Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: P-1166/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Morisi Mikić, odvjetnici iz Donjeg Miholjca, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 4. studenog 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 12. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 5140060240- 62000140452/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige od 11. siječnja 2005., ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Đurđević iz Donjeg Miholjca pod br. OU- 12/05 dana 14. siječnja 2005., zaključen između tužitelja ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, i to:
- čl. 2. koji glasi: "…CHF… odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.";
- čl. 3. toč.2. koji glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti…. CHF";
- čl. 3. toč.4. koji glasi: "…obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja.";
- čl. 3. toč.5. koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja.";
- čl. 4. koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.";
- čl. 17. koji glasi: "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita – Založni dužnik se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)."
- čl. 23. koji glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za uslugu Banke, kao sve kasnije njihove izmjene i dopune."
II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužitelju ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati ukupan iznos od 2.365,90 €
(dvijetisućetristošezdesetpeteuraidevedesetcenti) zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama uz zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počev od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. po stopi koju određuje čl. 29. Zakon o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
- na iznos od 5,12 €, počev od 01. listopada 2007. do isplate;
- na iznos od 5,26 €, počev od 01. studenog 2007. do isplate;
- na iznos od 5,12 €, počev od 01. prosinca 2007. do isplate;
- na iznos od 5,30 €, počev od 01. siječnja 2008. do isplate;
- na iznos od 5,38 €, počev od 01. veljače 2008. do isplate;
- na iznos od 5,10 €, počev od 01. ožujka 2008. do isplate;
- na iznos od 5,51 €, počev od 01. travnja 2008. do isplate;
- na iznos od 5,17 €, počev od 01. svibnja 2008. do isplate;
- na iznos od 5,29 €, počev od 01. lipnja 2008. do isplate;
- na iznos od 5,18 €, počev od 01. srpnja 2008. do isplate;
- na iznos od 5,23 €, počev od 01. kolovoza 2008. do isplate;
- na iznos od 5,24 €, počev od 01. rujna 2008. do isplate;
- na iznos od 5,13 €, počev od 01. listopada 2008. do isplate;
- na iznos od 5,75 €, počev od 01. studenog 2008. do isplate;
- na iznos od 5,24 €, počev od 01. prosinca 2008. do isplate;
- na iznos od 28,34 €, počev od 01. siječnja 2009. do isplate;
- na iznos od 28,62 €, počev od 01. veljače 2009. do isplate;
- na iznos od 25,93 €, počev od 01. ožujka 2009. do isplate;
- na iznos od 28,36 €, počev od 01. travnja 2009. do isplate;
- na iznos od 27,34 €, počev od 01. svibnja 2009. do isplate;
- na iznos od 55,17 €, počev od 01. lipnja 2009. do isplate;
- na iznos od 52,53 €, počev od 01. srpnja 2009. do isplate;
- na iznos od 54,52 €, počev od 01. kolovoza 2009. do isplate;
- na iznos od 54,96 €, počev od 01. rujna 2009. do isplate;
- na iznos od 52,76 €, počev od 01. listopada 2009. do isplate;
- na iznos od 54,17 €, počev od 01. studenog 2009. do isplate;
- na iznos od 53,07 €, počev od 01. prosinca 2009. do isplate;
- na iznos od 55,47 €, počev od 01. siječnja 2010. do isplate;
- na iznos od 56,14 €, počev od 01. veljače 2010. do isplate;
- na iznos od 50,45 €, počev od 01. ožujka 2010. do isplate;
- na iznos od 57,10 €, počev od 01. travnja 2010. do isplate;
- na iznos od 54,76 €, počev od 01. svibnja 2010. do isplate;
- na iznos od 57,07 €, počev od 01. lipnja 2010. do isplate;
- na iznos od 58,64 €, počev od 01. srpnja 2010. do isplate;
- na iznos od 59,62 €, počev od 01. kolovoza 2010. do isplate;
- na iznos od 62,49 €, počev od 01. rujna 2010. do isplate;
- na iznos od 58,87 €, počev od 01. listopada 2010. do isplate;
- na iznos od 59,53 €, počev od 01. studenog 2010. do isplate;
- na iznos od 61,05 €, počev od 01. prosinca 2010. do isplate;
- na iznos od 54,64 €, počev od 01. siječnja 2011. do isplate;
- na iznos od 53,13 €, počev od 01. veljače 2011. do isplate;
- na iznos od 48,07 €, počev od 01. ožujka 2011. do isplate;
- na iznos od 52,33 €, počev od 01. travnja 2011. do isplate;
- na iznos od 50,75 €, počev od 01. svibnja 2011. do isplate;
- na iznos od 55,53 €, počev od 01. lipnja 2011. do isplate;
- na iznos od 54,07 €, počev od 01. srpnja 2011. do isplate;
- na iznos od 59,41 €, počev od 01. kolovoza 2011. do isplate;
- na iznos od 58,18 €, počev od 01. rujna 2011. do isplate;
- na iznos od 53,95 €, počev od 01. listopada 2011. do isplate;
- na iznos od 47,16 €, počev od 01. studenog 2011. do isplate;
- na iznos od 19,16 €, počev od 01. prosinca 2011. do isplate;
- na iznos od 20,03 €, počev od 01. siječnja 2012. do isplate;
- na iznos od 20,18 €, počev od 01. veljače 2012. do isplate;
- na iznos od 18,83 €, počev od 01. ožujka 2012. do isplate;
- na iznos od 19,91 €, počev od 01. travnja 2012. do isplate;
- na iznos od 19,26 €, počev od 01. svibnja 2012. do isplate;
- na iznos od 19,94 €, počev od 01. lipnja 2012. do isplate;
- na iznos od 19,16 €, počev od 01. srpnja 2012. do isplate;
- na iznos od 19,72 €, počev od 01. kolovoza 2012. do isplate;
- na iznos od 19,55 €, počev od 01. rujna 2012. do isplate;
- na iznos od 18,70 €, počev od 01. listopada 2012. do isplate;
- na iznos od 19,46 €, počev od 01. studenog 2012. do isplate;
- na iznos od 18,86 €, počev od 01. prosinca 2012. do isplate;
- na iznos od 19,39 €, počev od 01. siječnja 2013. do isplate;
- na iznos od 19,03 €, počev od 01. veljače 2013. do isplate;
- na iznos od 17,35 €, počev od 01. ožujka 2013. do isplate;
- na iznos od 19,21 €, počev od 01. travnja 2013. do isplate;
- na iznos od 18,41 €, počev od 01. svibnja 2013. do isplate;
- na iznos od 18,64 €, počev od 01. lipnja 2013. do isplate;
- na iznos od 17,81 €, počev od 01. srpnja 2013. do isplate;
- na iznos od 18,48 €, počev od 01. kolovoza 2013. do isplate;
- na iznos od 18,56 €, počev od 01. rujna 2013. do isplate;
- na iznos od 18,16 €, počev od 01. listopada 2013. do isplate;
- na iznos od 18,42 €, počev od 01. studenog 2013. do isplate;
- na iznos od 17,96 €, počev od 01. prosinca 2013. do isplate;
- na iznos od 18,52 €, počev od 01. siječnja 2014. do isplate, a sve u roku od 15 dana.
III. N a l a ž e s e tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužitelju ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati ukupan iznos od 3.213,36 € (tritisućedvjestotrinaesteuraitridesetšestcenti) zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak uz zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počev od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. po stopi koju određuje čl. 29. Zakon o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
- na iznos od 8,75 €, počev od 01. travnja 2012. do isplate;
- na iznos od 93,75 €, počev od 01. svibnja 2012. do isplate;
- na iznos od 95,47 €, počev od 01. lipnja 2012. do isplate;
- na iznos od 94,19 €, počev od 01. srpnja 2012. do isplate;
- na iznos od 93,32 €, počev od 01. kolovoza 2012. do isplate;
- na iznos od 91,09 €, počev od 01. rujna 2012. do isplate;
- na iznos od 88,11 €, počev od 01. listopada 2012. do isplate;
- na iznos od 91,94 €, počev od 01. studenog 2012. do isplate;
- na iznos od 94,72 €, počev od 01. prosinca 2012. do isplate;
- na iznos od 93,40 €, počev od 01. siječnja 2013. do isplate;
- na iznos od 85,65 €, počev od 01. veljače 2013. do isplate;
- na iznos od 92,81 €, počev od 01. ožujka 2013. do isplate;
- na iznos od 92,94 €, počev od 01. travnja 2013. do isplate;
- na iznos od 90,76 €, počev od 01. svibnja 2013. do isplate;
- na iznos od 83,25 €, počev od 01. lipnja 2013. do isplate;
- na iznos od 80,08 €, počev od 01. srpnja 2013. do isplate;
- na iznos od 82,89 €, počev od 01. kolovoza 2013. do isplate;
- na iznos od 86,11 €, počev od 01. rujna 2013. do isplate;
- na iznos od 93,02 €, počev od 01. listopada 2013. do isplate;
- na iznos od 86,30 €, počev od 01. studenog 2013. do isplate;
- na iznos od 91,61 €, počev od 01. prosinca 2013. do isplate;
- na iznos od 91,94 €, počev od 01. siječnja 2014. do isplate;
- na iznos od 60,92 €, počev od 01. veljače 2014. do isplate;
- na iznos od 63,24 €, počev od 01. ožujka 2014. do isplate;
- na iznos od 62,14 €, počev od 01. travnja 2014. do isplate;
- na iznos od 59,45 €, počev od 01. svibnja 2014. do isplate;
- na iznos od 58,97 €, počev od 01. lipnja 2014. do isplate;
- na iznos od 59,00 €, počev od 01. srpnja 2014. do isplate;
- na iznos od 62,15 €, počev od 01. kolovoza 2014. do isplate;
- na iznos od 65,85 €, počev od 01. rujna 2014. do isplate;
- na iznos od 65,09 €, počev od 01. listopada 2014. do isplate;
- na iznos od 66,71 €, počev od 01. studenog 2014. do isplate;
- na iznos od 69,50 €, počev od 01. prosinca 2014. do isplate;
- na iznos od 68,08 €, počev od 01. siječnja 2015. do isplate;
- na iznos od 68,77 €, počev od 01. veljače 2015. do isplate;
- na iznos od 68,77 €, počev od 01. ožujka 2015. do isplate;
- na iznos od 68,77 €, počev od 01. travnja 2015. do isplate;
- na iznos od 68,77 €, počev od 01. svibnja 2015. do isplate;
- na iznos od 68,77 €, počev od 01. lipnja 2015. do isplate;
- na iznos od 68,77 €, počev od 01. srpnja 2015. do isplate;
- na iznos od 68,77 €, počev od 01. kolovoza 2015. do isplate;
- na iznos od 68,77 €, počev od 01. rujna 2015. do isplate, a sve u roku od 15 dana.
IV. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od
2.939,42 € (dvijetisućedevetstotridesetdeveteuraičetrdesetdvacenta) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj.12. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 625,00 € o d b i j a .
Obrazloženje
1. Tužitelj navodi da je s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek, u Donjem Miholjcu dana 11.01.2005. zaključio Ugovor o kreditu br. 5140060240-62000140452/2005, ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Đurđević iz Donjeg Miholjca, pod brojem OU-12/2005-1 dana 14.01.2005. Navedenim ugovorom tuženik mu je odobrio stambeni kredit za kupnju i adaptaciju kuće u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 77.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke uz rok otplate od 20 godina. Tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kune anuiteti povećavali naspram početno ugovorenog plana otplate. Pored iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti bio je dužan sukladno čl. 3. i 4. Ugovora platiti i redovnu kamatu koja je izrijekom ugovorena kao promjenjiva a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,25 % godišnje. Kamata se više puta mijenjala u skladu s odlukama tuženika koji ga je o tome obavještavao i to svaki puta na njegovu štetu.
1.1. Predmetni kredit je konvertiran iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR 30.09.2015. te mu je Aneksom priznata preplata od 5.731,26 kn. Kako su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kune anuiteti povećavali, vršio je povećane i preplaćene svakomjesečne uplate po predmetnom kreditu. Zbog proteka vremena više ne raspolaže platnim nalozima, a od tuženika nije zaprimio zatraženo izlistanje uplata iz kojeg bi bilo vidljivo koliki dio uplaćenog iznosa svakog anuiteta se odnosi na glavnicu a koliki na kamatu, niti kolika je točno iznosila uplata u kunama i CHF, koliki je tečaj na dan uplate banka primjenjivala niti kolika je u trenutku uplate bila kamatna stopa.
1.2. Poziva se na presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. te odluke Vrhovnog suda RH br. Revt- 249/14-02 od 9.4.2015., Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. kojima su utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.9.2003. - 31.12.2008. kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franaka za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. Smatra da mu je tuženik dužan vratiti sve što je temeljem tih odredbi primio (čl. 323, 1111, 1115, 1046 Zakon o obveznim odnosima - Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO).
1.3. Navodi da je odredbom čl. 502. C ZPP-a, propisano i da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi sa zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se kao osoba na njih pozivati. Slično određuje i Zakon o zaštiti potrošača, koji u odredbi čl. 138 a navodi da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
1.4. Navodi da kao laik ne raspolaže stručnim znanjem da bi postavio specificirani tužbeni zahtjev radi tuženikove dokumentacije o izračunu konverzije po kojoj je ukupan iznos uplaćenog a do 30.9.2015. naveden u EUR, iznos vrijednosti predmeta spora je postavio okvirno, a tek nakon pribave dokumentacije o otplati po predmetnom kreditu i provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja, specificirat će tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186 b. st. 2., 3., 4. i 5. ZPP-a.
1.5. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 23. kolovoza 2019. a i nadalje tijekom postupka navodi da nije prijeporno kako je njegov pravni prednik s tužiteljem zaključio Ugovor o kreditu broj: 5140060240-620001440452/2005. Tužitelj je predmetni ugovor izmijenio u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu 22.02.2016. koji je bio obvezan ponuditi tužitelju sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15). Navodi da je tužitelj sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu člankom 3. Aneksa ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno a što proizlazi iz otplatnog plana koji je tužitelj je primio uz Aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tako je visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od početka otplate ugovora o kreditu. Smatra da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi i dalje odrediva ali se ista mijenja u odnosu na promjenu EURIBOR na tržištu a ne u odnosu na valutu. Tužitelj sklapanjem ugovora o konverziji nema pravni interes za vođenje parnice kao i pravni osnov za zahtijevanje bilo kakve isplate. Ističe prigovor zastare te predlaže sudu da tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.
3. Tužitelj je nakon vještačenja podneskom od 29. prosinca 2021. specificirao tužbeni zahtjev pod toč. 2. i 3. (list spisa 300-303).
4. Sud je presudom br. P-1396/2019-30 od 21. veljače 2022. djelomično usvojio tužbeni zahtjev, a koju je Županijski sud u Zagrebu pod br. Gž-726/2022-2 od 19. kolovoza 2025., povodom žalbe tuženika, ukinuo i vratio sudu na ponovno suđenje.
5. U ponovljenom postupku tužitelj je podneskom od 04. studenog 2025. specificirao tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti, dok se tuženik protivi i tako postavljenom tužbenom zahtjevu.
6. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedokinju GT i tužitelja te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.
7. Svjedokinja GT iskazala je je da je radila u bivšoj Slavonskoj banci na poslovima obrade, knjiženja i odobravanja kredita. Radila je i kada je Hypo Alpe Adria Bank naslijedila bivšu Slavonsku banku. Ne zna kada je tužitelj sklapao ugovor sa Slavonskom bankom i ne poznaje ga. Nema nikakvih saznanja vezano za konkretan kredit ni u kojem iznosu ni za što je taj kredit od strane Slavonske banke odobren tužitelju. Poznato joj je, dok je radila, da su odobravali stambene, potrošačke i gotovinske kredite i kredite su davali u kunama, eurima i CHF. Za dizanje kredita u CHF dobili su od Uprave upute da ljudima kažu kolike su kamate na kredit, naknade i rokovi otplate. Dakle, ono što je bilo navedeno u ugovoru. Nisu znali niti mogli predvidjeti rast CHF i kamata tako da nije na to ljude upozoravala. Već četrnaest godina je u mirovini, a prije toga 3-4 godine dok je radila u banci, nije radila na odobravanju kredita tako da ne zna podatke vezane za podizanja rata kredita ljudima koji su dizali kredite u banci. Banka je sačinjavala ugovor uz prethodni razgovor s klijentima i provjeru mogućnosti odobravanja kredita. Kredit se odobravao u odnosu na visinu, a u skladu s platežnom mogućnosti klijenta. Neki krediti koji su bili na duži niz godina otplate davani su uz hipoteku i uz uvjete propisane od strane banke. Sačinjeni ugovor ovjeravao je javni bilježnik, a taj ugovor je bilježniku nosio klijent. Ne zna da li je javni bilježnik eventualno objašnjavao klijentima rizike dizanja kredita u CHF. Jedino je na televiziji vidjela da je došlo do nezadovoljstva od strane ljudi vezano za kredite u CHF jer su im rate znatno porasle od onih koje su bile početno ugovorene. Ne sjeća se da li je bila prisutna prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem. Kada se podnese zahtjev za kredit, klijent se uvijek može predomisliti sve do konačnog zaključenja ugovora. Sve što bi klijent pitao vezano za kredit djelatnici banke su nastojali objasniti pod uvjetima koje postavlja banka. Nije klijentima davala druga obrazloženja mimo uputa u smislu da je moguće i znatno povećanje rata kredita zbog rasta kamata i tečaja. Navela je da nije znala da HNB ne prati valutu CHF.
8. Tužitelj MT, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazao je da je Ugovor o kreditu za kupnju kuće i adaptaciju 2005. zaključio s bivšom Slavonskom bankom u poslovnici u D. Miholjcu, čiji je bio klijent, a koju je naslijedila Hypo Alpe Adria Bank, a ovu nakon toga Addiko Bank. Trebao mu je kredit u vrijednosti od oko 50.000,00 €. Djelatnik banke ga je uvjerio da je u to vrijeme kredit u CHF bio najpovoljniji. Nije ga upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro te ga nije upozoravao niti da zbog promjene tečaja, valute i kamatne stope rate kredita mogu biti veće ili manje. Popunio je zahtjev za kredit, a Ugovor o kreditu sačinila je banka isključivo po svojim uvjetima i nije mogao utjecati niti na jednu odredbu iz ugovora već je mogao samo ili prihvatiti takav ugovor ili ne. Sačinjene ugovore nije čitao, ali ih je čitala njegova supruga koja je bila sudužnik i zanimalo ih je iznos kredita, rok otplate od 20 godina i visina rate koju je pokrivala njegova plaća. Ugovore je ovjerio kod javnog bilježnika Dinka Đurđević iz D. Miholjca koji nije tumačio pojedine odredbe ugovora već ga je samo ovjerio. Ugovore je vratio u banku i kredit mu je ubrzo odobren i isplaćen izravno prodavatelju kuće. S razlikom novca od kredita obnovili su kupljenu kuću. Kuću je kupio isključivo kao fizička osoba i nakon kupnje i uređenja u njoj je živio sa suprugom i djecom, a prošle godine ju je prodao i zatvorio predmetni kredit. Kuću nikada nije iznajmljivao niti je u njoj obavljan bilo kakav obrt ili pravna djelatnost. Početne rate kredita su iznosile oko 1.500,00 kn da bi se poslije povećale na duplo veći iznos. Dobivao je obavijesti iz banke o povećanju rata, ali nije išao u banku tražiti razloge povećanja rata jer je to doznao iz medija i od drugih ljudi koji su podizali takve kredite. Uredno je plaćao i povećane rata kredita. 2016. dobio je poziv iz banke Hypo Alpe Adria Bank i ponudu da zaključi aneks osnovnom ugovoru i nakon objašnjenja, pristao je na zaključenje aneksa ugovora. Banka mu je priznala neke iznose i te iznose je uračunala u buduće rate kredita. Aneks ugovora je sačinjen također po djelatnicima banke na isti način i pod uvjetima kao i osnovni ugovor tako da i na taj sadržaj nije mogao utjecati, već je bilo uvjetovano od banke da aneks prihvati ili ne. I taj Aneks ugovoru je odnio kod javnog bilježnika u D. Miholjcu koji je solemnizirao aneks ugovora i nije mu ništa tumačio. Aneks ugovora vratio je u banku i nakon toga mu je umanjena rata kredita. Rate kredita je plaćao trajnim nalogom. Uredno je otplaćivao rate kredita po aneksu ugovora te je prošle godine isplatio u cijelosti predmetni kredit i brisane su sve hipoteke. Naveo je da mu je to bio jedini kredit koji je podigao te da je bio ispravno obaviješten o posljedicama sklapanja ugovora u CHF i sklapanja aneksa ugovora ne bi podizao takav kredit. Aneksom ugovora se nije odrekao potraživanja koja potražuje ovim tužbenim zahtjevom već je samo želio da se kredit iz CHF prenese u kredit u eure kako mu rate kredita ne bi dalje rasle jer je zbog povećanih rata kredita od osnovnog ugovora, bio prisiljen promijeniti posao kako bi povećao prihode jer je uzdržavao suprugu i troje djece. Aneks ugovora također nije gledao i bilo mu je samo bitno da mu rata ne raste i zato nije prigovarao izračunu konverzije.
9. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje Lidije Balog zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da je tužitelj u promatranom periodu sukladno predmetnom ugovoru o kreditu platio više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita i to po osnovi promjene kamatnih stopa 17.825,93 kn a po osnovi tečajne razlike – uključujući samo pozitivne stavke tečajne razlike odnosno samo one kada je tužitelj preplatio anuitet u odnosu na prvobitno ugovoreni 34.004,42 kn odnosno ukupno 51.830,35 kn. Konverzijom priznata preplata na dan 30.9.2015. iznosi 9.793,36 kn pa je preplata koju je tuženik priznao tužitelju manja od izračunate preplate po kreditu tužitelja za 42.036,99 kn (51.830,35-9.793,36).
9.1. Vještakinja je navela da negativne stavke iznose ukupno 8.081,16 kn odn. u mjesecima u kojima je razlika anuiteta negativna, tužitelj je platio manje u odnosu na anuitet po prvobitno ugovorenim uvjetima iz razloga što je tečaj za CHF na dan dospijeća istog anuiteta bio manji u odnosu na tečaj koji je važio prilikom isplate kredita. Stoga po osnovi tečajne razlike tužitelj je platio ukupno 25.923,26 kn s uključenim negativnim stavkama.
10. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje, a tuženik je u podnesku od 10. siječnja 2022. prigovorio nalazu i mišljenju da vještak nije prikazao razlike do kojih je došlo uslijed kamatne stope niže od početne odn. smatra da je nalaz nepotpun jer vještakinja u zaključku nije prikazala razlike do kojih je došlo uslijed tečaja nižeg od početnog odn. nije prikazala razlike u anuitetima prilikom kojih je tužitelj platio manje od određenog početnim otplatnim planom iako ih je prikazao u t. 1.2. nalaza. Predlaže da sud uzme u obzir jedino dio nalaza i mišljenja u kojem su iskazane sve nastale razlike za cijelo vrijeme trajanja ugovorene obveze pozivajući se na presudu Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-476/2020 od 29.4.2021.
10.1. Osim toga, ističe da kako je tužitelj sklopio sa Slavonskom bankom d.d. predmetni ugovor a Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu. Pravnim sljedništvom je tuženik preuzeo sva, do tad nastala, prava i obveze Slavonske banke d.d. kao prednika. Međutim, budući da je prednik bio samostalna pravna osoba koja je sklapala ugovore različite od ugovora koje je sklapao tuženik, te da kolektivnim sporom nije utvrđivana (ne)zakonitost odredbi ugovora o kreditu za Slavonsku banku d.d., tako ni tuženik kao slijednik ne može snositi odgovornost kao da je za prednika bila utvrđena ništetnost spornih odredbi. Odnosno, budući da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne odnose na ugovore koje je sklapala Slavonska banka d.d., ni tuženik ne može pravnim sljedništvom preuzeti odgovornost koja za prednika nije niti bila nastala. Prigovorio je i zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate te predložio prekid ovog postupka sukladno čl. 213.st.1. t.2. ZPP-a.
11. Na raspravi održanoj 1. veljače 2022. tužitelj je ostao kod tužbe i specificiranog tužbenog zahtjeva od 29.12.2021. protiveći se prijedlogu za prekidom postupka jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti budući je već provedeno vještačenje kao i prigovoru promašene pasivne legitimacije.
11.1. Tuženik je na istom ročištu ostao kod prijedloga za prekidom postupka kao i kod svih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka jer smatra da su se morale uračunati sve razlike nastale u pojedinom anuitetu kako pozitivne tako i negativne.
12. Iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje od 6. siječnja 2022. razvidno je da je tužitelj tijekom navedenog perioda radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 28.083,42 kn. Preplata anuiteta radi povećanja važećeg tečaja za CHF, u mjesecima kada je tužitelj anuitete preplatio (pozitivne stavke) iznosila je 32.729,93 kn, dok su razlike kada je tužitelj platio manje u odnosu na anuitete koliko bi isti iznosili primjenom tečaja za CHF na dan isplate kredita (negativne stavke), iznosile 4.646,51 kn.
12.1. Iz priložene tablice razvidno je da ukupna preplata kamata iznosi 52.086,62 kn a ukupna tečajna razlika iznosi 28.083,42 kn odnosno ukupna preplata iznosi 80.170,04 kn.
13. Vještakinja je u očitovanju na podnesak tuženika od 13. siječnja 2022. navela da ostaje u cijelosti kod svog pismenog nalaza i mišljenja. Navela je da je sukladno rješenju suda vještačenje trebala provesti na okolnost utvrđenja preplate po osnovi promjena kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu na dan sklapanja ugovora, te preplatu po osnovi promjena tečaja za CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita. Stoga nije prikazivala negativnu razliku obračunate kamate, jer to nije preplata, a ista nastaje smanjenjem kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu na dan sklapanja ugovora. Međutim u tablici 4. u koloni 7. izračunala je ukupnu razliku anuiteta, od koje se oduzima razlika kamate iz kolone 8. kako bi se dobila tečajna razlika u koloni 9. Stoga, da je bila prikazana negativna razlika obračunate kamate na što ukazuje tuženik, tada bi za iznos iskazane negativne stavke razlike kamate, bila veća tečajna razlika u istom anuitetu, te bi ukupna preplata istog anuiteta kao zbroj razlike obračunatih kamata i tečajne razlike, bila u potpunosti ista. Stoga ovakvim obračunom i prikazom razlika kamata i tečaja niti jedna strana nije oštećena i ukupna preplata je točno izračunata. Vezano za prigovor da u zaključku nisu prikazane i negativne stavke tečajne razlike navela je da su negativne tečajne razlike prikazane u tablici 4, pa ukoliko sud odluči da je potrebno uključiti i negativne stavke, iste su nalazom prikazane u koloni 9 tablice 4. Stoga su u nalazu prikazani podaci i sa i bez negativnih stavki, a o primjeni istih odlučit će sud. Navela je da su svi ostali prigovori tuženika pravne prirode, te se na iste ne može očitovati.
14. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje kao i očitovanje jer su isti dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu, a tuženik nije predlagao novo vještačenje niti saslušanje vještakinje.
15. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu br. 5140060240- 62000140452/2015 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige od 11. siječnja 2005., ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Đurđević iz Donjeg Miholjca pod br. OU- 12/05 dana 14.01.2005.;
- da je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit za kupovinu i adaptaciju kuće u iznosu od 77.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora);
- da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 77.000 CHF zaračunavaju kamate od 5,25 % godišnje, dekurzivno (čl. 3.toč.2.) te se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja (čl. 3. toč.4.) uz rok vraćanja od 20 godina (čl. 3. toč. 1. Ugovora);
- da se temeljem čl. 3. toč.5. Ugovora kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja;
- da čl. 4. Ugovora o kreditu korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom;
- da je čl. 17. Ugovora propisano da ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita – Založni dužnik se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus);
- da čl. 23. Ugovora korisnik kredita potpisom na Ugovoru u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za uslugu Banke, kao sve kasnije njihove izmjene i dopune;
- da su stranke zaključile Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140060240- 62000140452/2005 dana 22 veljače 2016., a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Zrnke Stamatoske iz Donjeg Miholjca, pod brojem OV-560/16 od 23. veljače 2016. kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;
- da preplata iz postupka konverzije na dan 30.9.2015. iznosi 5.731,26 kn, a preplata prijelaznog razdoblja iznosi 4.049,57 kn;
- da je kredit 2024. u cijelosti otplaćen.
16. Među strankama je prijeporno i to:
- da li su ništetni dijelovi odredbi čl. 2., čl. 3. toč.2., 4. i 5., čl. 4., čl. 17. i čl. 23. navedenog Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu;
- da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog postupka;
- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno navedenih ništetnih predmetnih odredbi s obzirom da je između stranaka zaključen dodatak Ugovoru o kreditu;
- da li su osnovani istaknuti tuženikovi prigovori zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije.
17. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode iz odgovora na tužbu, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.
18. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a (NN 96/03.).
19. Po stavu ovoga suda ovdje je prijeporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.
19.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koji je neuk po tom pitanju.
20. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.
20.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.
21. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati sa tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj dovedena u izrazito nepovoljan položaj.
21.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.
22. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su dijelovi odredbe čl. 2., čl. 3. toč.2., 3. i 4., čl. 4. Ugovora o kreditu ništetni i primijenjeni protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.
23. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329. ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. ZZP-a.
24. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 5,25 % i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja sa tužiteljom jednostranim povećavanjem kamatne stope.
25. Odredbom čl. 138.a ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
26. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
27. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
28. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
29. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
30. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
31. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12. 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82.
90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".
32. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.
33. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
34. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
35. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.
36. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.
37. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.
38. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:
"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:
– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,
– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,
Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,
7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i
– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.
(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."
39. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu, a što je iz nalaza i mišljenja razvidno da je tuženik u obzir uzeo sve tužiteljeve uplate koje je odnose na partiju kredita.
40. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi. Zato je i vještak u svom nalazu i mišljenju od ukupne izračunate razlike između obveze i plaćanja po kreditu odbio preplatu priznatu u konverziji.
41. Sud je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.
42. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.
43. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.
44. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20 kao i odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024., Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022-4 od 5.11.2024. kao i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 5132/2024 od 11.11.2025.).
45. Stoga sud smatra da je tužitelj oštećen te mu pripada pravo na povrat onoga što je temeljem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća VSRH istaknutog u postupku VSRH posl. broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koji glasi "Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelj temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate."
46. Sud je, s obzirom na utvrđeno, odbio prijedlog tuženika na raspravi održanoj 15.12.2021. da izvrši prekid postupka u ovoj pravnoj stvari sukladno čl. 213. st.1. toč. 2. ZPP-a, a čemu se tužitelj usprotivio.
47. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik jer iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.
47.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).
48. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 12.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a.
49. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
50. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP-a.
51. Tužitelju zahtijeva troškove postupka u iznosu od 3.564,42 €, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 2.939,42 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23, dalj Tarife), šest iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od 22.04.2020., 09.11.2020., 29.12.2021., 31.01.2022., 24.09.2025. i 04.11.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, iznosa od 50,00 € na ime podneska po punomoćniku od 14.1.2022. po Tbr. 8/4. Tarife, tri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 22.03.2021., 21.02.2022. i 04.11.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 512,50 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 2.050,00 €, iznosa od 232,26 € na ime troškova vještačenja, iznosa od 53,08 € na ime pristojbe na tužbu te iznosa od 91,58 € na ime pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.
52. Sud nije priznao trošak tužitelju za podneske od 01.08.2019. i 06.04.2021., dva iznosa po 62,50 € po Tbr. 8/4. Tarife jer tim podnescima obavještava sud da je plaćena pristojba i predujam za vještačenje, a koji trošak nije nužan i sud te podatke može provjeriti po službenoj dužnosti. Tužitelju nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu 26.11.2021. u iznosu od 250,00 € po Tbr. 9/1. Tarife jer ročište nije ni zakazano za taj dan. Isto tako nije priznat trošak u iznosu od 250,00 € po Tbr. 8/1. Tarife koji je tužitelj prikazao kao sastav podneska od 10.03.2022., a u stvarnosti se odnosi na odgovor na žalbu a koji trošak je već odbijen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu jer nije nužan. Stoga je sud odbio tužitelja s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 625,00 €.
53. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Valpovu 12. prosinca 2025.
Sudac
Zvonimir Rogić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
