljenica da utječu na odluku Suda, pa da, s jedne strane, djelomično ili u potpunosti otklone svoju vlastitu prekršajnu odgovornost i izbjegnu kažnjavanje za terećeni prekršaj, počinjenje kojeg I. okrivljenica u jednom dijelu neizravno priznaje, ali u drugom dijelu, kao i II. okrivljenica u cijelosti, po mišljenju suca, smišljeno i tendenciozno poriču, a da s druge strane snažno potvrde odgovornost i krivnju druge suokrivljenice za taj isti prekršaj.

8.

Slijedom svega navedenog, sudac je zaključio da su predmetne zgode, kako I. okrivljenica tako i II. okrivljenica, ostvarile sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuju, budući su se kao majka i kćer međusobno nasilnički ponašale u obitelji.

9.

Slijedom svega navedenog, sudac je zaključio da su I. i II. okrivljenice u inkriminiranom vremenskom periodu ostvarile sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuju, budući su se u obiteljskoj kući, svojim radnjama, konkretno primjenom fizičke sile od strane I. okrivljenice zbog koje nije nastupila klasificirana tjelesna ozljeda kod II. okrivljenice, kao i obostranim uzrokovanjem povrede dostojanstva i/li uznemirenosti između I. i II. okrivljenica, obje okrivljenice ponašale fizički i/li psihički nasilno, pa su time svakako počinile terećeno nasilje u obitelji.

10.

Stoga je sudac nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenica i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je obje okrivljenice proglasio krivima, ali ih je oslobodio od kazne koja je za počinjeni prekršaj, opisan u izreci presude, propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji u novčanom iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana

11.

Sudac je zaključio kako će se, obzirom na obilježja prekršaja, na osobna svojstva počiniteljica i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, okrivljene počiniteljice ubuduće kloniti činjenja prekršaja i bez izricanja propisane prekršajne sankcije.

12.

Prilikom donošenja odluke sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani I. okrivljenice našao neizravno i djelomično priznanje počinjenja prekršaja, dok je sudac kod obje okrivljenice našao njihovu dosadašnju neosuđivanost te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani I. i II. okrivljenica.

13.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.38.st.2. Prekršajnog zakona budući smatra da I. i II. okrivljenice kao počiniteljice prekršaja nisu izazvale štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nisu prouzročile štetu koju bi trebalo naknaditi, da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, da se može opravdano i razborito zaključiti kako će u sudskom postupku riješiti svoje međusobne obiteljske, ekonomske i imovinske prijepore te se zatim pomiriti kao obostrane oštećenice te da je njihovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja.

14.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne zatvora unutar propisanog trajanja, kao i umjesto novčane kazne u propisanom iznosu, odnosno umjesto novčane kazne ispod propisanog posebnog minimuma iste kazne, I. i II. okrivljenice oslobodio od kazne, jer smatra da takva odluka odgovara stupnju krivnje obje okrivljenice i opasnosti počinjenog prekršajnog djela.

Prilikom donošenja ove odluke sudac je uzeo u obzir sve utvrđene olakotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenica.

15.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 12. prosinca 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].