REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3808/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju VL, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ul. Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnica po zaposlenju FL, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja JL, zaposlenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku „CROATIA OSIGURANJE" d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 5.301,78 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 28.04.2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku petnaest dana.„

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 350,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. svibnja 2023. podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja ĆL smrtno stradao u prometnoj nesreći 20.12.1983. kao pješak prilikom naleta osobnog automobila reg oznake KR 194-00 kojim je upravljao AL, a isto je vozilo je bilo osigurano policom od odgovornosti kod tuženika. Radi posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelj je iza pokojnog priznao pravo na obiteljsku mirovinu udovici DL. Tuženik je svoju obvezu uredno izvršavao do 30.04.2013. na način da je dobrovoljno postupao po odštetnim zahtjevima te štetu nadoknađivao u izvansudskom postupku. Po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ali za različita razdoblja naknade štete vođeni su sudski postupci koji su pravomoćno okončani u korist tužitelja i to pod brojem P-1168/2019 i P-337/2016 koji su pravomoćno okončani pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Za razdoblje naknade štete od 01.04.2019. do 31.03.2021. u tijeku je postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj P-4932/2021. Daljnjom isplatom obiteljske mirovine tužitelj trpi štetu koja u razdoblju od 01.04.2021. do 31.03.2023. iznosi 5.301,78 eura. Tužitelj se odštetnim zahtjevom 05. travnja 2023. obratio tuženiku radi naknade štete koju trpi daljnjom isplatom. Tuženik je otklonio zahtjev navodeći da je pokojni osiguranik tužitelja stekao uvjete za starosnu mirovinu te ne postoji obveza tuženika da i dalje podmiruje štetu kao posljedicu predmetnog štetnog događaja, a zahtjev je ujedno otklonjen pozivom na odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku „CROATIA OSIGURANJE" d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 5.301,78 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 28.04.2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku petnaest dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Što se tiče pitanja primjene zakona, tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona. S obzirom da je u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom obiteljske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Teret dokazivanja navedenog razmjera je na tužitelju. Podredno, osiguranik tužitelja je rođen **.**.1931. godine te bi isti 1996. godine napunio 65. godina života. S navršenih 65 godina života osiguranik tužitelja bi, da nije bilo štetnog događaja, ostvario uvjete i primao starosnu mirovinu. Prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. toč. 1.). Po shvaćanju tuženika i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci VSRH Rev 1235/2021-2 od 22.2.2022., sukladno navedenim odredbama, tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete. Prihodi mirovinskog osiguranja između ostalog su doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose (čl. 151. t. 1. ZOMO), dok su rashodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava (čl. 152. t. 1. ZMO). Naime, tužitelj bi navršenjem 65 godina života svog osiguranika bio u obvezi isplaćivati istom starosnu mirovinu, čiji iznos bi bio veći od obiteljske mirovine koju sada isplaćuje, a slijedom čega tužitelj ne trpi nikakvu štetu. Naime, tužitelj bi starosnu mirovinu svom osiguraniku bio dužan isplaćivati bez obzira na razlog njegovog prestanka sudjelovanja na tržištu rada. Ukoliko bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bila manja od obiteljske koju faktično isplaćuje tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo u omjeru u kojem je obiteljska mirovina veća od starosne. Dakle, u takvoj situaciji stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine, nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja. Takvo pravno shvaćanje u pogledu mjerodavnog zakona zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022-2 od 12.01.2022., Rev-5292/2019-2 od 16.06.2020., Rev-x-288/2018 od 25.08.2020. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) te na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koja je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine osiguraniku tužitelja DL koje je pravo priznato rješenjem tužitelja kao udovici osiguranika tužitelja ĆL i to iznosa od 5.301,78 eura u razdoblju od 01.04.2021. do 31.03.2023.

5. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno je li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018 i 102/2019, dalje: ZMO/13).

6. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u zapisnik o uviđaju od 29.12.1983. u vezi prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja ĆL (stranica 4-6 spisa), rješenje tužitelja broj MP-332140 od 21. 02.1984. (stranica 8-11 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1168/2019-8 od 4.12.2019. (stranica 12-18 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1331/2020-2 od 28.12.2020. (stranica 20-24 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-337/2016 od 25.03.2019. (stranica 26-30 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2811/2019-3 od 16.10.2020. (stranica 32-36 spisa), obračun potraživanja sa isplatama (stranica 37-51 spisa), dopis upućen tuženiku za plaćanjem iznosa prije podnošenja tužbe sa povratnicom (stranica 52-53 spisa), obavijest o odštetnom zahtjevu (stranica 54-56 spisa), odluke sudova (stranica 66-100 spisa), izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Koraljki Cesarec Noršić (stranica 109-111 spisa), očitovanje vještaka povodom prigovora tužitelja (stranica 119-121 spisa), očitovanje vještaka povodom prigovora tužitelja (stranica 141-145 spisa), očitovanje vještaka povodom prigovora tužitelja (stranica 168-169 spisa), uvid u bazu podataka o korisnicima mirovine, ispis vrijednosnih bodova (stranica 149-165 spisa)

7. Na okolnost osnovanosti i visine zahtjeva uvidom u isprave priložene spisu utvrđeno je da:

- je udovici osiguranika tužitelja, ĆL, DL rješenjem tužitelja od 21.02.1984. priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 28.12.1983. u svoti od 5971 dinara mjesečno,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1168/2019-8 od 4.12.2019. u postupku koji je vođen povodom istog štetnog događaja kao i u ovom sporu naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.384,98 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od 01.04.2017. do 31.03.2019., a koja odluka je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1331/2020-2 od 28.12.2020.,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-337/2016 od 25.03.2019. u postupku koji je vođen povodom istog štetnog događaja kao i u ovom sporu odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 56.851,68 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od 01.05.2013. do 31.03.2017., a koja odluke je preinačena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2811/2019-3 od 16.10.2020. te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 56.851,68 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od 01.05.2013. do 31.03.2017.,

8. U odnosu na primjenu prava valja navesti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

9. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14. -dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

10. Iz naprijed navedene odredbe čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (u ovom postupku tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (u ovom postupku tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

11. Sukladno navedenim zakonskim odredbama tuženik smatra da ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju s obzirom da je tužiteljevom osiguraniku, prema tužiteljevim navodima i dostavljenim ispravama u spisu, invalidska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, sukladno odredbi članka 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

12. Sud je radi utvrđenja visine zahtjeva odnosno utvrđenja razlike između obiteljske mirovine utvrđene i isplaćene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pokojnog ĆL u utuženom razdoblju od 01.04. 2021. do 31. 08. 2023. izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Koraljki Cesarec Noršić iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da osiguranik PL je na dan donošenja Rješenja o mirovini imao 24 godina, 0 mjeseci i 21 dan staža. U istom rješenju određuje se pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 73% mirovinske osnovice, te 80% od te svote za određivanje obiteljske mirovine. U razdoblju obračuna 2021. i 2022. određuje se iznos od 70% mirovine za isplatu obiteljske mirovine jednom članu obitelji, dok se u razdoblju obračuna 2023. određuje iznos od 77% mirovine za isplatu obiteljske mirovine jednom članu obitelji korisnici obiteljske mirovine TL je u razdoblju od 01.04.2021. do 31.03.2023. isplaćeno 5.301,78 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro/7,5345 kn. Primjenom odnosa isplate 70% za 2021. i 2022. te 77% za 2023., od osnovice računamo invalidsku mirovinu osiguranika PL te ona za isto razdoblje iznosi 7.471,44 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro/7,5345 kn. Razlika između obiteljske mirovine utvrđene i isplaćene rješenjem HZMO te invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pokojnog PL iznosi 2.169,66 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro/7,5345 kn Iznos razlike između obiteljske mirovine utvrđene i isplaćene rješenjem HZMO te invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pokojnog PL za utuženo razdoblje od 01.04.2021. do 31.03.2023. iznosi 2.169,66 eura.

13. Tužitelj je prigovorio nalazu vještaka navodeći da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, ali kako u istom nije vidljiv obračun odnosno vještak nije dao prikaz izračuna invalidske mirovine već je jedino iz nalaza vidljiv iznos invalidske mirovine predlaže da se pozove vještaka kako je došao do izračuna iznosa invalidske mirovine.

14. Sud je rješenjem od 14. 05.2024. odredio pisano očitovanje vještaka na prigovore tužitelja i prijedlog za izradu dopune nalaza i mišljenje iz podneska od 26.02.2024. na što se vještakinja očitovala dopunom nalaza od 16.05.2024. navodeći da osiguranik PL je na dan donošenja Rješenja o mirovini imao 24 godina, 0 mjeseci i 21 dan staža. U istom rješenju određuje se pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 73% mirovinske osnovice, te 80% od te svote za određivanje obiteljske mirovine. Sukladno odredbama mirovinskog osiguranja visina mirovine svake se godine usklađuje - USKLAĐENJE MIROVINA, a obiteljska mirovina za jednog člana isplaćuje se u visini 70% invalidske mirovine do 2022. godine, dok se od 1.1.2023. obiteljska mirovina isplaćuje u iznosu od 77% invalidske mirovine osiguranika. Iz Obračuna o isplati na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje obiteljske mirovine korisnici TL, a koji su iznosi 70%, tj. 77% invalidske mirovine osiguranika, računam invalidsku mirovinu osiguranika PL kao iznos isplaćene obiteljske mirovine uvećane za 30% do 2022. godine, odnosno 23% za 2023. godinu. prema kojem su parametri isplaćena obiteljska mirovina, formula obiteljska mirovina + 30% = invalidska mirovina osiguranika. U razdoblju obračuna 2021. i 2022. godine određuje se iznos od 70% mirovine za isplatu obiteljske mirovine jednom članu obitelji, dok se u razdoblju obračuna 2023. godine određuje iznos od 77% mirovine za isplatu obiteljske mirovine jednom članu obitelji.

15. Tužitelj se podneskom od 22.05.2024. očitovao na dopunu nalaza vještaka navodeći da vještak nije dao prikaz načina izračuna invalidske mirovine jer nije jasno kako je vještak došao do mjesečnog iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 01. 04. 2021. do 31. 03. 2023. jer nije prikazao osobne bodove, vrijednosne bodove, prosječne vrijednosne bodove, mirovinski faktor i aktualnu vrijednost mirovine u smislu odredbi čl. 74. do 82. Zakona o mirovinskom osiguranju već se samo referirao na primjenu mirovinskog faktora.

16. Sud je rješenjem od 17.12.2024. odredio saslušanje vještaka na prigovore tužitelja iz podneska od 22.05.2024. i zakazao ročište za 04.03.2025. na koje nije pristupila vještakinja jer je previdjela poziv za ročište te je tužitelj predložio da se prije usmenog saslušanja vještaka vještak pozove na pisano očitovanje na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje te je sud rješenjem od 04.03.2025. odredio pisano očitovanje vještaka obzirom na primjedbe tužitelja prema podnesku od 22.05.2024.

17. Vještakinja je u pisanoj dopuni od 10.03.2025. navela da svota mirovine izračunava se tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine na dan ostvarivanja prava na mirovinu.

17.1.Osobni bodovi za određivanje mirovine dobivaju se tako da se prosječni vrijednosni bodovi iz članka 75. stavka 3. ovoga Zakona pomnože s ukupnim mirovinskim stažem i polaznim faktorom.”

17.2.Članak 75. stavak 3. Zakona na koji upućuje tužitelj glasi:“ Odredbe ovoga Zakona o stjecanju, određivanju, korištenju, ponovnom određivanju i gubitku prava na obiteljsku mirovinu te korištenju dijela obiteljske mirovine udovice, odnosno udovca odgovarajuće se primjenjuju na izvanbračnog druga i razvedenog bračnog druga koji je ostvario pravo na uzdržavanje”, te je vještaku nejasno gdje se u tom članku mogu iščitati prosječni vrijednosni bodovi.

17.3.Prosječni vrijednosni bodovi računaju se tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenika u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. (Upute Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje).

17.4.Vještaku nije dostavljen podatak o prosječnim vrijednosnim bodovima osiguranika, niti iznos plaća osiguranika a kako bi prosječne vrijednosne bodove vještak mogao izračunati zbog čega da vještak nije mogao računati osobne bodove, niti mu je dostavljen podatak o osobnim bodovima osiguranika.

17.5. Zbog navedenog vještak da nije mogao izračunati svotu mirovine a prema naputku tužitelja:

“Svota mirovine izračunava se tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine”.

Rješenje o mirovini od 21.2.1984. kojim se osiguraniku određuje mirovina na dan ostvarivanja prava na mirovinu, a sukladno navodu tužitelja iz podneska: “ …na dan ostvarivanja prava na mirovinu.” u kojem se daje izračun mirovine osiguranika:

Osiguranik PL je na dan donošenja Rješenja o mirovini imao 24 godina, 0 mjeseci i 21 dan staža. Radni vijek umrlog osiguranika utvrđen je sukladno Statutu i iznosi 32 godine, dok su mu ostvareni osobni dohoci preračunati prema razini osobnih dohodaka iz 1982. godine. U istom rješenju utvrđuje se najpovoljnija mirovinska osnovica za osiguranika, a koja iznosi 10.224,32 dinara, a koja je utvrđena na temelju mjesečnog prosjeka osobnih dohodaka i naknada u razdoblju od 1.1.1974. do 28.12.1983. godine. (Osobni dohoci osiguranika nisu navedeni). U istom rješenju određuje se pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 73% mirovinske osnovice, tj. 7.463,75 dinara, te 80% od te svote za određivanje obiteljske mirovine, tj. 5.971,00 dinara mjesečno.

17.6.Vještakinja je ostala kod svog prvobitnog nalaza i mišljenja te je navela da sukladno odredbama mirovinskog osiguranja visina mirovine svake se godine usklađuje (po službenoj dužnosti) – usklađenje mirovina, a obiteljska mirovina za jednog člana isplaćuje se u visini 70% invalidske mirovine do 2022., dok se od 1.1.2023. obiteljska mirovina isplaćuje u iznosu od 77% invalidske mirovine osiguranika. Iz Obračuna o isplati na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje obiteljske mirovine korisnici TL, a koji su iznosi 70%, tj. 77% invalidske mirovine osiguranika, računam invalidsku mirovinu osiguranika PL kao iznos isplaćene obiteljske mirovine uvećane za 30% do 2022., odnosno 23% za 2023.

18. Tužitelj se podneskom od 21.03.2025. očitovao na pisano očitovanje vještakinje navodeći kako u spis dostavlja ispis iz baze podataka o korisnicima mirovine kao i ispis vrijednosnih bodova uz rješenje od 21.02.1984., a temeljem kojih podataka vještak može izračunati prosječne vrijednosne bodove sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju te ostaje kod prijedloga da vještak sačini dopunu nalaza i mišljenja koristeći se podacima iz baze podataka tužitelja sukladno odredbama čl. 74. do 82. Zakona o mirovinskom osiguranju.

19. Sud je rješenjem od 09.05.2025. odredio dopunu vještačenja sukladno podnesku tužitelja od 21.03.2025. te je vještakinja podneskom od 28.05.2025. se očitovala da nažalost, dokument koji tužitelj dostavlja u spis potpuno je nečitljiv zbog izblijedjelih slova i brojeva, te na osnovu njega vještak nije u mogućnosti izračunati invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

20. Tužitelj se očitovao podneskom od 04.06.2025. navodeći da ne posjeduje drugu dokumentaciju.

21. Ovaj sud smatra da su nalaz i mišljenje vještaka te pisane dopune nalaza i mišljenja sačinjene u skladu sa odredbom čl. 258. ZPP odnosno u skladu s pravilima znanosti i vještine. U odnosu na dostavu ispisa podataka o korisnicima mirovine kao i ispisa vrijednosnih bodova uz rješenje od 21.2.1984. temeljem kojih bi vještak mogao izračunati iznos invalidske mirovine sukladno odredbama čl. 74. do 82. Zakona o mirovinskom osiguranju valja navesti da isti podaci nisu bili čitljivi zbog čega vještakinja nije mogla izračunati invalidsku mirovinu.

22. Sud je tijekom postupka utvrdio da ne postoji šteta u smislu odredbe članka 27. st. 3 ZOOP-a odnosno razlika između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena da je osiguranik tužitelja otišao u mirovinu po osnovi ozljede na radu u istom razdoblju. Naime, ukupni iznos obiteljske mirovine isplaćene korisnici DL u utuženom razdoblju iznosi 5.301,78 eura, dok iznos invalidske mirovine koji bi u slučaju povrede na radu bio isplaćen pok. ĆL iznosi 7.471,44 eura, odnosno razlika iznosi 2.169,66 eura iz čega proizlazi da je manji iznos obiteljske mirovine isplatio tužitelj osiguranici DL nego što bi isplatio pok. ĆL da mu je utvrđena invalidska mirovina u slučaju povrede na radu. Iz navedenih razloga valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

23. Odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 350,00 eura zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude. Na dosuđeni trošak tuženiku su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate, a imajući u vidu podnesak od 13.06.2023.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku