Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

Poslovni broj: P-1120/2022.-58.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika Lovačkog društva "Orebica, Krk, OIB: 83149865195, kojeg zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica iz Rijeke, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik iz Rijeke, radi naknade štete, nakon održane glavne i usmene javne rasprave, zaključene dana 30. listopada 2025., javno objavivši odluku 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.332,38 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.02.2022.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, i to preko dosuđenog iznosa od 1.332,38 EUR-a pa do zatraženih 1.903,40 EUR-a (14.341,13 kuna), tj. za iznos od 571,02 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.209,25 EUR-a, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Priznaje se trgovačkom društvu Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, status umješača u ovom postupku na strani tuženika.

II Odbija se zahtjev umješača za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. listopada 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika s tužbenim zahtjevom u kojem traži da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju štetu u iznosu od 14.341,13 kuna/1.903,40 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2022. pa do isplate, uz obvezu naknade parničnog troška tužitelju također sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U tužbi je naveo da je dana 22. siječnja 2022., i to na kolniku državne ceste DC-102, kod mjesta Draga Bašćanska, došlo do izlijetanja divljači (srne) iz lovišta kojim gospodari tuženik, koja da je udarila vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim da je upravljalo LB. Nadalje je naveo da je predmetno vozilo, vlasništvo LB, bilo osigurano na dan štetnog događaja kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 004145132985, te da je dana 24. veljače 2022. isplatio naknadu štete u iznosu od 14.341,13 kuna/1.903,39 EUR-a. Držeći da je divljač na prometnici opasna stvar i da za štetu koju divljač počini odgovaran tuženik, s obzirom da gospodari lovištem iz kojeg je srna istrčala, predložio je da ovaj sud, sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u kojoj je propisano da isplatom naknade iz osiguranja sva osiguranikova prava prelaze po samom zakonu na osiguratelja, i to do visine isplaćene nakade, donese presudu kojom će usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev iz tužbe, a obzirom da je tuženik odbio tužitelju namiriti predmetni regresni dug mirnim putem.

3. U odgovoru na tužbu od 26. svibnja 2023. tuženik je osporio osnovanost predmetne tužbe navodeći prije svega da u konkretnom slučaju nisu iscrpljene sve prave mogućnosti, budući da se tužitelj nije obratio sa regresnim zahtjevom tuženikovom osiguratelju Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, kod kojeg da je tuženik bio osiguran od odgovornosti u vrijeme štetnog događaja, a što da je tužitelj znao, budući da ga je tuženik o istome obavijestio pisanim dopisom od 4. kolovoza 2022. godine. Naveo je da tužitelj, dok je bio osiguravatelj tuženika, nije udovoljavao takvim zahtjevima oštećenika za isplatu štete, i to kada divljač nije bila pronađena na mjestu događaja, te da se stoga sada, kada je u obrnutoj ulozi, ne može rukovoditi dvojakim pravilima u svojem poslovanju. Nadalje, osporio je svoju odgovornost pozivajući se na odredbu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu u kojoj stoji da za nastalu štetu, nastalu uslijed naleta vozila na divljač koja se nađe na cesti, odgovara vozač, ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno propisima o sigurnosti prometa na cestama. S tim u vezi pozvao se na policijski zapisnik o očevidu iz kojeg proizlazi da je na mjestu nastanka štetnog događaja brzina kretanja motornih vozila bila ograničena prometnim znakom na 40/km/h, a također je naveo da iz policijskog zapisnika nije vidljivo je li vozač udario u divljač ili neku domaću životinju, s obzirom da se štetni događaj dogodio u blizini naselja. Osporio je i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da ista ne odgovara šteti na vozilu koja bi nastala da se vozač pridržavao propisanog ograničenja brzine. Predložio je da ovaj sud, po provedenom dokaznom postupku, a primjenom odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz obvezu naknade prouzročenog parničnog troška tuženiku.

4. U podnesku od 27. listopada 2023. tuženik je prigovorio stvarnoj nenadležnosti ovog suda, navodeći da je u ovoj pravnoj stvari stvarno i mjesno nadležan Trgovački sud u Zagrebu, a također je istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije, držeći da se tužitelj pogrešno pozvao na odredbe Zakona o obveznim odnosima o opasnoj stvari, jer da se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 50. Zakona o cestama, gdje stoji da se za štete nastale uslijed izlijetanja divljači na cestu odgovara po načelu krivnje. Drži da s obzirom da je šteta nastala na javnoj cesti koja nije lovište, već površina izvan lovišta, gdje lovoovlaštenik nema nikakvih ovlasti poduzimati bilo kakve mjere ili radnje radi sprečavanja izlijetanja divljači na cestu, jer je to isključiva nadležnost pravne osobe koja upravlja tom cestom (Hrvatske ceste d.o.o.), da tuženik nije odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja i štete. S tim u svezi pozvao se i na odredbe čl. 85. tog Pravilnika, gdje se navodi što podrazumijeva zaštitna žičana ograda na cesti i čemu je ista namijenjena. Nadodao je da je pravnoj osobi koja upravlja predmetnom dionicom ceste vrlo dobro poznata opasnost uslijed izlijetanja divljači na cestu, budući da je duž cijelog otoka Krka, na svim prometnicama, postavljeno upozorenje na opasnost izlijetanja divljači na cestu odgovarajućim prometnim znakom, pa tako i na predmetnoj dionici ceste, a što da je razvidno iz policijske potvrde koju da je tužitelj dostavio uz tužbu. Zbog navedenog, drži da je pravna osoba koja upravlja cestom bila dužna, a ujedno i jedina ovlaštena, ograditi cestu zaštitnom žičanom ogradom i na taj način spriječiti predmetnu štetu. Osim toga, naveo je da do štete zasigurno ne bi došlo da se osiguranik tužitelja kretao propisanom brzinom od 40 km/h, te da je u konkretnom slučaju, za predmetnu štetu, osim pravne osobe koja upravlja predmetnom dionicom štete, odgovoran sam vozač LB, koji je osim što se nije kretao propisanom brzinom, bio taj koji je naletio na srnu, a ne obrnuto, kako je to naveo tužitelj u tužbi. Imajući u vidu oštećenja na vozilu, zaključio je da je vozač LB morao voziti više od propisane brzine, odnosno da je udarac u životinju morao biti silovit, jer da u protivnom ne bi prouzročio takvu štetu na vozilu. Zbog navedenog, drži da je vozač ili isključivo odgovoran za nastalu štetu ili barem u većoj mjeri suodgovoran, budući da se kretao protivno odredbama čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadodao je da tuženik nije vlasnik divljači, već da je vlasnik Republika Hrvatska, a da tuženik postaje vlasnik tek nakon što divljač ugine. Također, naveo je da živa divljač nije opasna stvar, a kako to tvrdi tužitelj, već da je opasna stvar vozilo u pokretu, zbog čega da su u konkretnom slučaju neprimjenjive odredbe Zakona o obveznim odnosima o opasnoj stvari. Pozvao se i na odredbu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, prema kojoj za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač vozila, i to ako se utvrdi da je isti upravljao protivno propisima o sigurnosti prometa na cestama, a lovoovlaštenik samo ukoliko se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, što da predmetne zgode nije bio slučaj. Slijedom svega iznijetog, predložio je da ovaj sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U odnosu na navode tuženika, tužitelj je u svojem podnesku od 13. studenog 2023., osporio navode tuženika glede istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije, navodeći da pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz Potvrde PU PG PP Krk od 11. ožujka 2022., kao javne isprave, a također je osporio tvrdnje tuženika da je šteta nastala na javnoj cesti, a ne na lovištu, jer da za štetu koja nastane zbog iznenadnog naleta divljači na prometnicu odgovara lovačko društvo iz čijeg područja potječe divljač, dakle tuženik, a što da potvrđuje i njegovu pasivnu legitimaciju u postupku. Osporio je tvrdnje tužitelja da srna na cesti ne bi bila opasna stvar, te da se zbog toga u konkretnom slučaju ne bi trebale primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima, već odredbe Zakona o lovstvu. U prilog tome pozvao se na odgovarajuću sudsku praksu, zatim na odredbu čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima koja uređuje odgovornost po kriteriju uzročnosti (kauzaliteta), dakle bez obzira na krivnju, kao i na odredbe čl. 1063. i 1067. Zakona o obveznim odnosima, prema kojima se za štetu nastalu u vezi sa opasnom stvari smatra da ista potječe od te stvari, a teret dokaza za oslobođenje od takve odgovornost leži na vlasniku te opasne stvari ili na osobi kojoj je vlasnik povjerio da se služi sa opasnom stvari, a što da je ovdje upravo tuženik kao lovoovlaštenik, s obzirom da upravlja i gospodari lovištem iz kojeg je srna istrčala. Drži da odredbe Zakona o lovstvu, a pogotovo odredbe Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi, na koje da se pozvao tuženik, ne mogu i ne smiju isključiti primjenu odredbi čl. 1045., 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima. Također je osporio tvrdnje tužitelja vezane uz vozačevu odgovornost za štetu, a glede prigovora vezanog uz visinu tužbenog zahtjeva naveo je da je isti paušalan, jer da je tužitelj uz tužbu dostavio sve potrebne dokaze u odnosu na tu okolnost. Predložio je da ovaj sud, po provedenom dokaznom postupku, donese presudu kojom će usvojiti predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev sadržaja kao u tužbi, kao i obvezati tuženika na naknadu prouzročenog troška tužitelju.

6. Umješač na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. je podneskom od 7. svibnja 2024. izjavio da ima pravni interes stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika, jer da je na dan štetnog događaja na snazi bila polica osiguranja od odgovornosti broj 804271894, a predmetom koje je osiguranje opće odgovornosti svih lovoovlaštenika na području RH. Izjavio je da se pridružuje svim navodima i prigovorima tuženika, te je predložio da se tužitelj odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom, uz naknadu prouzročenog parničnog troška umješaču.

7. Rješenjem ovog suda, poslovni broj P-1120/2022, od 11. prosinca 2023., odbijen je prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti, te je citirano rješenje postalo pravomoćno.

8. Tijekom dokaznog postupka provedeni su svi dokazi predloženi po strankama, pa je tako izvršen uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena u sudski spis do zaključenja prethodnog postupka, zatim saslušani su svjedoci ZB i LB, te je proveden očevid i vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, promet vozila i plovila, te zračni promet Srećku Hlišću iz Novog Zagreba.

9. Iz potvrde PU Primorsko-goranska, Policijska postaja Krk, broj: 511- 09-30-22-3 od 11. ožujka 2022., proizlazi da se 22. siječnja 2022., u 7,15 sati, na cesti D-102- Kraljevica – Krk – Jurandvor D 104 – [adresa], dogodila prometna nesreća sa imovinskom štetom u kojoj je sudjelovao LB kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka]. U toj nesreći, u kojoj da je sudjelovala divlja životinja (srna), koja da se nakon naleta vozila na istu udaljila u nepoznatom smjeru, da su pronađeni tragovi dlake i da su nastala oštećenja prednjeg desnog kutnog svjetla, prednjeg odbojnika desne strane, prednje maske, prednjeg desnog blatobrana i prednjeg desnog svjetla na maglu. Također je utvrđeno da predmetnim lovištem gospodari Lovačko društvo Orebica Krk, Lovna jedinica Kamenjarka Baška. Nadalje utvrđeno je i da je na mjestu događaja brzina kretanja bila ograničena prometnim znakom na 40 km/h i da je na 24 km i 200 m III dionice držane ceste 102 bio postavljen prometni znak "divljač na cesti". Iz citirane potvrde također proizlazi da je na mjestu događaja obavljeno alkotestiranje vozača LB i da pritom nije utvrđena koncentracija alkohola u tijelu vozača.

10. Iz zapisnika o očevidu PU Primorsko goranske, Policijska postaja Krk, Klasa: 211-08/22-3/179, Ur.broj: 511-09-30-22-2 od 11. ožujka 2022., proizlazi da je izlazak na mjesto događaja izvršen po dojavi vozača LB dana 22. siječnja 2022. u 11:12 sati, te da je očevid započet u 11:35 sati na odsjeku ceste D102 Kraljevica (A7/D8) – [adresa] – [adresa]

– Općina Baška, na 23 km + 30 m državna cesta. Prilikom očevida utvrđeno je da je na mjestu prometne nesreće cesta ravna i asfaltirana, da je širina kolnika 6 m, da je ograničenje brzine 40 km/h, te da je predmetnog dana bilo vedro i suho. Također je utvrđeno da su na mjestu događaja pronađeni tragovi krvi i dlake, koji da su na situacijskom planu, koji je dostavljen zajedno sa zapisnikom o očevidu (list 107 spisa), označeni rednim brojevima 1, 2 i 3. Osim toga, uz zapisnik su dostavljeni i tragovi dlake divlje životinje, koji su pronađeni na osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo vozača LB, te fotografije mjesta nesreće, što sve prileži na poleđini lista 107 spisa. Utvrđeno je da se prometni znak "divljač na cesti" nalazi na 24 km i 200 metara III dionice državne ceste 102, a iz situacijskog plana proizlazi da je divljač (B) iskočila s desne strane vozila [registarska oznaka] (B).

11. Iz naloga za doznaku po šteti 14AK26112022/1 od 24. veljače 2022. i potvrde o izvršenom nalogu (list 4 i list 5 spisa) proizlazi da je u korist Ark Mihelić d.o.o. Viškovo, izvršena isplata iznosa od 14.341,13 kn za oštećenika CB iz [adresa], sve prema polici kasko osiguranja broj: 14004145132985, koja prileži na listu 10 do 15 spisa, a koju je LB zaključio sa tužiteljem radi osiguranja svojeg vozila Citroen C4 Cactus 1.6 Blue HDI, registarska oznaka [registarska oznaka], i koja je vrijedila od 27. siječnja 2021. do 27. siječnja 2022. godine.

12. Iz prijave štete od 26. siječnja 2022., koja prileži na listu 19 do 22 spisa, proizlazi da je LB, po polici broj [broj police], prijavio predmetni štetni događaj koji se dogodio u Dragi Bašćanskoj DC-102 dana 22. siječnja 2022. godine, te da je u opisu tog događaja naveo da je vozio cestom DC-102 iz smjera [adresa] prema Krku i da mu je u mjestu Draga Bašćanska iskočila divljač i udarila u njegovo vozilo, i to u prednji desni dio vozila. Uz citiranu prijavu dostavljena je i kopija prometne dozvole LB.

13. Iz računa broj 287/1/67 od 22. veljače 2022., kojeg je izdao Ark Mihelić d.o.o. Viškovo, proizlazi da bi popravak po šteti Croatia osiguranja broj: 14-AK-2611-2022 iznosio 14.341,13 kn.

14. Iz izjave LB od 23. veljače 2022., koja prileži na listu 25 spisa proizlazi da je isti izjavio kako je suglasan da Croatia osiguranje d.d., umjesto njemu, isplati servisu Ark Mihelić d.o.o. Viškovo iznos po računu u predmetu 14-AK-2611/22 za popravak vozila.

15. Iz dopisa Croatia osiguranja d.d. od 14. srpnja 2022., a koji prileži na listu 26 spisa, proizlazi da se tužitelj, prije podnošenja ove tužbe obratio tuženiku sa regresnim zahtjevom za isplatom iznosa od 14.341,13 kn.

16. Iz iskaza svjedoka ZB, koji je saslušan na ročištu 16. rujna 2024., proizlazi da je isti tajnik Lovačkog društva Orebica, i to unazad 7 godina te da taj posao radi pored mirovine, 4 sata dnevno. Kao tajniku da mu dolaze izvješća o svim prometnim nezgodama gdje je sudjelovala divljač te da on tada, na temelju dobivenih podataka, sastavlja izvješće koje da je do prije par godina dostavljao osiguravajućim kućama, a sada da dostavlja lovačkim savezima. Tako da je saznao i za predmetnu prometnu nezgodu. Sjeća se da ga je nazvao kolega, koji da je izašao na mjesto nesreće po pozivu policije te da mu je kolega tada rekao da je riječ o prometnoj nezgodi gdje nije pronađena divljač. Svjedoku se čini da se ta nezgoda dogodila noću, ali da nije siguran. Također da se ne sjeća niti godine kada je bila nezgoda, ali da je moguće da je ista bila prije cca dvije godine. Također da je od kolege saznao da je u toj nezgodi najvjerojatnije sudjelovala srna. Kada se svjedoka pitalo o održavanju lova, svjedok je pojasnio da postoji skupni i pojedinačni lov. Skupni lov da se održava isključivo nedjeljom i praznikom – blagdanom, dok da se pojedinačni lov odvija na čekama. Pojedinačni lov da inače bilježi lovnik iz područja nadležne lovne jedinice, a u konkretnom slučaju to bi trebao biti lovnik za područje [adresa]. Ta osoba da bi trebala imati saznanja da li se predmetnog dana odvijao pojedinačni lov. Svjedok da takav podatak nema, ali zna da se inače u siječnju ne love srne, jer da u tom razdoblju postoji zakonski lovostaj za srne, već da se tada love divlje svinje i čagljevi. Na upit pun. tužitelja, svjedok je naveo kako se na području [adresa] vrlo rijetko dešavaju prometne nezgode, možda dvije do četiri godišnje, a u odnosu na lov divljih svinja i čagljeva, svjedok je pojasnio, da iste nisu u lovnogospodarskoj osnovi Lovačkog društva Orebica, već da Lovačko društvo vrši njihov izlov na temelju naredbe Ministarstva poljoprivrede. Takvo stanje da je već godinama, budući da su divlje svinje i čagljevi proglašeni nepoželjnom divljači na otocima. Na upit pun. tuženika, da li pojedinačni lov može uzrokovati izlijetanje divljači na cestu, svjedok je naveo da bi pojedinačni lov teško mogao dovesti do izlijetanja divljači na cestu, jer da se u takvom lovu divljač ne tjera, kao što je to primjerice u skupnom lovu, gdje divljač tjeraju psi, već da se divljač čeka tj. ona da prilazi čeki, a ne da od nje bježi. Eventualno da bi se moglo u pojedinačnom lovu dogoditi to da divljač bude ranjena pa da u tom slučaju dođe do njezinog eventualnog izlijetanja na cestu. Po njegovom mišljenju, lov u konkretnom slučaju da nije doveo do izlijetanja divljači na cestu, jer da se skupni lov predmetnog dana nije odvijao, a pojedinačni lov da do toga ne bi trebao dovesti. U odnosu na pitanje da li nadležnost tuženika pokriva i naseljena mjesta, svjedok je naveo da se unazad par godina provodi program zaštite divljači na nelovnim površinama, što da bi uključivalo i naseljena mjesta, a prema kojem programu da su jedinice lokalne samouprave dužne sklopiti ugovore ili sa tuženikom ili sa nekim tvrtkama koje se bave lovom, a kojim bi se ugovorom trebalo regulirati gospodarenje sa divljači na tom nelovnom području. U tom programu zaštite divljači da je ujedno propisana granica nelovnih površina, a koja da obuhvaća naselje i svega 300 m izvan naselja. U konkretnom slučaju da je Općina Baška, prije cca dvije godine, sklopila sa tuženikom takav ugovor te da je tuženik u tom slučaju dužan djelovati po pozivu odgovorne osobe u općini, i to na način da djeluje ukoliko divljač uđe u naselje, ali da isto tako obavlja i druge preventivne radnje, kojima će se spriječiti ulazak divljači u naselje. Tuženik da ne postavlja zaštitne ograde uz cestu, već da je to nadležnost društva Hrvatske ceste d.o.o. Svjedoku da je poznato kako je na području [adresa], i to na više mjesta, postavljen prometni znak za divljač, ali da ne zna je li isti postavljen i u blizini mjesta predmetne prometne nesreće.

17. Iz iskaza svjedoka LB, koji je saslušan na ročištu od 17. prosinca 2024., proizlazi da se isti sjeća nezgode koja da je bila u siječnju 2022., a kada je isti išao iz [adresa] za Šilo, upravljajući vozilom marke Citroen Cactus, budući da je u 8,00 sati morao služiti misu u Šilu. Sjeća se da se negdje oko 7,20 sati ujutro dogodio nalet srne na njegovo vozilo na način da mu je srna praktički skočila na auto, i to iz jednog vrta iznad ceste sa njegove desne strane. To da je bilo u mjestu Draga Bašćanska i svjedok da se sjeća tog vrta, budući da je uz njegov rub bio posađen ružmarin kao živica. Srna da mu je skočila na prednji desni kut auta. Tada da nije vozio prebrzo, moguće oko 70 km/h, a toga da se osobito sjeća zato što je malo dalje od tog mjesta kamera, zbog čega da je već u trenutku kada je srna naletjela na njegovo vozilo, započeo sa radnjom usporavanja. Svjedok da srnu uopće nije primijetio prije njezina naleta na njegovo vozilo, već tek u trenutku kada je ista skočila na njegov automobil. Zbog toga da se ne može izjasniti da li je srna prethodno trčala, budući da ju je isti vidio tek u trenutku kada se stvorila na njegovom automobilu. Uslijed njezina naleta na njegovo vozilo, svjedok da je zakočio, ali da se nije zaustavio, i to zato što nije imao snage provjeriti što je sa srnom, a osim toga, zato što je morao biti u 8,00 sati u Šilu radi služenja mise. Sjeća se da je u trenutku njezina naleta na vozilo pomislio da mu je uslijed udarca samo pregorila žarulja, međutim, tek da je u Šilu, i to kada je zaustavio vozilo i izašao van, postao svjestan štete koja je nastala na vozilu. Tada da je vidio da mu je oštećena hauba, plastika i far, i to desna strana tj. strana suvozača. Tada da je također primijetio i životinjske dlake na vozilu. Budući da se svjedok nije zaustavio u trenutku udara srne u vozilo, srna da je odbačena u desno, a sjeća se da je na desnoj strani bila neka gromača. On u tom trenutku da nije znao je li srna živa ili ne, već da je tek nakon mise pozvao policiju, prijavio štetu te se raspitao o srni. Tada da je saznao da je srna uginula i da je ostala ležati na cesti. Po njemu nema sumnje da se radilo o srni. Toga dana da je bilo suho vrijeme i da je vidljivost bila dobra, budući da je već bio dan. On da tada nije konzumirao alkohol. Prilikom vožnje da je imao upaljena svjetla i to kratka, budući da se ista automatski pale na vozilu. U trenutku udara srne u vozilo, drugih vozila na cesti da nije bilo. Svjedok da se vratio na mjesto nezgode i to negdje oko 10,00 sati toga dana. Policija da je tada napravila zapisnik i rekla mu da je prijavu trebao odmah napraviti, a ne naknadno. L da tada više nije ležala na cesti, ali da je bilo tragova krvi. U trenutku kada je zvao policiju, svjedok da je također javio i lovcima iz Drage Bašćanske šta se dogodilo i to konkretno ŠB, s tim da je tada već svima bilo poznato da se dogodio nalet na srnu. Svjedok da je popravio svoje vozilo, i to u servisu u Rijeci, a troškove štete da je pokrila polica kasko osiguranja i to direktno servisu Ark Mihelić d.o.o. Viškovo. Njegova brzina u trenutku naleta srne na vozilo da je okvirno iznosila 70 km/h. Svjedoku da nije poznato da li su na toj dionici ceste postojali kakvi znakovi upozorenja na nalet divljači. Također da nije uočio niti prometni znak ograničenja brzine, ali da pretpostavlja da isti zasigurno tamo stoji. Što se tiče izgleda ceste gdje se dogodila nezgoda, svjedok je naveo da na mjestu prometne nesreće ne postoji prostor za pješake, već da se uz rub ceste nalazi gromača visine cca 80 cm, na koju da se nastavlja živica od ružmarina, slijedom čega da je ukupna visina od razine ceste pa do kraja te živice, zasigurno 1,5 m. Zbog te visine, svjedok da nije mogao uočiti srnu, koja da je očito bila iza te živice, a da je kojim slučajem ista bila u razini ceste, svjedok da bi ju tada zasigurno uočio. Na upit kako svjedok zna da se radilo o srni, s obzirom da se nije zaustavio, već je nastavio voziti, svjedok je odgovorio da nema sumnje da se radilo o srni, budući da ju je vidio u naletu na vozilo tj. u trenutku kada je ona skočila na haubu njegovog vozila. Na daljnji upit da li mu je tada oštećen i prednji desni blatobran i desna maska vozila, svjedok je odgovorio da valjda jest, ako tako piše u policijskoj potvrdi, iako da je njemu to sve zajedno prednji desni dio vozila. U tom pravcu svjedok je pojasnio da je srna očito naletjela na taj njegov prednji desni dio auta, a s obzirom da se on nije zaustavio, da je nabačena na njegovu haubu, a dijelom i na vjetrobransko staklo, nakon čega da je pala na cestu. Nadodao je da srna nije skočila na haubu već na njegov prednji desni rub vozila, ali da ju je on tek na haubi i vjetrobranskom staklu primijetio. Nakon što su svjedoku pokazane fotografije vozila i mjesta nezgode, svjedok je naveo da je upravo to vozilo sa fotografija, vozilo kojim je upravljao predmetnog dana i da se na tim fotografijama mogu vidjeti oštećenja prednjeg desnog ruba vozila. Nadodao je da mu je desni plastični rub, koji se proteže iznad desnog kotača, toga dana ostao na cesti.

18. Tijekom postupka, budući da je tuženik osporio osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, navodeći između ostalog da je za nastanak predmetne prometne nezgode i štete, isključivo odgovoran ili barem suodgovoran u većoj mjeri osiguranik tužitelja LB, s obzirom da se kretao brzinom većom od dopuštene, proveden je i dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka prometne struke Srećka Hlišća, dipl. ing., a čija zadaća je bila utvrditi uzrok i dinamiku nastanka predmetne prometne nesreće, te visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja marke Citroen C4 Cactus 1.6 Blue HDI/18, registarske oznake [registarska oznaka].

19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Srećka Hlišća od 21. svibnja 2025. (list 144-152 spisa), u bitnome proizlazi da je osiguranik tužitelja upravljao osobnim vozilom svojom desnom voznom trakom državne ceste prema sjeveru kroz mjesto Draga Bašćanska, kada mu je sa desne strane s povišenog terena iza grmlja na kolnik iskočila srneća divljač, uslijed čega da je na desnoj strani desne trake došlo do naleta prednjeg krajnjeg desnog dijela osobnog vozila na prednji dio srneće divljači, koja da je ulazila u gabarit vozila s desne strane i bila povijena u srednji dio desnog boka. Na mjestu nesreće, za smjer kretanja osobnog vozila, da je brzina bila ograničena prometnim znakom na 40 km/h i da bi prema nastalim oštećenjima na vozilu brzina naleta vozila na srneću divljač bila manja od 50 km/h, ali da zbog djelomičnosti kontakta i tako smanjenog utjecaja mase trupa životinje da nije moguće isključiti i da je naletna brzina iznosila i 70 km/h, koliko je potvrdio i osiguranik tužitelja LB u svojem iskazu pred sudom. Nadalje je utvrđeno da se srna doskokom na kolnik mogla kretati brzinom od oko 25 km/h, s time da je od grmlja njen nailazak bilo moguće vidjeti oko 2 m ispred mjesta naleta ili oko 0,3 s prije naleta, u kojem trenutku da se osobno vozilo nalazilo oko 5,8 m ispred mjesta naleta, slijedom čega da je tog trenutka nesreća kočenjem vozača bila neizbježna, bez obzira da li se vozač kretao brzinom od 70 km/h ili 40 km/h. Također, iz predmetnog nalaza proizlazi da se prometni znak ograničenja brzine nalazi na oko 23 m ispred mjesta na kojemu je srneća divljač mogla najranije iskočiti iza grmlja na kolnik i da je vozač kojim slučajem, kod dolaska do znaka vozio brzinom 40 km/h, umjesto 70 km/h, da bi tada do mjesta naleta stigao kroz vrijeme od oko 2,1 s ili sa zakašnjenjem od oko 0,9 s, kroz koje vrijeme da bi srneća divljač pretrčala još 6,2 m te istrčala ispred osobnog vozila prije njegovog dolaska do putanje po kojoj se srneća divljač kretala i da tada do nesreće ne bi došlo. Što se tiče visine štete, vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da šteta na vozilu osiguranika tužitelja odgovara visini troškova popravka tog vozila od 1.903,40 eura (14.341,12 kn), koje je nakon štetnog događaja popravljeno u ovlaštenom servisu za vozila Citroen Ark Mihelić d.o.o. iz Viškova, sve sukladno računu 287/1/67 od 21. travnja 2022. godine.

20. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti prihvatio, budući je isti izrađen objektivno i u skladu sa pravilima struke, a pritom niti same stranke nisu imale prigovora i primjedbi na predmetni nalaz i mišljenje, već su u svojim podnescima iznijele vlastitu analizu rezultata vještačenja, koja nije utjecala na drugačiji zaključak ovog suda, jer time nisu dovedena u sumnju niti utvrđenja vještaka iz predmetnog nalaza i mišljenja, niti njegova kompetencija. Pritom valja navesti da ovaj sud ne prihvaća stav tužitelja da se u konkretnom slučaju ne bi trebao cijeniti dio vještačkog nalaza u kojem je vještak, na temelju pregleda mjesta nesreće, zatim uvida u svu raspoloživu dokumentaciju koja prileži spisu, te na temelju vlastitih matematičkih izračuna, iznio mišljenje da do nesreće ne bi došlo da se vozilo osiguranika tužitelja, prilikom dolaska kod mjesta znaka za ograničenje brzine, kretalo brzinom od 40 km/h. Naime, svrha vještačenja je ne samo utvrditi uzrok i dinamiku nastale prometne nesreće, već i procijeniti sve okolnosti koje su tijekom vožnje mogle utjecati na to da se nesreća izbjegne, a što bi u konkretnom slučaju bila vožnja propisanom brzinom, pa je stoga stav tužitelja o irelevantnosti tog dijela nalaza i mišljenja vještaka posve neprihvatljiv. Što se tiče navoda tuženika iz podneska od 22. srpnja 2025., u kojem je isti tražio da se vještak očituje o tome koliko je prekoračenje brzine vozila osiguranika tužitelja doprinijelo visini štete, valja navesti da doprinos nastanku i visini štete procjenjuje sud, a ne vještak, slijedom čega da niej bilo potrebno tražiti od vještaka da se o istome očituje, a pritom je to isto potvrdio i sam tuženik na posljednjem ročištu dana 30. listopada 2025., kada je izjavio da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka i da predlaže zaključenje glavne rasprave.

21. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.903,40 eura, a koji da je iznos tužitelj platio svom osiguraniku po osnovi police kasko osiguranja broj 004145132985, zbog štete koja je nastala u prometnoj nezgodi dana 22. siječnja 2022., a koja da se dogodila na način da je na kolniku državne ceste DC-102, kod mjesta Draga Bašćanska, pred vozilo tužiteljevog osiguranika istrčala/iskočila divljač (srna).

22. Među strankama u postupku nije bilo sporno da se 22. siječnja 2022., na kolniku državne ceste DC-102, kod mjesta Draga Bašćanska, dogodila prometna nezgoda na način da se vozač LB kretao navedenom cestom, upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], te da mu je na navedenoj dionici državne ceste istrčala/iskočila divljač (srna) i naletjela na njegov desni prednji dio vozila, slijedom čega da je na vozilu nastala imovinska šteta. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, kao i odgovornost tuženika za predmetnu prometnu nezgodu, budući da je isti, između ostalog, tvrdio da vozač nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti, odnosno da nije vozio unutar dopuštene brzine kretanja na toj dionici ceste.

23. Analizom svakog dokaza pojedinačno, kao i svih dokaza zajedno, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, i to zbog razloga navedenih u nastavku ove odluke.

24. Prije svega, a vezano za tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, valja reći da isti nije osnovan, i to zbog više razloga. Naime, okolnost što je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod osiguravatelja Euroherc osiguranje d.d., nije razlog koji bi imao za posljedicu nedostatak pasivne legitimacije na njegovoj strani, jer tuženik eventualnu štetu koja bi mu nastala isplatom utuženog iznosa tužitelju i dalje može potraživati kao regres od svojeg osiguravatelja. Stoga, razlog što se tužitelj predmetnom tužbom odmah obratio tuženiku, a ne njegovom osiguravatelju, ne utječe na njegovu pasivnu legitimaciju u postupku, a kako to tuženik ističe još u odgovoru na tužbu. Nadalje, a vezano uz njegovu tvrdnju da se predmetna prometna nesreća dogodila na javnoj cesti, a ne na lovištu, slijedom čega da bi u konkretnom slučaju pasivno legitimirano trebalo biti društvo Hrvatske ceste d.o.o., ovaj sud navodi da se predmetna prometna nezgoda dogodila unutar područja kojim upravlja tuženik, jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete koje su nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situaciji kada divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta kojim upravlja lovoovlaštenik, a što tuženik tijekom postupka nije osporavao (tj. tvrdio da bi predmetna divljač potjecala iz nekog drugog lovišta), slijedom čega ovaj sud drži da niti taj prigovor tuženika nije osnovan. S tim u svezi, a u odnosu na tvrdnju tuženika da tužitelj nije dokazao da je u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovala divljač (srna), s obzirom da se nesreća dogodila u naseljenom mjestu pa da je moguće da je u istoj sudjelovala i domaća životinja, ovaj sud navodi da takve tvrdnje tuženika nisu osnovane, jer iz rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, i to prvenstveno iskaza vozača LB, ali i dostavljene materijalne dokumentacije, proizlazi da je u nesreći sudjelovala srna, bez obzira što ista nije pronađena na mjestu događaja. Osim toga, na tuženiku je bio teret dokaza da dokaže svoju tvrdnju da je do nesreće došlo naletom domaće, a ne divlje životinje, a što isti u konkretnom slučaju nije dokazao.

25. Odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: ZL) propisno je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač, odgovara na slijedeći način: - vozač, ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi; - lovoovlaštenik, na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

26. Rukovodeći se citiranom odredbom, a imajući u vidu rezultate dokaznog postupka iz kojeg proizlazi da je do predmetne štete naletom vozila na divljač došlo u vrijeme kada se nije provodio lov, ovaj sud zaključuje da su u toj situaciji za odgovornost za štetu mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO). Štoviše, odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, i to ako ZL ne propisuje drugačije. Prema tome, kako u ZL kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, i to u situaciji kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe ZOO-a kojima se uređuje odgovornost za štetu. Naime, i Ustavni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju svoje odluke pod poslovnim brojem U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju odredbe čl. 80. st. 6. ZOO-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači, koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

27. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1064. do 1067. ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari. Naime, prema stavu ovog suda, kao i prema stajalištu relevantne sudske prakse, divljač koja se kreće na cesti je opasna stvar, a prednje citiranim zakonskim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik (čl. 1064 ZOO- a), odnosno umjesto vlasnika stvari i isto kao i on, osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da ju nadgleda. Iz odredbe čl. 3. ZL-a proizlazi da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a budući da lovoovlaštenik, ovdje tuženik, ima pravo lova na temelju zakupa ili koncesije, to je u konkretnom slučaju odgovornost lovoovlaštenika objektivna, tj. po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz čl. 1067 ZOO- a je na tuženiku. Dakle, da bi se lovoovlaštenik oslobodio odgovornosti za štetu, mora dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

28. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da tuženik nije dokazao osnovanost svojih tvrdnji na kojima temelji prigovor promašene pasivne legitimacije, ali da je sukladno čl. 1067. ZOO-a, uspio dokazati da je za predmetnu prometnu nesreću, a time i nastalu štetu, djelomično odgovoran osiguranik tužitelja.

29. Naime, iz iskaza svjedoka LB, osiguranika tužitelja, proizlazi da se isti predmetnog dana, i to neposredno prije naleta divljači na njegovo vozilo, kretao brzinom od 70 km/h, a koju činjenicu je potvrdio i stalni sudski vještak Srećko Hlišć u svojem nalazu i mišljenju. Kraj takvog stanja stvari, a imajući pritom u vidu činjenicu da je na predmetnoj dionici ceste bio postavljen znak izričite naredbe kojim je brzina kretanja ograničena na 40 km/h, ovaj sud zaključuje da je svjedok LB, uslijed vožnje nepropisanom brzinom, doprinio nastanku predmetne prometne nesreće, a time i štete u omjeru od 30 %, dok je u preostalih 70 % i dalje odgovoran tuženik kao lovoovlaštenik, sve sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a. Okolnost što je srna iskočila na kolnik sa povišenja iza grmlja, a koje je grmlje, gledajući od razine ceste, na visini od kojih 1,5 m, nije razlog koji bi doveo do drugačije odluke ovog suda, jer iako vozač nije mogao objektivno uočiti srnu prije naleta, isti je vrlo vjerojatno mogao izbjeći kontakt s njom da se kretao propisanom brzinom.

30. Nije sporno da je tužitelj utuženi iznos od 1.903,40 eura isplatio svom osiguraniku LB, kao vlasniku predmetnog vozila, slijedom čeda da su u smislu odredbe čl. 963. ZOO-a, isplatom te naknade, na tužitelja kao osiguratelja, po samom Zakonu, prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, i to do visine isplaćene naknade. Međutim, kako je u predmetnom postupku utvrđeno da je za nastanak predmetnog štetnog događaja suodgovoran osiguranik tužitelja, i to u omjeru od 30 %, to je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja valjalo djelomično usvojiti, i to za iznos od 1.332,38 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, a u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan (također sa zateznim kamatama), sve na način kako je odlučeno u točkama I i II izreke ove presude.

31. Sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka iste. Slijedom navedenog, tužitelju je sukladno postavljenom zahtjevu zatezna kamata po zatraženoj stopi dosuđena od slijedećeg dana od dana kada je izvršio uplatu s osnova naknade štete, tj. od 25. veljače 2022. godine, kako je i zatražio u predmetnom tužbenom zahtjevu. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Kako se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu s osnova naknade štete, primjenjuje se stopa zateznih kamata koja se određuje za ostale odnose.

32. Rješenjem ovog suda, koji čini sastavni dio ove odluke, dopušteno je sudjelovanje društvu Euroherc osiguranje d.d. Zagreb u predmetnom postupku u svojstvu umješača, budući da umješač sukladno čl. 207. ZPP-a ima pravo sve do pravomoćnosti odluke kojom se odbija njegovo stupanje u parnicu, sudjelovati u postupku, a isti je još podneskom od 7. svibnja 2024. izjavio da ima pravni interes stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika, s obzirom da je na dan štetnog događaja na snazi bila polica osiguranja od odgovornosti broj 804271894, a predmetom koje je osiguranje opće odgovornosti svih lovoovlaštenika na području RH. Stoga, a budući da o statusu istog nije donesena formalna odluka, iako je isti nedvojbeno sudjelovao u postupku, to je valjalo temeljem čl. 207., a u svezi sa čl. 206. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja, jer društvo Euroherc osiguranje d.d.., kao osiguratelj tuženika kao lovoovlaštenika, nedvojbeno ima pravo sudjelovati u ovom postupku kao umješač na strani tuženika.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a u svezi sa čl. 155. ZPP-a i relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 38/2023, 107/2025, dalje: Tarifa). Naime, rukovodeći se djelomičnim uspjehom stranaka u postupku, ovaj sud je zaključio da je tužitelj u predmetnom sporu uspio u omjeru od 85% (100% osnova + 70% visina = 170% : 2 = 85%), a tuženik u omjeru od 15% (0% osnova + 30% visina = 30% : 2 = 15%), slijedom čega da tužitelju sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a valja dosuditi 70% od ukupno zatraženog i priznatog troška. Naime, tužitelju je sukladno dostavljenom troškovniku, valjalo za trošak sastava podneska od 13.11.2023. i 25.06.2025. priznati nagradu u zatraženom iznosu od po 200,00 EUR-a, ukupno 400,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zatim za pristupe na ročišta 11.12.2023., 9.05.2024., 16.09.2024., 17.12.2024. i 25.04.2025. nagrade u visini od po 200,00 EUR-a, ukupno 1.000,00 EUR-a (Tbr. 9. toč.1. Tarife), a za pristup na ročišta 5.11.2024. i 30.10.2025. nagrade u visini od po 100,00 EUR-a, ukupno 200,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), što sveukupno iznosi 1.600,00 EUR-a, a što uz uvećanje za trošak PDV-a, iznosi ukupno 2.000,00 EUR-a. Stavljajući u omjer navedeni trošak sa postotkom uspjeha tužitelja u sporu od 70%, to tužitelju na ime troškova postupka pripada nagrada u iznosu od 1.400,00 EUR- a. Tom trošku valjalo je pribrojiti materijalne troškove koji se odnose na trošak sudske pristojbe na tužbu (66,36 EUR) i presudu (66,36 EUR-a), te stvarni trošak očevida i vještačenja koji iznosi 676,53 EUR-a, a ne 700,00 EUR-a koliko je zatraženo u troškovniku, a što sveukupno iznosi 2.209,25 EUR-a. U preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadom troška je odbijen kao neosnovan, jer je zatražen protivno relevantnim odredbama Tarife. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u usvajajućem, te odbijajućem dijelu točke III izreke presude. Što se tiče troškova zatraženih po umješaču, valja istaći da ukoliko je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, tada niti umješač na strani tuženika nema pravo na naknadu svojih troškova, jer umješač dijeli pravnu sudbinu stranke na čijoj se strani umiješao u parnicu. Zbog navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Krku 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.