Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: P-196/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja IB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Željki Kupčerić- Trcović, odvjetnici iz Đakova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Krešimiru Ćurković, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 4. studenog 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 12. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništenim dio odredbi Ugovora o namjenskom kreditu uz depozit broj: [broj depozita]/2007, od dana 07.02.2007., ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz Donjeg Miholjca, pod brojem OV-937/07 dana 12.02.2007., zaključenog između tužitelja IB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kao kreditora, i to:
- čl. 2. koji glasi: „…CHF odnosno u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke da na dan korištenja kredita.“;
- čl. 3. t. 4. koji glasi: „... podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.";
- čl. 4.koji glasi: „...kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.“.
II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju IB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]
57,
isplati
iznos
od
7.670,18
€
(sedamtisućašestosedamdeseteuraiosamnaestcenti) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, i to na:
- iznos od 1,70 € od 01. studenog 2008. ,
- iznos od 0,12 € od 01. veljače 2009. ,
- iznos od 2,56 € od 01. ožujka 2009. ,
- iznos od 0,23 € od 01. svibnja 2009. ,
- iznos od 0,60 € od 01. ožujka 2010. ,
- iznos od 0,22 € od 01. svibnja 2010. ,
- iznos od 0,26 € od 01. lipnja 2010. ,
- iznos od 6,78 € od 01. srpnja 2010. ,
- iznos od 4,55 € od 01. kolovoza 2010. ,
- iznos od 9,25 € od 01. rujna 2010. ,
- iznos od 7,88 € od 01. listopada 2010. ,
- iznos od 5,05 € od 01. studenog 2010. ,
- iznos od 11,80 € od 01. prosinca 2010. ,
- iznos od 15,43 € od 01. siječnja 2011. ,
- iznos od 12,93 € od 01. veljače 2011. ,
- iznos od 16,31 € od 01. ožujka 2011. ,
- iznos od 11,59 € od 01. travnja 2011. ,
- iznos od 13,18 € od 01. svibnja 2011. ,
- iznos od 18,50 € od 01. lipnja 2011. ,
- iznos od 20,46 € od 01. srpnja 2011. ,
- iznos od 26,41 € od 01. kolovoza 2011. ,
- iznos od 23,95 € od 01. rujna 2011. ,
- iznos od 21,13 € od 01. listopada 2011. ,
- iznos od 25,28 € od 01. studenog 2011. ,
- iznos od 25,42 € od 01. prosinca 2011. ,
- iznos od 26,40 € od 01. siječnja 2012. ,
- iznos od 28,13 € od 01. veljače 2012. ,
- iznos od 29,36 € od 01. ožujka 2012. ,
- iznos od 27,24 € od 01. travnja 2012. ,
- iznos od 28,26 € od 01. svibnja 2012. ,
- iznos od 28,35 € od 01. lipnja 2012. ,
- iznos od 28,29 € od 01. srpnja 2012. ,
- iznos od 27,83 € od 01. kolovoza 2012. ,
- iznos od 27,26 € od 01. rujna 2012. ,
- iznos od 26,71 € od 01. listopada 2012. ,
- iznos od 27,60 € od 01. studenog 2012. ,
- iznos od 28,70 € od 01. prosinca 2012. ,
- iznos od 27,99 € od 01. siječnja 2013. ,
- iznos od 25,96 € od 01. veljače 2013. ,
- iznos od 29,05 € od 01. ožujka 2013. ,
- iznos od 27,78 € od 01. travnja 2013. ,
- iznos od 27,74 € od 01. svibnja 2013. ,
- iznos od 25,37 € od 01. lipnja 2013. ,
- iznos od 24,78 € od 01. srpnja 2013. ,
- iznos od 25,34 € od 01. kolovoza 2013. ,
- iznos od 26,09 € od 01. rujna 2013. ,
- iznos od 28,49 € od 01. listopada 2013. ,
- iznos od 27,01 € od 01. studenog 2013. ,
- iznos od 28,03 € od 01. prosinca 2013. ,
- iznos od 27,92 € od 01. siječnja 2014. ,
- iznos od 40,35 € od 01. veljače 2014. ,
- iznos od 39,99 € od 01. ožujka 2014. ,
- iznos od 40,65 € od 01. travnja 2014. ,
- iznos od 39,44 € od 01. svibnja 2014. ,
- iznos od 39,41 € od 01. lipnja 2014. ,
- iznos od 39,16 € od 01. srpnja 2014. ,
- iznos od 40,50 € od 01. kolovoza 2014. ,
- iznos od 41,49 € od 01. rujna 2014. ,
- iznos od 40,99 € od 01. listopada 2014. ,
- iznos od 41,84 € od 01. studenoga 2014. ,
- iznos od 42,17 € od 01. prosinca 2014. ,
- iznos od 42,19 € od 01. siječnja 2015. ,
- iznos od 42,57 € od 01. veljače 2015. ,
- iznos od 41,43 € od 01. ožujka 2015. ,
- iznos od 42,48 € od 01. travnja 2015. ,
- iznos od 42,07 € od 01. svibnja 2015. ,
- iznos od 42,39 € od 01. lipnja 2015. ,
- iznos od 41,99 € od 01. srpnja 2015. ,
- iznos od 42,30 € od 01. kolovoza 2015. ,
- iznos od 42,25 € od 01. rujna 2015. ,
- iznos od 41,85 € od 01. listopada 2015. ,
- iznos od 42,16 € od 01. studenoga 2015. ,
- iznos od 41,76 € od 01. prosinca 2015. ,
- iznos od 42,07 € od 01. siječnja 2016. ,
- iznos od 52,19 € od 01. veljače 2016. ,
- iznos od 53,26 € od 01. ožujka 2016. ,
- iznos od 51,62 € od 01. travnja 2016. ,
- iznos od 50,19 € od 01. svibnja 2016. ,
- iznos od 49,58 € od 01. lipnja 2016. ,
- iznos od 52,02 € od 01. srpnja 2016. ,
- iznos od 51,90 € od 01. kolovoza 2016. ,
- iznos od 50,39 € od 01. rujna 2016. ,
- iznos od 51,71 € od 01. listopada 2016. ,
- iznos od 52,38 € od 01. studenog 2016. ,
- iznos od 52,93 € od 01. prosinca 2016. ,
- iznos od 54,42 € od 01. siječnja 2017. ,
- iznos od 53,96 € od 01. veljače 2017. ,
- iznos od 52,10 € od 01. ožujka 2017. ,
- iznos od 53,28 € od 01. travnja 2017. ,
- iznos od 51,02 € od 01. svibnja 2017. ,
- iznos od 49,62 € od 01. lipnja 2017. ,
- iznos od 48,56 € od 01. srpnja 2017. ,
- iznos od 43,50 € od 01. kolovoza 2017. ,
- iznos od 42,44 € od 01. rujna 2017. ,
- iznos od 43,77 € od 01. listopada 2017. ,
- iznos od 42,50 € od 01. studenog 2017. ,
- iznos od 42,17 € od 01. prosinca 2017. ,
- iznos od 41,64 € od 01. siječnja 2018. ,
- iznos od 40,78 € od 01. veljače 2018. ,
- iznos od 41,24 € od 01. ožujka 2018. ,
- iznos od 39,32 € od 01. travnja 2018. ,
- iznos od 36,36 € od 01. svibnja 2018. ,
- iznos od 41,26 € od 01. lipnja 2018. ,
- iznos od 39,99 € od 01. srpnja 2018. ,
- iznos od 40,15 € od 01. kolovoza 2018. ,
- iznos od 44,26 € od 01. rujna 2018. ,
- iznos od 43,52 € od 01. listopada 2018. ,
- iznos od 42,72 € od 01. studenog 2018. ,
- iznos od 42,82 € od 01. prosinca 2018. ,
- iznos od 43,83 € od 01. siječnja 2019. ,
- iznos od 42,45 € od 01. veljače 2019. ,
- iznos od 42,18 € od 01. ožujka 2019. ,
- iznos od 44,88 € od 01. travnja 2019. ,
- iznos od 41,54 € od 01. svibnja 2019. ,
- iznos od 44,43 € od 01. lipnja 2019. ,
- iznos od 44,78 € od 01. srpnja 2019. ,
- iznos od 45,33 € od 01. kolovoza 2019. ,
- iznos od 47,22 € od 01. rujna 2019. ,
- iznos od 47,67 € od 01. listopada 2019. ,
- iznos od 47,04 € od 01. studenog 2019. ,
- iznos od 46,46 € od 01. prosinca 2019. ,
- iznos od 48,69 € od 01. siječnja 2020. ,
- iznos od 50,41 € od 01. veljače 2020. ,
- iznos od 50,88 € od 01. ožujka 2020. ,
- iznos od 55,00 € od 01. travnja 2020. ,
- iznos od 53,86 € od 01. svibnja 2020. ,
- iznos od 52,68 € od 01. lipnja 2020. ,
- iznos od 52,38 € od 01. srpnja 2020. ,
- iznos od 49,91 € od 01. kolovoza 2020. ,
- iznos od 50,29 € od 01. rujna 2020. ,
- iznos od 50,06 € od 01. listopada 2020. ,
- iznos od 52,16 € od 01. studenoga 2020. ,
- iznos od 49,79 € od 01. prosinca 2020. ,
- iznos od 49,85 € od 01. siječnja 2021. ,
- iznos od 50,57 € od 01. veljače 2021. ,
- iznos od 47,78 € od 01. ožujka 2021. ,
- iznos od 47,07 € od 01. travnja 2021. ,
- iznos od 47,37 € od 01. svibnja 2021. ,
- iznos od 47,10 € od 01. lipnja 2021. ,
- iznos od 46,37 € od 01. srpnja 2021. ,
- iznos od 49,25 € od 01. kolovoza 2021. ,
- iznos od 48,41 € od 01. rujna 2021. ,
- iznos od 47,69 € od 01. listopada 2021. ,
- iznos od 51,05 € od 01. studenoga 2021. ,
- iznos od 53,47 € od 01. prosinca 2021. ,
- iznos od 48,11 € od 05. siječnja 2022. ,
- iznos od 48,11 € od 05. veljače 2022. ,
- iznos od 48,11 € od 05. ožujka 2022. ,
- iznos od 48,11 € od 05. travnja 2022. ,
- iznos od 48,11 € od 07. lipnja 2022. ,
- iznos od 48,11 € od 04. srpnja 2022. ,
- iznos od 48,11 € od 02. kolovoza 2022. ,
- iznos od 48,11 € od 30. kolovoza 2022. ,
- iznos od 48,11 € od 28. rujna 2022. ,
- iznos od 48,11 € od 10. listopada 2022. ,
- iznos od 48,11 € od 17. studenoga 2022. ,
- iznos od 48,11 € od 19. prosinca 2022. ,
- iznos od 48,38 € od 20. siječnja 2023. ,
- iznos od 48,38 € od 10. veljače 2023. ,
- iznos od 48,38 € od 13. ožujka 2023. ,
- iznos od 68,38 € od 12. travnja 2023. ,
- iznos od 55,38 € od 09. svibnja 2023. ,
- iznos od 55,38 € od 20. lipnja 2023. ,
- iznos od 55,38 € od 10. srpnja 2023. ,
- iznos od 55,38 € od 10. kolovoza 2023. ,
- iznos od 75,38 € od 11. rujna 2023. ,
- iznos od 65,38 € od 09. listopada 2023. ,
- iznos od 65,38 € od 09. studenoga 2023. ,
- iznos od 65,38 € od 11. prosinca 2023. ,
- iznos od 65,38 € od 10. siječnja 2024. ,
- iznos od 65,38 € od 23. veljače 2024. ,
- iznos od 65,38 € od 18. ožujka 2024. ,
- iznos od 65,38 € od 15. travnja 2024. ,
- iznos od 65,38 € od 17. svibnja 2024. ,
- iznos od 65,38 € od 10. lipnja 2024. ,
- iznos od 65,38 € od 15. srpnja 2024. ,
- iznos od 65,38 € od 12. kolovoza 2024. ,
- iznos od 65,38 € od 19. rujna 2024. ,
- iznos od 65,38 € od 28. listopada 2024. ,
- iznos od 65,38 € od 04. prosinca 2024. ,
- iznos od 65,38 € od 08. siječnja 2025. ,
- iznos od 65,38 € od 11. veljače 2025. ,
- iznos od 65,38 € od 17. ožujka 2025. ,
- iznos od 65,38 € od 17. travnja 2025. ,
- iznos od 65,38 € od 15. svibnja 2025., a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom tužbenog zahtijeva u ukupnom iznosu od 1.601,48 € sa zateznom kamatom koja teče na:
- iznos od 10,90 € od 01. listopada 2007. ,
- iznos od 11,23 € od 01. studenog 2007. ,
- iznos od 10,96 € od 01. prosinca 2007. ,
- iznos od 11,32 € od 01. siječnja 2008. ,
- iznos od 11,46 € od 01. veljače 2008. ,
- iznos od 10,88 € od 01. ožujka 2008. ,
- iznos od 11,77 € od 01. travnja 2008. ,
- iznos od 11,04 € od 01. svibnja 2008. ,
- iznos od 11,28 € od 01. lipnja 2008. ,
- iznos od 11,05 € od 01. srpnja 2008. ,
- iznos od 11,16 € od 01. kolovoza 2008. ,
- iznos od 11,18 € od 01. rujna 2008. ,
- iznos od 10,97 € od 01. listopada 2008. ,
- iznos od 12,29 € od 01. studenog 2008. ,
- iznos od 11,18 € od 01. prosinca 2008. ,
- iznos od 20,80 € od 01. siječnja 2009. ,
- iznos od 21,02 € od 01. veljače 2009. ,
- iznos od 19,05 € od 01. ožujka 2009. ,
- iznos od 20,83 € od 01.travnja 2009. ,
- iznos od 20,10 € od 01. svibnja 2009. ,
- iznos od 29,25 € od 01. lipnja 2009. ,
- iznos od 27,87 € od 01. srpnja 2009. ,
- iznos od 28,90 € od 01. kolovoza 2009. ,
- iznos od 29,19 € od 01. rujna 2009. ,
- iznos od 28,04 € od 01. listopada 2009. ,
- iznos od 28,76 € od 01. studenoga 2009. ,
- iznos od 28,19 € od 01. prosinca 2009. ,
- iznos od 29,47 € od 01. siječnja 2010. ,
- iznos od 29,83 € od 01. veljače 2010. ,
- iznos od 26,82 € od 01. ožujka 2010. ,
- iznos od 30,30 € od 01. travnja 2010. ,
- iznos od 29,12 € od 01. svibnja 2010. ,
- iznos od 30,38 € od 01. lipnja 2010. ,
- iznos od 31,19 € od 01. srpnja 2010. ,
- iznos od 31,75 € od 01. kolovoza 2010. ,
- iznos od 33,31 € od 01. rujna 2010. ,
- iznos od 31,38 € od 01. listopada 2010. ,
- iznos od 31,73 € od 01. studenog 2010. ,
- iznos od 32,53 € od 01. prosinca 2010. ,
- iznos od 31,33 € od 01. siječnja 2011. ,
- iznos od 30,50 € od 01. veljače 2011. ,
- iznos od 27,61 € od 01. ožujka 2011. ,
- iznos od 29,94 € od 01. travnja 2011. ,
- iznos od 29,09 € od 01. svibnja 2011. ,
- iznos od 31,89 € od 01. lipnja 2011. ,
- iznos od 31,07 € od 01. srpnja 2011. ,
- iznos od 34,12 € od 01. kolovoza 2011. ,
- iznos od 33,31 € od 01. rujna 2011. ,
- iznos od 31,05 € od 01. listopada 2011. ,
- iznos od 17,47 € od 01. studenog 2011. ,
- iznos od 16,81 € od 01. prosinca 2011. ,
- iznos od 17,55 € od 01. siječnja 2012. ,
- iznos od 17,72 € od 01. veljače 2012. ,
- iznos od 16,55 € od 01. ožujka 2012. ,
- iznos od 17,48 € od 01. travnja 2012. ,
- iznos od 16,94 € od 01. svibnja 2012. ,
- iznos od 17,56 € od 01. lipnja 2012. ,
- iznos od 16,85 € od 01. srpnja 2012. ,
- iznos od 17,38 € od 01. kolovoza 2012. ,
- iznos od 17,24 € od 01. rujna 2012. ,
- iznos od 16,48 € od 01. listopada 2012. ,
- iznos od 17,19 € od 01. studenog 2012. ,
- iznos od 16,67 € od 01. prosinca 2012. ,
- iznos od 17,15 € od 01. siječnja 2013. ,
- iznos od 16,85 € od 01. veljače 2013. ,
- iznos od 15,37 € od 01. ožujka 2013. ,
- iznos od 17,01 € od 01. travnja 2013. ,
- iznos od 16,33 € od 01. svibnja 2013. ,
- iznos od 16,55 € od 01. lipnja 2013. ,
- iznos od 15,80 € od 01. srpnja 2013. ,
- iznos od 16,43 € od 01. kolovoza 2013. ,
- iznos od 16,49 € od 01. rujna 2013. ,
- iznos od 16,17 € od 01. listopada 2013. ,
- iznos od 16,51 € od 01. studenog 2013. ,
- iznos od 16,00 € od 01. prosinca 2013. ,
- iznos od 16,53 € od 01. siječnja 2014.
III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od
2.172,19 € (dvijetisućestosedamdesetdvaeuraidevetnaestcenti) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj.12. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 715,17 €
o d b i j a .
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek dana 7. veljače 2007. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu uz depozit broj: [broj depozita]/2007, ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Đurđević iz Donjeg Miholjca pod brojem OV-937/07 dana 12.02.2007. Temeljem navedenog ugovora tuženik mu je kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje iznos u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita. Tijekom otplate kredita anuiteti su se zbog promjene tečaja CHF povećavali naspram početno ugovorenog otplatnog plana, a sve na njegovu štetu.
1.1. Poziva se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013. i Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. te odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-2686/2018 od 12.2.2019. i odluke Ustavnog suda RH br. U-III-4150/2019, U-III-4388/2019, U-III-4389/2019, U-III-4390/2019, U-III-4396/2019, U-III-4516/2019, U-III- 4532/2019 od 3.02.2021. kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje su banke primjenjivale na korisnike kredita, a koje se odnose na promjenjivu valutnu klauzulu.
1.3. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tuženik ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Navodi da slično određuje i Zakon o zaštiti potrošača (dalje ZZP), koji u odredbi čl. 118. a navodi da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača... obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
1.4. Navedeni Ugovor sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Ništetni ugovor ne može konvalidirati u valjani pravni posao, a prema odredbi čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) ništetan ugovor ili njegov dio ne postaje valjan onda kada uzrok ništetnosti naknadno nestane.
1.5. Nije mogao postaviti specificirani tužbeni zahtjev s razlikom svakog pojedinačnog preplaćenog iznosa po osnovi kamata po pojedinom anuitetu od početka plaćanja kredita pa nadalje budući ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom niti stručnim znanjem. Stoga je zahtjev postavio okvirno a tek nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja će specificirati tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186. b. st. 3. ZPP-a.
1.6. Nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 24.02.2022. (list spisa 512-516) specificirao je tužbeni zahtjev pod toč. 2. predlažući da sud tako postavljeni tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare. Ističe da pravni prednik tuženika, Slavonska banka d.d. s kojim je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu, banka koja nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača, što znači da se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz tih presuda, obzirom da za Slavonsku banku d.d. nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF.
2.1. Smatra da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Navodi da su sporne ugovorene odredbe jasne, lako uočljive i razumljive te predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.
3. Sud je presudom br. P-239/2021-22 od 2. lipnja 2022. djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koju je Županijski sud u Zagrebu 8. studenog 2022. pod br. Gž-2516/2022-2 u cijelosti potvrdio. Vrhovni sud Republike Hrvatske, povodom revizije tuženika, rješenjem br. Rev 50/2024-2 od 10. prosinca 2024. ukinuo je obje odluke i vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.
4. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva predlažući dopunu vještačenja za period od 01. siječnja 2022. do izrade dopune nalaza i mišljenja, a tuženik je ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu i prigovora te se nije protivio dopunskom vještačenju.
5. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedokinju MB, tužitelja i vještakinju te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.
6. Svjedokinja MB iskazala je da je radila u bivšoj Slavonskoj banci na poslovima obrade, knjiženja i odobravanja kredita. Radila je i kada je Hypo Alpe Adria Bank naslijedila bivšu Slavonsku banku. Ne zna kada je tužitelj sklapao ugovor sa Slavonskom bankom i poznaje ga samo iz viđenja jer su iz istog mjesta. Nema nikakvih saznanja vezano za konkretan kredit ni u kojem iznosu ni za što je taj kredit od strane Slavonske banke odobren tužitelju. Poznato joj je, dok je radila, da su odobravali stambene, potrošačke i gotovinske kredite i kredite su davali u kunama, eurima i CHF. Za dizanje kredita u CHF dobili su od Uprave upute da ljudima kažu kolike su kamate na kredit, naknade i rokovi otplate. Dakle, ono što je bilo navedeno u ugovoru. Nisu znali niti mogli predvidjeti rast CHF i kamata tako da nije na to ljude upozoravala. Već četrnaest godina je u mirovini, a prije toga 3-4 godine dok je radila u banci, nije radila na odobravanju kredita tako da ne zna podatke vezane za podizanja rata kredita ljudima koji su dizali kredite u banci. Banka je sačinjavala ugovor uz prethodni razgovor s klijentima i provjeru mogućnosti odobravanja kredita. Kredit se odobravao u odnosu na visinu, a u skladu s platežnom mogućnosti klijenta. Neki krediti koji su bili na duži niz godina otplate davani su uz hipoteku i uz uvjete propisane od strane banke. Sačinjeni ugovor ovjeravao je javni bilježnik, a taj ugovor je bilježniku nosio klijent. Ne zna da li je javni bilježnik eventualno objašnjavao klijentima rizike dizanja kredita u CHF. Jedino je na televiziji vidjela da je došlo do nezadovoljstva od strane ljudi vezano za kredite u CHF jer su im rate znatno porasle od onih koje su bile početno ugovorene. Ne sjeća se da li je bila prisutna prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem. Kada se podnese zahtjev za kredit, klijent se uvijek može predomisliti sve do konačnog zaključenja ugovora. Sve što bi klijent pitao vezano za kredit djelatnici banke su nastojali objasniti pod uvjetima koje postavlja banka. Nije klijentima davala druga obrazloženja mimo uputa u smislu da je moguće i znatno povećanje rata kredita zbog rasta kamata i tečaja. Navela je da nije znala da HNB ne prati valutu CHF.
7. Tužitelj IB, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je 2007. zaključio kredit u bivšoj Slavonskoj banci u Poslovnici Donji Miholjac. Vezano za kredit pregovarao je sa svjedokinjom MB. U to vrijeme bio je klijent Slavonske banke i zanimao ga je stambeni kredit za kupovinu kuće. Kredit je podigao u iznosu od 23.000 CHF, a trebao mu je veći kredit i tražio je u eurima, ali mu je djelatnica banke preporučila kredit u CHF kao najpovoljniji. Nije ga uopće upozoravala vezano za rizike u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, tečaj i valutu niti da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro. Popunio je zahtjev za kredit i banka je sačinila ugovore po svojim uvjetima na koje nije mogao utjecati. Nakon nekog vremena pozvan je da mu je kredit odobren. Preuzeo je ugovore i letimično ih pogledao i zanimao ga je iznos kredita, rok otplate, visina rate. Za kredit je morao imati i sudužnika, a to je bio FB. Ovjerio je ugovore kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića koji mu nije tumačio pojedine odredbe ugovora. Nakon ovjere, vratio je ugovore u banku. S prodavateljem kuće AB došao je u banku i banka je odobreni kredit isplatila njemu na ruke u eurima. U kuću je uselio sa svojom obitelji kao fizička osoba i nikada ju nije iznajmljivao niti je koristio za potrebe obrta ili neke pravne osobe. Početna rata kredita mu je bila oko 650,00 kn da bi se nakon nekog vremena povećala na oko 980,00 kn. Ne bi ispunjavao uvjete za kredit da mu je početna rata kredita trebala iznositi kao ova povećana. Dobivao je obavijesti o povećanju rata kredita, ali se nije išao raspitivati za razloge povećanja, već je pristao plaćati dalje povećane rate kredita. Kredit je podignut na 20 godina i još ga dvije godine mora otplaćivati i rata mu iznosi oko 138,00 €. Slabo se razumije u pojmove promjenjive kamatne stope, tečajeve i valute. Kredit je poslije otplaćivao sljedniku Slavonske banke Hypo Alpe Adria Bank, a danas kredit isplaćuje Addiko Bank koja je naslijedila Hypo Alpe Adria Bank iako više nije njezin klijent. Zasigurno ne bi podizao kredit u CHF da je znao da će mu rate biti znatno povećane. Naveo je da s bankom nije mogao pregovarati niti mu je to nuđeno u izmjeni pojedinih odredbi iz ugovora. U trenutku zaključenja ugovora nije bio vlasnik trgovačkog društva ili obrta.
8. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da su tužitelj i Slavonska banka d.d. sklopili 07.02.2007. Ugovor o namjenskom kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2007, koji je potvrđen 12.02.2006. od strane javnog bilježnika Dinka Đurđević iz Donjeg Miholjca pod brojem OV-937/2007;
- da je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit za kupovinu kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora);
- da je odredbom čl. 3 t. 4. Ugovora propisano da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja;
- da je odredbom čl. 4. Ugovora propisano da su ugovorne strane suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.
9. Među strankama je prijeporno i to:
- da li su ništetne navedene odredbe predmetnog ugovora o kamatnim stopama i valutnoj klauzuli;
- da li tužitelj ima pravo na restituciju temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi ugovora;
- da li je osnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije tuženika.
10. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje Lidije Balog zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da sukladno tužbenom zahtjevu, ukupna preplata preplaćenih odn. više plaćenih iznosa bez uključenja negativnih stavki odn. manje plaćenih iznosa koji su nastali temeljem sniženja kamatne stope u odnosu na prvougovorenu i smanjenja tečaja za CHF u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita iznosi 52.302,20 kn i to po osnovi povećanja kamatnih stopa 12.066,37 kn a po osnovi porasta tečaja 40.235,83 kn. Ukoliko se uzmu u obzir i negativne stavke tada ukupna razlika iznosi 44.439,89 kn i to po osnovi promjene kamatnih stopa 5.176,46 kn i po osnovi promjena tečaja 39.263,43 kn.
10.1. Vezano za izračun razlike anuiteta predmetnog kredita primjenom realiziranih kamatnih stopa i tečaja za CHF na dan dospijeća anuiteta u odnosu na simulirani kredit u HRK u primjenu kamatne stope na kunske kredite vještakinja navodi da kamatna stopa na kunske kredita u vrijeme ugovaranja predmetnog kredita tužitelja je bila znatno veća od kamatnih stopa koje je tuženik primijenio na kredit tužitelja uz valutnu klauzulu u CHF. Stoga je tužitelj anuitete platio manje u odnosu na simulirani otplatni plan uz kamatnu stopu na HRK kredite u ukupnom iznosu od 9.153,87 kn.
11. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještakinje dok je tuženik prigovorio nalazu vještakinje u podnesku od 21.2.2022. navodeći kako je nalaz i mišljenje vještaka neodređeno i nejasno u potpunosti. Smatra da postoje i razdoblja u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od onih koje je vještak utvrdio po početno otplatom planu te ističe prijeboj tužiteljeva potraživanja. Navodi kako je vještak bio dužan iznos pozitivne preplate umanjiti za tzv. negativnu razliku u preplati odn. za manje plaćene iznose pojedinih mjesečnih anuiteta zbog tečaja CHF koji je u tim mjesecima bio manji od onog početnog, pozivajući se na odluku Županijskog suda u Bjelovaru.
11.1. Ističe kako je jedini ispravni način izračuna vještaka u dijelu u kojemu je vještak koristio promjenjivu kamatnu stopu koju je tuženik koristio za kunske kredite a ne po početnom tečaju i početnoj otplatnoj kamatnoj stopi budući je sklopljen ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom pozivajući se na odluku VSRH br. Revt- 294/14 od 9.4.2015.
12. Vještakinja se podneskom od 3.3.2022. očitovala na prigovore tuženika navodeći da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja navodeći da je svaka tablica u nalazu i mišljenju detaljno obrazložena.
12.1. Na navode tuženika da u svom izračunu nije prikazala sve razlike u anuitetima već da je u obračunu utvrdila razlike samo za anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos, odn. samo pozitivne stavke, odgovorila je da ti navodi nisu točni budući je u tablici 4. (list spisa 475-478) prikazala sve razlike anuiteta, uključujući i negativne stavke kada je tužitelj platio manje od anuiteta utvrđenog po tečaju na dan isplate kredita. Vezano za navode da nije koristila ispravan tečaj za CHF koji je bio fiksiran u visini 6,39 kn za 1 CHF zaključno sa 01.05.2016., već da je isti tečaj primijenila za razdoblje od 01.02.2015. do 01.01.2016. navela je da i ti navodi tuženika također nisu točni budući da je tečaj za CHF bio određen u fiksnom iznosu od 6,39 sukladno Zakonu o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 9/2015 od 26.01.2015.), počevši od 27.01.2015., na period od godinu dana do 27.1.2016. Stoga je ispravno primijenila navedeni fiksni tečaj za CHF. Sve ostale primjedbe i prigovori tuženika pravne su prirode, te se na iste ne može očitovati.
13. Na ročištu održanom 28. travnja 2022. vještakinja je ostala u cijelosti kod pismenog nalaza i mišljenja te očitovanja od 1.3.2022. na podnesak tuženika navodeći da svi ostali prigovori tuženika su pravne prirode o kojima odlučuje sud.
13.1. Na pitanja tuženika odgovorila je da je u nalazu uz svaku tablicu obrazloženo na koji način je vršen izračun te da su u tablici 4. nalaza prikazane sve razlike anuiteta uključujući i negativne stavke kada je tužitelj platio manje od prvobitno utvrđenog iznosa anuiteta.
13.2. Na pitanje zašto pri izračunu simulacije otplatnog plana za kredit u HRK umjesto fiksne kamatne stope nije koristila promjenjivu kamatnu stopu, a sve kako je naloženo u zadatku od strane tuženika, odgovorila je da je simulirani otplatni plan u HRK rađen na temelju pretpostavke da bi isti bio odobren u kunama. Pošto ugovor o kreditu nije zaključen u HRK nema saznanja o tome kakvi bi uvjeti kredita bili ugovoreni da je isti ugovoren uz valutu kune. Ukoliko bi i bio ugovoren u kunama, nema saznanja kako bi i u kojim iznosima bi bila mijenjana kamatna stopa u kunama. Stoga je primijenila kamatnu stopu koja je navedena kao kamatna stopa koja se primjenjivala na kunske kredite u momentu ugovaranja kredita tužitelja, a kako je to trebalo i učiniti.
14. Na istom ročištu pun. tuženika predložio je dopunu nalaza i mišljenja vezano za korištenje promjenjive kamatne stope sukladno tablici HNB za kredit u kunama, a kojem prijedlogu se usprotivio pun. tužitelja iz razloga ekonomičnosti postupka kao i njegovoj svrsishodnosti imajući u vidu da je ugovor među strankama ugovoren u CHF a ne u kunama.
15. Vještakinja je u dopuni nalaza i mišljenja od 19. lipnja 2025. (list spisa 802- 805) navela da tečajna razlika u razdoblju od 01.01.2022. pa do dana dopune nalaza i mišljenja iznosi ukupno 2.329,96 € i u tom razdoblju nije bilo negativnih stavki tečajne razlike jer tečaj CHF nikada nije bio niži od tečaja na dan isplate kredita.
16. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje, očitovanje te iskaz vještakinje kao i dopunu nalaza i mišljenja jer su isti dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.
17. Sud je odbio prijedlog pun. tuženika radi provođenja dopunskog vještačenja budući je ugovor između stranaka ugovoren u CHF a ne u kunama.
18. Tužitelj je nakon dopune nalaza i mišljenja specificirao toč. 2. i 3. tužbenog zahtjeva, a opisano kao u izreci presude pod st. II. i III. predlažući da sud usvoji tako postavljen tužbeni zahtjev.
19. Analizirajući navode tužbe i odgovora na tužbu tuženika, iskaze svjedokinje i tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.
20. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika nije prijeporan, prijeporna je odredba čl. 2. i čl. 3.toč. 4. Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula CHF – švicarski franak i odredba čl. 4. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,30 %. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom.
21. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za kupovinu kuće pa je banka u konkretnom slučaju banka jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora 4,30 % godišnje, dekurzivno, pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputstava što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.
22. Nije prijeporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu no ista mora biti razumljiva i određena parametrima, kvalitativno i kvantitativno razrađena uzročno posljedična veza kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao i određenje razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o Odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati.
23. Prema odredbi čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje odredba čl. 49. ZZP- a/2014. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.
24. Ni odredbe ZZP-a ni Zakona o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja.
25. U čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15., dalje u tekstu ZOO), samo je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti poštenja.
25.1. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.
26. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužiteljici ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
27. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
28. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
29. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
30. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
31. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
32. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
33. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u razdoblju od 10.09. 2003.g. do 31.12. 2008.g., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".
34. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.
35. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
36. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
37. Stoga se po ocjeni suda tužitelj s pravom poziva na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13.06.2014.g., Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015.g. te odluku Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., kojim je utvrđena ništetnost odredbe promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženih banaka, a od koje pravomoćnosti, po mišljenju tužiteljice, i teče rok za postavljanje kondemnatornog zahtjeva u posebnim parnicama.
38. Osim toga tužitelj se poziva i na odluku VTS RH Pž-6632/17 kojom su odbijene žalbe banaka i kojom je potvrđena prvostupanjska presuda da je nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu u kojem je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i to iz razloga što potrošači nisu u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno načelu savjesti i poštenja, a što je izazvalo upravo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.
39. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama. Osim toga, tužitelj je naveo da zadržava pravo specificiranja tužbenog zahtjeva nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
40. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik jer iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.
40.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).
41. Sud je prihvatio prigovor zastare potraživanja u odnosu na kamatno potraživanje jer sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022., odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno je utvrđena ništetnom u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te od tog dana počinje teći petogodišnji restitucijski zastarni rok, a koji je već protekao jer je tužba podnesena 05. ožujka 2021.
42. Stoga je sud tužitelja odbio s dijelom tužbenog zahtjeva po osnovi kamatnih stopa u iznosu od 1.601,48 €.
43. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika u odnosu na valutnu klauzulu, jer isti drži neosnovanim budući je tuženik, s pravnog stajališta, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala, i to tek pravomoćnošću presude CHF (14.06.2018.) kojom je utvrđena ništetnost odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezivanjem glavnice uz valutu CHF. Od pravomoćnosti te presude teče zastarni rok za isticanje kondemnatornog zahtjeva radi povrata tečajne razlike, a navršava se dana 14.06.2023. Naime, u konkretnom slučaju isprepliću se instituti ništetnosti i stjecanja bez osnove. Onog trenutka kada je presuda u predmetu Franak postala pravomoćna u dijelu koji se tiče konkretnog spora, sve ono što je tuženik stekao od tužitelja ugovaranjem sporne odredbe, ujedno je za tuženika postala „osnova koja je kasnije otpala“. Prema stavu suda zastarni rok od 5 godina, sukladno čl. 220 ZPP-a u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, teče od 14. lipnja 2018. te su potrošači ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. U svezi s tim tužitelj se s pravom poziva na odluku Vrhovnost suda RH br. Rev-2245/2017 iz čijeg stajališta nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara njegovog potraživanja.
44. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 3., 4., 6., 29., 296., 322., 323., 1111. u svezi čl.115. ZOO-a i čl. 49., 54., 81., 82., 87., 90., 96., 97., 117. i 138.a Zakona o zaštiti potrošača.
45. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
46. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 2. i čl. 155. ZPP-a.
47. Tužitelju su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 2.887,36 € koji se sastoje i to: iznosa od 250,00 € (zajedno s 25 % PDV-a) na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14., 138/23 dalje: Tarife), četiri iznosa od po 250,00 € (zajedno s 25 % PDV-a) na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od 28.09.2021., 24.02.2022., 07.04.2025. i 09.10.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, četiri iznosa od po 250,00 € (zajedno s 25 % PDV-a) na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 01.10.2021., 28.04.2022., 09.04.2025. i 04.11.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 232,26 € na ime predujma za vještačenje, iznosa od 280,00 € na ime dopune vještačenja te iznosa od 26,54 € na ime pristojbe na tužbu te iznosa od 98,56 € na ime plaćene pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.
48. Tuženiku su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 3.446,41 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife, tri iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženog podnesaka po punomoćniku od 14.10.2021., 21.02.2022. i 07.03.2022. po Tbr. 8/1. Tarife, četiri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 01.10.2021., 28.04.2022., 09.04.2025. i 04.11.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 250,00 € na ime sastava žalbe po punomoćniku po Tbr. 5/1. Tarife, dva iznosa od po 300,00 € na ime sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije po Tbr. 6/1.Tarife, iznosa od 612,50 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 2.450,00 €, iznosa od 232,26 € na ime predujma za vještačenje te iznosa od 53,09 € na ime plaćene pristojbe na žalbu i iznosa od 98,56 € na ime plaćene pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije.
49. Strankama su u cijelosti priznati troškovi vještačenja i to tužitelju u iznosu od 512,26 € i tuženiku u iznosu od 232,26 € jer su isti nastali neovisno o omjeru uspjeha stranaka u postupku.
50. Kako je tužitelj u cijelosti (100 %) uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, a u odnosu na dosuđeni novčani iznos i specificirani tužbeni zahtjev uspio sa 82,73 %, odn. sa 91,36 % (182,73/2) priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 2.682,15 €.
51. Tuženik je u parnici uspio s 8,64 % pa s obzirom na uspjeh u parnici uspio s troškovima postupka u iznosu od 509,96 €.
52. Međusobnim prebijanjem navedenih troškova tuženik je dužan tužitelju isplatiti troškove postupka u iznosu od 2.172,19 € (2.682,15 – 509,96) pa je sud tužitelja s preostalim dijelom zahtijeva za naknadom troškova u iznosu od 715,17 € odbio.
53. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Valpovu 12. prosinca 2025.
Sudac
Zvonimir Rogić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
