REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1944/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog Ministarstva obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, radi izdavanja izmijenjene potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu, 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Poništavaju se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560- 01/23-01/78, URBROJ: 512-2501-23-2 od 6. travnja 2023. i rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb KLASA: UP/I 560-01/22-01/367, URBROJ: 512M2-50-23-3 od 13. siječnja 2023. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojem je potrebno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/23-01/78, URBROJ: 512-2501-23-2 od 6. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb KLASA: UP/I 560-01/22-01/367, URBROJ: 512M2- 50-23-3 od 13. siječnja 2023. kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanjem izmijenjene potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu za razdoblje od 8. svibnja 1991. do 27. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je osporavano rješenje doneseno na osnovu netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno izvedenog zaključka iz tako utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešnom primjenom materijalnog propisa, grubom povredom odredbi upravnog propisa, a sve na njegovu štetu. Dodaje da je osporavanim rješenjem odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/l-560-01/22-01/367, URBROJ: 512M2-50-23-3 od 13. siječnja 2023., a kojim je rješenjem odbijen njegov zahtjev za izdavanjem izmijenjene potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu za razdoblje od 8. svibnja 1991. do 27. prosinca 1991. u pričuvnom sastavu Otočke satnije odnosno 109. brigade HV. Iznosi da prvostupanjsko tijelo njegov zahtjev odbija jer je u očitovanju Zapovjedništva kopnene vojske od 2. ožujka 2022. navedeno da on nije evidentiran u razdoblju od 8. svibnja 1991. do 27. prosinca 1991. kao pripadnik VP 2131 Vinkovci (109. brigada HV "R") te da nije upisan u Bazu "IS-PU, Sudjelovanje u Domovinskom ratu" koja je temelj za izdavanje potvrda o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao i potvrda u svrhu ostvarivanja prava na staž osiguranja odnosno poseban staž. Nastavlja da prvostupanjsko tijelo stoga smatra da ne postoje vjerodostojni podaci o njegovom sudjelovanju u Domovinskom ratu u razdoblju od 8. svibnja 1991. do 27. prosinca 1991. Ističe da je protiv prvostupanjskog rješenja izjavio žalbu u kojoj je prigovarao zbog površnosti ocjene njegove istinite i plastične izjave kao i izjave dvojice hrvatskih branitelja, pripadnika policije, koji su s njim bili na prvoj crti bojišta, iako obrazloženje osporavanog prvostupanjskog rješenja ne sadržava utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen njegov zahtjev, te da je za žalbeni postupak drugostupanjskom tijelu dostavio ovjerene izjave Milana Špoljarića i Ivice Grgića i supotpisanu svoju izjavu o ratnom putu. Opisuje da je u žalbi predložio izvođenje dokaza njegovim saslušanjem i saslušanjem više relevantnih svjedoka koji su u aktualno vrijeme bili njegovi suborci odnosno podnoseći zahtjev priložio je više pisanih izjava svojih suboraca koji su potvrdili njegovo sudjelovanje navedenoj postrojbi. Ističe da tuženo tijelo osporavanim rješenjem njegovu žalbu makinalno odbija bez da je suštinski provelo upravni postupak prema relevantnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku u kojem bi tada koristeći sva dokazna sredstva koja citirani zakon predviđa, a koja istovremeno predlaže da se izvedu, prema općim načelima općeg upravnog postupka težilo utvrditi materijalnu istinu na okolnost njegovog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u sastavu Otočke satnije u sastavu 109. brigade HV. Smatra da je kao sudionik Domovinskog rata uveden u službenu evidenciju Baze IS-PU problema ne bi niti bilo, ali da kako je očito službena evidencija MORH-a nepotpuna u interesu je kako njega tako i MORH-a da se provede ispitni postupak na tu okolnost kako bi MORH službenu evidenciju vodio prema zakonskoj obavezi i propisu kojim je ista utemeljena. Navodi da bi se upravo u tu svrhu kroz upravni postupak službena evidencija upotpunila podatcima o osobama raspoređenim u sastav HV, a i s ostalim podatcima koje je to tijelo iz sustava državne uprave dužno voditi. Dodaje da tuženo tijelo u žalbenom postupku nije saslušalo ni njega ni ostale predložene svjedoke, a koji su bili saslušani u prvostupanjskom postupku, te da mu je bilo onemogućeno postavljanje pitanja svjedocima. Napominje da predloženi svjedoci svojim potpisom jasno i nedvosmisleno potvrđuju njegovo sudjelovanje u obrani suvereniteta u postrojbi Otočka satnija u spornom razdoblju i potvrđuju njegov ratni put, pa da je obrazloženje osporavanog rješenja u potpunosti nejasno i konfuzno i u suprotnosti s ovjerenom izjavom predloženih svjedoka od tvrdnje koju sadrži obrazloženje osporavanog rješenja. Iznosi da ne zna o čemu se ovdje radi, a da je njemu onemogućeno praćenje tijeka postupka, postavljanje pitanja svjedocima te da stoga osporavano rješenje sadrži apsolutno bitnu pogrešku koja mu onemogućuje ocjenu njegove zakonitosti. Nastavlja da tuženo tijelo zaključuje da on nije bio pripadnik pričuvnog sastava HV uvidom u evidentno nepotpune službene evidencije koje sadrže nepotpune i netočne podatke o angažiranim pripadnicima HV tijekom Domovinskog rata. Ističe da su ponuđeni svjedoci potvrdili konkretna saznanja o njegovom sudjelovanju u obrani suvereniteta u postrojbi Otočka satnija, jer su kao pripadnici policije bili zaduženi za kontrolne punktove i svakodnevno ga viđali, naročito nakon pada F kada se crta obrane formirala u Komletincima koji su tada bili u nadležnosti PP Otok te ne zna tko može biti relevantniji od njih. Smatra da je drugostupanjski upravni postupak koji je proveden zapravo farsa, jer zapravo drugostupanjsko tijelo po njegovoj žalbi nije provelo žalbeni postupak prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku već lakonski ponavlja suprotno njegovom iskazu danom pod kaznenom i materijalnom odgovornosti i iskazu svjedoka hrvatskih branitelja Ivice Grgića i Milana Špoljarića, da nije evidentiran u navedenom razdoblju kao pripadnik VP 2131 Vinkovci. Napominje da je stoga iz svih razloga dosad iznesenih osporavano rješenje nezakonito i njegovim donošenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu. Opisuje da je prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za izdavanjem potvrde o statusu hrvatskog branitelja i dragovoljca iz Domovinskog rata kao pripadniku Otočke satnije, pričuvnog sastava HV 109. brigade VP 2131 Vinkovci u razdoblju od 8. svibnja 1991. do 27. prosinca 1991. Opisuje da je 1. svibnja 1991. nakon odsluženja vojnog roka u JNA došao kući te se odmah uključio od 8. svibnja 1991. u osnivanje Otočke satnije i bio aktivan u istoj do 27. prosinca 1991. Nastavlja da je bio ciljač na bestrzajnom topu i da je obučavao vojnike rukovanju s navedenim oružjem te da je na zaduženju imao četiri topa. Napominje da od 28. prosinca 1991. ima status pripadnika 109. brigade. Smatra da je tuženik kao upravno tijelo bilo dužno po njegovom zahtjevu provesti upravni postupak sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, u kojem bi moglo provesti sve raspoložive dokaze te bi u cijelosti utvrdilo činjenično stanje i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja odlučilo o njegovom zahtjevu. Ističe da je priznati hrvatski branitelj u razdoblju od 28. prosinca 1991. do 16. studenog 1992. VP 2131 Vinkovci, 109. brigada, od 17. studenog 1992. do 31. siječnja 1994. VP 8233 Vinkovci, te od 1. ožujka 1994. do 29. veljače 1996. VP 2131 Vinkovci, 109. brigada. Naglašava da je, dakle, priznati hrvatski branitelj koji je gotovo cijeli rat sudjelovao u obrani suvereniteta te da mu sporno razdoblje ne treba iz nijednog razloga osim moralne satisfakcije i materijalne istine. Mišljenja je da kad bi iznosio neistinite činjenice vezano za svoje sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske odstupio bi od svih visoko moralnih načela koji su ga vodili kao mladog čovjeka u dobi od 20 godina u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kad je bio spreman i svoj život položiti bez razmišljanja o administrativnim procedurama. Predlaže da se ponište rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da mu se prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u periodu od 8. svibnja 1991. do 27. prosinca 1991. kao pričuvnom pripadniku Hrvatske vojske, pripadniku 109. brigade.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da navodi tužitelja nisu utemeljeni. Dodaje da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo i da nisu učinjene povrede procesnog prava. Poziva se na članak 3. stavke 1. i 2. i na članak 179. točku a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Opisuje da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je tužitelj u izjavi od 18. ožujka 2022. naveo da je 8. svibnja 1991. pristupio u pričuvni sastav otočke satnije i bio u njoj do 27. prosinca 1991. Obrazlaže da mu se u bazi hrvatskih branitelja vodi tijek sudjelovanja u Domovinskom ratu od 28. prosinca 1991. do 15. studenoga 1992. u istoj postrojbi. Napominje da je prvostupanjsko tijelo u postupku provjere podataka iz službene evidencije pribavilo očitovanje zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske KLASA: 561- 01/19-01/2036, URBROJ: 3468-G1-01-22-6 od 2. ožujka 2022., iz kojeg je razvidno da SZ nije evidentiran u razdoblju od 8. svibnja 1991. do 27. prosinca 1991. kao pripadnik VP Vinkovci (109. brigada HV "R"). Nadalje, slijedom navedenog te uvidom u dokumentaciju kojom Ministarstvo obrane raspolaže u odnosu na sudjelovanje imenovanog u Domovinskom ratu utvrđeno je kako ne postoje vjerodostojni podatci o sudjelovanju imenovanog u razdoblju od 8. svibnja 1991. do 27. prosinca 1991. u Domovinskom ratu, a kako tužitelj navodi u zahtjevu, pa je priklonjena vjera podacima iz službene evidencije. Ističe da tužitelj ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj podnio zahtjev 29. studenog 2021. prvostupanjskom tijelu.

7. Sporno je, je li u upravnom postupku pravilno odbijena žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb KLASA: UP/I 560-01/22-01/367, URBROJ: 512M2-50-23-3 od 13. siječnja 2023. kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanjem izmijenjene potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu za razdoblje od 8. svibnja 1991. do 27. prosinca 1991.

8. Uvidom u zahtjev tužitelja od 29. studenog 2021. utvrđeno je da je tužitelj zaokružio da je predmet zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Nadalje, u izjavi tužitelja od 15. studenog 2021., koju je priložio zahtjevu, navedeno je da izjavu daje u svrhu priznavanja statusa dragovoljca Domovinskog rata.

9. Imajući u vidu da je u upravnom postupku tužitelj odbijen sa zahtjevom za izdavanjem izmijenjene potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu, a da iz zahtjeva tužitelja proizlazi da je podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata osporavana rješenja nisu se mogla ocijeniti zakonitima.

10. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u izreci, s time da će se u ponovnom postupku odlučiti o zahtjevu tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Dna:

1. SZ, [adresa]

2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1 – uz spis

3. U spis