REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-883/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja SPECULUM d.o.o., Zagreb, Bartolići 49, OIB: 92648549816 kojeg zastupa punomoćnik Neven Kapitan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o., Zagreb, Kranjčevićeva 11, protiv tuženika NĆ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antonio Volarević, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 4, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 29. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joška Pandže, Metković, Hrvatskih iseljenika 6 od 20. lipnja 2022., posl. broj Ovrv- 1340/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-334/2022) u dijelu u kojem je naloženo tuženiku u roku od 15 dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 23. 611,62 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na

- iznos od 2.322,65 EUR od 2. travnja 2020. do isplate

- iznos od 11.613,25 EUR od 28, veljače 2022. do isplate

- iznos od 9.675,72 EUR od 30. travnja 2022. do isplate

po stopi obračunatoj do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joška Pandže, Metković, Hrvatskih iseljenika 6 od 20. lipnja 2022., posl. broj Ovrv-1340/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-334/2022) u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 615,53 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2022. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joška Pandže, Metković, Hrvatskih iseljenika 6 od 20. lipnja 2022., posl. broj Ovrv-1340/2022 (javobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-334/2022) u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 693,27 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2022. pa do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 2.698,99 EUR pa se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joška Pandže, Metković, Hrvatskih iseljenika 6 od 20. lipnja 2022., posl. broj Ovrv-1340/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-334/2022) u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 2.698,99 EUR zajedno sa zateznom kamatom, utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II/ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku, u roku od 15 dana, trošak parničnog postupka u iznosu od 4.106,99 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Joška Pandže, Metković, Hrvatskih iseljenika 6 od 20. lipnja 2022., posl. broj Ovrv-1340/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-334/2022) nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 26. ožujka 2024., posl. broj Povrv-883/2023 stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. U prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu tuženik osporava potraživanje tužitelja, navodi da ne duguje tužitelju novčane iznose iz priloženih računa te da tužitelj nije priložio ni jedan dokaz da je izvršio za tuženika uslugu iz ugovora. Ističe da je tuženik sve svoje obaveze prema tužitelju izmirio. Ne spori da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora broj 04/2017 i 05/2017, a predmet kojih je bio da tužitelj izradi studije izvedivosti za tuženika u postupku ishođenja kredita za prijavu na natječaj 4.1.1. kod poslovne banke. Nadalje, tuženik navodi da je 1. veljače 2017. tužitelj, i to u ime tužitelja komercijalni direktor JĆ, poslao ponudu broj 016/2017 za izradu natječajne dokumentacije, studije izvedivosti za prijavu na natječaj 4.1.1. te studije izvedivosti potrebne za ishođenje kredita. Na sastanku održanom **.**.2017. u [adresa] JĆ je naglasio da se nagrada tužitelju isplaćuje nakon što se završi cjelokupni projekt, tj. nakon izgradnje kompletnog objekta kada tuženik dobije povrat novca od pristupnih fondova. Navodi da tužitelj nije tuženiku nikada dostavio natrag potpisane ugovore. Prva prijava na fondove je odbačena zbog nedostatka sredstava. Dana 15. listopada 2018. se tuženik ponovno prijavio na novi natječaj 4.1.1 putem tužitelja, s istim planom i studijama uz nadodana financijska izvješća za 2017. godinu. Dana 18. listopada 2019. donijeta je odluka no rezultatu administrativne kontrole te je prvi dio zahtjeva za potporu ocijenjen pozitivno. Ističe da je u odluci navedeno da je iznos od 33.227,00 neprihvatljiv trošak, a što je isključivo razlog nestručnosti i neznanja tužitelja s obzirom da je tuženik mogao za taj ili veći iznos prijaviti druge troškove koji su neophodni za poljoprivrednu proizvodnju. Dana 26. veljače 2020. potpisan je ugovor s agencijom za projekt financiranja potpore. Dana 2. ožujka 2020. tuženik je od tužitelja primio zahtjev za plaćanje nagrade za prvi dio projekta i nastavak suradnje za drugi dio gdje je CĆ u ime tužitelja naveo da su tužiteljevi zaposlenici u gužvi te je preporučio da nastavi suradnju i zaključi ugovor s društvom Georg d.o.o. za savjetovanje s odgovornom osobom TĆ. Zaposlenica tužitelja ŽĆ u telefonskom razgovoru je rekla da tužitelj nema iskustva na projektima u poljoprivredi pa da iz tog razloga tužitelj ne bi nastavio suradnju s tuženikom. Dana 3. ožujka 2020. tuženik je kontaktirao društvo Georg d.o.o. te dogovorio daljnju suradnju na projektu glede konzultantskih usluga. Tuženik je 11. svibnja 2020. i 17. studenog 2020. platio iznos od 50.000,00 HRK za investicijske studije jer studija koju je za tuženika napravio tužitelj nije bila stručno napravljena. Dana 19. svibnja 2020. tuženik je platio tužitelju 20.000,00 HRK kao nagradu za dio posla koji je napravio za tuženika. Prije plaćanja navedenog iznosa se savjetovao s gosp. TĆ je li u redu platiti taj iznos tužitelju s obzirom na kompleksnost njegovih usluga te mu je rečeno da je time tuženik platio i više nego je trebao pa je time tužitelju u cijelosti plaćeno za njegov rad. Nadodaje da je Agencija APPRRR odredila da je maksimalan iznos potpore za konzultante 112.500,00 kn. Konzultanti društva Georg d.o.o. su rekli da je napravljena velika greška u samome startu u projektu prema fondovima i banci jer se tada za prijavu trebalo dostaviti samo procijenjeni troškovi bez ponuda i računa, a ne dostavljati stvarne ponude pa se onda ti iznosi nikad ne mogu povećavati bez obzira na povećane troškove u budućnosti realizacije projekta. Stoga tuženik smatra da je zbog nestručnosti i neznanja tužitelja u predmetnom projektu izgubio znatan iznos na kupnji traktora, kalibratora i ostalih nepotrebnih stvari koje je tužitelj naveo, a tada je tuženik mogao navesti druge stvarno potrebne stvari s maksimalnim iznosom. Tuženik zaključno smatra da je tužitelj u utuženim računima obračunao usluge koje nije izvršio, odnosno da računi ne odgovaraju stvarno izvršenim uslugama.

3. U podnesku od 24. veljače 2023. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te naveo da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovore o savjetodavnim uslugama broj 005/2017 i broj 004/2017. Utužena tražbina odnosi se isključivo na potraživanje iz Ugovora o savjetodavnim uslugama broj 005/2017. Navedenim ugovorom su ugovorne strane, odnosno tužitelj i tuženik, ugovorile način plaćanja izrade natječajne dokumentacije od strane tužitelja i to na način da se plaća fiksni dio naknade od 15.000,00 HRK temeljem članka 4. Ugovora, te „nagrada za uspješnost“ temeljem članka 5. Ugovora. Utuženo potraživanje odnosi se upravo na ugovorenu nagradu prema već spomenutom ugovoru, koja nagrada je uređena člankom 5. Ugovora. Dana 18. listopada. 2019. Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju je donijela Odluku KLASA: 440-12/18-04-01-01/0955, URBROJ: 343-2120/01-19-002 kojom se utvrđuje da je dio zahtjeva za potporu tuženika za Podmjeru 4.1. »Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva« – provedba tipa operacije 4.1.1. »Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava« - sektor voća i povrća i sektor stočarstva i peradarstva, pozitivno ocijenjen. te da se istome odobrava iznos potpore od iznos potpore je 5.401.052,60 HRK. Slijedom navedenog, ispunjen je uvjet iz članka 5. Ugovora te je tužitelj fakturirao odgovarajući iznos naknade koji predstavlja 3% utuženog iznosa, a kroz tri utužena računa.

4. U tijeku postupka sud je pročitao isprave u spisu i to: račun broj 84/1/5 od 27. ožujka 2020. (list 9 spisa), račun broj 44/1/5 od 22. veljače 2022. (list 10 spisa), račun broj 138/1/5 od 29. travnja 2022. (list 11 spisa), e-mail korespondencija (list 62-64 spisa), izvadak računa – 14/2017 (list 65 spisa), izvadak računa – 65/2017 (list 66 spisa), izvadak računa – 43/2020 (list 67 spisa), ugovor o savjetodavnim uslugama broj 005/2017 (list 68-72 spisa), aneks broj 01 ugovora o savjetodavnim uslugama broj 005/2017 (list 73 spisa), ugovor o savjetodavnim uslugama broj 004/2017 (list 74-78 spisa), ponuda broj 075/2017 (list 79-85 spisa), e-mail korespondencija (list 86 spisa), procjena troškova gradnje (list 88 spisa), račun broj 181/1/5 od 14. srpnja 2017. (list 106 spisa), konto kartice (list 107-109 spisa), Odluku o rezultatu administrativne kontrole zahtjeva za potporu, klasa: 440-12/18-04-01-01/0955 od 18. listopada 2019. s prilozima (list 114-127 spisa), dopis – Obavijest o odbacivanju zahtjeva za potporu zbog nedostatnosti sredstava od 21. lipnja 2018. (list 144-146 spisa), Odluku o dodjeli sredstava od 12. studenog 2020., klasa: 440-12/18-04-01-01/0955 (list 154-155 spisa), Odluku o isplati od 18. lipnja 2021., klasa: 440-12/18-04-01-01/0955 (list 156-158 spisa), Odluku o isplati od 20. prosinca 2021., klasa: 440-12/18-04-01-01/0955 (list 159-161 spisa), Odluku o isplati od 5. travnja 2023., klasa: 440-12/18-04-01-01/0955 (list 162-164 spisa), Izmjenu odluke o isplati od 12. rujna 2023., klasa: 440-12/18-04- 01-01/0955 (list 165-168 spisa), dopis Porezne uprave, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Metković od 7. veljače 2025. s knjigom primljenih (ulaznih) računa (list 174- 185 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka te je izvršen uvid u njihov iskaz, i to svjedoka ŽĆ (list 194-197 spisa), svjedoka AĆ (list 196-250 spisa), svjedoka CĆ (list 204-205 spisa), kao i dokaz saslušanjem tuženika NĆ te je izvršen uvid u njegov iskaz (list 200 spisa).

5. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u prijedlogu za ovrhu tražio od tuženika isplatu iznosa od ukupno 202.875,00 HRK / 26.926,14 EUR, odnosno iznosa od 37.500,00 HRK / 4.977,11 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 2. travnja 2020. do isplate, iznosa od 87.500,00 HRK / 11.613,25 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2022. do isplate te iznosa od 77.875,00 HRK / 10.335,79 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2022. do isplate.

6. Međutim, u podnesku od 24. veljače 2023. tužitelj uređuje i specificira tužbeni zahtjev te predlaže sa sud donese presudu kojim će održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joška Pandže, Metković, Hrvatskih iseljenika 6 od 20. lipnja 2022., posl. broj Ovrv-1340/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-334/2022) u dijelu kojim je naloženo namiriti tražbinu tužitelju u ukupnom iznosu od 24.227,15 EUR sa zateznom kamatom koja na iznos od 2.322,65 EUR teče od 2. travnja 2020. do isplate, na iznos od 11.613,25 EUR teče od 28. veljače 2022. do isplate te na iznos od 10.291,25 EUR teče od 30. travnja 2022. do isplate. Stoga, tužitelj je podneskom od 24. veljače 2023. smanjio tužbeni zahtjev za iznos od ukupno 2.698,99 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

7. Ovdje se ističe da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022., 114/2022., 155/2023 - u daljnjem tekstu ZPP) za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika (pravno shvaćanje zauzeto na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održanoj 26. travnja 2021.) Budući da je tuženik 11. studenog 2024. primio podnesak tužitelja od 24. veljače 2023. kojim je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, odnosno povukao tužbu za iznos od 2.698,99 EUR sa zateznim kamatama te se u roku od 15 dana o tome nije izjasnio, sukladno stavku 2. citiranog članka ZPP-a smatra se da je pristao na povlačenje te je stoga postupak nastavljen u odnosu na tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 24.227,15 EUR.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

9. Predmet ovog postupka jest potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 24.227,15 EUR, a koje potraživanje proizlazi iz Ugovora o savjetodavnim uslugama broj 005/2017 te se odnosi na nagradu za uspješnost zbog pozitivne odluke o financiranju/dodjeli sredstava nadležnog tijela.

10. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o savjetodavnim uslugama broj 005/2017 te aneksa broj 01 navedenog ugovora, a kojim ugovorom se tužitelj kao izvođač obvezao za tuženika kao naručitelja izraditi natječajnu dokumentaciju te studiju izvedivosti koja je potrebna za apliciranje na natječaj "Natječaj za tip operacije 4.1.1 Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava – sektor voća i povrća i sektor stočarstva i peradarstva, raspisan od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

11. Između stranaka je sporno je li tužitelj uredno izvršio svoju obvezu koju je preuzeo sklopljenim ugovorom te je slijedom toga tuženik dužan isplatiti nagradu ugovorenu člankom 5. Ugovora o savjetodavnim uslugama broj 005/2017.

12. Uvidom u Ugovor o savjetodavnim uslugama broj 005/2017 sud je utvrdio da je navedeni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika, a da je predmet ugovora usluga izrade natječajne dokumentacije te izrada studije izvedivosti potrebne za apliciranje na natječaj „Podmjera 4.1.1. Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava“ koji se raspisuje od strane Ministarstva poljoprivrede, Navedenim ugovorom tuženik se obvezao tužitelju dostaviti sve podatke potrebne za provedbu ugovorene usluge te osigurati i dogovoriti suradnju ostalih sudionika, kao i maksimalno surađivati s tužiteljem u svim fazama provedbe ugovorenih aktivnosti, a tužitelj se obvezao sve ugovorene aktivnosti izvršiti profesionalno, poštujući pravila struke te uvažavajući želje i sugestije tuženika.

- Člankom 4. Ugovora tuženik se obvezao tužitelju za izvršene usluge platiti naknadu u iznosu od 15.000,00 HRK te je dogovorena dinamika izdavanja računa.

- Člankom 5. Ugovora stranke su sporazumno utvrdili da tužitelj pored naknade iz članka 4. ima pravo i na nagradu, ali samo i isključivo ukoliko tuženik dobije pozitivan odgovor, odnosno Odluku o financiranju/dodjeli sredstava od strane nadležnog tijela koje je raspisalo natječaj. Tužitelj ima pravo na nagradu u postotku od ukupno odobrenih sredstava uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost, koja iznosi: a) 5% od ukupno odobrenih sredstava u visini manjoj i/ili jednakoj 2.000,000 HRK (dva milijuna kuna) uvećanu za iznos poreza na dodanu vrijednost, b) 3,50% od ukupno odobrenih sredstava u visini od 2.000,001 HRK (dva milijuna i jedna kuna) do 5.000.000 HRK (pet milijuna kuna) uvećanu za iznos poreza na dodanu vrijednost, c) 3% od ukupno odobrenih sredstava u visini od 5.000,001 HRK (pet milijuna i jedna kuna) uvećanu za iznos poreza na dodanu vrijednost.

Navedeni Ugovor je potpisan i pečatiran od strane tužitelja i tuženika.

13. Iz ponude broj 016/2017 od 1. veljače 2017. je razvidno da je navedenu ponudu tužitelj izdao tuženiku, a da je predmet ponude izrada natječajne dokumentacije, studije izvedivosti za prijavu na natječaj „4.1.1. Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava“ te studije izvedivosti potrebne za ishođenje kredita. Pod opisanom usluga su navedene organizacijske pripreme (planiranje projekta - izrada plana provedbe aktivnosti projekta, savjetovanje o arhiviranju i izradi dokumentacije, komunikacija s Ugovornim tijelom) te dokumentacija (izrada svih obrazaca potrebnih za prijavu, izrada studije izvodljivosti za potrebe ishođenja kredita kod banke, prilagodba studije izvedivosti za potrebe prijave na natječaj). U navedenoj ponudi naveden je iznos naknada i nagrade za uspješnost u slučaju pozitivne usluge od nadležnog tijela.

Sud napominje da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da mu je tužitelj predmetnu ponudu poslao 1. veljače 2017.

14. Iz Aneksa broj 01 Ugovora o savjetodavnim uslugama broj 005/2017 je razvidno da je su stranke uredile predmet ugovora te odredile da je predmet ugovora izrada natječajne dokumentacije te izrada studija izvedivosti potrebne za apliciranje na natječaj "Natječaj za tip operacije 4.1.1. Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava" – sektor voća i povrća i sektor stočarstva i peradarstva", raspisan od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

15. Uvidom u Odluku Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klasa: 440-12/18-04-01-01/0955, urbroj: 343-2120/01-19-002 sud je utvrdio da je navedena odluka donesena 18. listopada 2019. te da se njome "utvrđuje da je prvi dio zahtjeva za potporu korisnika [obrt], OBRT ZA PROIZVODNJU VOĆA I POVRĆA, POSLOVANJE NEKRETNINAMA, TURISTIČKE USLUGE I TRGOVINU, VL. ĆĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (u daljnjem tekstu: Korisnik) za Podmjeru 4.1. »Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva« – provedba tipa operacije 4.1.1. »Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava« - sektor voća i povrća i sektor stočarstva i peradarstva, pozitivno ocijenjen.“ te da je procijenjeni iznos potpore 5.401.052,60 HRK. U obrazloženju odluke je navedeno da tuženik kao korisnik 15. listopada 2018. predao Zahtjev za potporu na natječaj od dana 20. srpnja 2018. Kontrolom prvog dijela zahtjeva utvrđeno je da korisnik ispunjava sve propisane uvjete za donošenje predmetne odluke. Korisniku je umanjen procijenjeni iznos potpore za dodjelu sa zahtijevanih 5.417,666,10 HRK na administrativnom obradom utvrđenih 5.401.052,60 HRK.

16. Uvidom u Odluku Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klasa: 440-12/18-04-01-01/0955, urbroj: 343-2120/01-20-008 sud je utvrdio da je navedena odluka donesena 12. studenog 2020. te da se korisniku, ovdje tuženiku, temeljem pozitivno ocijenjenog drugog dijela Zahtjeva za potporu dodjeljuje najviši odobreni iznos potpore od 5.277.379,95 HRK. U odluci se navodi da je nakon sklapanja ugovora o financiranju kao i završene administrativne kontrole drugog dijela Zahtjeva za potporu te zaprimanja potpisane Izjave o nepromijenjen okolnostima utvrđena prihvatljivost projekta i prihvatljivost troškova projekta prema Tablici troškova i izračuna potpore, provedena je kontrola opravdanosti dostavljenih troškova, provjerena je ekonomska održivost projekta te kontrola postupaka nabave prema planu nabave.

17. Svjedokinja ŽĆ je u svom iskazu navela da je zaposlenica tužitelja od 2011. godine te da su od 2017. do 2018. godine ona i njen tim pripremali projektnu prijavu za tuženika. Radili su 2 studije, jedna je bila za banku, a druga je bila izrada poslovnog plana za fondove. Tužitelj je sve pripremio i unio u agronet sustav za koji je tužitelj i dobio pristupne podatke. Tužitelj je vodio cijeli proces sve do donošenja odluke o financiranju, odnosno tužitelj je radio: definiranje prihvatljivosti, rad na uvjetima prihvatljivosti za poziv, komunikaciju s tuženikovim projektnim uredima vezano za građevinski objekt, poslovni plan, cjelokupnu kalkulaciju poljoprivredne proizvodnje, u sustav agronet unosili kompletu prijavu sa svom popratnom tehničkom dokumentacijom, a nakon zaključavanja kompletne prijave korisnik je dobio pisanu potvrdu. Tužitelj je bio angažiran samo na "prvoj fazi projekta" koji se tiče pripremne projektne prijave i apliciranja za dodjelu bespovratnih sredstava. Drugi dio zahtjeva tiče se same provedbe projekta te i u konkretnom slučaju tužitelj od strane tuženika za to nije bio angažiran. Svjedokinja je navela da nema saznanja da je tuženik bio nezadovoljan sa samom izradom projektne prijave te da tuženik nije isticao nikakve prigovore vezano za rad tužitelja. Poznato joj je ime TĆ, on je isto konzultant i sa strane tužitelja je išla preporuka da navedenog gospodina tuženik angažira za drugu fazu predmetnog projekta, odnosno za samu provedbu s obzirom da tužitelj nije imao u trenutku dobivanja odluke o financiranju dovoljno kapaciteta za provesti samu provedbu projekta. Uobičajeno je da tužitelj kao konzultant sklapa ugovore u kojem se nagrada određuje ovisno o uspješnosti čime se rizik dijeli sa samim korisnikom, a takvo je ugovaranje nagrade u postotku od iznosa dodijeljenih bespovratnih sredstava bilo i u konkretnom slučaju. Svjedokinja je navela da je dokumentacija koju je tužitelj izradio osnova za daljnju provedbu projekta te da bez te dokumentacije se ne može ići dalje u provedbu. Nije joj poznato je li dokumentacija koju je tužitelj izradio u fazi provedbe mijenjana s obzirom da tužitelj nije bio angažiran u postupku provedbe. Naglašava da je moguće i uobičajeno da se u tijeku provedbe mijenja određena dokumentacija ovisno o potrebama korisnika, odnosno moguće je da korisnik u tijeku provedbe odluči da će kupiti nešto drugo od onoga navedenog u prvoj fazi. Troškovi koji su navedeni u odluci kasnije u provedbi ne mogu se povećavati. Da nešto od prve projektne dokumentacije nije bilo u redu to bi bilo navedeno u odluci o dodjeli sredstava. Svjedokinja je navela da je kolega CĆ više puta kontaktirao tuženika vezano za fakturiranje izvršene usluge na što je tuženik molio da se malo sačeka i snizi cijena pa pretpostavlja da su iz tog razloga računi kasnije fakturirani.

18. Svjedokinja AĆ je u svom iskazu navela da je zaposlenica u obrtu tuženika od 2016. godine do danas, da je ona osobno komunicirala s predstavnicima tužitelja te da je 2017. godine održan sastanak u [adresa]. Na tom sastanku na kojem je od strane tužitelja bio prisutan komercijalni djelatnik i odvjetnik je smatrala da je dogovoreno da će se nagrada tužitelju kao konzultantu isplatiti tek kada je sve izvršeno i kada se dobiju svi novci. Tužitelj je pripremao dokumentaciju te komunicirao i s projektantima te je prijava i poslana 2018. godine dok su rezultati došli 2020. godine odnosno kada je došla odluka o provedenoj administrativnoj kontroli. Tužitelj je napravio poslovni plan te prijavu preko sustava te nakon što je došla odluka o dodijeljenim sredstvima tužitelj je tuženika obavijestio da oni ne mogu raditi drugu fazu projekta odnosno samu provedbu te su preporučili drugog konzultanta za taj dio projekta. Tuženik nije imao izbora te je morao ići dalje da bi u konačnosti ta sredstva bila isplaćena. Tada je tuženik po preporuci angažirao konzultantsku firmu Georg d.o.o. te su onda oni rekli da je tužitelj projektnu dokumentaciju sastavio nestručno i da postoje greške, a da se greška u radu tužitelja sastojala u tome da je primjerice u prijavi naveo stvari za koje se uopće ne može aplicirati. Tužitelj je u svojoj prijavi stavio detaljno procijenjene troškove. Svjedokinja je navela da je tužitelju plaćen iznos naknade na ime poslovnih planova te 16.000,00 HRK na ime nagrade s obzirom da je tužitelj tada bio u zabludi da nagradu u toj fazi mora platiti. Glede samog posla vezano za dobivanje bespovratnih sredstava od strane agencije u toj drugoj fazi Georg d.o.o. je obavio oko 70 % posla, a tužiteljeva prva faza obuhvaća otprilike 30 % posla pa stoga i smatra da je tuženik svim isplatama podmirio svoju obvezu prema tužitelju. Navela je da je na poziv g. CĆ na plaćanje faktura rečeno da se navedeni računi neće platiti s obzirom na loše obavljen posao. Navodi da je u odluci o financiranju predviđen iznos od 112.500,00 kuna za izradu planova po projektu dok je tuženik tužitelju platio ukupno 46.000,00 kuna, a pravnoj osobi Georg d.o.o. 50.000,00 kuna za poslovne planove i 100.000,00 kuna za nagradu. Navela je da je pročitala ugovor sklopljen s tužiteljem, a koji ugovor je sastavio tužitelj te je vjerovala tužitelju na riječ i smatrala da je glede nagrade dogovoreno ono o čemu se razgovaralo na spomenutom sastanku u [adresa]. Smatrala je da je odluka o financiranju, odnosno o dodjeli sredstava, završetak projekta i da to znači da je tuženik dobio novce. Svjedokinja je navela da je komunikacija i suradnja s tužiteljem započela 2017. godine te je trajala do 2018. godine kada je poslana prijava, a da nisu obavijestili tužitelja da su nezadovoljni s njegovim radom s obzirom da to nisu mogli ni znati. Temeljem prijave tužitelja, tuženiku izvršena dodjela bespovratnih sredstava od otprilike 5.200.000,00 HRK. Drugi konzultant je radio poslove nabave, poslovne planove i za fondove i za banku, svaka 3, 4 mjeseca izvještavao za napredak radova. Po ugovoru tužitelju pripadala nagrada 3 % od dobivenog iznosa, a tužitelj je taj postotak pogrešno računao od iznosa otprilike 5.4 milijuna kuna. Nije bilo pisanih prigovora na izvršene radove tužitelja iz razloga što su bili u zabludi dok ih Georg d.o.o. nije upozorio. Ni nakon što je obaviješten od N vezano za nedostatke tuženik nije prigovarao iz razloga što se s tužiteljem nije moglo razgovarati.

19. Svjedok CĆ je u svom iskazu naveo da je bio direktor tužitelja od 2009. godine do prosinca 2024. godine. Poznato mu je da je sklopljen ugovor s tuženikom te je tužitelj po tom ugovoru vršio pripremu projektne dokumentacije u čemu je bio uspješan s obzirom da je tuženik ostvario pravo na dodjelu bespovratnih sredstava. On osobno nije sudjelovao u operativnoj pripremi dokumentacije po sklopljenom ugovoru niti je bio kod tuženika na sastanku u [adresa], ali je kao direktor tužitelja bio upoznat sa svim fazama izrade vezano za predmetni projekt. S tuženikom je sve jasno dogovoreno, a tuženik se toga nije držao te je davao kontra prijedloge kao primjerice plaćanje u ratama. Tuženik je iskazivao određeno nezadovoljstvo vezano za plaćanje naknade po ugovoru međutim neovisno o tome je rekao da će to riješiti te predlagao način podmirenja u ratama. Komunikacija nije bila prihvatljiva od strane ženske osobe u ime tuženika koja nije u ničemu konstruktivno progovorila izvršenoj usluzi od strane tužitelja. Uobičajeno je kod ovakvih poslova ovakav način ugovaranja i plaćanja naknada s obzirom da se radi o dijeljenju rizika, a sve obzirom da je moguće da sami projekt ne prođe odnosno da stranka ne dobije bespovratna sredstva. Sama kvaliteta pripreme i dokumenata utječe na uspjeh za dobivanjem sredstava. U konkretnom slučaju tužitelj je s tuženikom sklopio ugovor kojim je ugovorena sama priprema za projekt sa željom da se nastavi suradnja i vezano za samu provedbu projekta. Tužitelj je namjeravao dodatno ugovoriti usluge tužitelja za provedbu projekta međutim do toga nije došlo. Ovakav način ugovaranja kako je tužitelj ugovorio s tuženikom je nekakav uobičajeni način sklapanja ugovora za ovaj tip posla. U to vrijeme tužitelj je imao otprilike 1, 2 tipska ugovora koja je sklapao s klijentima. Svjedok je istaknuo da tuženik nije nikada prigovarao na kvalitetu izvršenih usluga do trenutka poziva na plaćanje naknade. Štoviše, bio je zadovoljan s količinom i kvalitetom izvedenih radova. Svjedok je naveo da je on osobno komunicirao s tuženikom o pravnoj osobi Georg d.o.o. i o g. TĆ odnosno da mu je navedenu pravnu osobu uz ostale konzultante predložio za drugu fazu projekta i to zato što je tuženik naveo da su mu usluge tužitelja za drugu fazu jako skupe. O daljnjem odnosu između tuženika i Georg d.o.o. nije mu ništa poznato.

20. Tuženik ĆĆ je u svom iskazu naveo da je od strane zaposlenika banke dobio preporuku za konzultanta za prijavu na natječaj za fondove te je odabrao da to bude tužitelj. Znao je da će trebati platiti 3 % od iznosa. Rad tužitelja je išao jako sporo i teško i u jednom trenutku je tužitelj predložio drugog konzultanta. Taj drugi konzultant je rekao da se treba mijenjati sve. Gospodin CĆ mu se obratio i tražio nagradu ali je on smatrao da mu ne treba isplatiti sve s obzirom na dio posla koji je obavljao. Zakonski zastupnik pravne osobe Georg d.o.o. mu je objasnio da je tužitelju platio i više nego što je trebalo. Smatra da je tužitelj obavio kratku fazu te je bio u zabludi, odnosno tužitelj mu je "proturio" Ugovor. Tuženik je naveo da mu na temelju rada tužitelja nisu isplaćena nikakva sredstva.

21. Iz isprava u spisu, posebice iz Ugovora o savjetodavnim uslugama broj 005/2017, Aneksa navedenog ugovora te Ponude broj 016/2017, a što je dodatno potvrđeno iskazima saslušanih svjedoka, je razvidno da je obveza tužitelja iz ugovornog odnosa s tuženikom bila izraditi dokumentaciju potrebnu za prijavu na natječaj te izraditi studiju izvedivosti za prijavu na Natječaj za tip operacije 4.1.1.

Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava" – sektor voća i povrća i sektor stočarstva i peradarstva.

22. Nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj tu svoju obvezu u cijelosti ispunio, da je na temelju tuženikovog zahtjeva za potporu, nakon završene administrativne kontrole utvrđeno da tuženik kao korisnik ispunjava sve potrebne uvjete te je sukladno odredbama Pravilnika o provedbi mjere 4 Ulaganja u fizičku imovinu, podmjere 4.1 Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. ("Narodne novine", broj 37/17, 9/18, 64/18, 118/18, 91/19; dalje: Pravilnik) i donesena Odluka o rezultatu administrativne kontrole zahtjeva za potporu u kojoj je zahtjev tuženika pozitivno ocijenjen.

23. Sukladno odredbama Pravilnika navedeni postupak do dobivanja Odluke o rezultatu administrativne kontrole predstavlja I fazu postupka dodjele potpore te tek po dobivenoj pozitivnoj ocjeni dolazi do sklapanja ugovora o financiranju te ulaska u II fazu postupa dodjele potpore. U II fazi postupka dodjele sredstava dostavlja se dokumentacija potrebna za provjeru prihvatljivosti projekta, troškove projekta, postupka nabave, kontrole opravdanosti dostavljenih troškova te ekonomsku održivost projekta sukladno uvjetima propisanim u natječaju.

24. Uvidom u isprave u spisu (Ugovor o savjetodavnim uslugama broj 005/2017 te ponudu broj 016/2017) jasno je da tužitelj nije preuzeo obvezu izvršiti za tuženika bilo kakve usluge vezane za II fazu postupka dodjele sredstava.

25. Navedeno proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka ŽĆ i CĆ. Dapače, navedeno proizlazi i iz iskaza svjedokinje AĆ koja je iskazivala na način da je u postupku II faze dodjele sredstava radnje za tuženika poduzimala druga pravna osoba Georg d.o.o.

26. U odnosu na navode tuženika, a i svjedokinje AĆ koja je obavljala za tuženika poslove vezane za ugovorni odnos s tužiteljem, a koji se odnose na isticanje postojanja zablude glede postojanja i trenutka nastanka obveze plaćanja ugovorenog iznosa nagrade, sud ukazuje da je zabluda kao mana volje kod sklapanja ugovora regulirana odredbom članka 280. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22; dalje ZOO) te je stavkom 2. navedenog članka propisano da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude. Stoga, na pitanje je li koja od ugovornih strana prilikom zasnivanja obveznog odnosa eventualno bila u zabludi sud ne pazi po službenoj dužnosti, odnosno o eventualnom postojanju zablude može se u postupku raspravljati samo na osnovi istaknutog konstitutivnog tužbenog zahtjeva na poništenje, odnosno pobijanje pravnog posla, a što ovdje nije slučaj.

27. Tuženik je u tijeku postupka isticao da je u radu tužitelja bilo grešaka i nedostataka te da je tužitelj u svojim računima obračunao usluge koje nije izvršio. Navedeno su u svojim iskazima isticali i saslušana svjedokinja AĆ i tuženik ĆĆ.

28. Prigovori tuženika da je u radu tužitelja bilo grešaka zapravo predstavljaju prigovor nedostataka djela u smislu odredbi članka 604. i 605. ZOO-a.

29. Sud napominje da u slučaju spora koji je proizašao iz ugovora o djelu, izvođač koji potražuje isplatu naknade za obavljeno djelo, dužan je dokazati sadržaj ugovornog odnosa i obavljanje djela. S druge strane naručitelj, ako osporava kvalitetu izvedenoga djela, dužan je dokazati postojanje nedostataka te pravovremeno obavještavanje izvođača o tim nedostacima.

30. Odredbom članka 597. stavak 1. ZOO-a je propisano da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, a odredbom članka 604. stavak 1. ZOO-a da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od dana njegova otkrivanja (članak 605. stavak 1.). istekom dvije godine od primitak obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozivati na nedostatke (članak 605. stavak 2. ZOO).

Naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjereni rok (čl. 608. st. 1. ZOO-a).

Sukladno odredbi članka 606. stavak 1. ZOO-a naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje. Stavkom 2. citiranog članka je propisano da i nakon toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev za sniženje naknade i naknadu štete.

31. Ako je tuženik smatrao da usluge nisu izvedene ili da neki imaju nedostatke, tada je, sukladno citiranim zakonskim odredbama, bio dužan bez odgađanja o navedenim nedostacima obavijestiti tužitelja, a nakon toga zahtijevati od tužitelja da nedostatke ukloni i za to mu odrediti primjereni rok. Dakle, ukoliko je smatrao da je tužitelj djelo izveo neuredno nije logično preuzeti rad i koristiti se isporučenom uslugom tužitelja za potrebe odobrenja sufinanciranja. U prilog navedenome govori i činjenica da tuženik djelo nije vratio, nije raskinuo ugovor, tražio eventualnu naknadu štete, sniženje naknade i nagrade, nego upravno suprotno, tuženik je djelo prihvatio i ostvario svoju svrhu ugovora. Naime, kada se radi o trgovačkom ugovoru obavijest o nedostatku djela treba imati određeni konkretni sadržaj te zasigurno nije dostatno, i to tek u tijeku parničnog postupka koji je tužitelj pokrenuo, općenito navesti da su postojali nedostaci u djelu tužitelja ili iskazati nezadovoljstvo ispunjenjem obveze.

32. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

33. Slijedom svega navedenoga, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj izvršio svoju obvezu prema tuženiku te da je dokumentacija koju je pripremio tužitelj (sukladno obvezi koju je preuzeo sklapanjem Ugovora o savjetodavnim uslugama broj 005/2017) rezultirala pozitivnom odlukom o rezultatu administrativne kontrole, a kasnije i odlukom o dodjeli sredstava.

34. Temeljem iskaza saslušanih svjedoka i uvidom u isprave u spisu, jasno se može zaključiti da je djelo obavljeno od strane tužitelja, da su ugovorne strane surađivale te da ništa ne upućuje na bilo kakvo nezadovoljstvo druge strane s obzirom da tuženik u tijeku postupka nije dokazao da je prigovarao tužitelju te mu ukazao na eventualne nedostatke djela.

35. Stoga, sud je utvrdio da je tužitelj isporučio ugovorene usluge, da ih je isporučio uredno i u skladu s pravilima struke, da je tuženik usluge primio bez prigovora, a u konačnosti i najbitnije da je ostvarena svrha ugovora, odnosno da je tuženikov zahtjev za potporu pozitivno ocijenjen te da mu je dodijeljen odobreni iznos potpore.

36. U tijeku dokaznog postupka sud nije proveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka TĆ. Među strankama sporne činjenice sud je utvrdio na temelju isprava u spisu te na temelju iskaza saslušanih svjedoka i iskaza tuženika te bi svako daljnje izvođenje dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti i dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka. Ključno je u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj izvršio svoju obvezu u kvantiteti kako je to ugovoreno među strankama, a što je sud utvrdio na temelju provedenog dokaznog postupka i detaljno obrazložio u prethodnim odjeljcima obrazloženja ove presude. Nedvojbeno je tuženik na prijavljenom natječaju dobio pozitivan odgovor, odnosno odluku o dodjeli sredstva čime je ostvaren uvjet iz članka 5. Ugovora o savjetodavnim uslugama broj 005/2017. U odnosu na kvalitetu izvršenih usluga sud je utvrdio da tuženik nije dokazao da je sukladno zakonskim odredbama prigovarao da bi izvršeno djelo imalo nedostataka pa stoga isticanje nezadovoljstva tužiteljevim radom tek u ovom parničnom postupku nema utjecaj na obvezu tuženika za isplatom ugovorene nagrade. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tuženika proizlazi da je predloženi svjedok TĆ konzultant s kojim je tuženik sklopio ugovor o djelu za drugu fazu postupka dodjele potpore, odnosno predloženi svjedok nije ni u čemu sudjelovao u poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika. Stoga, stav treće osobe o postojanju obveze tuženika po ugovornom odnosu s tužiteljem, a u kojem odnosu ta treća osoba nije sudjelovala, ne može imati utjecaj na stjecanje uvjerenja suda o osnovanosti tužiteljeva potraživanja u konkretnoj pravnoj stvari. Također, sud nije proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja s obzirom da je tužitelj na ročištu održanom 16. rujna 2025. naveo da sadašnji zakonski zastupnik tužitelja nema neposrednih znanja u sporu. Nije proveden ni dokaz financijskim vještačenjem s obzirom da za utvrđenje ili razjašnjenje odlučnih, a među strankama spornih činjenica, nije bilo potrebno stručno znanje s kojim sud ne raspolaže.

37. U odnosu na visinu potraživanja sud navodi kako slijedi.

38. Naime, visina potraživanja – nagrade za uspješnost po sklopljenom ugovoru o djelu propisana je odredbom članka 5. Ugovora o savjetodavnim uslugama broj 005/2017 te iznosi 3% od ukupno odobrenih sredstava uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost s tim da tužitelj ima pravo na nagradu u slučaju pozitivnog odgovora odnosno odluke o financiranju.

39. Iz navoda tužitelja u tijeku postupka te iz ispostavljenih računa je razvidno da je tužitelj visinu nagrade obračunao u postotku od iznosa 5.401.052,60 HRK, a što je procijenjeni iznos potpore po Odluci o rezultatu administrativne kontrole zahtjeva za potporu.

40. Po mišljenju ovog suda, a tumačenjem odredbi ugovora sklopljenog među strankama sukladno odredbi članka 319. stavak 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na nagradu u postotku od iznosa sredstava koji su tuženiku odobreni Odlukom o dodjeli sredstava od 12. studenog 2020., odnosno tužitelj ima pravo na nagradu koja iznosi 3% od dodijeljenog iznosa 5.277.379,95 HRK uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost.

41. Odnosno, iznos nagrade na koju tužitelj ima pravo iznosi ukupno 158.321,40 HRK što uvećano za PDV iznosi 197.901,75 HRK.

42. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i kasnije tijekom postupka istaknuo da je na ime nagrade za uspješnost dana 19. svibnja 2020. tužitelju platio iznos od 16.000,00 HRK uvećano za PDV, odnosno iznos od ukupno 20.000,00 HRK, i to po ispostavljenom računu broj 84/1/5 od 27. ožujka 2020.

43. Analizom ispostavljenih računa, uplate tuženika i iznosa nagrade za koju je sud utvrdio da tužitelj ima pravo, sud smatra da je osnovan zahtjev tužitelja za plaćanjem preostalog neplaćenog iznosa po računu broj 84/1/5, odnosno iznosa od 17.500,00 HRK / 2.322,65 EUR, zatim iznosa od 87.500,00 HRK / 11.613,25 EUR po računu broj 44/1/5 te iznosa od 72.901,75 HRK / 9.675,72 EUR po računu broj 138/1/5.

44. Odnosno, po mišljenju ovoga suda tužitelju ne pripada cjelokupni iznos obračunat na računu tužitelja koji se odnosi na III dio ugovorene nagrade, a specificiran podneskom od 24. veljače 2023., nego je tužitelju priznat niži iznos s obzirom na pravo tužitelja na nagradu u ukupnom iznosu od 197.901,75 HRK, a kako je objašnjeno u točkama 40. i 41. obrazloženja presude.

45. Slijedom svega navedenoga osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 177.901,75 HRK / 23.611,62 EUR.

46. Prilikom izračuna visine tužiteljeve tražbine primijenjen je fiksni tečaj konverzije koji iznosi 7,53450 HRK za 1,00 EUR, a koji je utvrdilo Vijeće Europske unije.

47. U ugovoru o savjetodavnim uslugama broj 005/2017 ugovorne strane nisu ugovorile rok za plaćanje ugovorene nagrade. Odredbom članka 173. stavak 3. ZOO- a je određeno da ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanoviti rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje.

48. Odredbom članka 183. stavak 2. ZOO-a je propisano da ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.

49. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da tuženik nije u tijeku postupka osporio da je zaprimio ispostavljene račune, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu tekuću na dosuđene iznos od dana nakon dospijeća svakog pojedinog računa.

50. Slijedom svega navedenoga, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održan je na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 23.611,62 EUR sa zateznim kamatama te je odlučeno kao u točki I/ izreke presude.

51. U preostalom dijelu je zahtjev tužitelja odbijen te je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.

52. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a (tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva) i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23., dalje: Tarifa).

53. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj, primjenom odredbe članka 2. ZPP-a, ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka i to trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 414,76 EUR (Tbr. 11.1. Tarife te PDV sukladno Tbr. 46) te trošak predujma naknade i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 278,51 EUR (sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21; dalje: Pravilnik), što ukupno iznosi 693,27 EUR.

54. Također, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka, i to za sastav podneska od 24. veljače 2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištima održanima 11. studenog 2024., 17. prosinca 2024., 16. rujna 2025. i 29. listopada 2025., i to za svako u iznosu 500,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 625,00 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 288,72 EUR (Tar. br. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj 37/2023; dalje: Uredba).

55. Stoga je osnovan ovršni i parnični trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 4.106,99 EUR.

56. Tužitelj je zatražio zatezne kamate na troškove ovršnog postupka tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi.

57. Sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

58. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.

59. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

60. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, na troškove ovršnog i parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 12. prosinca 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

61. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao u točki II/ izreke rješenja.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Prijedlog odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.