Poslovni broj: UsI-1763/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužitelja TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po odvjetniku Ivanu Delipetru, Imotski, Ante Starčevića 14 protiv tuženika Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, OIB: 40781519492, Split, Domovinskog rata 2, radi poreza na kuću za odmor, 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II 410-06/24-0001/0027, URBROJ: 2181/1-09/04-24-0002 od 25. travnja 2024. i rješenja Grada Makarske, Upravnog odjela za financije, proračun i naplatu potraživanja, KLASA: UP/I-410-15/23- 01/982, URBROJ: 2181-6-04-10-23-1 od 8. svibnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II 410-06/24-0001/0027, URBROJ: 2181/1-09/04-24-0002 od 25. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Grada Makarske, Upravnog odjela za financije, proračun i naplatu potraživanja, KLASA: UP/I-410-15/23- 01/982, URBROJ: 2181-6-04-10-23-1 od 8. svibnja 2023., kojim je tužitelju utvrđen porez na kuću za odmor u [adresa], za 2023. godinu, u iznosu od 94,13 eura/709,22 kuna.

2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da je tuženik samo akceptirao stav iz prvostupanjske odluke da je u smislu Zakona o lokalnim porezima tužiteljev stan kuća za odmor pošto se koristi povremeno ili sezonski, pa da je stoga tužitelj temeljem istog propisa obveznik plaćanja poreza na kuću za odmor. Ističe da je pred prvostupanjskim upravnim tijelom dokazao da godinama prije 2023. u ovom stanu žive i trajno ga koriste za stanovanje njegova kćerka TEE i njen muž FE, da imaju odabranog doktora opće prakse u [adresa], da je Marija Sarić Lasić 2022. bolovala od mononukleoze zbog čega je morala biti izolirana u stanu nekoliko mjeseci. Ističe da se predmetni stan, koristi se za stanovanje tijekom cijele godine te da njemu uz njegovo odobrenje stalno žive njegova kćerka i zet te da ta činjenica isključuje mogućnost povremenog ili sezonskog korištenja stana tijekom godine. Navodi i da je Marija Sarić Lasić 2020. izabrana za predstavnika stanara zgrade, pa je i to razlog njene stalne prisutnosti u stanu i dokaz da je tijekom cijele godine sa mužem koristila stan za stanovanje. Smatra da zaključak tuženika da se radi male potrošnje električne energije stan nije koristio za stanovanje, nije u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku o izvođenju dokaza. Ističe da je tuženik trebao navesti kako je utvrdio tu činjenicu i temeljem kojeg dokaza. Tužbenim zahtjevom traži da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u svemu ostaje kao u obrazloženju osporenog rješenja te da iz računa o potrošnji vode i električne energije proizlazi da se tijekom 2023. nekretnina koristila povremeno. Ističe i da je žalitelj u žalbenim navodima sam naveo da nekretninu ne koristi za stalno stanovanje, te da istu ne koristi ni njegova supruga. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava 21. studenoga 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 21. studenoga 2025. godine opunomoćenik tužitelja je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu te da se protivi navodima iz odgovora na tužbu kao neutemeljenima. Popisao je trošak spora na način da je zatražio 500 bodova za sastav tužbe te 500 bodova za pristup na ročište za raspravu. Tuženik je naveo da u svemu ostaje kod obrazloženja svog rješenja, te odgovora na tužbu. Usprotivio se izvođenju dokaza predloženih od strane tužitelja jer da se ti dokazi odnose na 2022. a ne na 2023. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka te za saslušanjem predloženih svjedoka kao nepotrebne smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njih, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2023. godinu, u [adresa], za 2023. godinu, u iznosu od 94,13 eura/709,22 kuna 8. Člankom 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj 115/16 i 101/17, 114/2022 i 114/2023; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

9. Člankom 2. stavkom 1. točkom 12. Zakona određeno je da je u smislu Zakona kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

10. Člankom 26. stavkom 1. Zakona propisano je da se porez na kuće za odmor plaća u iznosu od 0,60 do 5,00 eura/m2 korisne površine kuće za odmor.

11. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjskim rješenjem od 8. svibnja 2023. tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor u iznosu od 94,13 eura/709,22 kuna. Tužitelj je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu u kojoj je u bitnome naveo da se ne radi o kući za odmor u smislu Zakona o lokanim porezima već da s radi o stanu u kojem se stalno živi. Kao dokaze za navedeno je žalbi priložio preslike osobnih iskaznica za kćerku i njenog supruga, te presliku svoje osobne iskaznice te iskaznice supruge, izjave o izboru liječnika za kćerku i njenog supruga, ugovore o radu za kćerku i njenog supruga, te energetsku karticu HEP-a za 2022. i 2023. godinu te karticu potrošača Vodovoda d.o.o. [adresa] za 2022. i 2023. Uvidom u osporavano rješenje utvrđeno je da žalba tužitelja odbijena, s obrazloženjem, u bitnome da podaci o potrošnji energenata ukazuju da se predmetni stan nije koristio za stanovanje. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela su zakonita i pravilna.

12. Ovaj sud prihvaća obrazloženja javnopravnih tijela u ovoj upravnoj stvari kako je u konkretnom slučaju iz pribavljenih dokaza utvrđeno da je tužitelj u 2023. godini predmetnu nekretninu koristio povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona, tako da je tužitelj pravilno obvezan na plaćanje poreza na kuću za odmor za tu godinu sukladno članku 25. Zakona.

13. Naime, i prema stajalištu ovog Suda, obzirom na podatke iz energetske kartice HEP-a, te kartice potrošača Vodovoda d.o.o. [adresa], pravilno je upravno tijelo ocijenilo kako tužitelj predmetnu nekretninu koristi povremeno/sezonski, slijedom čega je pravilno tužitelju, temeljem citirane odredbe članka 2. točke 12. u vezi sa odredbom članka 25. Zakona, utvrdilo obvezu poreza na kuću za odmor. Potrošnja električne energije i vode su primarni pokazatelj kontinuiteta stanovanja i korištenja nekretnine, odnosno u konkretnom slučaju pokazatelj da tužitelj predmetnu kuću koristi povremeno/sezonski. Iz navedenog se vidi minimalna potrošnja energenata pa se, prema tome, može zaključiti da dinamika potrošnje električne energije i vode, a posebno stoga što neke mjesece nije bilo nikakve potrošnje vode, dok je u ostalim mjesecima bilo minimalno potrošnje vode, upućuje na povremeno korištenje predmetne nekretnine, da tužitelj ili netko treći koristi nekretninu stalno, zasigurno bi potrošnja energenata bila viša.

14. Činjenica što tužitelj i supruga te kćerka i njen suprug imaju prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, ne znači da se ta nekretnina ne može smatrati kućom za odmor. Naime, za obvezu plaćanja poreza na kuću za odmor važan je način njenog korištenja, odnosno živi li se u njoj. Kako je u ovom slučaju jasno utvrđeno da se ona koristi povremeno, odnosno sezonski, tužitelj je kao vlasnik te kuće dužan platiti porez.

15. S obzirom na to da iz dokaza koji se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela ne proizlazi drugačije činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari, ovaj sud smatra utvrđenom činjenicu da je tužitelj predmetnu kuću u 2023. godini koristio povremeno, odnosno sezonski.

16. Navodi tužitelja u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

17. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

18. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku,("Narodne novine", br. 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti.

19. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

20. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan

U Splitu 12. prosinca 2025. godine

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA: - tužitelju

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ