Poslovni broj P-1021/2021-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FI iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Ivani Mandić i Mireli Džoja Petrlić, odvjetnicama u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka d.d.,Zagreb,Radnička cesta 50 OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i parteri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 3.studenog 2025. godine u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice odvjetnice Ivane Mandić i zamjenika punomoćnika tuženika Danijele Kuna, odvjetnice u Osijeku, dana 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 9010740643 od 23.09.2005.g. zaključenog između tužiteljice FI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne Banke Zagreb d.d., OIB: [osobni identifikacijski broj], potvrđen po javnom bilježniku Tatjani Kovačev pod poslovnim brojem OU-1134/05, dana 3.10.2005.g., kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: „iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti ………..po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće za dan korištenja kredita.“, zatim se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba čl. 4. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF….“, te se utvrđuje ništetnom odredba čl. 7.2. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Kredit u iznosu od ……… i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.277,32 EUR (četiritisućedvjestosedamdesetsedameura tridesetdvacenta) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015.,a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30.prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine:

-na iznos od 19,27 eur od 20.01.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 19,78 eur od 20.02.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 7,74 eur od 20.03.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 8,93 eur od 20.04.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 9,20 eur od 20.05.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 5,78 eur od 20.06.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 6,96 eur od 20.07.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 5,93 eur od 20.08.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 5,55 eur od 20.09.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 2,70 eur od 20.10.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 7,46 eur od 20.11.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 9,76 eur od 20.12.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 15,58 eur od 20.01.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 18,85 eur od 20.02.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 25,87 eur od 20.03.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 25,92 eur od 20.04.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 35,87 eur od 20.05.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 40,46 eur od 20.06.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 44,96 eur od 20.07.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 57,11 eur od 20.08.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 57,84 eur od 20.09.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 60,16 eur od 20.10.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 56,88 eur od 20.11.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 84,30 eur od 20.12.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 79,20 eur od 20.01.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 80,27 eur od 20.02.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 85,21 eur od 20.03.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 79,86 eur od 20.04.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 91,01 eur od 20.05.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 29,86 eur od 20.06.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 133,64 eur od 20.07.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 148,67 eur od 20.08.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 38,54 eur od 20.09.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 101,23 eur od 20.10.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 105,50 eur od 20.11.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 113,61 eur od 20.12.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 121,37 eur od 20.01.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 122,45 eur od 20.02.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 119,75 eur od 20.03.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 119,99 eur od 20.04.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 124,42 eur od 20.05.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 123,66 eur od 20.06.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 120,41 eur od 20.07.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 117,41 eur od 20.08.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 109,13 eur od 20.09.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 120,28 eur od 20.10.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 121,41 eur od 20.11.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 120,33 eur od 20.12.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 107,08 eur od 20.01.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 113,22 eur od 20.02.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 117,71 eur od 20.03.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 120,26 eur od 20.04.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 108,39 eur od 20.05.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 105,93 eur od 20.06.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 106,71 eur od 20.07.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 108,89 eur od 20.08.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 114,43 eur od 20.09.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 114,63 eur od 20.10.2013. godine do konačne isplate.

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužiteljici FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.939,85 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od dana 12.prosinca 2025. do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. Siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. Srpnja te godine IV. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužitelja u točki I. petita tužbe radi utvrđenja ništetnom odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 9010740643 od 23.09.2005.g. zaključenog između tužiteljice i tuženika u dijelu koji glasi: .. „46.581,00 CHF (slovima: četrdesetšesttisućapetstoosamdesetjedan CHF“ – odbija se .

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 185,27 EUR (stoosamedesetpeteuradvadesetsedamcenti) – povučena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 12. prosinca 2025. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je između parničnih stranaka zaključen Ugovor o kreditu broj: 9010740643 od 23.09.2005.g. ( dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) Temeljem odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu ugovorena je valutna klauzula kojom se glavnica kreditne obveze veže za valutu švicarski franak ( CHF) na način da se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 46.581,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Odredbom čl. 7.2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit u iznosu od 46.581,00 CHF i kamata iz točke 4 ovog ugovora, otplaćuju u 96 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, koja je sastavni dio ovoga ugovora. Na temelju odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,65% godišnje. Navodi se kako se kamatna stopa mijenja sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.01.(slovima: prvisiječnja) do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč.4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. Tužitelj FI je u cijelosti otplatila predmetni kredit 20.11.2013.g. Tužitelj je kod tuženika došao u dobroj vjeri s ciljem ishođenja najpovoljnijeg kredita. Službenik u banci mu je ponudio predmetni Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, sa ugovorenom kamatom stopom kako je ranije navedeno. Prezentirano mu je da mu je to najpovoljniji kredit koji mogu ponuditi. Banka nikada nije upoznala tužitelja FI sa rizikom od očekivanog i mogućeg nekontroliranog rasta švicarskog franka. Štoviše, CHF je prezentiran kao stabilna valuta, te je prezentiran minimalan rizik od rasta CHF-a, a time i uvećanja kreditne obveze uslijed promjene tečaja. To ga je činilo povoljnim kreditom, pa je kao takav i prezentiran potrošaču. Došlo je, a kako navodi i Trgovački sud u Zagrebu do događaja koji je uzrokovao znatnu stranačku neravnotežu uslijed čega je potrošač bio u situaciji da ugovor ni približno ne odgovara očekivanjima i uzrokuje neočekivanu štetu. Zaključak je Trgovačkog suda u Zagrebu, što je pravomoćno potvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. da je rast tečaja CHF bankama bio predvidiv, no unatoč tome banka nije klijentima, pa niti tužitelju ukazala na rizik nepovoljnih kretanja tečaja, već je štoviše savjetovala uzimanje takvog kredita. Prilikom zaključenja Ugovora nije se pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama, a klijentu je ponuđen tipski ugovor pod uvjetima koje je unaprijed formirala banka. Dakle, tuženik stranci nije dao i omogućio jasne i potpune informacije u pogledu valute CHF (koja je bankama uključujući i tuženika bila poznata u svojoj prirodi i specifičnosti), te se radi se o postupanju protivnom načelu savjesnosti i poštenja i postupanja u dobroj vjeri tuženika. Predmetni Ugovor o kreditu tako na štetu potrošača sadrži dva promjenjiva parametra koji nisu bili predmetom pojedinačnih pregovora i to tečajnom razlikom i primjenjivošću kamatne stope. Takva bankarska praksa iskazana u pojedinim ugovornim odredbama dovela je do neodređene ugovorne obveze za klijenta, koja se za njega štoviše pokazala štetna u materijalnom i nematerijalnom smislu. Stav je Visokog trgovačkog suda RH da je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg je pojedini potrošač trebao vratiti banci i cijena, jer se i kamata plaćala u CHF, što dva bitna elementa ugovora čini neizvjesnima, a za potrošača štetnima. Utvrđeno je kako je potrošač preuzeo sav rizik vezan za valutu CHF, i opći rizik valutne klauzule i dodatni rizik specifičnosti valute CHF. Tuženik sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom predvidio egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope što je izravno oštetilo tužitelja i povrijedilo ugovornu ravnotežu između stranaka. U konkretnom ugovornom odnosu jedini koji postavlja uvjete jest tuženik bez ikakvih unaprijed predviđenih parametara čime je narušena ravnoteža činidbi na štetu tužitelja. Dakle, iz postojeće ugovorne odredbe uopće nije razvidan način promjene kamatne stope, te je ona tijekom ugovornog odnosa mijenjana jednostranim radnjama banke na koje tužitelj nije imao utjecaja. Svi prethodni navodi tužitelja potvrđeni su i odlukom VSRH posl. broj: Rev-2221/2018 od dana 03. rujna 2019. godine. Temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 04.07.2013.g. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž-7129/13 od 13.06.2014. g. i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž-6632/2017 od 13.06.2018. g. povodom kolektivne tužbe udruge „ Potrošač“ utvrđeno je da su banke, uključujući i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. zaključivale ugovore o kreditu, uključujući i tužiteljev, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, te je suđeno „ Utvrđuje se da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 01.04.2004.g. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora Privredna banka Zagreb d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana...“. Tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. je tako povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima, a kako je obrazloženo presudama u prilogu. Pravno stajalište Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, izneseno u presudama u prilogu detaljno i sveobuhvatno iznose pravni okvir koji je bitan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i na koje ukazuje i na koje se poziva i tužitelj u ovoj tužbi. Postojeće stanje ugovora o kreditu u CHF je onakvo kako je pravomoćno presuđeno presudom VTS-a, te su u svim ugovorima o kreditu zaključenima između 2004. i 2012 g. (bez iznimke) ništetne su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a u svim tim ugovorima ništetne su i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Tužitelj je uslijed plaćanja kredita po ništetnim ugovornim odredbama ujedno i oštećen na ime utuženih iznosa. S time u vezi ovom tužbom, a kako smo ranije naveli traži se isplata preplaćenih iznosa kredita tj. restitucija kao pravna posljedicu ništetnosti, i to iznosa po osnovi tečajne razlike. Taj iznos je ujedno i iznos za koji je krivnjom tuženika umanjena imovina tužitelja tj. za koji je on oštećen radnjama tuženika. Prema odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika. Odredbom čl. 502c ZPP-a propisano je da su sudovi vezani utvrđenjima presude iz kolektivnog spora u pojedinačnim parnicama u kojima će se osoba na njih pozvati, pa i parnicama za naknadom štete. Tužitelj je izračunao da je tuženiku po ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi isplatio ukupan nepripadajući iznos od ukupno 43.439,54 kn.Od navedenog ukupnog iznosa preplaćen je iznos od 9.816,17 kn na ime nezakonito ugovorene promjenjive kamatne stope, a na ime nezakonito ugovorene valutne klauzule u CHF u iznos od 33.623,38 kn. Ovom tužbom potražuje se restitucija po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Slijedom izloženog predlažemo da se u ovo pravnoj stvari donese sljedeća presuda:

I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 9010740643 od 23.09.2005.g. zaključena između tužiteljice FI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne Banke Zagreb d.d., OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjeren po javnom bilježniku Tatjani Kovačev pod poslovnim brojem OU-1134/05 kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: «iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 46.581,00 CHF (slovima: četrdesetšesttisuća petstoosamdesetjedan CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.», zatim se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba čl. 4. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi :» Kamata se obračunava u CHF…..», te se utvrđuje ništetnom odredba čl. 7.2. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:» Kredit u iznosu od 46.581,00 CHF (slovima: četrdesetšesttisućapetstoosamdesetjedan CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...». II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 33.623,38 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do konačne isplate i to od dospijeća do 31.12.2007.g. u visini od 15 % godišnje, zatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. 30.09.2015.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

-na iznos od 8,47 kn od 20.12.2005. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1,71 kn od 20.01.2006. g. do konačne isplate,

-na iznos od 40,74 kn od 20.01.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 63,77 kn od 20.02.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,18 kn od 20.05.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1,78 kn od 20.11.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 20,86 kn od 20.12.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 67,92 kn od 20.01.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 93,04 kn od 20.02.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 147,28 kn od 20.03.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 148,23 kn od 20.04.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 221,40 kn od 20.05.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 264,16 kn od 20.06.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 296,92 kn od 20.07.2010. g. do konačna isplate,

-na iznos od 385,45 kn od 20.08.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 398,37 kn od 20.09.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 421,96 kn od 20.10.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 402,14 kn od 20.11.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 612,49 kn od 20.12.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 579,90 kn od 20.01.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 594,61 kn od 20.02.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 631,76 kn od 20.03.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 594,49 kn od 20.04.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 697,15 kn od 20.05.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 857,61 kn od 20.06.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1.006,38 kn od 20.07.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1.129,67 kn od 20.08.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 921,27 kn od 20.09.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 796,71 kn od 20.10.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 829,46 kn od 20.11.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 893,18 kn od 20.12.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 953,62 kn od 20.01.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 967,15 kn od 20.02.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 947,83 kn od 20.03.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 946,53 kn od 20.04.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 981,01 kn od 20.05.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 980,69 kn od 20.06.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 952,18 kn od 20.07.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 940,54 kn od 20.08.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 893,74 kn od 20.09.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 966,64 kn od 20.10.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 980,02 kn od 20.11.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 972,91 kn od 20.12.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 871,81 kn od 20.01.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 927,01 kn od 20.02.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 961,33 kn od 20.03.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 995,43 kn od 20.04.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 901,00 kn od 20.05.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 890,10 kn od 20.06.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 621,91 kn od 20.07.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 912,87 kn od 20.08.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 960,37 kn od 20.09.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 965,63 kn od 20.10.2013. g. do konačne isplate,

sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužitelju FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

„ 2. U pisanom podnesku od 28. ožujka 2023. (stranica 35 spisa) tužiteljica

navodi da uređuje tužbeni zahtjev u skladu sa čl. 13. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, na način da pored iskazanog iznosa u euru iskaže i iznos u kunama, te tužitelj u skladu sa izmjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja je nastupila 1.1.2023.godine, uređuje izrijeku potraživanja zakonskih zateznih kamata, koje teku na pojedinačne iznose, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen tako da sada glasi:

I Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 9010740643 od 23.09.2005.g. zaključena između tužiteljice FI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne Banke Zagreb d.d., OIB: [osobni identifikacijski broj], potvrđen po javnom bilježniku Tatjani Kovačev pod poslovnim brojem OU-1134/05 kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: „iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 46.581,00 CHF (slovima: četrdesetšesttisuća petstoosamdesetjedan CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće za dan korištenja kredita.“, zatim se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba čl. 4. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF….“, te se utvrđuje ništetnom odredba čl. 7.2. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Kredit u iznosu od 46.581,00 CHF (slovima: četrdesetšesttisućapetstoosamdesetjedan CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.462,59 eur / 33.623,38 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena:

-na iznos od 8,47 kn od 20.12.2005. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1,71 kn od 20.01.2006. g. do konačne isplate,

-na iznos od 40,74 kn od 20.01.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 63,77 kn od 20.02.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,18 kn od 20.05.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1,78 kn od 20.11.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 20,86 kn od 20.12.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 67,92 kn od 20.01.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 93,04 kn od 20.02.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 147,28 kn od 20.03.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 148,23 kn od 20.04.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 221,40 kn od 20.05.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 264,16 kn od 20.06.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 296,92 kn od 20.07.2010. g. do konačna isplate,

-na iznos od 385,45 kn od 20.08.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 398,37 kn od 20.09.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 421,96 kn od 20.10.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 402,14 kn od 20.11.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 612,49 kn od 20.12.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 579,90 kn od 20.01.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 594,61 kn od 20.02.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 631,76 kn od 20.03.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 594,49 kn od 20.04.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 697,15 kn od 20.05.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 857,61 kn od 20.06.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1.006,38 kn od 20.07.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1.129,67 kn od 20.08.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 921,27 kn od 20.09.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 796,71 kn od 20.10.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 829,46 kn od 20.11.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 893,18 kn od 20.12.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 953,62 kn od 20.01.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 967,15 kn od 20.02.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 947,83 kn od 20.03.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 946,53 kn od 20.04.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 981,01 kn od 20.05.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 980,69 kn od 20.06.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 952,18 kn od 20.07.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 940,54 kn od 20.08.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 893,74 kn od 20.09.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 966,64 kn od 20.10.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 980,02 kn od 20.11.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 972,91 kn od 20.12.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 871,81 kn od 20.01.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 927,01 kn od 20.02.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 961,33 kn od 20.03.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 995,43 kn od 20.04.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 901,00 kn od 20.05.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 890,10 kn od 20.06.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 621,91 kn od 20.07.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 912,87 kn od 20.08.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 960,37 kn od 20.09.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 965,63 kn od 20.10.2013. g. do konačne isplate,

sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužitelju FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj postavlja tužbeni zahtjev temeljen na tvrdnji o ništetnosti odredbi ugovora o kreditu broj 9010740643 koje se odnose na valutnu klauzulu, te na isplatu iznosa od 33.623,38 kn, a koji bi iznos predstavljao iznos za koji je tužitelj navodno „preplatio“ rate kredita temeljem ugovora o kreditu uslijed promjena tečaja koje su se događale za vrijeme otplate kredita. Tužitelj oba zahtjeva temelji na presudi Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17.U odnosu na tako postavljeni tužbeni zahtjev tuženik ističe slijedeće:

Prije svega, tuženik ističe kako je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Nastavno na navedeno, tuženik ističe kako sukladno odredbama ZZP, interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP 09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti. Kako povrede, u trenutku podizanja tužbe (više) nema, odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te se tužba ukazuje u cijelosti promašenom, budući da postupanje tuženika (koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim) više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti bilo. Nadalje, tuženik ističe kako iz odredbi čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača te 502. Zakona o parničnom postupku kao temelju po kojem bi navedena presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete! Budući da se konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude VTS-a broj PŽ-6632/17 pravno je irelevantna u smislu odredbi čl. 138.a. i 502.c. ZPP- a, čime se postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini ukazuju u potpunosti neosnovanima i neurednima. Osim toga, ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Budući da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe (o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača) i ugovorne odredbe u Ugovoru sklopljenom s individualnim potrošačem, pa se individualni potrošač na presudu ne može pozivati, niti bi to imalo smisla, slijedom čega je presuda VTSRH irelevantna u ovom sporu, kako u pogledu činjeničnih tako i u pogledu pravnih pitanja. Štoviše, da bi tužitelj polagao pravo na isplatu preplaćenih iznosa s pozivom na ništetnost ugovorne odredbe i kolektivnu zaštitu pruženu navedenim sudskim odlukama, valjalo bi prethodno sudsku zaštitu zahtijevati podnošenjem tužbe za utvrđenje ništetnosti. Drugim riječima, valjalo bi takvu odredbu deklarirati kao ništetnu s obrazloženjem da je činjenično stanje isto ili barem slično kao u postupku kolektivne zaštite potrošača, slijedom čega bi tužitelj imao osnovu i pravnu pretpostavku zatražiti isplatu, naravno ako bi sud prilikom toga utvrdio da je takva odredba ništetna. U postupku isplate preplaćenog, sud nije ovlašten utvrđivati pojedinu odredbu Ugovora kao ništetnu kao ni činjenično stanje koje bi eventualno bilo isto ili barem slično onome iz prednje navedenih odluka viših sudova, jer bi se u tom slučaju radilo o odlučivanju izvan granica zahtjeva koji su postavljeni u postupku. Nadalje, u životnoj i gospodarskoj realnosti Republike Hrvatske u kojoj je, prema podacima Hrvatske narodne banke 80 % ukupnih depozita (štednje) građana u stranoj valuti, a udio deviznih ili indeksiranih plasmana u ukupnim plasmanima banaka je 71%, tužbeni zahtjev kojom se utvrđuje ništetnim u cijelosti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom, zapravo negira valutnu klauzulu, kao i opisanu gospodarsku realnost. Valutna klauzula, dakle, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, nije „nečija špekulacija“ već se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša. Formula je jednostavna: kreditor koji odobrava kredit mora imati pokriće za ta sredstva upravo u toj valuti i to za vrijeme cijelog trajanja kredita. Pokriće su depoziti (štednja). Budući da je, dakle, 80 % svih depozita u valuti, očito je da tržištem ne mogu prevladavati kunski krediti. To je naprosto hrvatska stvarnost uz koju su vezana odgovarajuća zakonska rješenja te prateća poslovna i dugogodišnja sudska praksa koji valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu potvrđuju i prihvaćaju, o čemu će tuženik detaljnije navoditi u daljnjem tekstu ovog odgovora na tužbu. Nesporno je da Zakon o obveznim odnosima u člancima 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu! Osim toga, sadržaj ugovora te postupanje tuženika u cijelosti su usuglašeni sa lex specialis – zakonima koji direktno i jasno reguliraju predmetni poslovno-pravni odnos banke i korisnika. Osim toga, u ugovoru o kreditu, ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama. Naime u ugovoru jasno stoji da se kredit otplaćuje u 96 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Otplatna tablica uvezana je uz ugovor i čini njegov sastavni dio; u otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci HNB, sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF. Dakle, kune, a osobito iznosi koje navodi tužitelj nigdje i nikada nisu komunicirani klijentu, niti u prethodnim informacijama/izračunima, a ugovor i otplatna tablica ni u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužitelja. Sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, svaki poduzetnik, neovisno kojom djelatnošću se bavi, može kao vjerovnik ugovarati valutnu klauzulu za svoju novčanu tražbinu. Po naravi stvari je razumljiv interes vjerovnika novčane tražbine, posebno banci kojoj je odobravanje kredita glavna djelatnost, da ugovara valutnu ili drugu zaštitnu klauzulu, napose kod dugoročnih kredita. Nema nikakvog uporišta za zaključak da se pravila odredbe čl. 22. ZOO-a ne mogu primijeniti na valutne klauzule kredita u CHF, odnosno upravo suprotno, iz dosadašnje dugogodišnje poslovne i sudske prakse kao i iz zakonskih rješenja, jedni je ispravan zaključak da valutna klauzula u RH u načelu uživa pravnu zaštitu na temelju odredbe čl. 22. ZOO-a i to neovisno o valuti uz koju je vezana otplata glavnice kredita. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Naime, smisao zakonske odredbe čl. 22. ZOO je da kroz cijelo vrijeme svog postojanja novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu, odnosno, s obzirom na ugovoreni način plaćanja uz primjenu zakonom predviđene i dopuštene valutne klauzule, primjenjuje se načelo monetarnog nominalizma propisanog odredbom čl. 21. ZOO. Naime, ako je temeljem čl. 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati. Kao jednu od temeljnih odluka Vrhovnog suda u zauzimanju pravnog stava oko primjene i dopuštenosti valutne klauzule, odnosno valjanosti ugovora koji je predviđaju, tuženik navodi presudu Vs-Rev 1990/91, koja utvrđuje: „Kada je ugovaranje valutne klauzule dopušteno važećim propisima, valjan je ugovor kojim su stranke ugovorile isplatu tako da su visinu novčane obveze u domaćoj valuti vezale za protuvrijednost strane valute.“. Također, tuženik navodi i odluku Ustavnog suda RH U-I-1746/2006 od 17.06.2009. u kojoj se navodi: „Zakonodavac se opredijelio za načelo monetarnog nominalizma na temelju čl. 2. st. 4.Ustava RH, slijedeći dominantnu zakonodavnu praksu europskih država i tradiciju hrvatskog pravnog sustava koja je bila utemeljena na sudskoj praski prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima 1978. godine. Navedena zakonska odredba ostavlja ugovornim stranama da kod nastanka ugovorne obveze mogu slobodno ugovoriti različita sredstva zaštite od rizika promjene vrijednosti novca ugovarajući valutnu klauzulu (čl. 22. st. 1. ZOO), indeksnu klauzulu (čl. 23. ZOO) ili kliznu skalu (čl. 24 ZOO).“. Nadalje, nesporno je da HNB kao relevantno regulatorno tijelo monetarne vlasti nije podržavala niti podržava ukidanje valutne klauzule. Čak štoviše, u okviru svojih zakonskih ovlasti, HNB regulatornim propisima nalaže poslovnim bankama da određeni postotak prikupljenih deviza moraju držati u obliku likvidne rezerve. Ni Vlada Republike Hrvatske nije podržala izmjenu/brisanje odredbe članka 22. ZOO koji regulira pitanje i postojanje valutne klauzule. Dakle, jasno je kako za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Nadalje, s obzirom na regulatorne propise HNB, gotovo se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obavezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše/potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti.

Tuženik ukazuje i na to kako je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu javnobilježničkog akta. Dakle, obzirom na činjenicu da su sklapanje Ugovora o kreditu i solemnizacija istoga, odraz stvarne volje ugovornih strana, te da u konkretnome slučaju nije riječ o ugovoru samo o smislu Zakona o obveznim odnosima, nego je zapravo riječ o javnobilježničkom aktu, zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe ovoga ugovora je neosnovan.U ovome pravcu, ustanovljena je i praksa Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, u presudi VSRH Rev 895/2003, od dana 09.02.2005.g., prema kojoj: „Naime, iz ukupno provedenog postupka jasno proizlazi da je u sklapanju Sporazuma, te prilikom njegovog solemniziranja tužiteljica aktivno sudjelovala ne samo kao direktor trgovačkog društva H d.o.o., već i kao založni dužnik i kao takva potpisala kako Sporazum tako i akt o solemnizaciji, što je predstavljalo odraz njene stvarne volje. Upravo zato nema pretpostavki niti za ništavost pojedinih odredbi Sporazuma, niti za pobojnost ovoga, a time ni pretpostavki za brisanje upisane hipoteke.“. Tužitelj je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, onda se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Štoviše, tužitelj se svjesno odlučila za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući da je sama ocijenio kako mu, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. Dakle, iz takvog ponašanja tužitelja može se razumno zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Ako tužitelj smatra da ga je tuženik trebao „prisiliti“ na pregovaranje o pojedinim odredbama ugovora, nakon što je tužitelj sam donio odluku o zaključivanju upravo predmetnog ugovora, te da je bez ikakvih daljnjih pitanja i kod javnog bilježnika prilikom solemnizacije ugovor svojevoljno potpisao, očito je da vrlo jednostrano i neživotno promatra predmetnu situaciju ne uzimajući u obzir sve moguće aspekte toga pitanja. Naime, u takvom bi slučaju upravo i jedino banka u tom poslovnom odnosu bila prisiljena preuzeti cjelokupnu odgovornost kako za svoje postupanje tako i za postupanje i odluke poslovno sposobnog sukontrahenta. Takvo što zacijelo se ne bi moglo podvesti pod „fer“ poslovni odnos jer ne smije se zanemariti činjenica da je svaki poslovni odnos najmanje dvostran te se mora voditi računa o svim ugovornim stranama takvog odnosa. Banka međutim, ne može preuzeti odgovornost za potrošača već mu jedino može ponuditi onu uslugu za koju će on sam procijeniti da li odgovara njegovim potrebama i mogućnostima, što je tužitelj nesporno i učinio. Nadalje, iluzorno je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem. To, obzirom na specifičnost usluge jednostavno nije moguće, kako zbog posebne regulative u poslovanju banaka, tako i zbog činjenice da bi postupak odobravanja kredita trajao mjesecima, a bančina bi usluga time u tolikoj mjeri poskupjela da bi većini potrošača bila nedostupna. Upravo iz toga razloga banke nude veći broj istorodnih usluga i proizvoda od kojih se svaki nudi pod različitim uvjetima, kako bi potrošač mogao odabrati upravo onaj koji najviše odgovara njegovim predviđenim potrebama i realnim mogućnostima. Osim toga, potrošač/korisnik kredita je poslovno sposobna osoba koja je, od tuženika prije zaključenja ugovora dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije, te je tu činjenicu i potvrdio potpisom ugovora. Nadalje, taj isti ugovor u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranaka mu je ponovno pojašnjen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Presuda Županijskog suda u Puli Gž- 2658/12 jasno ističe kako niti valutna klauzula niti promjenjiva kamatna stopa u ugovoru o kreditu nisu ništetni, neodređeni niti neodredivi, te da nisu narušena načela obveznih odnosa, odnosno da je solemnizacijom ugovora o kreditu stvorena neoboriva pretpostavka da je tužitelj, kao korisnik kredita, upoznat sa svim ugovornim klauzulama, te jasno navodi: „Tužiteljica je svojom slobodnom voljom pristupila sklapanju ugovora sa tuženikom, Ugovor o kreditu je solemniziran pa stoga postoji neoboriva pretpostavka da je tužiteljica bila upoznata sa svakom od točaka Ugovora.“ Iz odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da je tuženik upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja ugovorenih valuta, te da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. U odnosu na zahtjev za isplatom, jedino nedvojbeno proizlazi iz navoda tužitelja jest da je zahtjev temeljen na promašenoj premisi - da je tečaj trebao ostati fiksan kroz cijelo promatrano razdoblje. Uzevši u obzir sve prethodno izneseno, tuženik zaključuje kako tužitelj svoju tužbu temelji na pogrešnom tumačenju presude presude VTS Pž-6632/17, te nadalje očito pogrešno tumači da je svaka ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bez pravnog učinka, te da je svaka takva ugovorna odredba nepoštena. Ujedno se ukazuje na neurednost i konfuznost tužbe u dijelu u kojem se spominje ništetnost odredbi koje se tiču ugovorene promjenjive kamatne stope i isplatu dijela utuženog iznosa koji se odnosi na tzv- preplaćenu kamatu. Naime, neovisno o tome u kojem dijelu tužitelj smatra da je došlo do preplate u odnosu na obračunatu ugovorenu kamatu po kreditu, potraživanje po navedenoj osnovi je također u zastari sukladno Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH usvojenom na sjednici Građanskog odjela dana 31.01.2022.g., prema kojem su u zastari sva potraživanja po osnovi kamate obračunate po CHF kreditima za koje je tužba podnesena nakon 13.06.2019.g.U tom smislu, u zastari je i svako potraživanje koje je na bilo koji način „derivirano“ iz ukupnog iznosa ugovorene kamate obračunate po spornom kreditu (pa tako i tečaj primijenjen na navedenu kamatu). Prigovor zastare tuženik ističe u odnosu na cjelokupan tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a. Proizlazi da tužitelj smatra kako ima pravo na utuženi iznos, samo iz razloga što se mijenjao tečaj, a što je pogrešno, te se iz navedenog razloga izričito protivi provođenju dokaza financijskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja razlike između početno ugovorenog tečaja i svih kasnijih izmjena. Naime, ukoliko tužitelj tvrdi da bi odredba o valutnoj klauzuli bila nepoštena, a s druge strane je nesporno da je odredba kojom se ugovara valutna klauzula dopuštena i u skladu sa zakonom, te je ista uobičajena u kreditnim odnosima između banaka i klijenata, tada je upravo na tužitelju da dokaže koja je to promjena tečaja, odnosno iznos obračunat po osnovi tečaja ugovorenog spornim ugovorom o kreditu nepošteno i protuzakonito naplaćen i na čemu isti temelji svoj tužbeni zahtjev jer niti pravna osnova, niti visina zahtjeva ne proizlaze iz tužbe niti iz dokumentacije priložene uz tužbu, a konačno, tužitelj osnovanost tužbenog zahtjeva očigledno ne može dokazati niti ostalim dokazima predloženima u tužbi, posebice ne predloženim financijskim vještačenjem. Zaključno, tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka ugovaranje kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, te da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula pa je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom promjene tečaja. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže Naslovljenom sudu, odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troška postupka tuženiku.

4.U pisanom podnesku od 03.siječnja 2024. (stranica 58 spisa) tužiteljica po punomoćniku navodi da uređuje tužbeni zahtjev u skladu sa čl. 13. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, na način da pored iskazanog iznosa u euru iskaže i iznos u kunama, te tužiteljica u skladu sa izmjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja je nastupila 1.1.2023., uređuje izrijeku potraživanja zakonskih zateznih kamata, koje teku na pojedinačne iznose, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen tako da sada glasi:

I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 9010740643 od 23.09.2005.g. zaključenog između tužiteljice FI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne Banke Zagreb d.d., OIB: [osobni identifikacijski broj], potvrđen po javnom bilježniku Tatjani Kovačev pod poslovnim brojem OU-1134/05, dana 3.10.2005.g., kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: „iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 46.581,00 CHF (slovima: četrdesetšesttisuća petstoosamdesetjedan CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće za dan korištenja kredita.“, zatim se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba čl. 4. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF….“, te se utvrđuje ništetnom odredba čl. 7.2. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Kredit u iznosu od 46.581,00 CHF (slovima: četrdesetšesttisućapetstoosamdesetjedan CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.462,59 eur / 33.623,38 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do konačne isplate i to od dospijeća do 31.12.2007.g. u visini od 15% godišnje, zatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena:

-na iznos od 1,12 EUR /8,47 kn od 20.12.2005. g. do konačne isplate,

-na iznos od 0,23 EUR / 1,71 kn od 20.01.2006. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,41 EUR / 40,74 kn od 20.01.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 8,46 EUR / 63,77 kn od 20.02.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 0,55 EUR / 4,18 kn od 20.05.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 0,24 EUR / 1,78 kn od 20.11.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 2,77 EUR / 20,86 kn od 20.12.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 9,01 EUR / 67,92 kn od 20.01.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,35 EUR / 93,04 kn od 20.02.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 19,55 EUR / 147,28 kn od 20.03.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 19,67 EUR / 148,23 kn od 20.04.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 29,38 EUR / 221,40 kn od 20.05.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 35,06 EUR / 264,16 kn od 20.06.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 39,41 EUR / 296,92 kn od 20.07.2010. g. do konačna isplate,

-na iznos od 51,16 EUR / 385,45 kn od 20.08.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 52,87 EUR / 398,37 kn od 20.09.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 56,00 EUR / 421,96 kn od 20.10.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 53,37 EUR / 402,14 kn od 20.11.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 81,29 EUR / 612,49 kn od 20.12.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 76,97 EUR / 579,90 kn od 20.01.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 78,92 EUR / 594,61 kn od 20.02.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 83,85 EUR / 631,76 kn od 20.03.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 78,90 EUR / 594,49 kn od 20.04.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 92,53 EUR / 697,15 kn od 20.05.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 113,82 EUR / 857,61 kn od 20.06.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 133,57 EUR / 1.006,38 kn od 20.07.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 149,93 EUR / 1.129,67 kn od 20.08.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 122,27 EUR / 921,27 kn od 20.09.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 105,74 EUR / 796,71 kn od 20.10.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 110,09 EUR / 829,46 kn od 20.11.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 118,55 EUR / 893,18 kn od 20.12.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 126,57 EUR / 953,62 kn od 20.01.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 128,36 EUR / 967,15 kn od 20.02.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 125,80 EUR / 947,83 kn od 20.03.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 125,63 EUR / 946,53 kn od 20.04.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 130,20 EUR / 981,01 kn od 20.05.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 130,16 EUR / 980,69 kn od 20.06.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 126,38 EUR / 952,18 kn od 20.07.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 124,83 EUR / 940,54 kn od 20.08.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 118,62 EUR / 893,74 kn od 20.09.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 128,30 EUR / 966,64 kn od 20.10.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 130,07 EUR / 980,02 kn od 20.11.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 129,13 EUR / 972,91 kn od 20.12.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 115,71 EUR / 871,81 kn od 20.01.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 123,04 EUR / 927,01 kn od 20.02.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 127,59 EUR / 961,33 kn od 20.03.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 132,12 EUR / 995,43 kn od 20.04.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 119,58 EUR / 901,00 kn od 20.05.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 118,14 EUR / 890,10 kn od 20.06.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 82,54 EUR / 621,91 kn od 20.07.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 121,16 EUR / 912,87 kn od 20.08.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 127,46 EUR / 960,37 kn od 20.09.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 128,16 EUR / 965,63 kn od 20.10.2013. g. do konačne isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužiteljici FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

5.Tužiteljica u pisanom podnesku od 9.rujna 2024. (stranica 90 spisa) navodi da usklađuje tužbeni zahtjev sa mišljenjem vještaka. Navodi da prema stavu zauzetom na sastanku Predsjednika Građanskog odjela VSRH i Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova, broj Su IV-162/2021 od 26.11.2021.g. u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena je preinaka nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Uređuje tužbeni zahtjev tako da isti sada glasi:

I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 9010740643 od 23.09.2005.g. zaključenog između tužiteljice FI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne Banke Zagreb d.d., OIB: [osobni identifikacijski broj], potvrđen po javnom bilježniku Tatjani Kovačev pod poslovnim brojem OU-1134/05, dana 3.10.2005.g., kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: „iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 46.581,00 CHF (slovima: četrdesetšesttisuća petstoosamdesetjedan CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće za dan korištenja kredita.“, zatim se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba čl. 4. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF….“, te se utvrđuje ništetnom odredba čl. 7.2. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Kredit u iznosu od 46.581,00 CHF (slovima: četrdesetšesttisuća petstoosamdesetjedan CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.277,32 eur uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do konačne isplate i to od dospijeća do 31.12.2007.g. u visini od 15% godišnje, zatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena:

-na iznos od 19,27 eur od 20.01.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 19,78 eur od 20.02.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 7,74 eur od 20.03.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 8,93 eur od 20.04.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 9,20 eur od 20.05.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 5,78 eur od 20.06.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 6,96 eur od 20.07.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 5,93 eur od 20.08.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 5,55 eur od 20.09.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 2,70 eur od 20.10.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 7,46 eur od 20.11.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 9,76 eur od 20.12.2009. godine do konačne isplate,

-na iznos od 15,58 eur od 20.01.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 18,85 eur od 20.02.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 25,87 eur od 20.03.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 25,92 eur od 20.04.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 35,87 eur od 20.05.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 40,46 eur od 20.06.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 44,96 eur od 20.07.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 57,11 eur od 20.08.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 57,84 eur od 20.09.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 60,16 eur od 20.10.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 56,88 eur od 20.11.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 84,30 eur od 20.12.2010. godine do konačne isplate,

-na iznos od 79,20 eur od 20.01.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 80,27 eur od 20.02.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 85,21 eur od 20.03.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 79,86 eur od 20.04.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 91,01 eur od 20.05.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 29,86 eur od 20.06.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 133,64 eur od 20.07.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 148,67 eur od 20.08.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 38,54 eur od 20.09.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 101,23 eur od 20.10.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 105,50 eur od 20.11.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 113,61 eur od 20.12.2011. godine do konačne isplate,

-na iznos od 121,37 eur od 20.01.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 122,45 eur od 20.02.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 119,75 eur od 20.03.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 119,99 eur od 20.04.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 124,42 eur od 20.05.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 123,66 eur od 20.06.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 120,41 eur od 20.07.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 117,41 eur od 20.08.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 109,13 eur od 20.09.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 120,28 eur od 20.10.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 121,41 eur od 20.11.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 120,33 eur od 20.12.2012. godine do konačne isplate,

-na iznos od 107,08 eur od 20.01.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 113,22 eur od 20.02.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 117,71 eur od 20.03.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 120,26 eur od 20.04.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 108,39 eur od 20.05.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 105,93 eur od 20.06.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 106,71 eur od 20.07.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 108,89 eur od 20.08.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 114,43 eur od 20.09.2013. godine do konačne isplate,

-na iznos od 114,63 eur od 20.10.2013. godine do konačne isplate.

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužiteljici FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

6.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Izračun više plaćenog zbog promjene kamate i tečaja, Plan otplate, Pregled uplata po kreditu, proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Financije LB d.o.o. izvršio uvid u pisano očitovanje vještaka, saslušao vještaka financijsko- knjigovodstvene struke i saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

7.Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu razlike tečaja.

8.Uvidom u Ugovor o kreditu (stranica 29 spisa) utvrđeno je da je sklopljen dana 23.rujna 2005. između Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb kao kreditora i FI iz [adresa], kao korisnika kredita. Solidarni dužnik po navedenom ugovoru o kreditu je EI iz [adresa]. Člankom 1. navedenog ugovora banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 46.581,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

Namjena kredita je za adaptaciju stambenog objekta (čl.2.).

Člankom 4.st.1. navedenog ugovora ugovoreno je da na kredit u otplati korisnik kredita se obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,65 %godišnje. Kamata obračunava u CHF (mjesečno dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.

Člankom 5. ugovoreno je da u razdoblju od početka korištenja kredita do prijenosa kredita u otplatu, na iskorišteni iznos kredita korisnik kredita plaća banci interkalarnu kamatu u visini redovne kamatne stope iz toč.4. ugovora(st.1.).Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate.

Člankom 6. ugovoreno je da na dospjele nepodmirene obveze iz navedenog ugovora, uključujući dospjelu i neplaćenu redovnu kamatu ,banka će za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu, koja je promjenjiva u skladu s propisima(st.1.). Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate(st.2.).

Člankom 7. ugovoren je rok otplate kredita 96 mjeseci (st.1.),a kredit u iznosu od 46.581,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 96 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz toč.4. ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je banka putem pošte uputila korisniku kredita obavijest o tome na adresi iz ugovora ili na adresu koju je korisnik kredita pisano dostavio banci, a ova obavijest je sastavni dio ugovora.

U čl.12.t.9 ugovoreno je da potpisom Ugovora ugovorne strane izjavljuju izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.

9.Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OU- 1134/05 dana 3.listopada 2005. ( stranica 34 spisa).

10.Tužiteljica FI, izjavila je saslušana u svojstvu stranke da prije više godina, ne može se točno sjetiti koje godine zbog proteka vremena, bila su joj potrebna sredstva za adaptaciju stambenog objekta u svezi čega se odlučila podići kredit. Imala je informaciju da Privredna banka Zagreb nudi najpovoljnije uvjete za kredit, te je otišla u navedenu banku i zatražila kredit. Ponuđen joj je stambeni kredit u valuti CHF. Rekli su da je to najpovoljniji kredit, te su rekli da je valuta CHF stabilna valuta. Nije upozorena na rizik tečaja CHF. Dobila je ugovor da pročita. Ugovor je bio unaprijed pripremljen, te joj je rečeno da može stavljati primjedbe. Vjerovala je banci, te nije očekivala da će se išta bitno mijenjati tijekom otplate kredita. U vrijeme sklapanja ugovora bila je zaposlena u III. gimnaziji Osijek, na radnom mjestu profesorica engleskog i hrvatskog jezika. Nije imala privatnu firmu, niti obrt. Sjeća se da je sa ugovorom o kreditu išla kod javnog bilježnika, te joj kod javnog bilježnika nije ništa posebno pojašnjavano. Djelatnica banke joj je rekla da je taj ugovor povoljan, da se radi o čvrstoj valuti. Da je znala da će se rata kredita tako promijeniti nije sigurna da bi taj ugovor sklopila. Kredit je sama otplatila tako što je dala nalog u banci da joj se sa plaće skidaju rate kredita. Kada se rata kredita povećala pitala je u banci što se događa, ali nije dobila konkretan odgovor. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li zna što znači valutna klauzula, tužiteljica je izjavila da je to nešto što se veže uz samu valutu. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je tekst ugovora pročitala u cijelosti, tužiteljica je izjavila da jeste, te na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je prije potpisivanja ugovora u banci ili pak kod javnog bilježnika izjavila da joj je nešto nejasno u ugovoru, tužiteljica je izjavila da nije (stranica 108 spisa).

11.Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Financije LB d.o.o. koja je dala pisani nalaz i mišljenje (stranica 74-79 spisa), u kojem je navela:

Tužitelj je kao korisnik kredita dana 23.09.2005. godine sklopio sa tuženikom kao davateljem kredita – bankom Ugovor o kreditu broj 9010740643.

Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 46.581,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 96 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF važeće tečajne liste banke.

Sukladno Ugovoru kamatna stopa je promjenjiva sukladno odluci Banke, a na dan sklapanja ugovora ista iznosi 4,65% godišnje.

Tužitelj zahtijeva povrat tečajne razlike koja je nastala porastom tečaja za CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita sukladno srednjem tečaju za CHF banke.

Vještak je u Zaključku navela:

U tablici 2. prikazan je izračun tečajne razlike tijekom otplate kredita, odnosno izračun preplaćenog iznosa anuiteta radi promjene tečaja CHF, sukladno definiranom mi zadatku i to samo u onim anuitetima u kojima je došlo do povećanja visine anuiteta.

Tijekom otplate kredita, u periodu od 20.12.2005. godine pa do 20.10.2013. godine, tečajna razlika iznosila je 32.227,58 HRK, a što prema važećem tečaju konverzije od 7,53450 iznosi ukupno 4.277,32 EUR.

11.1.Stalni sudski vještak Lidija Balog iz Financije LB d.o.o. u pisanom očitovanju i saslušana na ročištu kod suda izjavila je da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, da su primjedbe tuženika pravne prirode, te tuženik nema primjedbi na matematički izračun. U nalazu i mišljenju dala je izračun tečajne razlike te ukupni preplaćeni iznos samo pozitivnih stavki tečaja, je prikazan u tablici 2 i iznosi 4.277,32 eura, a ako se u izračun uzmu u obzir i negativne stavke tj. kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog tada ukupna preplata iznosi 3.671,14 eura. Izračun je dan na dan dospijeća anuiteta. U konkretnom slučaju nije bilo kašnjenja u plaćanju (stranica 106, 107 spisa).

12.Odredbom čl.103 ZOO/91 (čl.322.,čl.1163,čl.1165 ZOO/05) propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva,osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13.Odredbom čl.105 ZOO/91 (čl. 324. ZOO/05) propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora,ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

14.Temeljem odredbe čl.109 ZOO/91 (čl.327. ZOO/05) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl.110 ZOO/91 ( čl. 328. ZOO/05) propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

15.Dakle,iz provedenih dokaza proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljici na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, te je s obzirom na navedeno tužiteljici kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te su stoga citirane odredbe ugovora o kreditu u navedenom dijelu ništetne a kako je to navedeno u izreci.

16.Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

17.S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne a kako je to navedeno u izreci (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

18.Dakle,odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

19.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, te se o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora o valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe.

20.Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

21.Odredbom čl. 104 ZOO/91 (323. st.1. ZOO/05), propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

22. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, s napomenom da tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun u nalazu i mišljenju, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli preplatio tuženiku ukupno iznos od 4.277,32 EUR ( 32.227,58 kn), te je stoga sud naložio tuženiku platiti tužitelju navedeni iznos sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća do isplate ( čl.214 ZOO/91 /čl.1115. ZOO/05; čl.29.,čl.1165 ZOO/05).Naime, s obzirom da je utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

23.U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

24.Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 31.siječnja 2022.godine zauzeo je pravno shvaćanje broj Su-IV -33/2022- 2, prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju,a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

25.U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova ( 245.st.1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 ( u dijelu za promjenjivu kamatu),dakle nakon 13. lipnja 2014. godine, a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 7. listopada 2021.godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017).

26.Dakle, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pa s obzirom na izloženo prigovor zastare u konkretnom slučaju nije osnovan ( VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel,Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV- 33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

27.U odnosu na navode tuženika da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti, odnosno da je isti u cijelosti prestao isplatom kredita, pa da stoga tužitelju ne pripada pravo na isticanje ništetnosti, niti tražiti bilo kakvo plaćanje, za navesti je da spornim odredbama ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ,nije povrijeđen samo interes jedne ugovorne strane (tužitelja),već je njima povrijeđen javni interes s obzirom na općepoznati broj potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju s tuženikom i drugim bankama, onda se ne radi o zabrani manjeg značaja. Posljedično tome, neovisno o činjenici da je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st.2. ZOO, odnosno ograničenju isticanja (djelomične) ništetnosti spornog ugovora samo zbog toga što je ugovor ispunjen (VSRH Rev 112/2018-2 od 09.ožujka 2022.).

28.Glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva u točki I petita tužbe a glede utvrđenja ništetnim čl. 1.ugovora o kreditu, te čl. 7. st.2. ugovora o kreditu u dijelu o visini kredita, za navesti je da tužiteljica nije navela postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te isplate preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi, te je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. ZPP).

29. Tužiteljica je u pisanom podnesku od 09.rujna 2024. (stranica 90 spisa) snizila tužbeni zahtjev za isplatu, što ima karakter povlačenja tužbe, čemu se tuženik nije protivio, te je stoga sud temeljem odredbe čl.193. ZPP donio rješenje kao u izreci (4.462,59 EUR – 4.277,32 EUR = 185,27 EUR).

30.Tužiteljica je do zaključenja prethodnog postupka precizirala tužbeni zahtjev za isplatu sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH, te u dijelu za zakonske zatezne kamate a kako je naprijed navedeno, a potom nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u pisanom podnesku od 9.rujna 2024. (stranica 90 spisa) postavila konačni tužbeni zahtjev za isplatu po osnovu preplaćenog tečaja u skladu s izračunom vještaka financijsko- knjigovodstvene struke, pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevala novčane iznose sukladno izračunu vještaka, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužiteljica o egzaktnoj visini svoje tražbine mogla saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP),kao i temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, te je stoga sud donio rješenje kao u izreci (Napomena: Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine - točka 4.).

31.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP (čl.155 ZPP).

31.1.S obzirom na uspjeh u postupku naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.939,85 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za :

sastav tužbe (Tbr.7.t.1.) u visini od 100 bodova,

sastav pisanih podnesaka od 28.03.2023.(Tbr.8.t.4.) 25 bodova,24.10.2023. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova, 09.09.2024. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova i 17.03.2025. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova,

te za zastupanja na ročištima kod suda dana 16.05.2024. i 03.11.2025. po Tbr.9.t.1. u visini od po 100 bodova,

koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV,

troška vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u iznosu od 331,81 EUR,

te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,54 EUR.

Za napomenuti je u odnosu na zahtijevani trošak sudske pristojbe na presudu da je odredbom čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, a odredbom čl.13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano je da navedeni zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „ Narodnim novinama“.

32.Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

33.Za napomenuti je da s obzirom da tuženik nakon što mu je dostavljen podnesak tužitelja od 9.rujna 2024. kojim je snižen tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa, što ima karakter povlačenja tužbe kako je naprijed navedeno, nije u roku od 15 dana iz čl.164.st.8. ZPP, koji rok je prekluzivan, zahtijevao naknadu parničnog troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva, te mu stoga taj trošak nije dosuđen.

34.S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek,12. prosinca 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude i rješenja, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja.

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika