REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-26/2025-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja Tomex d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Slavka Batušića 4, OIB: 00525719813, kojeg zastupa punomoćnica Ines Margetić, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Tomislavu Golomejiću, odvjetniku u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed i u pravnoj stvari 1. tužitelja CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Tomislavu Golomejiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Tomex d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Slavka Batušića 4, OIB: 00525719813, kojeg zastupa punomoćnica Ines Margetić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 30. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Lee Kalde, odvjetnice, 3. tuženika osobno i punomoćnika tuženika Tomislava Golomejića, odvjetnika, 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženiku HN i 3. tuženiku FN iseliti iz 1573/9303 dijela zk.č.br. 4517/8 k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada mješovite upotrebe [adresa] sa 193 čm, dvorište sa 130 čm (ukupno 323 čm), ukupne površine 323 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a s kojim je odgovarajućim suvlasničkim dijelom neodvojivo povezano pravo vlasništva

- peterosobnog stana na 03. i 04. katu oznake S7, a sastoji se od dva hodnika, dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, dvije kupaonice, izbe, četiri sobe i stubišta ukupne korisne površine 133,38 m2, kojem pripadaju dvije lođe i dvije terase kao sporedni dijelovi površina 5,84 m2, 5,84 m2, 4,66 m2 i 7,54 m2 te pripadajuće spremište u podrumu oznake SP1 površine 1,65 m2, označeno u planu posebnih dijelova zgrade zelenom bojom zajedno sa odgovarajućim dijelom zajedničkih dijelova zgrade i zemljišta na kojem je izgrađena zgrada povezano temeljem čl. 68., 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sveukupne površine nekretnine 158,91 m2 te predati opisani stan slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelju Tomex d.o.o. u likvidaciji, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Tomex d.o.o. u likvidaciji radi iseljenja i predaje u posjed stana pobliže opisanog u točki I. izreke ove presude u odnosu na 2. tuženika AN.

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev 1. tuženika HN,

2. tuženika AN i 3. tuženika FN kojim predlažu utvrditi da su stekli pravo vlasništva nekretnine i to: 1573/9303 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] zgrada mješovite upotrebe [adresa] sa 193 čm dvorište sa 130 čm (ukupno 323 čm) površine 323 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] s kojim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva stana oznake S7 na 3. i 4. katu koji se sastoji od dva hodnika, dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, izbe, dvije kupaonice, četiri sobe i stubišta, podne površine stana 133,38 m2, sa lođom 1, podne površine 5,84 m2, lođom 2, podne površine 5,84 m2, terasom 1, podne površine 4,66 m2 i terasom 2, podne površine 7,54 m2, ukupne podne površine 157,26 m2, kojem pripada spremište oznake SP1 u podrumu podne površine 1,65 m2, slijedom čega da su ovlašteni tražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje toga prava vlasništva s imena tužitelja.

IV. Nalaže se 1. tuženiku HN i 3. tuženiku FN naknaditi tužitelju Tomex d.o.o. u likvidaciji parnični trošak u iznosu od 566,36 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 12. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja Tomex d.o.o. u likvidaciji u odnosu na 2. tuženika AN i protutužbeni zahtjev 2. tuženika AN u odnosu na tužitelja Tomex d.o.o. i likvidaciji, svaka stranka snosi svoje troškove.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. i 3. tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.340,00 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 23. travnja 2020. koja je prvotno podnesena protiv PN i EN, tužitelj Tomex d.o.o. navodi da je zemljišnoknjižni vlasnik 9/20 dijela nekretnine i to zk.č.br. 4517/8 k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada mješovite upotrebe [adresa] sa 193 čm, dvorište sa 130 čm (ukupno 323 čm), upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Sukladno Planu posebnih dijelova zgrade (planu etažiranja) izrađenog po ovlaštenoj arhitektici NN mag.ing.arch iz trgovačkog društva Mint i arhitektura j.d.o.o., a koji plan je potvrđen po Gradskom uredu za prostorno uređenje i izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: 36-08/18-003/89 od 9. listopada 2018. suvlasnički udio od 9/20 dijela nekretnine tužitelja u naravi predstavlja četiri stana i garaže, a koji posebni dijelovi nekretnine su pobliže opisani u Planu posebnih dijelova, a između kojih je kao posebni dio označen i predmetni stan oznake S7 pobliže opisan u izreci presude. Dakle, tvrdi da je zemljišnoknjižni vlasnik idealnog dijela nekretnine na adresi [adresa], a koji dio predstavlja stan br. 7 na 3 i 4 katu, sve sukladno diobenom ugovoru ostalih suvlasnika nekretnine i to MN, kao pravnog prednika ON te Astra International-Reprodukcijski materijali d.o.o. Navodi kako je raspolagao sa svim svojim suvlasničkim dijelovima, a na način da je iste otuđio novim kupcima. Tako je dana 4. rujna 2019. s kupcem BN sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine za predmetni stan. Međutim stan nije bio u mogućnosti predati kupcu jer su u stanu prednik tuženika GN i 3. tuženik FN i to bez pravnog osnova. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi i na ročištu održanom 9. lipnja 2025. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženicima predati u posjed tužitelju opisani stan slobodan od osoba i stvari, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženici se u cijelosti se protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Navode da tužitelj nije aktivno legitimiran jer nije upisani zk vlasnik. Navode kako tužitelj nema isprave koje ispunjavaju pretpostavke za upis u zemljišne knjige, a nije niti predmnijevani vlasnik, jer to ne proizlazi iz isprava u spisu. GN i 3. tuženik navedeni stan koriste više od 20 godina i u posjedu su predmetnog stana. Navode kako ne koriste stan bez pravne osnove. Ističu da je prednik tuženika GN kao vlasnik zanatske radnje-obrtnik, izvodio radove na objektu [adresa] te je njegova firma imala poslovni odnos s Astra International-Reprodukcijski materijali d.o.o., posredno i s tužiteljem, jer se radilo o zajedničkoj izgradnji objekta. Astra International-Reprodukcijski materijali d.o.o. ostala je dužna predniku tuženika PN kao vlasniku zanatske radnje - izvođaču radova velike iznose za obavljene radove. Navode kako je direktor tužitelja TN, na sastanku u kafiću u Zagrebu na [adresa], a kojem sastanku je bila prisutna i treća osoba ĆN u svojstvu šefa gradilišta, rekao predniku tuženika PN da je predmetni stan njegov, da s predmetnim stanom može raditi što hoće i da će mu dati sve napisano. Ističu kako njihovom predniku PN 20 godina, od početka 1999. nitko nije osporavao pravo na posjed, nije ga tražio da iseli iz predmetnog stana, niti mu je na bilo koji način od bilo koga osporavano pravo vlasništva do rujna 2019. godine kada je dobio pismo odvjetnika Albina Hotića da stan pripada trećoj osobi BN. Navode kako prednik tuženika GN kada je stekao posjed nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, niti je u to imao razloga posumnjati u svih 20 godina posjedovanja, bio je uvjeren da mu stan pripada na temelju svih okolnosti, izjava i ponašanja direktora tužitelja i direktora Astra International-Reprodukcijski materijali d.o.o., te je isti koristio kao svoj. Ukazuju kako tužitelj nije vlasnik predmetne stvari, jer se vlasništvo stječe uknjižbom u zemljišne knjige, a tužitelj nije upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, već suvlasnik nekretnine. Navode kako je njihov prednik GN vlasništvo stana stekao dosjelošću jer je u samostalnom, poštenom posjedu predmetnog stana više od 20 godina (od početka 1999. do rujna 2019.). Uslijed svega navedenog predlažu odbiti tužbeni zahtjev te prihvatiti protutužbeni zahtjev kojim predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje da su vlasnici predmetnog stana.

3. Tužitelj osporava protutužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako je sukladno čl. 159. st. 2. ZV-a propisano da je za stjecanje vlasništva dosjelošću potrebno minimalno da posjed posjednika bude pošten, a što u predmetnom slučaju nije. Navodi kako se prednik tuženika GN u sporni stan uselio isključivo temeljem navodnog duga kojeg je imao prema trećoj osobi Astra Internacional d.o.o., koje društvo je brisano iz sudskog registra.

4. Rješenjem od 4. rujna 2023. sud je utvrdio prekid postupka jer je prednik tuženika GN umro. Rješenjem od 29. ožujka 2024. pozvani su tuženici kao nasljednici pok. PN preuzeti postupak te je postupak nastavljen. Protiv navedenog rješenja 2. i 3. tuženici podnijeli su žalbu te je ista rješenjem Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-424/2024-2 od 11. srpnja 2024. odbijena kao neosnovana, a rješenje od 29. ožujka 2024. je potvrđeno.

5. Sud je donio presudu posl. br. Ps-99/2020-45 dana 16. prosinca 2021. kojom je naloženo predniku tuženika RN i 3. tuženiku FN iseliti iz predmetnog stana te isti predati slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelju, kojom je odbijen protutužbeni zahtjev prednika tuženika PN radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnom stanu, a odlučeno je i o troškovima parničnog postupka.

6. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-628/2024-3 od 14. siječnja 2025. prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta je presuda ovog suda od 16. prosinca 2021. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U bitnom se navodi da Astra International-Reprodukcijski materijali d.o.o. nije mogla naručiti Plan posebnih dijelova nekretnine iz rujna 2018., s obzirom da je navedeno društvo brisano iz registra 17. siječnja 2008., da su upitna saznanja svjedoka ĆN o pregovorima prednika tuženika PN s direktorima tužitelja i Astre International, da izostaju razlozi o odlučnoj činjenici što je tužitelj prodao stan trećoj osobi 2019., kao i da tužitelj do podnošenja tužbe nije bio u posjedu spornog stana, a nisu dani ni razlozi o istaknutom prigovoru prava na dom uz uputu da u ponovljenom postupku sud otkloni navedene nedostatke i nakon potpunog i istinitog utvrđenja činjeničnog stanja donese novu odluku.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak (list 11-12), Ugovor o diobi stambeno-poslovnog objekta izgrađenog u [adresa]- razvrgavanje suvlasničke zajednice od 7. kolovoza 2000. (list 13-18), Plan posebnih dijelova nekretnine, [adresa] (list 19-28), potvrdu Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa:

361-08/18-003/89 od 9. listopada 2018. (list 29-31), iskaze tuženika dane pred policijom (list 32-36), zahtjev za predaju stana u posjed kupca BN (list 38-39), dopis PU Zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 9. listopada 2019. (list 46), izvadak iz sudskog registra za Astra International- Reprodukcijski materijali d.o.o. (list 95), dopis kupca BN od 11. rujna 2019. (list 96), medicinsku dokumentaciju za 2. tuženika (list 97-99), prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi, podneske i rješenje od 20. studenog 2008. iz predmeta ovog suda posl. br. Ovr-3/2007 (list 170-175) zapisnik sa završnog ročišta vjerovnika iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu u stečajnom postupku nad dužnikom Hrvatska gospodarska banka d.d. (list 176-179), Sporazum o namirenju duga upućen stečajnoj upraviteljici Branki Malbašić (list 180-181), brisovno očitovanje (list 182), uplatnice Monel d.o.o., Zagrebački holding d.o.o., Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., ovršni prijedlozi i rješenja o ovrsi (list 184-210), izvršen je uvid u predmet ovog suda posl. br. Ovr-1726/2018 i spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. Ko-1091/98 (list 221-229), izvršen je uvid u dokumentaciju iz stečajnog predmeta Trgovačkog suda u zagrebu posl. br. St-780/02 (list 238-252), izveden je dokaz saslušanjem LN (list 265-267), ĆN (list 280), 1. tuženika HN (list 281), zakonskog zastupnika tužitelja TN (list 282-283), prednika tuženika PN (list 284-285), 2. tuženika AN (list 295-297) i 3. tuženika FN (list 484-485).

8. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. i 3. tuženika osnovanim, a u odnosu na 2. tuženika neosnovanim, dok je protutužbeni zahtjev sud našao neosnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje tuženika i predaju u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci presude te zahtjev tuženika radi utvrđenja prava vlasništva te iste nekretnine.

10. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da su ON Andrea, Tomex d.o.o. i Astra-International, reprodukcijski materijali i oprema d.o.o. upisani kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] zgrada mješovite upotrebe [adresa] sa 193 čm dvorište sa 130 čm (ukupno 323 čm) i k. č. br. [katastarska čestica] dvorište [adresa] površine 107 čm i to ON u 2/20 dijela, Tomex d.o.o. u 9/20 dijela i Astra-International d.o.o. u 9/20 dijela, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također je utvrđeno kako je na suvlasničkom dijelu Tomex d.o.o. uknjiženo založno pravo u korist Monel d.o.o. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 19.031,11 kn.

11. Iz Ugovora o diobi stambeno-poslovnog objekta izgrađenog u [adresa] - razvrgavanje suvlasničke zajednice od 7. kolovoza 2000. (dalje: Ugovor o diobi) proizlazi da su isti zaključili Astra-International d.o.o., Tomex d.o.o. i MN. Istim se utvrđuje kako su ugovorne strane dana 7. travnja 1997. i 28. studenoga 1997. zaključile Ugovor o zajedničkom financiranju izgradnje stambeno- poslovnog objekta u [adresa]. Ugovorne strane, nadalje utvrđuju da su suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojoj nekretnini je sagrađen stambeno-poslovni objekt koji se sastoji od podruma, prizemlja i četiri kata s dvorištem, garažama i uređenim parkirnim mjestima. Nadalje, utvrđuju da je Astra-International d.o.o. upisana kao suvlasnik u 9/20 dijela, Tomex d.o.o. u 9/20 dijela i MN u 2/20 dijela. Nadalje se istim ugovorom razvrgava suvlasnička zajednica diobom posebnih i zajedničkih dijelova zgrade te su popisani posebni dijelovi koji će nakon diobe pripasti svakom od suvlasnika. Tako proizlazi da je društvu Tomex d.o.o. pripao stan oznake S7 na 3. i 4. katu, površine 153,38 m2 s pripadajućim spremištem. Potpisi ugovaratelja na navedenom ugovoru javnobilježnički su ovjereni.

12. Uvidom u Plan posebnih dijelova nekretnine iz srpnja 2018. koji je izrađen od strane društva MINT i arhitektura j.d.o.o. utvrđeno je kako je stan oznake S7 na 3. i 4. katu u vlasništvu društva Tomex d.o.o., a isti je površine 158,91 m2. Uvidom u potvrdu Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: 361-08/18-003/89 od 9. listopada 2018. utvrđeno je da su istim potvrđeni posebni dijelovi nekretnine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], između ostalih i stan oznake S7 na 3. i 4. katu, a koji je opisan kao i u izreci ove presude.

13. Iako su suvlasnici predmetne zgrade na adresi [adresa] potpisali Ugovor o diobi još 7. kolovoza 2000. te iako je donesena potvrda Gradskog ureda kojom se potvrđuju posebni dijelovi nekretnine, navedeno nije provedeno u zemljišnoj knjizi te su u zemljišnoj knjizi suvlasnici i nadalje upisani kao suvlasnici u idealnim dijelovima nekretnine, a ne kao vlasnici pojedinih posebnih dijelova.

14. Kako se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe uknjižbom tog prava u zemljišnim knjigama to, a s obzirom na stanje zemljišne knjige u trenutku podnošenja tužbe, ne proizlazi da je tužitelj upisani zemljišnoknjižni vlasnik posebnog dijela nekretnine - stana oznake S7, a kako je isti opisan u izreci presude.

15. Međutim, ovaj sud smatra da je tužitelj predmnijevani vlasnik toga stana. Naime, sud je o navedenom zaključio na temelju dokumentacije koju je dostavio tužitelj i to Ugovora o diobi od 7. kolovoza 2000. Kako su Ugovor o diobi zaključili upisani suvlasnici zgrade čiji su potpisi i javnobilježnički ovjereni, to je tužitelj dokazao pravni temelj i istinit način svog stjecanja predmetnog stana. Naime, tužitelj je upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine, a u dogovoru s ostalim suvlasnicima njegov suvlasnički dio povezan je s pojedinim posebnim dijelovima nekretnine pa tako i s predmetnim stanom zbog čega ga se ima smatrati vlasnikom tog stana (predmnijevanim vlasnikom) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju, a sve sukladno čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV).

16. Pri tom sud ne smatra odlučnim što je Plan posebnih dijelova nekretnine izrađen 2018., kad je Astra International-Reprodukcijski materijali d.o.o. već bila brisana iz sudskog registra jer je dogovor između suvlasnika o diobi suvlasničke zajednice postignut još 2000. zaključenjem Ugovora o diobi. Uostalom iz izvješća stečajnog upravitelja Astre-International-Reprodukcijski materijali d.o.o. u stečaju od 30. kolovoza 2006., 7. svibnja 2007. i 18. svibnja 2007., kaznene prijave stečajnog upravitelja podnesene protiv prednika tuženika PN i tužbe radi iseljenja i predaje u posjed podnesene protiv prednika tuženika PN, proizlazi da je navedeno društvo smatralo da je Ugovor o diobi od 7. kolovoza 2000. sklopljen između suvlasnika zgrade, pravno relevantan i obvezujući te su smatrali da im pripadaju upravo oni posebni dijelovi zgrade kako su to suvlasnici između sebe podijelili. Zbog toga su protiv prednika tuženika PN podnijeli kaznenu prijavu zbog neovlaštenog prodiranja u tuđi poslovni prostor (garažu), a razvidno je i da su protiv njega vodili i parnični postupka radi predaje garaže u posjed, držeći da je sukladno Ugovoru o diobi upravo Astra International-Reprodukcijski materijalni d.o.o. vlasnik pojedinih posebnih dijelova navedenih u Ugovoru o diobi, sukladno dogovoru s ostalim suvlasnicima.

17. Stoga je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe, jer je dokazao pravni temelj i istinit način stjecanja prava vlasništva nad stanom, a kako je to već obrazloženo, zbog čega se prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja nalazi u cijelosti neosnovanim.

18. Na okolnosti iz tužbe i protutužbe sud je tijekom postupka izveo dokaze saslušanjem svjedoka i stranaka. U svom iskazu svjedokinja LN navodi da je u zgradu u [adresa] došla 2000. ili 2001., a prednik tuženika GN i 3. tuženik su tamo već živjeli. Kupila je stan od Tomexa i Astre.

19. Svjedok ĆN navodi da je kuću u [adresa] financiralo društvo Astra koje je bilo i investitor. Kuća se počela graditi 1997., nije bila dovršena kad je otišao s gradilišta, odnosno bio je dovršen građevinski dio. Izvođač je bilo društvo Pionir i njihovi podizvođači. Kad je napravljen građevinski dio nastali su neki problemi, odjednom je nastao problem s plaćanjem situacija, financijski se nije pratila izgradnja. Sjeća se g. TN, ali se ne sjeća točno je li imao nekog učešća, jesu li od njega kupili dio zemljišta, ne zna kakav je točno bio odnos, ali ga je viđao često na gradilištu. Misli da je u zgradi izgrađeno 6 stanova. Astra je s Pionirom dogovorila građevinski dio, a koliko je shvatio s Lajšićevom firmom je ugovorila instalacije. Dug se sve više povećavao i izgledalo je kao nemoguća misija da će se kuća dovršiti. U jednom trenutku g. C je rekao da će dati g. GN da radi i ostale završne radove, a u protuvrijednosti jednog stana u zgradi. Gospodin C i g. TN su zajedno financirali izgradnju preko Astre. S g. TN nije razgovarao o tome da bi jedan stan u zgradi pripao g. GN. Navodi da se sjeća sastanaka na [adresa] s g. C, g. GN i g. TN te se na tim sastancima razgovaralo o plaćanju g. GN.

20. U svom iskazu tada svjedok HN, a sada 1. tuženik navodi da je prednik tuženika GN radio na zgradi u [adresa] i to instalaterske radove 1997. ili 1998. Astra i još jedna druga firma koje su bili izvođači ostale su mu dužne milijunski iznos i ponudili su mu taj stan u svrhu pokrivanja tog duga, a od 1999. ili od 2000. živi u tom stanu. U stanu je 3. tuženik, živi u stanu od kada su se uselili.

21. U svom iskazu zakonski zastupnik tužitelja TN navodi da je prednik tuženika GN neosnovano ušao u taj stan. Zgradu je gradila tvrtka Tomex d.o.o., kojoj je tada bio direktor, a sada je likvidator. Građevinske radove je ugovarao tužitelj s A. Astra nije ugovarala te radove, oni su se tek kasnije uključili i to godinu, dvije nakon početka gradnje, kad su radovi već bili pri završetku. Pozvao je Astru da se uključi i prijedlog je bio da svatko dobije kvotu stanova za prodaju, financije će rješavati u hodu, a na kraju će se napraviti detaljni obračun. Nije bio niti na jednom sastanku gdje bi GN bio ponuđen stan kao kompenzacija. Astra se uključila nakon što je tužitelj zapao u financijske probleme. Prvi radovi koje je radio g. GN su bili radovi na krovu i za te radove je g. GN platila tvrtka Tomex d.o.o. i to avansno, prije nego što je banka blokirala račun. U tom trenutku gotovost zgrade je bila na 95% što je utvrđeno vještačenjem. Jedan dio instalacija koje je radio g. GN su plaćene istim tim iznosom koji je plaćen avansom. Trebalo je napraviti još neke završne radove i pribaviti ateste za uporabnu dozvolu. S gospodinom C iz Astre dogovorio je da on financira izgradnju i dalje komunicira s izvođačima. Postoji ugovor o diobi između g. MN, Astre i Tomexa iz 2000. i po tom ugovoru predmetni je stan pripao Tomexu. Zbog blokade računa bio je bez financijskih sredstava i jako je teško živio te nije bio u mogućnosti angažirati odvjetnika odnosno stručnu pomoć, a kako bi iselio g. GN iz tog stana. Također, bojao se, jer ga je g. GN već jednom fizički napao, nije htio ulaziti u sukobe. Navodi da mu C nije rekao da bi on obećao stan GN, a pogotovo nije mogao obećati stan iz Tomexove kvote. Na početku je ugovorio radove s GN, a kasnije je dogovorio s F da Astra preuzme daljnje dogovore sa svim izvođačima pa tako i GN. Ne zna kakvi su bili dogovori između Astre i GN.

22. U svom iskazu prednik tuženika GN navodi da je poslove na izgradnji zgrade u [adresa] dogovarao s Tomexom. Međutim, oni nisu ispunili ni osnovne uvjete za rad. Nije dobio nikakve novce od Tomexa. Prve novce je dobio od Astre odnosno od sestrinske firme, dobio je iznos od 200.000,00 kn, a novac je dan za krov i bojlere koje je trebalo kupiti i to 10 bojlera za 10 stanova. Taj iznos je dan avansno. Imao je isključivo ugovor s Astrom. Zgrada nikad nije dobila uporabnu dozvolu. Vrijednost njegovih radova je bila oko 1.000,000,00 DEM. Astra je otišla u stečaj, a njemu nije plaćeno, nije se mogao naplatiti. Imao je ključeve od svih stanova pa tako i od ovog stana. Počeo je živjeti u stanu 1999., jer mu je g. C rekao da tu slobodno živi budući da je dan i noć bio na gradilištu. Također mu je g. C rekao da će vidjeti što će s plaćanjem i da će mu se taj stan morati dodijeliti radi naplate duga. C mu je sporadično nešto plaćao, ali glavnina duga se povećavala i trebalo je otplatiti taj iznos i da će to prebiti s ovim stanom. Sin od početka živi s njim. Od 2007. u stanu nema struje, pa tako ni grijanja. Njegove firme nikada nisu tužile Tomex d.o.o., a iz razloga što nije imao poslovni odnos s Tomexom. Navodi da je održan sastanak na [adresa] na kojem je bio prisutan zajedno s H, TN i C i na njemu mu je TN decidirano rekao da se snađe kako zna za taj stan, da on nema ništa protiv da je u tom stanu i da je s time suglasan. Hrvatska gospodarska banka je imala potraživanje prema Tomexu od dva milijuna DEM i oni su rekli da moraju platiti određeni iznos kako bi mogli maknuti zabilježbu. Osobno je platio nešto manje od 50.000,00 kn.

23. U svom iskazu tada svjedok AN, a sada 2. tuženik navodi da je njegov otac krajem 90-tih uselio u sporni stan u [adresa]. Nekih 2 mjeseca nakon što je počeo raditi, kad su stanovi bili donekle dovršeni, kad su postavljena vrata na stanove, otac se uselio u taj stan. Uselio se jer je taj stan predstavljao kompenzaciju za posao koji je radio na toj zgradi. Rekao mu je da su mu bili dužni 1.000,000,00 DEM. Rekao je da je pristao na taj stan umjesto plaćanja, iako su mu bili dužni više od vrijednosti toga. Nije siguran tko je njegovog oca angažirao, spominjala se firma Astra kao glavni investitor te njihovi kooperanti. Spominjala se firma Tomex kao i gospodin prezimena TN. Ne zna točno tko je njegovom ocu rekao da mu daje stan na ime kompenzacije, ali otac mu je spominjao TN i jednu svađu na cesti, s tim čovjekom nije bio u dobrim odnosima. Najprije je u stan uselio otac, a kasnije je k njemu doselio 2. tuženik. Nitko nikad nije njegovom ocu rekao da bi trebao iseliti ili tako nešto slično, i nitko mu nikad nije rekao da bi netko drugi imao neka prava na tom stanu. Otac je uvijek govorio da je to njihov stan. Nije bio prisutan razgovorima o postojanju duga prema ocu i davanju stana u kompenzaciju, već mu je o tome pričao otac.

24. U svom iskazu 3. tuženik FN navodi kako na adresi u [adresa] živi skoro 3 godine. Prije je živio u [adresa]. Imali su upad u taj stan nakon čega se bojao biti sam u stanu i zbog toga je odselio. Iz stana u [adresa] odselio je prije smrti njegovog oca PN. Odselio je kod brata CN. U stanu u [adresa] trenutno nitko ne živi, a on povremeno dolazi uzeti poštu. Prije svoje smrti njegov otac je neko vrijeme živio u stanu do predmetnog stana u [adresa], a nakon toga je živio u jednom drugom stanu u zgradi u istoj ulici, malo dalje. Za to vrijeme otac je stalno dolazio u predmetni stan, vodio je brigu o stanu i o njemu. Plaćao je neke režijske troškove, neke nije. Neko vrijeme je plaćao vodu, neko vrijeme struju, grijanje. Par godina prije nego što se dogodio upad u stanu nije bilo struje. Nije imao centralno grijanje, imao je grijalicu na struju koja je bila uključena u produžni kabel koji je bio u struju uključen u susjednom stanu u kojem je živio njegov otac i njegova partnerica. U ovom stanu neko vrijeme je živio sam, a jedno vrijeme je s njima živjela VN, nevjenčana supruga njegovog oca. Ona je iselila par mjeseci prije upada. Njegov otac nije tada živio u stanu, on je bio s drugom partnericom. Dolazi u stan u [adresa] povremeno pogledati je li sve u redu. Samo on ima ključ od tog stana, njegova braća nisu imala ključ niti ga imaju sad. Zna da njegovom ocu nisu platili za posao koji je radio u toj zgradi dok se ista gradila. Zbog toga su uselili u predmetni stan kao kompenzaciju za neplaćeni račun za izvedene radove. Njegovom ocu je rečeno da useli u stan. To mu je rekla pok. ĐN koja je bila žena jednog od investitora. Otac je uselio 1999., a on sam uselio s njim. U mirovini je koja iznosi manje od 300,00 EUR mjesečno. Nema drugih primanja, a čeka da se odluči o njegovom pravu na inkluzivni dodatak. Financijski mu pomaže brat s kojim živi. Nema pokretnina ni nekretnina u svom vlasništvu. U periodu između 1999. pa do upada u stan nitko od njih nije tražio da isele iz stana ili da plaćaju nešto za taj stan ili bilo što u vezi tog stana.

25. Sud je povjerovao iskazu ĆN jer je isti svjedok nepristran i nezainteresiran za ishod spora. U svom iskazu svjedok je potvrdio navode prednika tuženika PN da mu je direktor Astre International d.o.o., gospodin C, rekao da uzme stan kao kompenzaciju za radove koje je napravio na predmetnoj zgradi, no svjedok je iskazao da o tome da jedan stan pripadne predniku tuženika PN, nije razgovarao s g. TN. Svjedok je potvrdio da je bilo sastanaka u kafiću na [adresa] kojima su bili prisutni gospodin C, direktor Astre- International d.o.o., direktor tužitelja i prednik tuženika GN na kojima se razgovaralo o plaćanju g. GN. Svjedok je iskazao da s direktorom tužitelja nije razgovarao o tome da bi jedan stan u zgradi pripao g. GN. Kako je iskaz navedenog svjedoka sud u cijelosti prihvatio, sud je stoga povjerovao i iskazu zakonskog zastupnika tužitelja, jer je njegov iskaz u skladu s iskazom svjedoka, a nije povjerovao iskazu prednika tuženika PN u dijelu u kojem navodi da mu je direktor tužitelja TN rekao da on nema ništa protiv da uzme stan. Iako je svjedok ĆN s gradilišta otišao 1998. ili 1999. kad je građevinski dio bio dovršen te je izgledno da je prednik tuženika GN instalaterske poslove za koje je bio angažiran izvodio i nakon njegovog odlaska s gradilišta, sud smatra da navedeno ne utječe na ocjenu istinitosti i relevantnosti njegovog iskaza. Naime, svjedok je iskazivao o onom što mu je poznato i iz vremena u kojem je on bio na gradilištu. O tome što se događalo nakon njegovog odlaska, je li prednik tuženika GN izveo sve radove za koje je bio angažiran, tko ga je angažirao, tko mu je bio dužan platiti, koji iznos, je li mu taj iznos plaćen, je li mu netko obećao kompenzaciju za taj dug u vidu stana u zgradi i kojeg stana te je li to realizirano i na koji način, stranke su trebale iznijeti relevantne činjenice, predložiti odgovarajuće dokaze i istim dokazima te činjenice i dokazati.

26. Uostalom i stranke i svjedok ĆN su iskazali da je prednik tuženika GN, odnosno njegova firma ili obrt, bila u poslovnom odnosu s Astrom Inetrnational-Reprodukcijski materijali d.o.o. i da je Astra bila njegov dužnik, a ne Tomex d.o.o. Međutim, predmetni stan, a kako to proizlazi iz Ugovora o diobi u podjeli nije pripao Astri International-Reprodukcijski materijali d.o.o. već tužitelju pa tako čak i da je točna tvrdnja da je gospodin P (direktor Astre) izjavio da daje stan predniku tuženika PN pod kompenzaciju, time prednik tuženika GN nije mogao steći nikakva prava u odnosu na stan, jer nikakva prava na stanu nije imala ni Astra-International-Reprodukcijski materijali d.o.o. koja je preko svog direktora takvo obećanje dala.

27. Prednik tuženika i 3. tuženik tijekom postupka nisu osporavali da su u posjedu predmetnog stana. Nakon smrti prednika tuženika PN koji je bio u posjedu tog stana, njegov posjed prešao je na njegove nasljednike sukladno odredbi čl. 17. st. 1. ZV-a pa stoga nije odlučan iskaz 3. tuženika u dijelu u kojem navodi da samo on ima ključeve od stana.

28. Sud je prihvatio navode prednika tuženika PN da u predmetnom stanu živi 20 godina, jer navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka, ali i iz iskaza stranaka koje su u tom dijelu iskazivale slično. Međutim, sud smatra kako prednik tuženika GN nije pošteni posjednik predmetnog stana. Iako je tvrdio da mu je stan dan kao kompenzacija za izvedene radove na nekretnini, nije dostavljena niti jedna isprava iz koje bi proizlazila osnovanost tih tvrdnji. Kako se radi o nekretnini, forma pravnog posla na temelju kojeg se stječe nekretnina mora biti pisana. Da je predniku tuženika PN predmetni stan doista i dan u svrhu podmirenja duga, bilo bi očekivano, životno i logično da pribavi neku ispravu koja će mu omogućiti upis tog njegovog prava u zemljišne knjige. Također, bilo bi očekivano i logično da je prednik tuženika GN u ovih 20 godina koliko je u posjedu predmetnog stana, a kako to sam navodi, poduzeo neke radnje u svrhu upisa svog prava, odnosno rješavanja svog prava vlasništva za koje tvrdi da mu pripada. Kako tuženici nemaju nikakvu takvu ispravu, niti su tijekom postupka dokazali da im je upravo tužitelj kao predmnijevani vlasnik stana dao stan pod kompenzaciju, to sud i iz navedenog zaključuje da posjed tuženika (uključujući posjed njihovog prednika PN) ne može biti pošten jer je u trenutku useljenja u stan njihov prednik GN znao da mu isti ne pripada i da je tuđe vlasništvo.

29. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

30. Sud nije uvažio iskaze tuženika u dijelu u kojem su iskazivali da je njihov otac navedeni stan dobio kao kompenzaciju za neplaćene, a izvršene radove, jer se radi o sinovima PN, a sada i strankama u postupku pa sud zaključuje da su isti pristrani jer su zainteresirani za ishod postupka. Stoga sud u dijelu u kojem su iskazivali o tome da je stan dan pod dug, nalazi da njihovi iskazi nisu vjerodostojni, uostalom i jer nitko od njih nije bio osobno prisutan tim dogovorima oko stana, već su o istom saznali od njihovog oca PN.

31. U pogledu navoda prednika tuženika PN da je u stečajnom postupku nad Hrvatskom gospodarskom bankom d.d. platio iznos od 40.810,00 kn zajedno s ostalim suvlasnicima zgrade u [adresa], a u svrhu obustave ovršnog postupka i brisanja zabilježbe ovrhe, valja reći da isti nisu odlučni za odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, prednik tuženika GN se tijekom dvadesetogodišnjeg posjedovanja predmetnog stana ponašao kao da je njegov vlasnik (iako to nije bio). S obzirom na to, prihvatljivo je i logično da je platio navedeni iznos, sudjelujući u tome zajedno s ostalim suvlasnicima. Da nije sudjelovao, prijetila je opasnost da bi ovršni postupak bio proveden i da bi došlo do prodaje stanova pa tako i predmetnog, a što je i njemu bilo u interesu spriječiti i nastaviti živjeti u tom stanu. Stoga sud nije izvodio dokaze koje je predložio na okolnost dokazivanja da je ta uplata doista i izvršena (saslušanje stečajne upraviteljice, pribava podataka o tome je li navedeni iznos plaćen). Sud smatra da tuženici i njihov prednik GN nisu pošteni posjednici nekretnine, a da je i izvršio navedenu uplatu, njegov posjed ne bi zbog toga postao pošten.

32. Isto tako, okolnost da je prednik tuženika GN plaćao režijske troškove pa i pričuvu za predmetnu nekretninu, kako to tvrdi, ne čini ga poštenim posjednikom. Kako je već navedeno, prednik tuženika GN ponašao se kao vlasnik stana te je u tom stanu godinama i živio, što i priznaje, a što su potvrdili i iskazi svjedoka i stranaka. Kako je u tom stanu živio i ponašao se kao vlasnik ne znači da je i bio vlasnik, kao što ne znači niti da je njegov posjed bio pošten, samo zato što je podmirivao troškove stanovanja.

33. Uostalom iz zk izvatka proizlazi da je na suvlasničkom dijelu tužitelja- protutuženika upisano založno pravo u korist društva Monel d.o.o., a na ime dugovanja u periodu od rujna 2009. do srpnja 2015. s osnova neplaćene pričuve. Dakle, proizlazi da se za neplaćanje istih teretilo tužitelja kao suvlasnika nekretnine.

34. Sud nije posebno cijenio dokumentaciju iz podneska tužitelja od 24. veljače 2021. jer se radi o dokumentaciji koja se odnosi na drugi prostor u istoj zgradi pa stoga nije u vezi sa predmetnim stanom i predmetom spora u ovom postupku.

35. Sud nije posebno cijenio iskaz prednika tuženika PN koji je dan prilikom ispitivanja od strane policijskih službenika, nakon događaja od 24. rujna 2019. u vezi s iseljenjem tuženika i ponovnim vraćanjem u posjed stana, jer je GN svoj iskaz dao neposredno pred ovim sudom. Sud nije posebno cijenio ni navedene zapisnike s ispitivanja 3. tuženika jer nisu odlučni za donošenje odluke. Naime, 3. tuženik nije podnio protutužbu, a u vezi s tužbenim zahtjevom 3. tuženik ne osporava da je u posjedu predmetnog stana pa njegov iskaz nije niti bio potreban u ovom postupku. Uostalom, nije sporno da 3. tuženik ima zdravstvenih poteškoća zbog kojih je davanje njegovog iskaza otežano.

36. Također, sud nije posebno cijenio okolnosti događaja iz rujna 2019. koji su rezultirali i pokretanjem kaznenog postupka, a u vezi s iseljenjem tuženika provedenim od strane tužitelja jer iste okolnosti nisu odlučne.

37. Za odluku nije odlučno niti to kakvi su uvjeti u navedenom stanu, ima li struje i plina i je li stan održavan i podoban za život pa iskaze stranaka i svjedoka o tim okolnostima sud nije uzeo u obzir. S tim u vezi valja ukazati samo na to da je prednik tuženika iskazao da je struja u stanu isključena još 2007. Navedena okolnost upravo ukazuje na proturječnost tvrdnji prednika tuženika da je smatrao da je stan njegovo vlasništvo, s obzirom da je pokazao potpunu nebrigu za nekretninu dopuštajući takve uvjete toliko dugi niz godina.

38. Također, iako je u tužbi tužitelj naveo da je stan prodao kupcu ZN, a da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 4. rujna 2019., tužitelj je dostavio raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. prosinca 2021., iz kojeg proizlazi da je navedeni ugovor o kupoprodaji nekretnine raskinut. Uostalom, sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu kroz zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i katastra te je utvrdio da je na dan 11. prosinca 2025. u zemljišnim knjigama i nadalje kao suvlasnik bio upisan tužitelj, a nije razvidno da bi postojao bilo kakav upis ili prijedlog upisa ZN kao suvlasnika nekretnine. Stoga okolnost da je bio sklopljen Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, a koji nije rezultirao stjecanjem prava vlasništva na predmetnom stanu (vlasništvo se stječe uknjižbom) nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

39. Sud nije posebno cijenio dostavljenu izjavu Martine Smole, stečajne upraviteljice stečajne mase iza Astra International-Reprodukcijski materijali d.o.o. u stečaju, koju je u spis predao tužitelj na ročištu održanom 9. lipnja 2025., budući da njezin sadržaj - da je upoznata sa sadržajem Plana posebnih dijelova nekretnine zgrade [adresa] te da je sukladno Ugovoru o diobi od 7. kolovoza 2000. predmetni stan pripao tužitelj, nije od odlučnog značaja za odluku. Navedeno iz razloga što je i sud, a uvidom u Ugovor o diobi od 7. kolovoza 2000. utvrdio da isti predstavlja dogovor suvlasnika oko podjele stanova u zgradi te je predmetni stan u toj podjeli pripao tužitelju. Iz tog razloga sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se stečajna upraviteljica Martina Smole, sasluša kao svjedok jer navedeni dokaz nije predložen radi utvrđivanja činjenica odlučnih za odluku. Iz istog razloga sud nije posebno cijenio izvješća stečajne upraviteljice Martine Smole koje je tuženik dostavio uz podnesak od 10. listopada 2025. jer nisu bitni za odluku.

40. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 10. listopada 2025. u vezi s nasljedničkim posjedom, treba reći da sukladno odredbi čl. 17. st. 1. ZV-a posjed prelazi na nasljednike, no to ujedno samo po sebi ne znači da i vlasništvo te iste nekretnine prelazi na nasljednike, sve polazeći od definicije posjeda iz čl. 10. ZV-a prema kojoj je posjed faktična vlast.

41. Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju su tuženici dostavili uz podnesak od 10. listopada 2025. i to prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je podnio prednik tuženika GN protiv Astre International-Reprodukcijski materijali d.o.o. radi naplate tražbina u ukupnom iznosu od 1.581.816,51 kn od 9. studenog 2002., rješenje o ovrsi od 25. studenog 2002. i Ugovor o zajedničkom financiranju izgradnje stambeno-poslovnog objekta u [adresa] od 7. travnja 1999. jer je navedena dokumentacija nastala puno prije zaključenja prethodnog postupka i stoga sud ne vidi razloga zašto tuženicu istu nisu bili u mogućnosti dostavili do zaključenja prethodnog postupka. Naime, sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivlje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

42. Uzgred, treba primijetiti da je prijedlog za ovrhu podnesen protiv društva Astra International-Reprodukcijski materijali d.o.o., a ne i protiv tužitelja pa proizlazi da uz taj podnesak, a i tijekom postupka tuženici nisu dostavili niti jedan dokaz da bi prednik tuženika imao nenaplaćeno potraživanje prema tužitelju. Uslijed toga ne može biti osnovan niti prigovor prava zadržanja istaknut u navedenom podnesku, kad niti iz jedne isprave ne proizlazi da bi prednik tuženika GN imao tražbinu prema tužitelju (još k tome da bi ista bila utvrđena ovršnom ispravom).

43. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika s ročišta održanog 30. listopada 2025. da se izvede dokaz saslušanjem SN jer su i navedeni dokaz tuženici mogli staviti samo do zaključenja prethodnog postupka, a nisu iznijeli razloge u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a o tome zašto taj dokaz nisu mogli predložiti ranije.

44. Zaključno valja reći i to da iz iskaza tuženika koji su svi saslušani tijekom postupka proizlazi da niti jedan od njih ne živi u predmetnom stanu. S tim da iz iskaza 1. i 2. tuženika proizlazi da nikad nisu ni živjeli u tom stanu te je u stanu živio samo 3. tuženik. U svom iskazu koji je 3. tuženik dao pred sudom, naveo je da ni on u tom stanu više ne živi te da skoro tri godine živi na adresi [adresa] zajedno sa svojim bratom, ovdje 1. tuženikom.

45. Sukladno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija) svatko ima pravo na poštivanje svog doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. To "pravo na dom" u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz čl. 34 st. 1. u vezi s mjerodavnim dijelom čl. 35 i čl. 16 st. 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) po kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, te svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

46. Ocjena o tome može li se navedeni stan smatrati domom tuženika, imajući na umu presude Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava, ovisi o dovoljnim i kontinuiranim vezama s određenim mjestom, misleći pritom na subjektivne veze koje su se razvile. Kako je već navedeno 1. i 2. tuženik nikad nisu živjeli u predmetnom stanu pa se stoga taj stan ne može smatrati njihovim domom jer nisu razvili dovoljne i kontinuirane veze s tim stanom. Trećetuženik je živio u tom stanu dugi niz godina, no kako ni on u tom stanu više ne živi i to već tri godine, imajući na umu okolnost da 3. tuženik ima određenih zdravstvenih poteškoća (što među strankama nije sporno) zbog čega ni ne može živjeti sam, uz uvažavanje da predmetni stan ne predstavlja adekvatni smještaj s obzirom da nema ni struje ni plina, to su smatra da se navedeni stan, a nakon što je iz istog iselio, više ne može smatrati ni domom 3. tuženika. Uslijed navedenog istaknuti prigovor prava na dom tuženika, su ne nalazi osnovanim.

47. Prema odredbi čl. 166. st. 2. ZV-a predmnijevanom će vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svoga prednika, ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno, a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno, no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao i on.

48. Kako je već navedeno i obrazloženo, tužitelj je predmnijevani vlasnik predmetnog stana. Trećetuženik je u posjedu predmetnog stana, što je sud utvrdio na temelju njegovog iskaza, budući da je iskazao da ime ključeve od stana. Iako je 1. tuženik tvrdio da nema ključeve od stana navedeno nije odlučeno jer je na njega prešao posjed predmetnog stana u času smrti njegovog prednika PN koji je bio u posjedu stana, a što nije bilo sporno tijekom postupka.

49. Međutim, 2. tuženik je dostavio nasljedničku izjavu od 12. srpnja 2022., koja je ovjerena od strane javnog bilježnika Anice Kolega-Zubčić iz Zadra po brojem OV- 8252/2022 dana 12. srpnja 2022. iz koje proizlazi da se odrekao nasljedstva iza pok. PN.

50. Prema odredbi čl. 129. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) nasljednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svog nasljednog prava (odricanje od nasljedstva). Prema odredbi čl. 130. st. 1. ZN-a nasljednik se može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom.

51. Stoga, s obzirom da se 2. tuženik odrekao nasljedstva to se isti, unatoč tome što je stranka u ovom postupku te je izjavu o odricanju u spis dostavio naknadno i nakon donošenja rješenja kojim ga se poziva na preuzimanje postupka, ne smatra nasljednikom. Kako 2. tuženik nikad nije bio u posjedu stana, a nije ni naslijedio posjed stana od pok. oca PN jer se odrekao nasljedstva, to tužbeni zahtjev tužitelja kojim i od 2. tuženika zahtjeva predaja u posjed predmetnog stana nije osnovan.

52. Slijedom svega navedenog, kako su 1. i 3. tuženici u posjedu predmetnog stana, a bez pravnog osnova, to je sud, temeljem odredbe čl. 166. ZV-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na navedene tuženike, a isti odbio u odnosu na 2. tuženika.

53. Kako je već navedeno, budući da tuženici nisu dokazali da su dosjelošću stekli pravo vlasništva jer posjed njihovog prednika pa tako ni njihov posjed nije pošten, to je odbijen njihov protutužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva.

54. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a. Trošak se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa/12), koja se primjenjuje s obzirom da je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka prema Tbr. 52. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – dalje: Tarifa/23). Tužitelju je priznata jednokratna nagrada u visini 200 bodova sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife/12, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife/23, u vezi s Tbr. 52. t. 2. Tarife/23 (400,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 100,00 EUR i pristojbu na tužbu u iznosu od 66,36 EUR, ukupno iznosi 566,36 EUR.

55. Kako je 2. tuženik uspio u odnosu na tužbeni zahtjev (jer je tužbeni zahtjev u odnosu na njega odbijen kao neosnovan), a nije uspio u odnosu na protutužbeni zahtjev, to sud utvrđuje da su tužitelj i 2. tuženik u parnici uspjeli u približno jednakom dijelovima pa je odlučeno da svaki od njih snosi svoje troškove postupka.

56. Nasljednici za dugove ostavitelja odgovaraju do visine vrijednosti naslijeđene imovine (čl. 139. st. 3. ZN-a). Prvotuženik i 3. tuženik kao nasljednici koji se nisu odrekli nasljedstva, prigovorili su da nisu ništa naslijedili iza smrti pok. PN. Uvidom u rješenje javnog bilježnika Daniele Božić iz Zagreba posl. br. O- 5296/2022 UPP-OS-54/2022-1 od 13. srpnja 2022. utvrđeno je da je odlučeno kako se ostavinska rasprava iza pok. PN neće provoditi jer nema ostavinske imovine. Stoga, kako 1. i 3. tuženici nisu naslijedili imovinu ne odgovaraju za eventualne troškove postupka koje je tužitelju dužan naknaditi pok. GN, dakle koji su nastali do njegove smrti, ali odgovaraju za troškove koji su nastali nakon što je postupak nastavljen u odnosu na njih kad su postali stranke u postupku. Kako je u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelju dosuđen trošak jednokratne nagrade za cijeli postupak to su mu nastali trošak dužni naknaditi 1. i 3. tuženici.

57. Iako je tužitelj uspio i u odnosu na protutužbeni zahtjev, sud utvrđuje da, nakon što je postupak nastavljen s nasljednicima, u postupku nisu nastali posebni parnični troškovi u odnosu na odlučivanje o protutužbi te su sve radnje poduzete upravo radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja.

58. Uslijed svega navedenog naloženo je 1. i 3. tuženicima solidarno (jer su nasljednici solidarni dužnici) naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 566,36 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 153/22 i 155/23).

59. Kako 1. i 3. tuženici nisu uspjeli u postupku to je odbijen kao neosnovan njihov zahtjev za naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

60. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćniku tuženika