Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. P-85/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika u pravnoj stvari tužitelja ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Steliu Lapiću, odvjetniku u Rovinju, protiv tuženika Grada Rovinja-Rovigno, Trg Matteotti 2, OIB: 25677819890, zastupanog po punomoćnici Samanti Bubičić, odvjetnici u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 28. listopada 2025. godine u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, dana 12. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica]/Z štala, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], pa je ovlašten temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini, u cijelosti na svoje ime i vlasništvo.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.056,14 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni parnični trošak teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine (NN 155/23), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Dana 07. veljače 2024. godine pod posl.br. P-85/2024 zaprimljena je tužba tužitelja ĐF, protiv tuženika Grada Rovinja-Rovigno radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u točki I. izreke ove presude.

1.1. U tužbenoj osnovi tužbe navodi se:

- da je tužitelj samostalni i pošteni posjednik nekretnine k. č. [katastarska čestica]/Z štala upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], računajući i posjed svojih pravnih prednika neprekidno od 1957. godine;

- da je tužitelj, a prije toga njegovi pravi prednici, držao nekretninu kao svoje vlasništvo te mu nikada nitko nije branio posjed i vlasništvo predmetne nekretnine;

- da na predmetnoj nekretnini kao vlasnik dolazi upisan tuženik;

- da predmetna nekretnina čini jedinstvenu građevinsku cjelinu, sa tužiteljevim nekretninama k. č. [katastarska čestica]/Z upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica]/Z upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s time da je predmetna nekretnina zajedno sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduvijek bila jedan objekat koji su još prednici tužitelja koristili jedinstveno, i u te dvije nekretnine postoji jedan ulaz;

- da je tužitelj u namjeri uređenja predmetne nekretnine prilikom pribavljanja dokumentacije prvi puta saznao da je na spornoj nekretnini upisan tuženik;

- da je jedini pristup na spornu nekretninu oduvijek bio preko naprijed navedenih nekretnina tužitelja;

- da su prednici tužitelja, njegov otac ČF i majka KF, stekli predmetnu nekretninu zajedno sa svim ostalima temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 24. veljače 1981. godine od DF, kada im je predao u vlasnički posjed sporne nekretnine, a isti je prethodno spornu nekretninu stekao zajedno sa okolnim nekretninama temeljem kupoprodajnog ugovora s tadašnjom Općinom Rovinj, gdje je u toč. 4. st. 4. bila navedena i predmetna nekretnina;

- da je DF UF prednike tužitelja uveo u nesmetan posjed vlasništva danom kupoprodaje, a tužitelj u spis dostavlja 10 (deset) fotografija sačinjenih prije više od 40 godina iz kojih je razvidno da predmetna nekretnina zajedno sa k. č. [katastarska čestica]/Z k. o. [katastarska općina] korištena zajedno sa spornom.

1.2. Slijedom svega navedenog predlaže se sudu po provedenom postupku usvojiti tužbeni zahtjev sadržajno kao u izreci ove presude.

2. Tuženi se u odgovoru na tužbu od 11. lipnja 2024. godine protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći:

- da je iz historijata tužbe, kao i isprava koje je tužitelj dostavio uz tužbu, razvidno da je tužba neosnovana, budući da tužiteljev posjed ne ispunjava pretpostavke propisane zakonom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću;

- da tužitelj navodi da su njegovi roditelji, ČF i ŠF, spornu nekretninu stekli Ugovora o kupoprodaji iz 1981. godine od pravnog prednika DF, koji je istu stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora s tadašnjom Općinom Rovinj, navodeći da je sporna nekretnina bila naznačena u točci IV., stavku IV. Kupoprodajnog ugovora iz 1957. godine;

- da tome nije tako, razvidno je iz Kupoprodajnog ugovora iz 1957. godine u kojem je jasno specificirano u članku I. što je predmet prodaje, a u članku IV. što je dano istome na trajno korištenje, dok utužena nekretnina oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] uopće nije bila predmet ugovora, kako to pogrešno tužitelj u svojoj tužbi prikazuje;

- da je iz svega navedenog, razvidno da pravni prednik UF, nije mogao na pravne slijednike - tužitelja prenijeti više prava nego što ih je sam stekao;

- da tužitelj uz dostavljene a fotografije tvrdi kako su iste sačinjene prije više od 40 godina, no iz fotografije br. 9 - okućnice jasno proizlazi da se radi o objektima u nizu, svaki sa svojim dimnjakom, te da se radi o dvije samostalne uporabne cjeline:

- da u prilog tome govori i činjenica da je nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] koja neposredno graniči s predmetnom nekretninom sa zapadne strane, u vlasništvu i posjedu tuženika, kao i činjenica da sve ostale nekretnine tužitelja po cijeloj dužini sa zapadne strane graniče s nekretninama tuženika;

- da je s obzirom na sve dostavljeno po tužitelju, razvidno da tužitelj nije bio u dobroj vjeri, jer je isti znao da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo, a osim toga, tužitelju nedostaje protek vremena potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, dakle, nisu ispunjene osnovne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

2.1. Slijedom svega navedenog, predlaže se sudu odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti i obvezivanje tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. U daljnjem tijeku postupka radi utvrđenja relevantnih okolnosti za presuđenje ove pravne stvari sud je proveo slijedeće dokaze:

- uvidom u snimke (fotografije) (list 6-15);

- uvidom u izvatke iz zemljišne knjige (list 16-22, 43-50);

- čitanjem kupoprodajnog ugovora od 13. ožujka 1957. godine (list 36-37);

- čitanjem uvjerenja (list 38-39);

- čitanjem ugovora o prodaji i kupovini od 24. veljače 1981. godine (list 41);

- uvidom u izvod iz katastarskog plana (list 42, 95);

- uvidom u prijepis posjedovnog lista (list 96);

- uvidom u ortofotosnimke (list 97-98);

- uvidom u fotoprilog (list 99);

- čitanjem Ugovora o darovanju i Aneksa ugovora o darovanju od 19. lipnja 2008. godine (list 52-55);

- čitanjem podataka Grada Rovinja-Rovigno (list 58-61);

- uvidom u priloge nalaza vještaka (izvod iz katastarskog plana, prijepis posjedovnog lista i orto-foto snimke uz fotoprilog - list 94-99).

- geodetskim vještačenjem po vještaku Milki Kosanović, dipl. ing. geod. na ročištu održanom 24. travnja 2025. godine (list 86-87);

- saslušanjem svjedoka LF, RF i NF na ročištu od

24. travnja 2025. godine (list 87-92);

- saslušanjem tužitelja na ročištu od 28. listopada 2025. godine (list 108-111).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isti stekao pravo vlasništva predmetne k. č. br. [katastarska čestica]/Z štala upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dosjelošću putem svojih prednika.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] tuženi dolazi upisan na spornoj k. č. br. [katastarska čestica]/Z, štala, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i njoj međnoj k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];

- da u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] tužitelj dolazi upisan na k. č. br. [katastarska čestica]/Z, kuća pop.br. 178 i k. č. br. [katastarska čestica]/Z, kuća br. 177, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te na k. č. br. [katastarska čestica]/Z, štala pop.br. 338, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da su Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim dana 24. veljače 1981. godine tužiteljevi roditelji AF i IF kupili od prodavatelja UF useljivu kuću u [adresa], u [adresa] izgrađenu na zgr.č. 1608 sastojeću od jedne prostorije u prizemlju i jedne prostorije na drugom katu označene sl. A, dvije prostorije na trećem katu i tavan označen sl. C, jedne prostorije u prizemlju i dvije na prvom katu označene sl. B, te stepenice i hodnik sl. r,s,t,u, TIP-a 548, u naravi cijela zgrada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz ustup korištenja zemljišta pod zgradom te štalu pop.br. 338 izgrađenu na zgr.č. 1623, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i štalu zgr.č. 1612, sa pravom trajnog korištenja k. č. [katastarska čestica] pov. 111 m2, a u naravi dvorište sve dok na istome postoji štala upisana u zk. ul. [broj ZK uloška];

- da je pravni prednik tužitelja, UF kupoprodajnim ugovorom od 06. studenoga 1957. godine od prodavatelja, pravnog prednika tuženika - Općine Rovinj stekao: 1) jednu prostoriju u prizemlju i dvije prostorije na prvom katu sl. B, TIP-a 548 i suvlasništvo na hodniku i stubištu sl. r,s, TIP-a 548, kuće pop.br. 178, sagrađenoj na zgr.č. 1608 k. o. [katastarska općina], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]) štalu pop.br. 338 podignutu na k. č. br. [katastarska čestica] Z, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uz predaju na trajno korištenje k. č. br. [katastarska čestica] Z odnosno zemljište ispod štale i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja dvorište, sve nalazeći se kao i dio stambene zgrade u [adresa] i to za vrijeme dok se prodana štala nalazi na tom mjestu i to besplatno;

- da je tužiteljeva majka AF Ugovorom o darovanju i Aneksom ugovora o darovanju od 19. lipnja 2008. godine, darovala tužitelju nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Z, u naravi kuća pop.br. 178, prva etaža koja se sastoji od posebnoj dijela zgrade sastojećeg od jedne prostorije u prizemlju i jedne na drugom katu, označene sl. A, dvije prostorije na trećem katu i tavana sl. C, te jedne prostorije u prizemlju i dvije prostorije na prvom katu sl. B, te stepenice i hodnika označene sl. r, s, t, u, v, TIP-a 548 - u naravi cijela zgrada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u 1/2 dijela, kč. br. [katastarska čestica], u naravi vrt upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 1/2 dijela, štala bez zemljišta sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] Z, pop.br. 338 i kuća pop.br. 177, sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] Z, upisana u zk.ul.

5248 k. o. [katastarska općina], u 1/2 dijela.

7. Sporno je, da li su se u odnosu na predmetu nekretninu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću po tužitelju računajući i posjed njegovih pravnih prednika.

8. Dana 24. travnja 2025. godine održana je glavna rasprava na licu mjesta kada su provedeni dokazi: uviđajem, vještačenjem po vještaku geodetske struke Milki Kosanović, dipl. ing. geod. i saslušanjem svjedoka.

9. Vještak geodetske struke Milka Kosanović identificirala je predmetnu nekretninu pokazanu po tužitelju kao spornu k. č. [katastarska čestica]/Z evidentirana u posjedovnom listu kao štala površine 25 m2, a do koje se pristupilo iz [adresa], izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica]/Z iz koje se na prvom katu prešlo preko k. č. br. [katastarska čestica]/Z i preko dvorišnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] gdje se pristupilo do ruševne zgrade sa jednim ulazom na jugozapadnoj strani, a koji ulaz vodi u zgradu na dvije katastarske čestice. Predmetnu ruševnu zgradu vještakinja je fotografirala i kao sastavni dio njezina nalaza je fotoprilog (list 99), na kojem je označila identificirane dvije katastarske čestice od kojih desno odnosno jugoistočni dio zgrade je na k. č. [katastarska čestica]/Z (u knjižnom vlasništvu tužitelja), a lijevo odnosno sjeverozapadno se nalazi dio ruševine označen kao k. č. br. [katastarska čestica]/Z. Kao među između tih dviju katastarskih čestica tužitelj je pokazao pregradni zid zgrade sa prolazom odnosno otvorom za vrata (bez vrata), a što po kazivanju vještaka odgovara prikazu na katastarskom planu. Vještakinja ukazuje da prema viđenom na terenu pristup do sporne štale je omogućen isključivo preko k. č. br. [katastarska čestica] odnosno isključivo preko zajedničkog ulaza za obje k. č. [katastarska čestica]/Z i 1623/Z.

10. Saslušana svjedokinja TF, rođena 1963. godine, iskazivala je sudu o svojim neposrednim saznanjima glede prijepora u odnosu na predmetnu štalu iz razdoblja njezina rana djetinjstva, 5.-8. godine života odnosno, po njoj konkretno navedeno od 1968. pa do 1981. godine, kada su Tilošanci prodali nekretnine obitelji AF. Naime, svjedokinja ukazuje da svoja najranija sjećanja vezano za premetnu štalu ali i okolnih nekretnina vezuje za obitelj UF koja je prodala nekretnine tužiteljevim roditeljima, a sastojeće ne samo od stambenog dijela kuće u koju se ulazi sa [adresa], već u nastavku i dvorišnog dijela, a uz to i štale koja je predmet ovoga postupka. Svjedokinja je vlasnica kuće u [adresa] i to u istoj [adresa], nasuprot tužiteljevom objektu, koju je stekla darovanjem od svoga oca, a on od svoje majke Đ, koja je kuću kupila na licitaciji 1963. godine, a prije toga koristili ju od 1957. godine kada su baka i djed već imali prvi ugovor o korištenju. Iz tih razloga navodi da je kao dijete dolazila kod bake i djeda i boravila u kući susjeda DF, koji je bio vlasnik svega prodanoga kasnije obitelji AF 1981. godine. Svjedokinja tvrdi da sve ovo što je pregledano na očevidu, a konkretno predmetnu štalu u dvorištu je u to vrijeme obuhvaćalo dva prostora koja su korištena isključivo po obitelji DF, što pamti kao dijete jer se njezina obitelj družila sa DF, a tako i ona s njegovim unucima jer je UF bio vršnjak njezine bake Đ, a onda njegova djeca vršnjaci njezinih roditelja, pa se ona tako družila s njegovim unucima dolazeći u [adresa], u kojim je okolnostima druženja bilo za rođendane ili druge prilike su svi boravili upravo u toj sadašnjoj ruševini, a tadašnjoj kuhinji sa blagovaonom i kaminom, koja je bila jedina kuhinja za tu obitelj DF. Svjedokinja opisuje tadašnji objekat sa dvije zasebne prostorije i jednim jedinim glavnim ulazom od kojeg je lijevo gledano bila kuhinja, a desno blagovaona. Svjedokinja je prepoznala pločice koje je vidjela na očevidu i ukazivala na mjesto kamina i namještaja, tvrdeći da je sve bilo u jako dobrom stanju i sve nalikovalo fotografijama sa lista 6-8, odnosno da je dvorište bilo puno zelenila kao na listu 14 spisa. Međutim, svjedokinja nije prepoznala osobe s tih fotografija navodeći da to nisu članovi obitelji DF. Svjedokinja sa sigurnošću tvrdi da je ta obitelj koristila oba prostora tog spornog objekta kao sastavni dio svoga domaćinstva jer je predstavljala kuhinju i blagovaonu, a nakon što je UF prodao obitelji AF, viđala samo njih u tom objektu s time da nikada tu spora nije bilo. Iza predmetnog zida da je nekada bila obitelj M, a prije njih Č, s kojima su se također družili, ukazujući da se iz Đurove kuhinje nije moglo pristupiti u dvorište Jugovih jer ih je dijelio kameni zid i nije bilo komunikacije. Jedini pristup tom objektu je i tada bio samo iz [adresa], preko stambenog objekta i dvorišta u vlasništvu obitelji DF, a sada AF.

11. Svjedok NF, rođen 1960. godine, iskazivao je sudu o svojim saznanjima od kako je njegova obitelj misleći na oca, 1963. godine doselila u [adresa] na kućnom broju 69, da bi on od oca naslijedio predmetni stan kojeg je otac kupio kao nositelj stanarskog prava, a time nastavio koristiti vrt koji se nalazi upravo iza kamenog zida koji dijeli predmetnu štalu i vrt u posjedu svjedoka. Svjedok tvrdi da nikada otvora u tom kamenom zidu nije bilo, niti bilo kakve komunikacije između njegova vrta i tužiteljeva dvorišta gdje se nalazi sporna štala. Daljnji je navod tog svjedoka da je u posjetu tužiteljevom ocu IF, zv. K, dolazio od svoje 22 godine, odnosno negdje od 1980-ih kada su oni stekli pa sve do rata, jer nakon toga nisu dolazili. Tvrdi da se tom dvorištu gdje su i sjedili, pristupa isključivo kroz njihov objekt i to iz prvog kata, a sama sporna štala imala krov to bila namještena za funkciju kuhinje i blagovaone jer oni nisu imali u kući kuhinju. Tvrdi da je u toj kuhinji sjedio više puta kroz godine, a krov se urušio pred 15 do 20 godina. Do urušavanja krova prethodni izgled objekta svjedok prepoznaje sa fotografija lista 14 i 15 spisa tvrdeći da je objekat bio opskrbljen i strujom i vodom. Sa druge strane zida koji dijeli njihovo imanje, navodi da on ima naslonjen golubarnik i to zasigurno već 50 godina. Otkada su došli ĐF u kupljeni objekat svjedok navodi da nije bilo nikakvih sporova, te da je bio iznenađen ovim pozivom suda jer je bio uvjeren da je to sve vlasništvo obitelj AF jer na isti način to koriste otkada su došli 1980-ih godina.

12. Tužiteljeva majka JF, rođena 1946. godine, potvrdila je tužiteljeve navode da su njezin pok. suprug IF i ona stekli kuću i dvorište i štalu od bivšeg vlasnika Đure Tilošanca 1981. godine kada su ona i suprug imali samo starijeg sina rođenog 1975. godine jer je MF rođen 1985. godine. U vrijeme stjecanja nekretnina navodi da je i sporan objekat bio u izvanrednom stanju nalik na fotografijama lista 6 i 9 spisa, s time da je i sebe prepoznala na fotografijama lista 7 i 8 spisa kao i druge goste koji su dolazili njima u posjetu. Svjedokinja tvrdi da je bila uvjerenja da su obje prostorije štale stečene kupoprodajom i da je MF u namjeri da ih renovira tražeći dozvolu za to, saznao da nije cijeli urušeni objekat njihov što ista nije mogla vjerovati. Tvrdi da je UF kod prodaje njima predao u posjed sve, s namještajem, misleći pod time kuću i objekat sa kuhinjom i blagovaonom, ostavivši u njoj cijeli namještaj, pa čak i jastuke i posteljinu u objektu. Od same kupnje nekretnina tvrdi da nikada nitko ništa nije osporavao niti potraživao, a ona bila uvjerena da je sve kupljeno pa su se oni kao kupci i ponašali kao vlasnici svega. Svjedoka NF kao susjeda pamti od njihova dolaska koji je doista dolazio u posjetu njezinom suprugu, boraveći u toj blagovaoni i kuhinji koja je sada sporna, a jedini pristup do toga je kroz njihovu kuću i dvorište. Za vrijeme Domovinskog rata navodi da oni doista nisu dolazili i to je razdoblje kada se objekt zapostavio, krov urušio i u kuću uselile izbjeglice koje su se izmjenjivale do posljednjih koji su dobrovoljno iselili.

13. Iz stranačkog iskaza tužitelja rođenog 1985. godine, proizlazi da isti najranija sjećanja vezuje za boravak u [adresa] iz rana djetinjstva, svoje 4-5 godine života pa sve do 1991. godine nakon koje više nisu dolazili zbog rata koji je uslijedio, a onda on dugo vremena nije dolazio sve do pred desetak godina, moguće 2015. godine, kada je zatekao sporan objekt u ruševnom stanju kakav je bio i na dan očevida. Međutim, navodi da su roditelji dolazili prije njega već 2010. godine i da ima saznanja o tome da su od rata u njihovom objektu boravile izbjeglice no, ne zna kada su iz njega iselili. Kao dijete pamti dvorište uz taj sporan objekt koji točno i ne zna kako je izgledao jer nema osobnih sjećanja već isključivo to povezuje na temelju sačuvanih fotografija gdje prepoznaje članove obitelji (list 7, 9 i 11, 14) nabrajajući tetke D i U, brata Š koji je od njega stariji 10 godina, baku L i majku. Tužitelj ističe da jedino sjećanje na spomenutu kuhinju u dvorište jesu krafne njegove banke Lenke. Predmetne nekretnine da je stekao darovanjem od majke, a znade da su oni to kupili od DF kojeg osobno nije poznavao jer je sve kupljeno prije njegova rođenja. Unazad 10 godina da često dolazi u [adresa] i boravi u svojoj kući, a susjeda NF upravo upoznao u tom razdoblju koji stanuje preko visokog zida koji dijeli njihova dvorišta. Tvrdi da je za knjižno stanje pola štale saznao koncem 2003. godine ili početkom 2004. godine, kada je krenuo sa namjerom rekonstrukcije i razgovorom sa arhitektom R koji je i otkrio da dio štale nije njegovo vlasništvo već od Grada Rovinja- Rovigno. Iza toga da se obratio odvjetniku, a dvorište i štalu očistio i iznio materijal već 2019. ili 2020. godine, za vrijeme Covida.

Tvrdi da je predmetna štala zapravo obitelji služila kao kuhinja i gdje su uglavnom boravili ljeti kada su bili na godišnjem to nema nikakvih saznanja za bilo kakve sporove ili obraćanja roditelja Gradu Rovinju-Rovigno ili o odvjetnicima za predmetnu spornu štalu.

14. Sud je prihvatio iskaze svih troje svjedoka kao istinite budući su dani uvjerljivo i životno logično, pa im i poklanja vjeru, a ovi dokazi kojima je sud poklonio vjeru i ocijenio ih istinitima jednako su vrijedni pisanim materijalnim dokazima.

14.1. Iz iskaza saslušanih svjedoka, utvrđeno je da bi od najranijeg razdoblja iskazivanja, a tu se poglavito misli na svjedokinju ĆF, spornu štalu u cijelosti koristio prednik tužitelja pok. UF kojega je njezina obitelj i posjećivala za boravke u [adresa], a i ona osobno zasigurno od 1968. godine u kontinuitetu do 1981. godine kada je od DF kuću kupila obitelj tužitelja. Nakon stjecanja nekretnina od strane tužiteljevih roditelja preuzimanje posjeda sporne štale potvrđuje svjedok NF kojima je isti susjed, jer ih dijeli samo kameni zid koji odvaja vrt u njegovom posjedu od dvorišta i štale s druge strane tužiteljeva posjeda, a sve to potvrđuje i tužiteljeva majka koja je njegova prednica imajući u vidu da je ona jedna od kupaca cjelokupnog imanja prethodnog vlasnika UF. Svi oni iskazuju o tome da je štala bila u funkcionalnoj vezi ostatka kuće i da su se tadašnji vlasnici, kako obitelj UF, pa tako i kasnije obitelj AF, ponašali kao vlasnici svega, ne sumnjajući da to ne bi bilo tako, tim više što je štala bila namještena u funkciji kuhinje i blagovaone kao jedine te namijene za ovo domaćinstvo. Dakle, manifestirali su javno svoju faktičnu vlast nad nekretninama utoliko da nitko nije sumnjao da to ne bi bilo tako.

15. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu dosjelosti. Dosjelost (usucapio) je stjecanje prava vlasništva tuđe stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku Zakonom određenog vremena. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu, te posjed mora biti istinit i pošten kada je riječ o izvanrednoj dosjelosti. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne pokaže drugačije.

16. Odredbom čl. 388. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu ZV) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona (do 01. siječnja 1997. godine) prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

17. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV-a kao temeljene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđeni su - samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od 10 godina (čl. 159. st. 2. ZV-a), dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi 20 godine (čl. 159. st. 3. ZV-a), a, odredbom čl.159. st. 4. ZV-a je propisano da je na nekretninama koje se nalaze u vlasništvu RH, županijama i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenim pravnim osobama za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle pošten posjed u trajanju od 40 godina.

18. Prema odredbi čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dospjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Identično je u bitnom bilo uređeno i čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima koji je bio na snazi od 01. rujna 1980. godine do 01. siječnja 1997. godine, kada je donesen ZV.

19. Isto tako prema čl. 18. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zlouporabom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao znao i niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time da poštenje prestaje čim je posjednik saznao da mu pravo na posjed ne pripada.

20. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno. Dakle, poštenje posjeda se pretpostavlja, pri čemu tuženik tijekom postupka tu predmnijevu nije oborio iako je na njemu bio teret dokaza o protivnom, a sud je na temelju iskazanoga po svjedocima i dostavljenim materijalnim dokazima u spisu zaključio o poštenju posjeda tužitelja i njegovih prednika na prijepornoj nekretnini.

21. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtjeva ispunjenje naprijed navedenih pretpostavki pa se navedenim činjenično stanje pretvara u pravno.

22. Stoga, uz već utvrđenu činjenicu da je prednik tužitelja UF bio u posjedu spornog dijela štale označene kao k. č. br. [katastarska čestica]/Z uz nesporan dio k. č. br. [katastarska čestica]/Z, zasigurno od kupoprodaje iz 1957. godine, a koje obje nekretnine su činile jednu jedinstvenu cjelinu namjene kuhinje i blagovaone s jedinstvenim pristupom iz dvorišta k. č. br. [katastarska čestica] i taj posjed zadržali tužiteljevi roditelji ŠF i IF, uz ostale kupljene nekretnine od UF, u kontinuitetu neprekidno i samostalno i u nesmetanom posjedu, životno je logično da je tužitelj opravdano vjerovao da je ta imovina bila vlasništvo njegovih roditelja i da im pripada. Tim više, što k. č. br. [katastarska čestica]/Z i k. č. br. [katastarska čestica]/Z predstavljaju jedinstveni objekat sa jednim ulazom to je životno uvjerljivo i logično da je pravdano tužitelj držao da bi k. č. br. [katastarska čestica]/Z navedena kao štala i upisana na njegovo ime predstavljala ruševinu u cijelosti, a ne samo jednu prostoriju iste.

23. U konkretnom slučaju je nedvojbeno utvrđeno da je u razdoblju od stupanja tužitelja u posjed prijepora računajući posjed njegovih prednika od stjecanja Đure Tilošanca 1957. godine do dana donošenja oduke Ustavnog suda Republike Hrvatske 17. studenoga 1999. godine proteklo razdoblje od 40 godina kontinuiranog posjedovanja prijepora pa su se stoga ostvarile zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, uz napomenu da osim interesa tužitelja, u ovom slučaju ne postoji neki suprotstavljeni i privatni interes treće osobe.

24. Naime, na okolnost da se na nekretninama u društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva dosjelošću izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama posl.br. Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. godine i posl.br. Rev-158/2017 od 07. svibnja 2019. godine, u kojima je navedeno: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba toga zakona." Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo posebice u onom slučaju kada postoji drugi suprotstavljeni pravni interes trećih osoba.

25. Pored toga, čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stavljen je izvan snage čl. 29. ZOVO-a, na koji se pozvao drugostupanjski sud u pobijanoj presudi. Nadalje, ZV-om je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenoga 1999. godine, Ustavni sud RH je ukinuo čl. 388. st. 4. ZV/96.

26. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske i Gaši protiv Hrvatske) na koje se na okolnost primjene propisa i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredba, a to je: "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Dalje, zapravo kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s time, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes".

27. U presudama Radomilja i dr. te Jakeljić protiv Republike Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999. godine kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda RH što je i izraženo u odluci VS RH broj Rev-2776/16 od 29. siječnja 2019. godine.

28. S obzirom na to da je tuženik jedinica lokalne samouprave ne postoji drugi suprotstavljeni pravni interes treće osobe u smislu citiranih odluka, pa je tužitelj na opisani način uz ispunjenje i ostalih potrebnih pretpostavki, dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

29. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom navedenog, s obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici tužena je dužna naknaditi troškove postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

29.1. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška sastojeći od troškova zastupanja i to: sastava tužbe prema Tar. br. 8.1. OT (100 bodova-200,00 eura), pristupa na održana ročišta od 26. studenoga 2024. godine, 24. travnja 2025. godine i 28. listopada 2025. godine prema Tar. br. 9.1. OT (svako po 100 bodova-200,00 eura), za sastav prijedloga za zabilježbu spora prema Tar. br. 19.2. OT (50 bodova - 100,00 eura), za sastav obrazloženog podneska od 10. lipnja 2025. Tar. br. 8.1. OT (svako po 100 bodova-200,00 eura), te za podnesaka od 23. siječnja 2025. godine i 27. kolovoza 2025. godine prema Tar. br. 8.4. OT (svako po 25 bodova-50,00 eura), uz pripadajući iznos PDV-a od 25% (300,00 eura) i troškove sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu ukupno 166,46 eura i troškove vještačenja i uviđaja 389,68 eura.

29.2. Sud je ocijenio osnovanim i potrebnim za vođenje ove parnice sve nastale troškove, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 7.1., 8.1., 8.4., 9.1. i 9.2., 46. i 54.) i iste je dosudio u cijelosti kao u točki II. izreke ove presude.

U Rovinju, 12. prosinca 2025. godine.

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, putem e-komunikacije u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.