REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-703/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice SNL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika "Vigilare", Udruga za promicanje sudjelovanja građana u civilnim i političkim sektorima društva i očuvanje dostojanstva i prava pojedinca, obitelji i vrijednosti života iz Zagreba, Ulica Janka Grahora 4, OIB: 10032997386, zastupane po punomoćniku Ninoslavu Jagar, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 21. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice Valentine Draksler Fumić, odvjetnicu u Zagrebu, potpredsjednika tuženika SN, uz zamjenicu punomoćnika tuženika Nikolinu Rukonić, odvjetnicu, dana 12. prosinca 2025. temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
I. Nalaže se tuženiku "Vigilare", Udruga za promicanje sudjelovanja građana u civilnim i političkim sektorima društva i očuvanje dostojanstva i prava pojedinca, obitelji i vrijednosti života iz Zagreba, Ulica Janka Grahora 4, OIB: 10032997386, isplatiti tužiteljici ĆNL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu štete u iznosu 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku trajno ukloniti članak objavljen dana 11. prosinca 2023. na web portalu „Vigilare.info“ na stranici www.vigilare.info pod naslovom „Sablazan u Španskom: Obrt za čuvanje djece vode dvije lezbijke“ na poveznici https://vigilare.info/oni/2023/12/sablazan-u-spanskom-obrt-za-cuvanje-djece-vode- dvije-lezbijke/, u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana. “, kao neosnovan.
II Nalaže se tužiteljici ĆNL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku "Vigilare", Udruga za promicanje sudjelovanja građana u civilnim i političkim sektorima društva i očuvanje dostojanstva i prava pojedinca, obitelji i vrijednosti života iz Zagreba, Ulica Janka Grahora 4, OIB: 10032997386, prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 12. prosinca 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je na web portalu „Vigilare.info“, kojemu je tuženik nakladnik, na stranici www.vigilare.info 11. prosinca 2023. objavljen tekst naslova: „Sablazan u Španskom: Obrt za čuvanje djece vode dvije lezbijke“, nepoznatog autora u kojem tuženik iznosi diskriminatorne, uvredljive i štetne navode: „Mnogi vrtići i obrti za čuvanje djece postali su posljednjih godina problematična mjesta za odgoj djece, jer odgojiteljice u brojnim vrtićima djecu od najranijih godina života izlažu nepoćudnim ideologijama i načinima razmišljanja koji vode protuživotnim praksama. Tako je nedavno jedan čitatelj našeg portala bio neugodno iznenađen prilikom traženja prikladnog mjesta za upis svog predškolskog djeteta. U zagrebačkom gradskom naselju Špansko naišao je na obrt za čuvanje djece u kojem odgojiteljica otvoreno govori zainteresiranim roditeljima da ima partnericu i da ‘njihova’ kćer pohađa dnevni program, kao i druga djeca; ‘njihova’ kćer jedno je od 64 djece koje živi u ‘zajednicama’ istospolnih parova. Trenutno se, prema tvrdnji našeg izvora, desetak djece formira u tom prostoru - stan je odgojiteljica djelomično prenamijenila u prostor za čuvanje djece. Riječ je o obrtu za čuvanje djece „ [obrt]“, koji se nalazi u [adresa]. Obrt je u srpnju 2023. otvorila ĆNL i trenutno ima jednog zaposlenika. Na mrežnoj stranici Grada Zagreba nismo pronašli da je ovaj obrt sufinanciran sredstvima poreznih obveznika, ali u budućnosti, s obzirom na ideološke postavke S i suradnika, to je vrlo lako moguće. Pitanje koje možemo postaviti je sljedeće: Jesu li djeca u tom obrtu za dadiljanje izložena LGBT+ ideologiji?“
Navodi da su taj članak u izvornom obliku prenosili i drugi portali, primjerice Crodex.net, s pozivanjem na tuženika kao izvor informacija. Tužiteljica je vlasnica obrta [obrt], obrta za čuvanje djece, [adresa] u [adresa]. Nakon objave prijepornog članka, u kojem se iznose neistinite i diskriminatorne tvrdnje i insinuacije, Agencija za elektroničke medije je od tuženika zatražila pojašnjenje navoda iz članka, o čemu je tuženik ponovno objavio članak u kojem navodi kako je imao pravo objaviti naziv i adresu obrta tužiteljice, jer se radi o javno dostupnim informacijama, te kako su pitanja postavljena u tekstu legitimna, a nipošto diskriminatorna. Ipak, Agencija za elektroničke medije izrekla je sankcije tuženiku zbog objave članka pod naslovom „Sablazan u [adresa]: Obrt za čuvanje djece vode dvije lezbijke“, a o čemu je tuženik ponovno objavio članak. Vijeće za elektroničke medije, pružatelju elektroničke publikacije Vigilare.info izreklo je sankciju zbog povrede članka 14. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima („Narodne Novine“ broj 111/21., 114/22.) U članku od 3. veljače 2024. u kojem se tuženik očituje na izrečenu sankciju, isti ponavlja pitanje „jesu li djeca u spornom obrtu za dadiljanje izložena LGBT+ ideologiji?“ čime u javnosti ponovno prezentira obrt tužiteljice u negativnom i diskriminatornom kontekstu te je diskriminira isključivo na temelju spolne orijentacije, ne preispitujući njene stručne kvalifikacije, vještine, znanja i iskustvo. Tuženik također navodi da je u postupku pred Agencijom za elektroničke medije ukazao da je vrijednosni sud u novinarskom članku iznesen iz perspektive organizacije koja djeluje u skladu s naukom i poslanjem Katoličke crkve, čija se vjerska doktrina protivi istospolnom činu, zajednicama i roditeljstvu, kao i cijeloj LGBT ideologiji. Ističe da je općepoznato da se tuženik kao Udruga protivi LGBT ideologiji, što mu, po stavu tužiteljice, ne daje za pravo da članove LGBT zajednice diskriminira na svakom koraku, što redovito čini, i upliće se u njihovo poslovanje, te na taj način tuženici i njezinom mlt. djetetu ugrožava egzistenciju. Također, iako su podaci o obrtu tužiteljice javno dostupni, tuženik je podatke javno objavio u kontekstu „problematičnog mjesta za odgoj djece“, „nepoćudnih ideologija“, „protuživotnih praksi“ i „izlaganja djece LGBT ideologiji“. Ističe da se pravo na slobodu izražavanja ne odnosi samo na činjenične tvrdnje i vrijednosne sudove koji se blagonaklono primaju, ili su neutralni, nego i na one koji vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju društvo ili dio populacije. Drži da se osnovano „miješa“ u slobodu izražavanja utemeljenu na zakonu i to radi legitimnog cilja zaštite svojeg prava na ugled, časti, dostojanstva, privatan život, profesionalan ugled i dobar glas. Smatra kako je tuženik upravo s namjerom narušavanja ugleda i časti i nanošenja štete tužiteljici kao članici LBGT zajednice objavio diskriminatorne i uvredljive informacije, za koje ne nudi niti jedan dokaz, navodeći javnost i odgajateljsku struku da posumnjaju u rad tužiteljice. Ističe da je predstavljena kao vlasnica „problematičnog“ obrta za čuvanje djece koja djecu uči i usađuje im LGBT ideologiju zbog čega će ta djeca u budućnosti prakticirati „protuživotne prakse“. Nadalje navodi da joj se tuženik za niti jedan od navedenih tekstova nije nikada obratio, nije pokazao interes ima li tužiteljica stručne kvalifikacije za obavljanje djelatnosti obrta, niti je istu pitao „indoktrinira“ li djecu, niti je kontaktirao roditelje čiju djecu tužiteljica čuva. Ističe da je se vrijeđa i kao osobu koja živi u legitimnoj i priznatoj od države životnoj zajednici osoba istog spola i kao diplomiranu odgajateljicu koja ima sve kvalifikacije za vođenje kvalitetnog obrta za čuvanje djece u koji roditelji mogu s punim povjerenjem upisati svoju djecu. Činjenicu da obrt za čuvanje djece vodi osoba istospolne orijentacije tuženik naziva „sablaznim“ te je grubo vrijeđa isključivo na temelju njezine spolne orijentacije, što je zabranjeno. Ona je stručna i obrazovana osoba u području predškolskog odgoja djece te je od Hrvatskog zavoda za socijalni rad ishodila rješenje kojim se utvrđuje da obrt za čuvanje djece Korak po korak ispunjava sve uvjete za obavljanje djelatnosti dadilje. Navodi da je postupanjem tuženika za nju kao vlasnicu obrta naziva [obrt] nastala znatna šteta i to povredom prava na ugled, čast i dostojanstvo te profesionalan ugled i dobar glas jer tuženik diskreditira njezino obrazovanje i poslovanje te njen obrt prikazuje usmjerenim prema širenju LGBT ideologije i „protuživotnih“ praksi. Nakon objave prijepornog članka dobivala je razne upite od roditelja i kolega koji su vidjeli članak na internetu, te je bila izvrgnuta osudi javnosti i svakodnevnom opravdavanju. Pretraživanjem obrta za čuvanje djece „Korak po korak“ na tražilici Google, kao jedan od prvih rezultata prikazuje se članak pod naslovom „Sablazan u [adresa]: Obrt za čuvanje djece vode dvije lezbijke“. Smatra da je tuženik na temelju prijepornog članka diskriminirao po osnovi spolne orijentacije odnosno i time povrijedio njeno pravo na jednako postupanje. Stoga ustaje s tužbom protiv tuženika radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti i tužbenim zahtjevom traži isplatu 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2023. do isplate, trajno uklanjanje prijepornog članka s web portala tuženika, uz naknadu troška postupka.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i osporava navode tužiteljice. Čini neprijepornim da je 11. prosinca 2023. na stranici www.vigilare.info objavljen tekst naslova navedenog u tužbi. Ističe da tužiteljica svojom tužbom grubo zadire i narušava zakonom, Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na slobodu izražavanja i slobodu misli, želi nametnuti cenzuru svega onoga što nije u skladu s njezinim shvaćanjima i dokinuti mogućnost da se u javnom diskursu kritički, pa i nekad i oštrijim tonom propituju teme koje su očito u javnom interesu. Navodi da ona izvlači pojedine dijelove rečenica iz spornoga članka prezentirajući ih sudu potpuno izvan konteksta cjelokupnog članka s ciljem da netočno prikaže kako je sporni članak usmjeren u svojoj cjelovitosti isključivo na tužiteljicu na zakonom nedopušten način. Naglašava da je on registrirana udruga koja promiče konzervativne društvene vrjednote kao legitimne, ali stigmatizirane i potisnute opcije te teži k uspostavi narušene društvene ravnoteže u odnosu liberalno-konzervativno. Isto tako promiče izvorno bića braka kao zajednice života muškarca i žene i značenja obitelji kao temeljne čestice društva u kojoj se podižu djeca. Svojim djelovanjem nastoji pridonijeti razvoju pluralnosti društva kroz otvaranje neafirmiranih tema, suzbijanje predrasuda, tabua i medijskih monopola nad određenim temama i to, između ostalog, kroz pokretanje javnih glasila, časopisa i drugih oblika obavještavanja javnosti. Navodi da je tužiteljica svojim delikatnim poslovnim djelovanjem čuvanja vrtićke djece izašla iz sfere pojedinca koji živi povučeni privatni život, te zašla u sferu koja ju izlaže povećalu javnosti te ju čini podložnim društvenoj kritici. Naime, ona ima registrirani obrt za dadiljanje o kojem su svi podaci javno dostupni i koji obzirom na svoju djelatnost čuvanja djece mora biti pod nadzorom, kako struke, tako i javnosti. Tužiteljica svoj obrt promovira putem interneta i Facebook stranice te je na potonjoj vrlo aktivna i sve do nedavno je na istoj stajala profilna fotografija, odnosno logo u duginim bojama (zaštitni znak LGBT pokreta). Stoga je postojao opravdani interes javnosti za obradu sporne teme i da se o tome iskaže vrijednosni sud, a što je učinjeno u granicama novinarske struke i u civilizacijskim granicama. Ističe da je iz naslova i sadržaja samog članka vidljivo kako on nije usmjeren na osobu tužiteljice, nego na dobrobit djece, tj. najbolji interes djece koje je jedno od najviših međunarodnopravnih načela našeg društva te u tom okviru na više puta znanstveno dokazanu štetnost primjene LGBT ideologije kod odgoja djece. Postupao je u najboljem interesu djece kada je navedene informacije iznio u javnost kako bi potakao javnu raspravu jer smatra da za njihov skladan razvoj nije opcionalno podučavati ih, npr. klasičnoj postavki LGBT ideologije da je svejedno ima li određeno dijete tatu i mamu ili dvije mame i dva tate. U prvom odlomku prijepornog članka navodi da su mnogi vrtići i obrti za čuvanje djece postali problematična mjesta, jer odgojiteljice u brojnim vrtićima djecu od najranijih godina života izlažu nepoćudnim ideologijama i načinima razmišljanja koji vode protuživotnim praksama, dakle piše u množini, o raznim neodređenim osobama i ideologijama, a ne cilja na neku određenu skupinu ili pojedinca odnosno ideologiju. U dijelu u kojem se navodi: „Tako je nedavno jedan čitatelj našeg portala bio neugodno iznenađen prilikom traženja prikladnog mjesta za upis svog predškolskog djeteta. U zagrebačkom gradskom naselju Špansko naišao je na obrt za čuvanje djece u kojem odgojiteljica otvoreno govori zainteresiranim roditeljima da ima partnericu i da ‘njihova’ kćer pohađa dnevni program kao i druga djeca; ‘njihova’ kćer jedno je od 64 djece koje živi u ‘zajednicama’ istospolnih parova.
Trenutno se, prema tvrdnji našeg izvora, desetak djece formira u tom prostoru - stan je odgojiteljica djelomično prenamijenila u prostor za čuvanje djece.“ Poziva se na informaciju koju je dobio od svog povjerljivog izvora koji je postupao u okviru svoje slobode misli, savjesti i vjeroispovijedi (čl. 40. Ustava Republike Hrvatske, čl. 18. Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima, čl. 9. EKLJP). Povjerljivi izvori novinarskih informacija i njihova zaštita jedno su od osnova istraživačkog novinarstva i slobodnog protoka informacija u demokratskim društvima i dio su prava na slobodu izražavanja koje je propisano članom 10. EKLJP. Informacije pribavljene od povjerljivog izvora objavljene su u svrhu informiranja javnosti, i to prvenstveno radi dobrobiti djece, jer obzirom na to da vlasnica obrta strancima vrlo otvoreno govori o svojim privatnim prilikama (istospolna zajednica i dijete koje odgaja u toj zajednici) postojala je opravdana sumnja da su ista izložena raznim LGBT temama. U dijelu u kojem se navodi „Riječ je o obrtu za čuvanje djece „ [obrt]“, koji se nalazi u [adresa]. Obrt je u srpnju 2023. godine otvorila ĆNL i trenutno ima jednog zaposlenika. Na mrežnoj stranici grada Zagreba nismo pronašli da je ovaj obrt sufinanciran sredstvima poreznih obveznika, ali u budućnosti, s obzirom na ideološke postavke S i suradnika, to je vrlo lako moguće.“ navodi javno dostupne podatke. Navedeni obrt je javni entitet, registriran u Obrtničkom registru koji je javan (članak 15. Zakona o obrtu), a podaci o tome gdje se obrt nalazi, naziv obrta, ime vlasnika obrta, OIB i broju radnika (ne i osobni podaci osoba koje tamo rade) dostupni su na nekoliko internet stranica (Facebook, CompanyWall Business, FINA, e-Tvrtka, a na Facebook profilu obrta, na kojem je sve do nedavno stajao logo u duginim bojama, postoji i telefonski broj i e-mail adresa vlasnika obrta. Ističe da je u međuvremenu doznao da se tužiteljica već mjesecima financira iz Gradskog proračuna (https://transparentnost.zagreb.hr/isplate/sc-isplate), tako da su i te sumnje potvrđene. Ističe da tužiteljica nije ničim dokazala da je njoj i njenom djetetu ugrožena egzistencija, nego upravo suprotno, sredstva primljena od Grada Zagreba od početka 2024. godine do trenutka podnošenja odgovora na tužbu iznose 13.349,37 EUR. Tek se u zadnjem dijelu članka referira na obrt tužiteljice na način da se postavlja pitanje o temi općeg značaja, a ne sud o pojedincu ili skupinama osoba homoseksualnih sklonosti kako to tužiteljica zlonamjerno želi prezentirati. Na to da je pitanje odgoja djece u obrtima za dadiljanje općedruštveno pitanje jasno ukazuju razlozi zbog kojih je 2013. donesen Zakon o dadiljama, a u kojim razlozima stoji da su polazne osnove za donošenje Zakona o dadiljama „potrebe djece i roditelja za izvaninstitucionalnim čuvanjem, brigom i skrbi o djeci i potreba dadilja za poslovanjem u skladu s odgovarajućim zakonskim uređenjem. S obzirom da je dužnost države kao i svih da štite djecu, time je odgovornost društva još veća i svi moraju poduzimati mjere iz svojih nadležnosti kako bi se omogućilo da djeci koja se ne nalaze u institucionalnoj skrbi društvo osigura izvaninstitucionalnu čuvanje, brigu i skrb u primjerenim uvjetima. Osporava da bi u prijepornom članku bila riječ o diskriminatornom govoru ili govoru mržnje, odnosno šteti ili povredi ugleda i časti nanesenog tužiteljici, kao i da bi na bilo koji način iznosio diskriminatorne, uvredljive i štetne navode, već ističe da prijeporni članak predstavlja zakonom dopušteni uradak, kritički osvrt i propitivanje u svezi teme koja je od javnog interesa. Ističe da je sama tužiteljica sklona iznošenju diskriminatornih, uvredljivih i štetnih komentara prema tuženiku. Konkretno, 2017. tuženik je na svojoj Facebook stranici objavio kritički komentar na stav tada novog ustavnog suca Gorana Selanca koji je izjavio da je pitanje vremena kada će u Hrvatskoj biti uveden tzv. gay brak, a na što je tužiteljica putem svog Facebook profila uputila komentar prema tuženiku koji bi se prema parametrima koje postavlja tužiteljica mogao bez problema okarakterizirati kao govor mržnje. Tako je tužiteljica, odgajateljica predškolske djece, napisala sljedeće: „Vigilare, poštovani članovi, malo jače natežite majmuna ne bi li vam se pamet prosvijetlila kad već „onaj“ odozgo nije bio široke ruke… koji idioti“. Osporava da bi u prijepornom članku iznosio neistinite tvrdnje i insinuacije. Naime, tužiteljica sama navodi da ima istospolnu partnericu i maloljetno dijete, što potvrđuju i fotografije s njezina FB profila. Navodi da je tužiteljica preko svog Facebook profila pisala komentare u kojima tvrdi da se „spol ne nalazi među nogama, nego među ušima“ te komentar o objavi prve gay slikovnice u Hrvatskoj u kojima pozdravlja edukaciju djece od njihove najranije dobi o LGBT temama, uključujući o „istospolnim obiteljima“, dakle o sintagmi koja u hrvatskom društvu ne postoji kao zakonski ili institucionalni pojam. Ističe da s obzirom na citirane stavove tužiteljice, novinarske slutnje tuženika bile su u potpunosti utemeljene što optužbe tužiteljice o insinuacijama tuženika čini apsurdnima. Navodi da mu tužiteljica također imputira da je s namjerom povrjeđivanja njezina ugleda i časti napisao članak i da je njegov nastup mrziteljski i diskriminirajući, time što te pridjeve olako veže uz bilo koji navod teksta za koji smatra da nije sukladan njezinom sustavu vrijednosti te potpuno promašeno navodi da tuženik na bilo koji način izaziva neprijateljstvo i nesnošljivost na temelju spolne orijentacije. Takvim neistinitim, paušalnim i samoviktimizirajućim navodima koji nisu ničim dokazani, tužiteljica ima za cilj doći do uspjeha s tužbenim zahtjevom pokušavajući lažno predstaviti tuženika kao kakvog zlikovca, i to sve iz razloga što isti ima drugačije poglede na vrlo delikatno pitanje odgoja djece od strane pojedinaca s homoseksualnim sklonostima koje izaziva u javnosti velike polemike i oko kojeg se vode brojne rasprave i koje predstavlja sukob različitih svjetonazora. Ističe da tužiteljica uopće nije dokazala niti konkretizirala stavljanje u nepovoljniji položaj u smislu pojma diskriminacije. Tema odgoja djece od strane osoba s homoseksualnim sklonostima je delikatna sama po sebi i predstavlja nešto o čemu se u različitim državama EU vode žučne rasprave. Pri tome, rasprava o navedenome ne može i ne smije predstavljati diskriminaciju, a osobito i stoga što sukladno pozitivnim propisima (čl. 9. st. 2. t. 10. Zakona o suzbijanju diskriminacije) ništa što je vezano uz svrhu zaštite prava i dobrobiti djece, ne može biti diskriminacija. Naglašava da je vrijednosni sud iznio iz perspektive organizacije koja djeluje u skladu s naukom i poslanjem Katoličke crkve, čija se vjerska doktrina protivi istospolnom činu, zajednicama i roditeljstvu, kao i cijeloj LGBT ideologiji, a sve u vezi s člankom 9. stavkom 2. točkom 5. Zakona o suzbijanju diskriminacije koji se kao takav ne može smatrati diskriminacijom niti poticanjem na diskriminaciju: Čini neprijepornim da je Agencija za elektroničke medije pokrenula postupak u kojem je ispitivala tuženikovo postupanje odnosno objavljeni članak i donijela odluku kojim ga sankcionira, na što je tuženik reagirao pokretanjem upravnog spora koji je u tijeku. Ističe da je zabrinutost tuženika utemeljena na pravnim i medicinsko-znanstvenim argumentima, koja u svome sadržaju traže zapravo ostvarenje najboljeg interesa djece koje nije i ne može biti predmet diskriminacije ili uznemiravanja, te slučajevima iz aktivističke prakse LGBT skupina te primjerima iz svakodnevnog života. Naglašava da se iz teksta ne može iščitati da je napadnuta osoba tužiteljice nego je izravno prozvan gradonačelnik grada Zagreba i njegovi suradnici. Navodi da kada bi se prihvatio široki pristup ograničavanja slobode mišljenja i izražavanja koji tužiteljica zagovara, to bi značilo cenzuru tuženika, odnosno cenzuru na bilo kakvo komentiranje teme odgoja djece od strane homoseksualnih parova ili pojedinaca i dokidanje prava na bilo kakvu javnu raspravu. Isto bi značilo i cenzuru i sprječavanje bilo kakvog djelovanja u javnosti kojim se iznosi stavovi o ovoj temi koji su protivni stavovima tužitelja. Poziva se na pravo na slobodu izražavanja, zabranu cenzure, slobodu i pluralizam medija. Ističe da nije komentirao tužiteljičine stručne kvalifikacije za obavljanje djelatnosti obrta a sporni članak upravo nastao zbog zabrinutosti jednog roditelja, potencijalnog korisnika tužiteljičinih usluga, koji se nakon razgovora s tužiteljicom s negativnim impresijama obratio tuženiku. Tužiteljica nije objasnila zbog čega je sadržaj spornog internet članka imao za cilj ponižavati ju kao pripadnicu LGBT zajednice, a ne dati vrijednosni sud i kritički osvrt utemeljen na ozbiljnim pravnim i medicinski znanstvenim argumentima te primjerima iz svakodnevnog života, a za tužiteljicu bilo kakav oblik rasprave ili javnog izražavanja stajališta koji je protivan njezinom cilju i vrijednostima, predstavlja oblik omalovažavanja i neprijateljstva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.
3. Sud je proveo dokaze: pročitan je članak Sablazan u [adresa]: Obrt za čuvanje djece vode dvije lezbijke od 11. prosinca 2023. (stanica 9-16, 18-20 i 22 spisa), izvršen je uvid u obrtni registar (stranica 17 spisa), očitovanje tuženika o netočnim medijskim napisima (stranica 22 spisa), članak tuženika Dvostruka mjerila:
Agencija za elektroničke medije izrekla sankciju portalu udruge Vigilare zbog članka o obrtu za čuvanje djece (stranica 23 spisa), potvrdu Učiteljskog fakulteta od 16. travnja 2010. (stanica 25 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Susedgrad od 29. lipnja 2023. (stranica 26-28 spisa), ispis s tražilice Google (stranica 29-30 spisa), statut Udruge Vigilare (stranica 73-89 spisa), popis znanstvenih radova (čist 90-92 spisa), pregled isplata (stanica 93 spisa), ispis s FB profila tuženika s komentarom tužiteljice (stanica 129 spisa), ispis s FB profila tužiteljice i njezina obrta (stranica 130-134 spisa), ispis komentara na objavljenu slikovnicu Moja dugina obitelj (stranica 135-138 spisa), zapisnik s 3-24. sjednice Vijeća za elektroničke medije od 18. siječnja 2024. (stranica 186-189, 193-196 spisa), saslušanjem svjedoka ĆN i AN (stranica 197-198 spisa), tužiteljice i zamjenika predsjednika tuženika (stranica 199-200 spisa).
4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
6. Iz iskaza svjedokinje ĆN, proizlazi da je ona životna i poslovna partnerica tužiteljice, te je certificirana dadilja i zaposlena je u vrtiću [obrt] u [adresa], a tužiteljica je vlasnica obrta. Navodi da je u trenutku objave prijepornog članka vrtić bio otvoren tek četiri mjeseca i ta objava im je nanijela veliku štetu budući da je vrtić tek bio otvoren. Prijateljica im je poslala poruku i na taj način su saznali da je objavljen taj članak pod naslovom "Sablazan u Španskom: Obrt za čuvanje djece vode dvije lezbijke". Članak je objavljen 2023. i tada su imali upisanih dvanaestero djece. Ove godine ih imaju upisanih deset. Svakodnevno izlaze s djecom u jedno dvorište, odnosno igralište, gdje se susreću s drugim roditeljima i djecom i nakon objave prijepornog članka bili su izloženih pitanjima roditelja koji su obrt i nakon što bi rekli da su obrt Korak po korak roditeljima je bilo poznato da se radi o obrtu kojeg vode osobe u istospolnoj zajednici i o navodima prijepornog članaka, te su bili prisiljeni opravdavati se i objašnjavati da su normalan vrtić. Svoj posao obavljaju kao i svaki drugi vrtić i djeca koja pohađaju taj vrtić nisu izložena ideologiji o istospolnoj zajednici. Djeca koja pohađaju vrtić nisu vezana uz spol roditelja, čak nemaju djece iz istospolnih zajednica, a njihovo dijete sada ide u gradski vrtić. Djeca koja pohađaju njihov vrtić su niže kronološke dobi (od dvije do tri godine života). Ističe da je članak i danas na Internetu. Tužiteljica je bila šokirana objavom prijepornog članka i nije mogla vjerovati da je isti objavljen pod tim naslovom. Osim upita ljudi u parku ne može reći da je bilo neke druge štete.
7. Iz iskaza svjedoka ON, autora prijepornog članka proizlazi da je u to vrijeme radio za tuženika. Tuženik je inače konzervativni katolički portal koji se osim promicanja katoličke vjere bavi i LGBT zajednicama, za razliku od ostalih portala. Prije objave prijepornog članka javio im se jedan čitatelj koji je posjetio vrtić tužiteljice i koji je bio šokiran time da isti vode osobe koje su u istospolnoj zajednici koje su mu rekle da i njihovo dijete ide u taj vrtić i on je smatrao da netko o tome nešto treba napisati i upoznati širu javnost s tim. On je kontaktirao više katoličkih portala i nije dobio odgovor od njih, a svjedok je provjerio njegove navode na način da je posjetio Facebook stranicu tog obrta i sve podatke koje je naveo u svom članku zapravo je dobio na Internetu jer se radi o podacima koji su javno dostupni. Nije im bio cilj ni na koji način nanijeti tužiteljici štetu, nego informirati javnost o tom vrtiću budući drže da javnost ima pravo to znati. Oprema članka i njegov naslov su napravljeni u dogovoru s glavnim urednikom. Poznato mu je da se nakon objave članka Vijeće za elektroničke medije po prijavama dvoje pojedinaca bavilo prijepornim člankom i da je izreklo opomenu portalu i prijavu su poslali u državno odvjetništvo, te su donijeli odluku da se članak ima ukloniti sa Interneta, po čemu nije postupljeno budući da se vodi spor. Osobno nije bio u vrtiću tužiteljice, a vezano uz izloženost djece ideologiji odgovara da je uz tu rečenicu stavio upitnik jer isto nije mogao provjeriti. Nije mu bilo poznato koliko godina imaju djeca koja pohađaju taj vrtić, ali mu je poznato da djeca predškolske dobi pohađaju vrtić. Gospodin koji se njima obratio, a koji je posjetio vrtić tužiteljice, im je rekao da mu je u vrtiću rečeno da dijete tužiteljice i njezine partnerice ide u taj vrtić. Cilj njihova članka je bio prenijeti zabrinutu reakciju njihovih čitatelja i upozoriti javnost da postoje drugačiji vrtići u koje možda konzervativni katolici ne bi upisali svoje dijete. Provjeravajući informacije o tužiteljici naišao je komentar na objavljenu njihovu fotografiju koji je bio vulgaran u odnosu na tuženika. Prije objave članka mu nije bilo poznato da je ona u istospolnoj zajednici osim onoga što im je rekao čitatelj jer to nije mogao provjeriti. Tuženik, kao ni njegov glavni urednik, nikada nije zaprimio zahtjev za ispravak informacija. Više nije zaposlenik tuženika.
8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su ona i njezina partnerica povratnice iz Njemačke gdje je ona sedamnaest godina radila kao odgojiteljica u vrtiću. Nakon povratka u domovinu, njezina partnerica je platila edukaciju za dadilju kako bi mogla imati certifikat i raditi u vrtiću. Svoju ušteđevinu su uložile u opremanje i uređenje vrtića. Vrtić je kapacitiran za dvanaestoro djece, a kako je u Gradu Zagrebu najveća potreba za smještaj djece jasličke dobi i oni su se usmjerili na taj uzrast kako ne bi imali veliku razliku među djecom. Kada je objavljen prijeporni članak u tom trenutku su imali upisanih 10 djece. Inače su roditeljima prilikom dolaska u vrtić i raspitivanje o uvjetima vrtića iskreno govorili da se nalaze u istospolnoj zajednici i da njihovo dijete pohađa taj vrtić jer u tom trenutku nije bila dobila gradski vrtić, a sve kako bi bili transparentni i kako jednoga dana ne bi od strane roditelja bili izloženi nekim pitanjima ili da ne bi izgledalo kao da su skrivali tu činjenicu. Bila je šokirana nakon što je dobila taj članak jer s obzirom na samu nisku kronološku dob djece, kao i činjenicu da se jedna osoba bavi sa šestero djece ne zna kojoj bi to ideologiji djeca bila izložena. Njihov uobičajeni dan izgleda kao i u svim drugim vrtićima. Djeca nakon dolaska u vrtić doručkuju, a nakon toga imaju razne aktivnosti - crtanje, bojanje, pjevanje, ples, igra, odlazak van, a nakon toga ručak i spavanje, te se bude oko 14.30 i ovisno o dolascima roditelja odlaze iz vrtića. Inače imaju i svoju kuhinju i pripremaju i poslužuju obroke za djecu. Vezano uz štetu koju je pretrpjela navodi da je dva-tri puta bila izložena pitanjima roditelja u parku nakon što bi se raspitivali koji su vrtić i nakon što bi im rekla Korak po korak, jedan tata joj je rekao: „Pročitao sam članak o vama“, nakon čega se osjećala nelagodno i imala je potrebu objasniti da živi s partnericom i da zajedno vode vrtić i da nije istina da bi djeca bila izložena bilo kakvoj ideologiji. To vjerojatno ne bi inače govorila u parku nego tek kad bi roditelji došli u vrtić, ali je morala objasniti i poreći navode članka. Svojevremeno je u Facebook grupi „Zakaj volim [adresa]“ na upit jedne mame ima li preporuka za vrtić jedan otac čije dijete pohađa njihov vrtić napisao preporuku za njih i označio njihovu stranicu, na što je reagirala jedna gospođa koja je napisala: "Zar ne znate tko su vlasnici?" i stavila poveznicu na prijeporni članak, nakon čega su uslijedili i pozitivni i negativni komentari. Do veljače 2024. popunili su svih dvanaest mjesta u vrtiću i popunjenost je u redu, s tim da ove godine imaju desetero djece. Vezano uz njihovu Facebook stranicu, na istoj isključivo propagiraju djelovanje vrtića i ono što rade, savjete za roditelje i odgoj i ne propagiraju nikakvu ideologiju. Njihov vrtić pohađaju djeca jasličke dobi od navršene godine dana do tri godine i dolaze iz heteroseksualnih obitelji, iako ne rade nikakvu razliku između obitelji iz kojih djeca dolaze. Nitko je nije kontaktirao od strane tuženika prije objave prijepornog članka. Članak je i danas dostupan na Internetu, čak i kada se upiše njezino ime i prezime, kao i naziv obrta. Nije tražila ispravak informacija. Nitko im nije otkazao pohađanje vrtića nakon objave članka, ali ne može znati kako je članak utjecao na neke roditelje da se ne upišu u taj vrtić. Grupa „Zakaj volim [adresa]“ ima 44 tisuće članova i oni su dobili informacije o njihovom vrtiću. Ne može reći kako je objava prijepornog članka utjecala na članove te grupe budući je nitko nije kontaktirao iz te grupe, a da jest ona bi to objasnila. Njezin obrt dobiva subvenciju od Grada Zagreba kao i svaki drugi vrtić na mjesečnoj razini na način da jedan dio cijene plaća roditelj, a drugi dio subvencionira grad.
9. Iz iskaza UN, zamjenika predsjednika tuženika, proizlazi da, budući je tuženik konzervativni katolički portal za njih je neprihvatljivo postojanje istospolnih zajednica, te nakon saznanja da dvije osobe iz istospolne zajednice vode vrtić željeli su informirati javnost o tome. Nakon dojave osobe koja je došla na razgovor s djelatnicom vrtića tužiteljice saznali za tu činjenicu koja je neprihvatljiva nauku Katoličke crkve budući da se smatra sodomijom i kako su sa sigurnošću imali tu informaciju željeli su ju podijeliti sa svojim čitateljima. Nisu imali potrebu kontaktirati tužiteljicu budući da ih javno vrijeđa, a ona nije tražila ispravak informacije. Kako su bile javno dostupne informacije o obrtu tužiteljice provjerom na Internetu uočili su njezin komentar od prije nekoliko godina kada ih je ona javno vrijeđala, što nisu spominjali u članku. Bilo im je vrlo upitno da netko tko se tako izražava radi s djecom. Na poseban upit jesu li na bilo koji način provjerili da bi djeca bila izložena ideologiji u vrtiću odgovara da sama činjenica da se radi o sodomiji je dovoljna da bi djeca bila izložena istoj. Napominje da su u članku objavili javno dostupne podatke o obrtu tužiteljice i postavili su pitanje o eventualnoj izloženosti djece ideologiji.
10. Uzimajući u obzir među strankama neprijepornu činjenicu da tužiteljica u zakonskom roku nije zatražila objavu ispravka spornih informacija nije ispunjen procesno pravni uvjet za podnošenje tužbe radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo tužiteljice sukladno odredbi članka 22. stavka 2. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11, 81/13i 114/22), dalje ZM.
11. No međutim, budući tužiteljica tvrdi da je tuženik objavio za nju diskriminatorne informacije vezano uz njezinu spolnu orijentaciju, o tužbenom zahtjevu će se odlučivati temeljem Zakona o suzbijanju demokracije (Narodne novine br. 85/08 i 112/12), dalje u tekstu ZSD.
12. Među strankama nije prijeporno:
- da je tuženik objavio tekst na stranici www.vigilare.info 11. prosinca 2023. naslova: „Sablazan u Španskom: Obrt za čuvanje djece vode dvije lezbijke“,
- da tužiteljica nije tražila ispravak informacije,
- da je tužiteljica vlasnica obrta za čuvanje djece [obrt],
- da je tom obrtu zaposlena njezina životna i poslovna partnerica ĆN, kao dadilja,
- da je taj vrtić pohađalo i njihovo dijete dok nije ostvarilo pravo na pohađanje gradskog vrtića,
- da je tuženik konzervativni katolički portal koji se osim promicanja katoličke vjere bavi i LGBT zajednicama.
13. Prijeporno je:
- je li objavom spornih informacija u tekstu tuženik diskriminirao tužiteljicu osobno i kao vlasnicu obrta za čuvanje djece zbog njezine spolne orijentacije, te je li joj time nanio štetu.
14. Tužiteljica se u navodima tužbe glede pravne osnove tužbenog zahtjeva poziva na Zakon o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08 i 112/12), dalje u tekstu ZSD, Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav) i Europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., 13/2017., u daljnjem tekstu: EKLJP) i obrazlaže da je postupanjem tuženika diskriminirana po osnovi spolne orijentacije, te da je prijepornom objavom članka povrijeđeno njezino dostojanstvo radi čega joj je nastala neimovinska šteta.
15. Tuženik se odgovoru na tužbu poziva na slobodu izražavanja navodeći da je vrijednosni sud iznio iz perspektive organizacije koja djeluje u skladu s naukom i poslanjem Katoličke crkve, čija se vjerska doktrina protivi istospolnom činu, zajednicama i roditeljstvu, kao i cijeloj LGBT ideologiji, te da se takvo djelovanje sukladno čl. 9. st. 2. toč. 5. ZSD ne može smatrati diskriminacijom niti poticanjem na diskriminaciju.
16. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 3/97.) u odredbi čl. 4. određuje: „Poštujući pravo na vjersku slobodu, Republika Hrvatska priznaje Katoličkoj Crkvi i njezinim zajednicama bilo kojega obreda slobodu vršenja njezina apostolskoga poslanja, posebno u onome što se odnosi na bogoštovlje, upravu, učiteljstvo i djelatnost društava o kojima se govori u članku 14.“, u kojoj je 14. propisano: „1. Republika Hrvatska priznaje pravo vjernika da osnivaju društva s ciljevima koji su vlastiti Crkvi. Što se tiče građanskih učinaka njihova djelovanja, ta se društva ravnaju prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.
2. Republika Hrvatska jamči katolicima i njihovim društvima i ustanovama potpunu slobodu djelovanja i javnog nastupa bilo usmeno ili pismeno.“
17. Opseg zaštite od diskriminacije iz članka 1. ZSD-a (zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske) odnosi se na uživanje svakog prava koje je izrijekom priznato pojedincu u domaćem pravu, a doseg primjene ZSD-a proizlazi iz odredbe članka 8. prema kojoj se taj Zakon primjenjuje na postupanje među ostalim na pravne osobe s javnim ovlastima, na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba i na sva područja društvenog života, posebno ona izričito nabrojana pod deset točaka, među kojima je područje javnog informiranja i medija (članak 8. točka 7. ZSD-a).
18. ZSD-om je propisano:
- da se diskriminacijom u smislu tog Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. članka 1., kao i osobe povezane s njom rodbinski ili drugim vezama (članak 1. stavak 2.);
- da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. tog Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (članak 2. stavak 1.);
- da je uznemiravanje (oblik izravne diskriminacije) svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. koji ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje (članak 3. stavak 1.);
- da se na uznemiravanje na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZSD-a koje se odnose na diskriminaciju (članak 3. stavak 3.),
- da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena (članak 9. stavak 1.), osim u slučajevima predviđenim člankom 9. stavkom 2. točkama 1. -10., koje iznimke trebaju ostvariti legitiman cilj za koji su određene i moraju biti primjerene i nužne za ostvarivanje tog cilja (članak 9. stavak 3.).
19. ZSD regulira više oblika diskriminacije: izravnu diskriminaciju, neizravnu diskriminaciju, uznemiravanje, spolno uznemiravanje i segregaciju. Poticanje na diskriminaciju smatrat će se diskriminacijom. Za izravnu diskriminaciju može se reći da je ono postupanje kojim se osoba stavlja u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji i traži se uvjetovanost diskriminacijskom osnovom. Drugim riječima, to je postupanje nepovoljno po tužitelja time što to postupanje ograničava zakonom zaštićene interese i načelo jednakog postupanja prema osobama u usporedivom položaju, te je to ponašanje uvjetovano suspektnom osnovom. Uznemiravanje (diskriminacijsko) je ono postupanje koje je u svojoj osnovi neželjeno za tužitelja, uvjetovano suspektnom osnovom (dakle, pripadnošću tužitelja jednoj od društvenih skupina koje uživaju antidiskriminacijsku zaštitu) i po učincima predstavlja povredu osobnog dostojanstva tužitelja te stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje za tužitelja. To uznemiravanje je specifičan oblik jamstva zabrane izravne diskriminacije. Dakle, izravna diskriminacija je kada se s pojedincem postupa nepovoljno u usporedbi s onima s kojima se postupilo ili bi se postupilo s drugima u sličnoj situaciji zbog određenog obilježja dotičnog pojedinca koja spada u zaštićenu osnovu. Neizravna diskriminacija je u svojoj biti isto postupanje s osobama u različitim situacijama. Tu se ne razlikuje postupanje, već njegovi učinci koji se različito odražavaju na ljude s različitim značajkama. Elementi neizravne diskriminacije su neutralno pravilo, kriterij ili praksa sa značajno negativnim utjecajem na skupinu definiranu „pravno zaštićenom osnovom“ u odnosu na ostale u sličnoj situaciji.
20. U oba ova slučaja traži se tzv. „usporednik“. Za razliku od navedenoga kod (diskriminatornog) uznemiravanja (i poticanja) ono se smatra diskriminacijskim kada nastupi neželjeno ponašanje vezano uz pravno zaštićenu osnovu, koje ponašanje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, i ono uzrokuje zastrašujuće, neprijateljsko ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Dakle, ovdje nije nužan usporednik da bi postojalo uznemiravanje.
21. Pravo na zaštitu dostojanstva i ugleda osobe (reputacije) zaštićeno je člankom 8. Konvencije kao dio prava na poštivanje osobnog života, o tome Europski sud za ljudska prava,u daljnjem tekstu ESLJP, u presudama (Chauvy i drugi protiv Francuske, br. 64915/01, § 70., ESLJP 2004-VI, presuda od 29. lipnja 2004.; Pfeifer protiv Austrije, br. 12556/03, § 35., presuda od **.**.2007. JN i Movilla Polanco protiv Španjolske, br. 34147/06, § 40., presuda od 21. rujna 2010.; Annen protiv Njemačke, br. 3690/10, § 54., presuda od 26. studenoga 2015.; i Faludy-Kovács protiv Mađarske, br. 20487/13, § 26., presuda od 23. siječnja 2018.). Međutim, da bi članak 8. Konvencije i članak 35. Ustava bili primjenjivi, napad na ugled i dostojanstvo osobe mora doseći određeni stupanj ozbiljnosti, kako po svojoj težini, tako i po načinu tog napada (Delfi AS protiv Estonije [Vv], br. 64569/09, § 137., ESLJP 2015, presuda od 16. lipnja 2015.).
22. S druge strane, sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan je od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema „demokratskog društva“. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (Guja protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.). Drugim riječima, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo.
23. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe zahtjev za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (MN Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.).
24. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i „opći ton“ (general tone) izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (Ć protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).
25. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je „sukob“ potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih (Von Hannover protiv Njemačke /br. 2/ [Vv], br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv], br. 39954/08, §§ 85. - 88., presuda od **.**.2012. A i RN Associés protiv Francuske [Vv], br. 40454/07, §§ 90. - 93., presuda od 10. studenoga 13 2015.; i Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine [Vv], br. 17224/11, § 77., presuda od 27. lipnja 2017.).
26. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, br. 2782/12, § 70., presuda od 8. studenoga 2018.).
27. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava:
- doprinos raspravi u javnom interesu;
- u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava;
- prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi;
- metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost;
- sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije;
- ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).
28. Stoga je u ovom postupku potrebno utvrditi predstavlja li udovoljenje tužbenom zahtjevu tužiteljice zadiranje u tuženikovu slobodu izražavanja, kao i je li to zadiranje utemeljeno na zakonu, konkretno člancima 19. i 1100. ZOO, te da slijedi legitimni cilj zaštite dostojanstva, ugleda i časti tužiteljice. Također je potrebno utvrditi je li zadiranje u slobodu izražavanja bilo "nužno u demokratskom društvu" radi ostvarenja navedenog legitimnog cilja.
29. Mjera do koje ESLJP vrednuje pravo na slobodu izražavanja u odnosu na zaštitu časti i ugleda u kontekstu političke debate razvidna je iz sadržaja presude u predmetu u kojoj je iskazano da nitko ne može biti sputan u izražavanju mišljenja, a mišljenje je osobno viđenje utemeljeno na razumijevanju stvari i pojava.
30. No međutim, sloboda izražavanja prestaje djelovati kada povrjeđuje druga načela i temeljna priznata prava kao što su zaštita ljudskog dostojanstva i načelo nediskriminacije. Kao što je navedeno u članku 10. ova je sloboda podložna iznimkama, koje moraju biti strogo tumačena, a potreba za bilo kakvim ograničenjima mora biti uvjerljivo utvrđena. Test nužnosti u smislu članka 10. st. 2. implicira postojanje ‘snažne društvene potrebe’. Sud je ovlašten donijeti konačnu odluku o tome može li se ograničenje pomiriti sa slobodom izražavanja, kako je ona zaštićena člankom 10.
31. Zadaća Suda nije ocjenjivanje legitimnosti vjerskih tvrdnji ili dovođenje u pitanje valjanosti ili relativne osnovanosti tumačenja određenih aspekata uvjerenja ili praksi. Sud nije pozvan ulaziti u rasprave o prirodi i važnosti pojedinačnih uvjerenja jer ono što jedna osoba smatra svetim druga osoba može smatrati besmislenim ili odvratnim te se ni jednim pravnim ili logičkim argumentom ne može osporiti tvrdnja vjernika da je određeno uvjerenje ili praksa važan element njegove vjerske dužnosti. To ipak ne sprječava Sud da utvrdi činjenice kako bi mogao utvrditi jesu li vjerske tvrdnje podnositelja zahtjeva zaista ozbiljne i iskrene (Skugar i drugi protiv Rusije, br. 40010/04, odluka od 3. prosinca 2009.).
32. ESLJP u predmetu Bayatyan protiv Armenije (presuda od 7. srpnja 2011., zahtjev br. 23459/03) naznačio je okvir i značenje te slobode. - „118. Sud ponavlja da je sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, zajamčena člankom 9. Konvencije jedan od temelja 'demokratskog društva' u smislu Konvencije. Ta sloboda, u svojoj vjerskoj dimenziji, jedan je od najživotnijih elemenata koji stvaraju identitet vjernika i njihove koncepcije života, ali je također dragocjeno sredstvo ateista, agnostika, skeptika i onih koji prema vjeri nemaju nikakav odnos (the unconcerend). O njoj ovisi pluralizam, neodvojiv dio demokratskog društva, kojeg se ostvarenje skupo plaćalo tijekom stoljeća. Ta sloboda obuhvaća slobodu prihvatiti ili ne prihvatiti vjerska uvjerenja (freedom to hold or not to hold religious beliefs) i prakticirati ili ne prakticirati vjeru (practise or not to practise a religion) ....“.
33. S druge strane, vezano za slobodu izražavanja, ovaj sud je uzeo u obzir i slijedeća načela:
34. Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema „demokratskog društva“. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (predmeti Guja protiv 12 Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.).
35. Analizirajući provedene dokaze, kao i relevantnu sudsku praksu, po utvrđenju ovoga suda objavljena informacija je doprinijela raspravi u javnom interesu budući iznosi vrijednosni sud s pozicije Katoličke crkve, o čuvanju vrtićke djece, koja djelatnost je od posebnog društvenog interesa i pod posebnom brigom i nadzorom države, i izriče kritički sud vezano uz obavljanje te djelatnosti od strane osoba u istospolnoj zajednici, te problematizira moguću izloženost djece koja pohađaju taj vrtić LGBT ideologiji i to je sukus prijepornog članka, a ne osoba tužiteljice, njezin čast i ugled, kao i stručne kvalifikacije za obavljanje poslova odgajatelja djece predškolskog uzrasta.
36. Pri tome se ističe i činjenica da je tužiteljica obavljajući djelatnost čuvanja djece postala javna osoba budući se bavi javnom djelatnošću čuvanja vrtićke djece, te javnost ima pravo znati informacije glede osoba koje obavljaju tu djelatnost, a koje one i same ističu i ne problematiziraju. Nije sporno i da tužiteljica svoj obrt promovira putem interneta i Facebook stranice, na kojoj je prethodno stajao logo u duginim bojama kao zaštitni znak LGBT pokreta, što je legitimno i na što ona ima pravo, ali isto tako i udruge koje pripadaju oprečnom spektru, kao što je tuženik, imaju pravo iznijeti svoj vrijednosni sud o tome.
37. Iz sadržaja samog članka razvidno je kako on nije usmjeren na osobu tužiteljice i njezine stručne kvalifikacije, nego se isključivo bavi dobrobiti djece. Stoga je postojao opravdani interes javnosti za obradu sporne teme, kao i da se potakne javna rasprava o njoj. Među strankama nije sporno ni da je sama tužiteljica, prethodno, neprimjerenim jezikom (za osobu koja se bavi odgojem i čuvanjem djece) javno komentirala članak objavljen na portalu tuženika koji je citiran u odgovoru na tužbu. Tuženikov izvor informacije je od same tužiteljice ili njezine partnerice prilikom posjeta vrtiću dobio informaciju da one žive u istospolnoj zajednici i da taj vrtić pohađa i njihova kći, što je kod njega izazvalo zabrinutost radi čega se i obratio tuženiku, kao i nekim drugim glasilima, kako bi se ta tema obradila u medijima. Budući ta činjenica nije sporna, tuženik istu informaciju nije ni trebao provjeravati kod tužiteljice. Prema iskazu tužiteljice i svjedokinje IN, kapacitet njihova vrtića je dvanaestero djece. U vrijeme objave prijepornog članka, u prosincu 2023. vrtić je pohađalo desetero djece, a dva mjeseca kasnije, u veljači 2024. dvanaestoro djece, slijedom čega objavljena informacija ni na koji način nije utjecala na popunjenost vrtića, a i sama tužiteljica u svom iskazu navodi da su polaznici vrtića djeca iz heteroseksualnih obitelji i da nemaju ni jedno dijete iz istospolne zajednice, slijedom čega objavljena informacija nije utjecala ni na odluku o upisu djece heteroseksualnih partnera. Isto tako tužiteljica u svom iskazi navodi da je u Facebook grupi "Zakaj volim Špansko", nakon stavljanja poveznice na prijeporni članak bilo i pozitivnih i negativnih komentara, slijedom čega je jasno da se objavom tog članka potaknula javna rasprava. Stoga je, po utvrđenju ovoga suda, sadržaj objavljenih spornih informacija vrijednosni sudovi sa dostatnom činjeničnom osnovom koja te sudove podržava.
38. Kod odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, sud je imao u vidu i da vjerske skupine, pa tako i tuženik koji promiče nauk Katoličke crkve, moraju tolerirati javnu kritiku i raspravu u o svojim aktivnostima, učenjima i vjerovanjima, i to iako predstavljaju uvredu principa, dogmi, predstavnika religije ili slično, one ne predstavljaju ujedno i uvredu pojedinaca pa tako ni neželjeno ponašanje koje predstavlja povredu dostojanstva osobe i uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajući ili uvredljivo okruženje. Nije razumno da pojedinci koji odluče iskoristiti svoju slobodu iskazivanja vjeroispovijedi očekuju da će pritom biti zaštićeni od svih mogućih kritika. Upravo suprotno, članovi vjerske zajednice moraju tolerirati i prihvatiti činjenicu da druge osobe poriču njihova vjerska uvjerenja te tuđe širenje doktrina koje su nenaklonjene njihovoj vjeri. (O i Skup protiv Poljske). ESLJP u predmetima koji se odnose na zaštitu vjeroispovijedi, odvaguje pravo da se javnosti prenosi mišljenje o vjerskoj doktrini s jedne strane i pravo vjernika na poštovanje njihove slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi s druge strane (Aydin Tatlav protiv Turske, stavak 26.), uključujući obvezu izbjegavanja, u najvećoj mogućoj mjeri, izražavanja koje je u odnosu na predmet štovanja neopravdano uvredljivo za druge i bogohulno, te da izražavanje kojim se nastoji potaknuti ili opravdati mržnja na temelju netolerancije, uključujući netoleranciju vjeroispovijedi, nije zaštićeno člankom 10. Konvencije (E.S. protiv Austrije).
39. Polazeći od činjeničnih utvrđenja (sadržaja spornih članaka od 11. prosinca 2023. i 19. siječnja 2024.), kao i iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, i podvodeći ista pod sadržaj materijalnog prava, uključujući i navedena načela ESLJP, po utvrđenju ovoga suda, tuženik nije povrijedio dostojanstvo, čast i ugled tužiteljice, niti je objavom prijepornih članaka diskriminirao tužiteljicu kao pripadnicu istospolne zajednice.
40. Objavljenje informacije iz prijepornih članaka sadrže javno dostupne podatke o vrtiću u vlasništvu tužiteljice, a tužiteljica se javno deklarira kao osoba koja živi u istospolnoj zajednici, što predočuje i mogućim korisnicima usluge svog vrtića, kako to navodi u svom iskazu, upravo iz razloga transparentnosti i kako bi se kasnije izbjegli mogući nesporazumi. Tuženik, pak, kao konzervativna katolička organizacija koja promiče nauk Katoličke crkve u prijepornim člancima iznosi vrijednosne sudove iz perspektive organizacije koja djeluje u skladu s naukom i poslanjem Katoličke crkve, čija se vjerska doktrina protivi istospolnom činu, zajednicama i roditeljstvu, kao i cijeloj LGBT ideologiji, te iznošenje kritičkog stava koji je protivan stavu i vrijednostima tužiteljice ne predstavlja uznemiravanje odnosno diskriminaciju jer je ista tema i u drugim zemljama zapadne civilizacije predmetom javnih rasprava.
41. Stoga je u konkretnom slučaju prevagnulo pravo na slobodu izražavanja u odnosu na pravo na čast i ugled tužiteljice i zadiranje u slobodu izražavanja tuženika nije nužno jer bi u suprotnom dovelo do zabrane izražavanja mišljenja pojedinaca o pitanjima od javnog interesa povezanih s funkcioniranjem djelatnosti čuvanja djece, ili do zabrane bilo kakvog kritiziranja uobličenih u vrijednosne sudove koji imaju dostatnu činjeničnu osnovu.
42. Zbog tih razloga je sud odbio tužbeni zahtjev za naknadom štete, pri čemu se napominje da nisu dokazane ni utvrđene pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i zahtjev za uklanjanjem prijepornog članak na portalu tuženika od 11. prosinca 2023., kao neosnovan.
43. Pri tome se napominje da opomena Agencije za elektroničke medije (stranica 187- 188 spisa) nije od utjecaja na ishod ovoga spora budući je ista predmetom upravnog spora.
44. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (5.000,00 EUR) Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, (Narodne novine br. 138/23).
45. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 15.4.2025. i 21.10.2025. (Tbr 9. toč. 1. 3. OT 200 bodova), sastava podneska od 28.3.2025. (Tbr 8. toč. i 3. OT 100 bodova), odnosno ukupno 400 bodova ili 800,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.
46. Budući da je tuženik tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 12. prosinca 2025. do isplate.
47. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu, 12. prosinca 2025.
Sutkinja
Jadranka Liović Merkaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.
Dna:
- pun. tužiteljice, uz rj za sp na presudu
- pun. tuženika