REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

Povrv-73/2024-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, u pravnoj stvari tužitelja TGT - ADRIATIK d.o.o., OIB 16687620362, Pula, Zadarska ulica - Via Zara 18, kojeg zastupa punomoćnik Damir Cibralić, odvjetnik u Puli, protiv tužene OPĆINE LIŽNJAN – LISIGNANO, OIB 06978590361, Ližnjan, Krasa 7, koju zastupa punomoćnik Mladen Meničanin, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude, 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Valente iz Pule, poslovni broj Ovrv- 8212/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-744/2023, od 21. studenog 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 45.458,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 3.545,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2023. pa do isplate, pa se djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Valente iz Pule, poslovni broj Ovrv-8212/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-744/2023, od 21. studenog 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana isplati iznos od 3.545,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od

16. ožujka 2023. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.478,46 eura.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupa u iznosu od 2.313,75 eura i „trošak sudske pristojbe po nalogu suda“.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. studenog 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi namirenja tražbine u iznosu od 49.003,55 eura na ime naknade za građevinske radove i to izgradnje puta i sanacije postojećeg puta, a na temelju kojega je javni bilježnik Željko Valenta iz Pule izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-8212/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-744/2023, od 21. studenog 2023.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio pravovremen i dopušten prigovor kojim je osporio tužiteljevu tražbinu obrazlažući da u cijelosti osporava kako osnov tako i visinu s obzirom na to da prijedlogu za ovrhu ne prileže relevantni dokazi, relevantna vjerodostojna isprava iz koje bi bilo razvidno na temelju koje osnove tužitelj ima tražbinu prema tuženiku. Ističe da nema dokaza da su stranke bile u poslovnom odnosu, odnosno da je tužitelj tuženiku pružio bilo kakvu uslugu, a niti da prema tuženiku ima dospjelo potraživanje. Iz isprava priloženih uz prijedlog za ovrhu da se ne može utvrditi na što se odnosi tužiteljevo potraživanje. Tuženik drži da je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti, odnosno odbiti pa predlaže da javni bilježnik spis proslijedi nadležnom sudu radi provedbe postupka u povodu prigovora tuženika i radi odlučivanja o spornoj tražbini tužitelja.

3. Općinski sud u Puli-Pola, rješenjem poslovni broj Povrv-37/2024-2 od 13. veljače 2024. oglasio se stvarno nenadležnim i spis ustupio naslovnom sudu, kao stvarno i mjesto nadležnom sudu.

4. Rješenjem naslovnog suda poslovni broj Povrv-73/2024-2 od 14. lipnja 2024. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U podnesku od 25. lipnja 2024. tužitelj je, očitujući se na tuženikov prigovor, obrazložio da se tužiteljeva tražbina odnosi na građevinske radove koje je tužitelj izveo po nalogu tuženika na području tuženika i to radove izgradnje novog, sanacije postojećeg (starog) puta te odvoz kamena. Naime, da je tužitelj na traženje predsjednika Općinskog vijeća tuženika IM i načelnika tuženika FM da se hitno napravi novi put i sanira stari te da je u nazočnosti ZM i šefa gradilišta CM dogovoreno izvođenje opisanih radova. Tužitelj je pojasnio da je prethodno sa tuženikom bio ugovorio izgradnju druge ceste koja se financirala iz EU fondova, tzv. europska cesta. Drži da među strankama ne bi trebalo biti sporno da su radovi u odnosu na koje ima potraživanje prema tuženiku stvarno izvedeni, a što da je vidljivo iz spisu priloženih fotografija. Postupanje je bilo hitno jer je stari put djelom išao preko privatnog vlasništva talijanskog državljanina koji je blokirao prolaz preko svoje parcele pa je izgradnjom novog puta tuženik omogućio mještanima nesmetan prolaz do mora i do njihovih parcela.

6. U podnesku od 13. rujna 2024. tuženik je ponovio navode iz prigovora na rješenje o ovrsi te dodao da niti iz isprava dostavljenih uz tužiteljev podnesak ne proizlazi osnovanost tužiteljeva potraživanja budući iz građevinske knjige i ostalih isprava se ne može razabrati tko je izveo navodne radove, po čijem nalogu, gdje su radovi izvršeni i u kojoj količini. Dostavljene isprave da nisu potpisane od strane nadzora, a niti odgovorne osobe tuženika. Ističe da tuženik ne bi naručio radove bez provedbe postupka propisanog Zakonom o javnoj nabavi i internim tuženikovim Pravilnikom o jednostavnoj javnoj nabavi. Tužitelj da sigurno ima saznanja da je u slučaju potrebe izvođenja radova za jedinice lokalne samouprave potrebno provesti postupak jednostavne javne nabave. Osim navedenog, tuženik ističe da ugovor o građenju mora bit sklopljen u pisanom obliku. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare te navodi da je netočno da bi predsjednik Općinskog vijeća RM i načelnik FM u nazočnosti ZM i šefa gradilišta CM dogovorili izvođenje predmetnih radova.

7. U nastavku postupka proveden je dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu i to račun broj 22010/1 s priloženim obračunima (list 9-13 spisa i 56-60 spisa), građevinska knjiga (list 61-85 spisa), fotografije (list 81-94 spisa), ispis članka sa internetskih stranica (list 107-109 spisa), saslušani su svjedoci RM, NM i zastupnici po zakonu stranaka (list 129-133 spisa), proveden je uviđaj (list 146- 147 spisa), pročitan je nalaz Geo centar d.o.o. (list 174-189 spisa), očitovanje Ministarstva financija, Porezne uprave (list 199 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Suada Kadrića (list 200-246 spisa), te su saslušani svjedoci CM, RM, DM, UM, SM, JM i primjeno je usmeno iznošenje nalaza i mišljenja vještaka Suada Kadrića (list 270-282 spisa).

8. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu - ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 49.003,55 eura na ime cijene za izgradnju puta i naknade za sanaciju puta i odvoz kamena. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija i prigovor zastare. Među strankama nije sporno da su bile u obveznopravnom odnosu u pogledu izgradnje tzv. europske ceste koja se proteže na području tuženika. Nije sporno da je tužitelj izvodio radove izgradnje tzv. europske ceste, da se ona proteže u naselju te da tzv. europska cesta ne podrazumijeva put koji je predmet ovog tužbenog zahtjeva.

10. Čitanjem dokumentacije priložene spisu utvrđeno je da je tužitelj 15. veljače 2023. izdao račun broj 22/01/1 kojim se tuženik tereti za plaćanje naknade za građevinske radove i to za izradu novog puta uz sanaciju starog puta ''zbog radova na izgradnji objekta''. Račun je izdat na iznos od 369.217,25 kn. Računu prileže obračuni izvedenih radova koji sadržavaju specifikaciju izvedenih radova za izgradnju novog puta (široki iskop, valjanje posteljice, utovar i odvoz kamena, izrada kamene kaldrme, valjanje kamene kaldrme i izrada zemljanog pokosa), za sanaciju postojećeg puta (iskop sa odlaganjem i rastezanjem zemlje uz cestu, valjanje posteljice, utovar i odvoz kamena, valjanje kamena, dobava i ugradnja tampona i valjanje tampona), te za odvoz kamena. Tuženik utuženi račun nije evidentirao u PDV obrascima. Osim navedenog, tužitelj je dostavio građevinsku knjigu za novi put, za sanaciju postojećeg puta i za odvoz kamena, a sve potpisano po izvođaču bez ovjere nadzora. Priložene su fotografije na kojima se fotodokumentirao početak puta i postojeće stanje puta, table i barijere za ograničenje prolaza kampera. Iz ispisa sa portala ''istra24'' proizlazi da je od strane anonimnih građana upućenih tom portalu bilo navedeno da je tuženik zapriječio nesmetani prolaz vozila i osoba cestom koja je omogućavala prilaz plaži ''Matićev pisak'', a sve u vezi izgradnje ''Hotel Residence Del Mar Emotion''. U istom ispisu teksta sa portala ''istra24'' sadržan je odgovor načelnika tuženika FM u kojem se očituje da je na raskrižju kod Crkvice Majke Božje od Kuj postavljen smjerokaz koji vozila upućuje okolnom nerazvrstanom cestom do besplatnog parkirališta, a koja makadamska prometnica da se godinama koristi za prilaz do ''Matićevog piska''.

11. Proveden je uviđaj na ročištu koje je održano 11. ožujka 2025. Uviđaj je proveden u nazočnosti svjedoka CM, dok svjedok RM nije pristupio na zakazano ročište. Svjedok CM ukazao je nazočnima na put koji je po navodima tužitelja izgrađen, odnosno saniran. Utvrđeno je da se u blizini puta nalazi hotelski objekt te je uočen i stari pristupni put. Na istom ročištu vještak je izvršio nužna mjerenja i fotografiranja. Vještak je po kazivanju svjedoka CM postojeći put identificirao na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Izvršeno je mjerenje širine puta i utvrđeno da prosječna širina iznosi 4 m. Po daljnjem obilasku trase puta pristupilo se poziciji u odnosu na koju je svjedok CM naveo da je dalje izgrađen u potpunosti novi put, a u odnosu na koji je utvrđeno da se proteže preko nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], koji je izveden u prosječnoj širini 5 m i proteže se skroz do barijere za prolaz kampera i kamiona, odnosno završava oko 30 m prije na križanju sa starim putem za kojeg se u tijeku postupka navodilo da je zatvoren od strane treće osobe. Vještak je na uviđaju utvrdio da je novi put izveden na način da je izvršen široki iskop u dubini oko 40 cm, a materijal iz šireg iskopa deponirao se s lijeve strane novog puta kako bi se formirala zemljana barijera koja bi sprječavala dotok vode na novi put. Osim toga, po kazivanju svjedoka utvrđeno je da je izvršen kameni nabačaj u sloju od 30 do 35 cm sa nabijanjem. Po provedenom uviđaju zaključeno je da je na području tuženika, neposredno na uviđaju identificiranim k.č., provedena sanacija staroga puta, utvrđeno u kojem dijelu je bilo onemogućeno daljnje korištenje toga staroga puta te u nastavku izgrađen novi put. Utvrđeno je da se radi o putu koji je fotodokumentiran na fotografijama koje je tužitelj priložio u spis.

12. Sud je proveo i personalne dokaze pa je na ročištu održanom 5. ožujka 2025. saslušao stranke. Zastupnica po zakonu tužitelja BM iskazala je da nije osobno ni sa kime na strani tuženika ugovarala izvođenje predmetnih radova. Međutim, direktor tužitelja ZM prenio joj je da su se u ugostiteljskom objektu ''Veseli ribar'' našli on, CM, FM i RM te da mu je rečeno da je RM dobio ovlaštenje od načelnika tuženika (FM) da dogovori izvođenje predmetnih radova i pokaže teren. Ti radovi nisu se odnosili na lokaciju tzv. europske ceste. Među strankama je jednom već bila slična situacija kada je tužitelj izvodio radove na lokaciji ''Salbunić'' u odnosu na koje je imao sklopljen ugovor, a potom da je izvodio i druge radove za koje nije bio sklopljen aneks ali je unatoč tome sve bilo riješeno. Upravo zbog toga je držala da će i u vezi izvođenja predmetnih radova naknadno sve biti dogovoreno. Pokušala je kontaktirati sa IM koji joj je odgovorio da nema ništa s time. NM joj je rekao da mu je sve poznato ali da joj ne može pomoći, dok joj je načelnik tuženika po njenom pozivu postavio upit da kakva su to firma kada rade bez narudžbenice. Iskazala je da je na teren dolazio RM te da su se radovi izvodili od prilike mjesec dana, danju, korištenjem tri kamiona i tri stroja. Iskaz GM prihvaćen je s obzirom na to da je ocijenjen suglasnim iskazima svjedoka CM u pogledu ugovaranja izvođenja predmetnih radova te iskazima svjedoka DM i SM u odnosu na dio iskaza koji se odnosi na to da je RM dolazio na trasu puta u vrijeme izvođenja radova po tužitelju, a koji iskazi svjedoka će se kasnije analizirati i iznijeti razlozi za njihovo prihvaćanje.

13. Zastupnik po zakonu tužitelja ZM nije saslušan jer je isti narušenog zdravstvenog stanja, a punomoćnik tužitelja je sudu na ročištu održanom 28. listopada 2025. ukazao na medicinsku dokumentaciju ZM kojom su potkrijepljeni navodi o njegovoj bolesti.

14. Načelnik tuženika FM iskazao je da sa tužiteljem nije bilo ugovoreno izvođenje radova koji su premet utuženog računa, da nema saznanja o tomu da bi bio održan sastanak u ugostiteljskom objektu ''Veseli ribar'' te da nije IM ovlastio da tužitelju povjeri izvođenje radova. Osim toga, ustvrdio je da je moguće da se dogodi da se na području tuženika u trajanju od mjesec dana izvode radovi o kojima da on nema saznanja. Potvrdio je da je komunicirao sa GM te da joj je postavio pitanje da kako je moguće da jedna firma koja inače radi sa jedinicama lokalne samouprave izvodi radove bez narudžbenice, a potvrdio je i da ga je RM obavijestio da se i njega pozivalo. Nije mu bilo poznato da bi komunalno redarstvo tuženika podnijelo kakvu prijavu protiv tuženika. Iskaz načelnika tuženika nije prihvaćen u dijelu u kojem je iskazao da nije imao saznanja da su naručeni i da su se izvodili radovi koji su predmet utuženog računa jer je u tijeku postupka utvrđeno da su ti radovi izvedeni, a nije životno i logično da načelnik tuženika, pa sve i uzimajući u obzir površinu koju obuhvaća tuženik kao jedinica lokalne samouprave, nema saznanja o tomu da se u periodu od mjesec dana, teškim strojevima i to na trasi puta koji je od interesa žitelja tuženika radi pristupa moru koji je dijelom bio onemogućen od strane investitora u hotel, izvode radovi sanacije i izgradnje puta radi omogućavanja pristupa moru.

15. Svjedok CM na ročištu na kojem je proveden uviđaj pokazivao je na trasu puta koji je bio uređivan, saniran i trasu novoizgrađenog puta. Iskazao je da je tužitelj po tuženiku najprije bio angažiran za izgradnju tzv. europske ceste. Međutim, da ga je nazvao RM radi hitnog sastanka sa njime i načelnikom tuženika FM. Sastali su se u ugostiteljskom objektu „Stari ribar“. Osim njih bio je nazočan i direktor tužitelja ZM. Kako investitor na izgradnji hotela („ I“) nije dopuštao daljnje korištenje puta koji je vodio do mora RM je rekao da se hitno treba napraviti cesta. ZM je u vezi cijene tada naveo da će biti iste kao za tzv. europsku cestu. Iskaz svjedoka CM, kao i njegovi navodi na ročištu za uviđaj u pogledu ukazivanja na trasu puta, prihvaćeni su jer su sukladni kazivanju direktorice tužitelja GM, rezultatima provedenog vještačenja u odnosu na izvedene radove izgradnje i sanacije puta te iskazima svjedoka koji su neposredno izvodili radove. Iskaz CM nije prihvaćen u dijelu u kojem je naveo da su se radovi izvodili u 2021. s obzirom na to da je provedbom vještačenja utvrđeno da su se izvodili 2019.

16. Svjedok RM saslušan je na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. ožujka 2025., a potom suočen sa svjedokom KM na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. listopada 2025. Svjedok je potvrdio da je tuženik sa tužiteljem bio u ugovornom odnosu u vezi izvođenja radova tzv. europske ceste. Iskazao je da se ne sjeća da je u ugostiteljskom objektu ''Veseli ribar'' bio sa LM i KM. Osim toga, da je BM upoznao neposredno prije održavanja ročišta, a da ZM uopće ne poznaje. Ustvrdio je da ne zna je li tužitelj za tuženika izvodio kakve druge radove osim tzv. europske ceste, te da mu nije poznat put prikazan na fotografijama. Nakon suočavanja sa svjedokom KM ponovio je da ne zna ništa u vezi uređenja predmetnog puta, da nije pokazivao gdje će se urediti put ali da od prilike zna za taj put. Iskaz svjedoka IM nije prihvaćen osim u dijelu u kojem je kazivao o ugovornom odnosu stranaka u vezi izgradnje tzv. europske ceste. Naime, sud je cijenio ponašanje, držanje svjedoka tijekom postupka. Svjedok RM nije postupio po pozivu suda da pristupi na ročište za glavnu raspravu zakazano za 11. ožujka 2025. na kojem je neposredno na licu mjesta trebao dati iskaz u vezi saznanja o izgradnji, odnosno sanaciji predmetnog puta. O izostanku je obavijestio sud ali nije dostavio dokaz o nemogućnosti pristupa zbog održavanja sastanaka u odnosu na koje je istaknuo da ''već od puno prije'' ima zakazane termine. Prilikom davanja iskaza držao se tako da je izbjegavao kontakt očima, iskazivao je gledajući u pod te nedosljedno iskazujući najprije da nema saznanja o kojem se putu radi, a potom da od prilike zna za taj put. Kako je izneseno i za načelnika tuženika, nije životno niti da predsjednik Općinskog vijeća tuženika nema saznanja o tomu da se u periodu od mjesec dana, teškim strojevima i to na trasi puta koji je od interesa žitelja tuženika radi pristupa moru izvode radovi sanacije i izgradnje puta, a da o tomu isti nema saznanja. Osim navedenog, sud je cijenio i iskaze svjedoka, radnika koji su izvodili radove, a koji su iskazali da je svjedok RM za vrijeme izgradnje, odnosno uređenja puta dolazio na gradilište.

17. Naime, svjedoci DM, SM i PM suglasno su iskazali da su na trasi na kojoj se gradio, uređivao predmetni put viđali svjedoka IM. Tako je svjedok DM, koji je izvodio radove sa gusjeničarem, viđao IM iz stroja te mu je izgledalo kao da isti nešto pojašnjava. Svjedok SM iskazao je da je RM sa KM dva ili tri puta bio na terenu, a također je i svjedok PM potvrdio da je RM sa KM dolazio na trasu puta. Sud nije zanemario činjenicu da je DM, SM i PM CM bio nadređeni te da su isti zaposlenici tužitelja. Međutim, iz držanja i načina iskazivanja svjedoka koji su sa potpunom sigurnošću iskazivali o poslovima koje su obavljali, odnosno radovima potrebnim za izgradnju i uređenje predmetnog puta, zaključeno je da su isti kazivali istinito i objektivno pa iz svega iznesenog slijedi da je RM ne samo imao saznanja o građenju i uređenju predmetnog puta već i da je po uputi načelnika tuženika FM za vrijeme izvođenja radova građenja i uređenja predmetnog puta dolazio neposredno na mjesto izvođenja radova te davao upute u pogledu trase puta.

18. Svjedok UM nije imao saznanja o trasi puta s obzirom na to da je izvršavao poslove ukrcaja materijala na drugoj lokaciji, privremenom deponiju na ulazu u kamenolom. Osim ranije iznesenog u vezi iskazivanja svjedoka DM, SM i PM još valja dodati da su isti, kao i svjedok UM, iskazali da nitko nije prigovarao radovima koji su se izvodili, a u kojem dijelu je također prihvaćen njihov iskaz jer bi u slučaju da je od strane komunalnog redara ili druge nadležne osobe bila podnesena kakva prijava zasigurno o tomu bila sastavljena isprava koju kao dokaz tuženik nije predlagao.

19. U tijeku postupka saslušan je i svjedok NM, viši savjetnik za prostorno planiranje i zaštitu okoliša kod tuženika. Iskazao je da iz fotografija priloženih spisu ne može utvrditi o kojem se putu točno radi. Potvrdio je da je tužitelj izvodio radove na tzv. europskoj cesti, ali da put koji je prikazan na fotografijama nije ta tzv. europska cesta. Bilo mu je poznato da se uređivao pristupni put do Hotela Del Mar, odnosno obilazni put u pogledu kojega je radove izvodilo društvo Ceste Pula d.o.o., ali da to nije put prikazan na fotografijama. Potvrdio je da je telefonskim putem komunicirao sa GM no nije se mogao sjetiti u vezi kojega posla bi to bilo. Dakle, svjedok NM nije imao saznanja o odlučnim činjenicama jer predmetni put nije pristupni put za hotel koji je bio uređivan po Ceste Pula d.o.o.

20. Nakon što je proveden uviđaj, a prije izrade pisanog nalaza i mišljenja, vještak Suad Kadrić, stalni sudski vještak za građevinarstvo i procjenu nekretnina, obavijestio je sud da je prethodno potrebno izraditi geodetsku snimku lica mjesta saniranog postojećeg puta, novoizgrađenog puta i nasipa sa zapadne strane novoizgrađenog puta. Predložio je da sam preko geoportala izvrši izmjeru količine te istu umanji za do 20% zbog moguće greške kod takvog načina računanja površina. Kako se tuženik nije suglasio da se izmjera količine vrši preko geoportala uz umanjenje količine do 20%, određena je provedba dokaza mjerničnim vještačenjem radi izvedbe geodetske snimke lica mjesta saniranog postojećeg puta, novoizgrađenog puta i nasipa sa zapadne strane novoizgrađenog puta sve kako je bilo grafički prikazano u podnesku građevinskog vještaka od 14. ožujka 2025., a u skladu s utvrđenim na uviđaju provedenom 11. ožujka 2025.

21. Postupajući po danom zadatku Orlando Bulešić, stalni sudski vještak mjerničke struke dostavio je nalaz i mišljenje u kojem je naveo da je izvršena terenska izmjera predmetnog područja. Obrazloženo je da je analizom snimljenih podataka standardnim geodetskim metodama te poštujući podatke izdane od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula izvršen prikaz oblika i položaja međnih linija predmetnih parcela u odnosu na susjedne parcele, te shodno tome izrađena je i skica nalaza uz prikaz oblika i položaja detalja uz iskaz mjernih dimenzija predmeta tužbenog zahtjeva. Vještak je na skici nalaza prikazao izvedeno postojeće stanje terena i to put-makadam, ukupne snimljene dužine od 1072 m i varijabilne širine od 3,50 m do 3,80 m, koji je položajno identificiran na k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Prikazan je i zemljani nasip/pokos, ukupne snimljene dužine od 688 m nasipa i 28 m pokosa, varijabilne širine od 3,80 m do 4,20 m, koji je pokos položajno identificiran na k. č. [katastarska čestica], dok je zemljani nasip identificiran na k. č. dio 343/4, 343/7, 343/2, 346/11, 346/1, 1125/2 i 344/1 sve k. o. [katastarska općina].

22. Nakon što je zaprimljen nalaz i mišljenje vještaka mjenične struke vještak građevinske struke dostavio je pisani nalaz i mišljenje u kojem je ponovio utvrđenja u vezi identifikacije nekretnine. Vještak dalje opisujući predmetnu nekretninu, zatečeno stanje i parametre, u nalazu navodi da je tužitelj prema obračunu iz građevinske knjige, kao i po navodima na licu mjesta tijekom uviđaja, postojeći put mjestimično „krpao“ i sanirao na mjestima gdje je bio oštećen, a ukupna dužina puta sukladno nalazu mjerničkog vještaka iznosi 360 m. Dalje navodi da je tuženik u obračunu u građevinskoj knjizi – sanacija postojećeg puta računao dužinu puta od 60 m i širinu od 4 m s dubinom iskopa od 30 cm. Na pregledanoj lokaciji postojećeg puta nije bilo moguće identificirati dužinu od 60 m u segmentima, a koja je prema navodima tužitelja rađena na više mjesta u dužini postojećeg puta. Građevinski vještak je istaknuo da je mjernički vještak utvrdio širinu od 3,5 m, a koja da odgovara stanju s izvršenim uklopom u DOF-2020 te da je stoga uzeo taj podatak za obračun. Građevinski je vještak u nalazu obrazložio da je 17. lipnja 2025. u prisustvu punomoćnika stranaka, mjerničkog vještaka i građevinskog vještaka svjedok ukazivao na mjesto izvođenja radova utovara i odvoza kamena no na licu mjesta nije bio zatečen kameni materijal. Nadalje, vještak je iznio i povijesni prikaz lokacije nastanka predmetnog puta i to uz pomoć podataka pohranjenih na geoportalu i snimaka „google earth“. Uz nalaz je priložio grafički prilog iz kojeg je razvidno kako do 6. veljače 2019. na snimkama nije bio vidljiv prikaz novog puta, da je 12. ožujka 2019. bio vidljiv otvoreni zemljani koridor za novi put, a potom na snimci od 26. listopada 2019. vidljiv izvedeni bijeli put. Konačno, vještak je analizirao obračun izvršenih radova po tužitelju (račun broj 22/01/1), a potom u paralelnom tabličnom prikazu iznio obračun izvršenih radova po mišljenju vještaka temeljem kojeg proizlazi da su za izgradnju novog puta izvršene radnje širokog iskopa, valjanja posteljice, utovara i odvoza kamena, izrade kamene kaldrme, valjanja kamene kaldrme i izrade zemljanog pokosa u vrijednosti od 43.144,08 eura (po tužitelju obračunato 43.978,71 eura), a za sanaciju postojećeg puta da su izvršene radnje iskopa s odlaganjem i rastezanjem zemlje uz cestu valjanja posteljice, utovara i odvoza kamena, valjanja kamena, dobave i ugradnje tampona te valjanja tampona u vrijednosti od 2.314,20 eura (po tužitelju obračunato 2.644,80 eura). Vještak nije obračunao vrijednost utovara i vožnje kamena od kave na Marleru jer na pokazanom mjestu nije bio zatečen kameni materijal. Tako je vrijednost radova utvrđena u iznosu od 45.458,28 eura te je vještak istaknuo da su prikazane jedinične cijene u utuženom računu prihvaćane jer su realne za promatrani period.

23. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka dok je tuženik primjedbe iznio u podnesku od 14. srpnja 2025. pa je građevinski vještak bio pozvan usmeno iznijeti nalaz i mišljenje, odnosno odgovoriti na prigovore tuženika. Vještak je obrazložio da svjedok CM **.**.2025. nije pokazao niti identificirao materijal koji je bio obračunat u stavci III. pa da se stoga to nije niti uzelo u obzir. U odnosu na sadržaj građevinske knjige vještak je obrazložio da se vještačenje provelo upravo s obzirom na to da u građevinskoj knjizi nije bio unesen datum izvedenih radova a niti unesen potpis od strane nadzora. Ostao je pri mišljenju da su izvedeni radovi sanacije staroga puta jer je (stari) zatečeni put obzirom na vremenski protok u solidnom stanju, a sanacija je vršena do dijela puta do kuda se moglo prometovati do izgradnje hotela. Od mjesta od kojeg se više nije moglo prometovati starim putem uređen je novi put koji se proteže do točke do kuda je ranije vodio ostatak staroga puta. Obrazložio je da je nakon proteka pet ili šest godina moguće utvrditi količinu izvedenih radova i bez geodetske podloge izrađene prije izvođenja radova jer je put u odličnom stanju, a u kakvom ne bi bio da nije rađen sukladno pravilima struke. U vezi izvršenog obračuna vještak je obrazložio da količine koje su obračunavane po vještaku su utvrđivane u metrima kvadratnim za stavke I., II., V. i VI. (obračun na listu 21. nalaza; list 220. spisa), utvrđeno i izmjerom iz nalaza vještaka mjerničke struke, dok je za široki iskop osim površina uzeta i dubina iskopa od 35 cm s obzirom na to da je pravilo struke da je 35 cm minimalna dubina koja mora biti iskopana na zemljanom materijalu da bi se mogao napraviti nosivi i habajući sloj od kamena koji bi mogao nositi teret prometa, a uviđajem je utvrđeno da je predmetni put i dalje nosiv i u dobrom stanju. Osim toga, iz situacije je razvidno da se put proteže uz njive, čisti zemljani materijal pa stoga da je dubina iskopa bila primjerice svega 10 cm put danas ne bi bio u takvom stanju. Nadalje, vještak je obrazložio da za onu količinu u odnosu na koju je vršen iskop (zemljanog materijala) da je to količina dovezenog kamenog materijala. Sve preostale stavke računate su u m2, a ne m3. Istaknuo je da je zemljani pokos obračunat u m2 za širinu od 2,5 m, a da se računao volumen tada bi ta stavka bila puno veća. U odnosu na stavku odvoza kamena potvrdio je da je cijena za tu stavku iskazana u računu tržišna cijena.

24. Nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke prihvaćeno je u cijelosti jer je ocijenjeno da je sačinjeno objektivno i sukladno pravilima struke, a tuženik prigovorima nije uspio osporiti isto jer je vještak dao jasna obrazloženja po postavljenim mu upitima.

25. Po provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da su stranke u 2019. bile u obveznopravnom odnosu na temelju ugovora koji ima elemente ugovora o djelu (sanacija starog puta) i ugovora o građenju (izgradnja puta). Ugovor nije sklopljen u pisanom obliku. U ugostiteljskom objektu naziva „Veseli ribar“ (ranije „Stari ribar“) bili su na strani tužitelja nazočni direktor ZM i HM, a na strani tuženika načelnik tuženika FM i predsjednik Općinskog vijeća tuženika RM. RM izjavio je da je potrebno hitno napraviti cestu, a sve s obzirom na to da „ I“, investitor u hotelski objekt uz stari pristupni put moru, više nije dopuštao korištenje dijela starog puta. Iako nije sklopljen formalni ugovor, odnosno ugovor u pisanom obliku uz provedbu postupaka propisanih pozitivnim propisima koji uređuju postupak javne nabave, tužitelj je u cijelosti ispunio obvezu izrade djela, odnosno sanacije starog puta i izgradnje novoga puta do točke od koje se u nastavku mogao koristiti stari put. Iako su načelnik tuženika FM i predsjednik Općinskog vijeća tuženika svjedok RM kazivali suprotno iskazima zastupnice po zakonu tužitelja i svjedoka CM u pogledu ugovaranja radova sanacije starog i izgradnje novog puta sud je uzimajući u obzir da su žitelji tuženika negodovali zabrani korištenja dijela staroga puta kojom im je bio onemogućen pristup moru i njihovim parcelama, a što je bio popraćeno javnim objavama, ocijenio istinitim navode tužitelja o tomu da je načelnik tuženika ovlastio predsjednika Općinskog vijeća tuženika da naruči hitnu izvedbu radova sanacije starog puta i izgradnje novoga dijela puta. Vještačenjem je utvrđeno da su radovi sanacije i izgradnje izvedeni sukladno specifikaciji obračuna utuženog računa te da su izvedeni u 2019. Naime, iz po građevinskom vještaku dostavljenih snimaka jasno proizlazi da početkom 2019. dio novoga puta još nije bio izgrađen za razliku od stanja na snimci iz listopada 2019. Sasvim životno i logično proizlazi da tužitelj bez ičijeg naloga, usmene narudžbe, se ne bi upuštao u izvođenje radova sanacije i izgradnje puta, a sve uzimajući u obzir da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelju bila ikakva subjektivna korist izgradnje takva puta, dok tuženiku uslijed negodovanja žitelja svakako jest. Tuženik je imao saznanja o radovima koje izvodi tužitelj budući je provedbom dokaznog postupka utvrđeno da je upravo predsjednik Općinskog vijeća tuženika ukazao na trasu puta, da je više puta odlazio na mjesto izvođenja radova te da nitko na strani tuženika nije priječio tužitelju ispunjenje njegove obveze preuzete ugovorom sklopljenim u ugostiteljskom objektu „Veseli ribar“. Proizlazi stoga neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije i posljedično obveza tuženika da tužitelju sukladno odredbi članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) isplati naknadu za sanaciju staroga puta te da sukladno odredbi članka 620. stavka 1. ZOO-a plati cijenu za novoizgrađeni put (cestu).

26. U odnosu na visinu tražbine sud je u točki I. izreke presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku bilo naloženo da tužitelju isplati iznos od 45.458,28 eura. Naime, provedbom vještačenja utvrđene su količine izvedenih radova (specifikacija na listu 220. spisa). Vrijednost radova izgradnje novoga puta vještačenjem je utvrđena u iznosu od 43.144,08 eura, koji je iznos za 834,63 eura manji od iznosa obračunatog po tužitelju. Vrijednost radova sanacije staroga puta vještačenjem je utvrđena u iznosu od 2.314,20 eura, koji je iznos za 330,60 eura manji od iznosa obračunatog po tužitelju. Sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; u daljnjem tekstu - ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje sljedećeg dana od dana kada je trebao ispuniti obvezu. Iz utuženog računa proizlazi da je u istomu kao datum plaćanja naveden 15. ožujka 2023. pa je tuženiku naloženo plaćanje zatezne kamate od 16. ožujka 2023. Odluka o stopi zatezne kamate je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a („Narodne novine“, broj 114/22., 156/22. i 155/23.).

27. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od sveukupno 3.545,27 eura koji se odnosi na naknadu za sanaciju puta u iznosu višem od iznosa vrijednosti radova utvrđenog po građevinskom vještaku (iznos od 330,60 eura), zahtjev tužitelja za isplatu cijene za izgradnju novoga puta u iznosu višem od iznosa vrijednosti radova utvrđenog po građevinskom vještaku (iznos od 834,63 eura), kao i na zahtjev za plaćanje naknade za odvoz kamena u iznosu od 2.380,04 eura jer se vještačenjem nije mogla utvrditi količina odvezenog kamena iako je vještak potvrdio da su cijene koje je u obračunu iskazao tuženik uobičajene tržišne cijene.

28. Konačno, valja obrazložiti da tuženikov prigovor zastare nije ocijenjen osnovanim, a sud je držao uputnim da se ocjena tog prigovora iznese nakon analize provedenih dokaza. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtijeva od tuženika plaćanje naknade, odnosno cijene po utuženom računu izdanom 15. veljače 2023. s rokom plaćanja 15. ožujka 2023. Po provedbi dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj ispunio obvezu izvođenja građevinskih radova u tijeku 2019. Na dan 26. listopada 2019. stari put bio je saniran, a novi put bio je izgrađen. Proizlazi da je utuženi račun izdan po proteku tri godine od izrade djela, odnosno izgradnje građevine, te da u smislu odredbe članka 215. stavka 1. ZOO-a račun nije izdan po samom završetku radova kada je tužitelj od tuženika imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Iz iskaza GM i CM proizlazi da je tuženik i prije izdavanja računa bio pozivan na plaćanje jer se telefonskim pozivima i načelnika tuženika i predsjednika općinskog vijeća tuženika pozivalo na ispunjenje obveze. Kako u međuvremenu stranke nisu postigle dogovor u vezi plaćanja tužitelj je u 2023. izdao utuženi račun. Prigovor zastare u konkretnom slučaju nije ocijenjen osnovanim jer je sud ocijenio da se tuženik nije pridržavao jednog od osnovnih načela obveznog prava i to načela savjesnosti i poštenja. Sukladno članku 4. ZOO-a u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Negiranjem ugovaranja izgradnje novog i sanacije starog puta te pozivanjem na činjenicu da tuženik svojim propustom, želeći da se što žurnije uredi pristupni put moru i parcelama žitelja tuženika, nije sklopio ugovor u propisanoj formi tuženik postupa suprotno navedenom načelu. Učinak povrede tog načela je u oduzimanju pravne zaštite osobi koja je povrijedila to načelo. Stoga, usvojiti prigovor zastare u slučaju postojanja takvih okolnosti, značilo bi pružiti sudsku zaštitu i prihvatiti zadržavanje koristi stečene povredom temeljnih načela obveznog prava, što nije svrha zakonskog instituta zastare niti svrha izvršavanja pravednosti sukladno pravu.

29. Platni nalog održan je na snazi, odnosno djelomično ukinut na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a.

30. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je u točki III. izreke dosudio jedinstveni trošak ovršnog i parničnog postupka primjenjujući zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. o troškovima postupka koji nastaju nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona (zaključak Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.), u kojem stoji da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 5. ZPP-a i članku 155. ZPP-a.

32. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.250,00 eura, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), iznos od 555,05 eura na ime troškova naknade javnog bilježnika odmjerene rješenjem o ovrsi, po 1.250,00 eura za sastav podneska od 25. lipnja 2024., 8. siječnja 2025. i 22. srpnja 2025., sukladno Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife, iznos od 625,00 eura za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 5. studenog 2024., sukladno Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke tarife, po 1.250,00 eura za zastupanje na ročištima održanim 5. ožujka 2025., 11. ožujka 2025., 17. lipnja 2025. i 28. listopada 2025., sukladno Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke tarife, te 1.298,41 eura na ime troškova vještačenja (600,00 eura + 518,04 eura + 19,12 eura + 161,25 eura). Sveukupno, priznat je trošak u iznosu od 12.478,46 eura (s PDV-om).

33. U točki IV. izreke odbijen je više zatraženi trošak zastupanja na pripremnom ročištu, trošak sastava podneska od 30. rujna 2024. koji je podnesen bez prethodnog odobrenja, više zatraženi trošak, odnosno predujam za vještačenje te trošak sudske pristojbe po nalogu suda jer u pogledu tog troška nije postavljen određeni zahtjev u smislu odredbe članka 164. stavka 2. ZPP-a.

U Pazinu 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku, uz pristojbu na presudu,

- Tuženiku po punomoćniku.