REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                   Poslovni broj: 2 Us I-1115/2023-7

                                         

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja A. R., iz F., kojeg zastupa opunomoćenik L. P., odvjetnik u P., protiv tuženika Općine Fažana, općinskog načelnika, u Fažani, 43. istarske divizije 8, kojeg zastupa službena osoba P. G., radi odbacivanja žalbe – prijave u službu, 19. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Općine Fažana, općinskog načelnika, KLASA: UP/II-112-01/22-01/20, URBROJ: 2168-08-02/00-23-4 od 18.

travnja 2023., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.                 Prvostupanjskim rješenjem Općine Fažana, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-112-01/22-01/16, URBROJ: 2168-08-01/01-22-115 od 2. studenoga 2022., slijedom javnog natječaja na koji je prijavu podnio i ovdje tužitelj, na radno mjesto komunalno-prometnog redara u navedenom tijelu primljen je M. S.. 

 

2.                 Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-112-01/22-01/20, URBROJ: 2168-0802/00-23-4 od 18. travnja 2023., kao nedopuštenu odbacio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženikovo rješenje doneseno je u izvršenju ovosudne presude, poslovni broj: 3 Us I-106/2023-8 od 27. ožujka 2023., kojom je poništeno prijašnje drugostupansko rješenje doneseno u ovoj upravnoj stvari, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. 

3.                  Tužitelj u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Cilj upravnog spora je dvojak: osiguranje objektivne zakonitosti, te zaštita prava i pravnih interesa stranaka. Prijava M. S. na predmetni natječaj također je bila nepotpuna. S time u vezi u tijeku je upravni nadzor nad tuženikom. U prijašnjem upravnome sporu utvrđeno je da je tužiteljeva prijava otklamana i ponovno zaklamana, što ide u prilog teoriji zavjere. Propuštanjem utvrđenja da je i prijava M. S. nepotpuna, tužitelju je uskraćena zakonom propisana prednost po osnovi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, podredno da predmet vrati na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 1.244,28 eura (PDV uključen).    

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tuženik je u cijelosti postupio po presudi od 27. ožujka 2023. godine. Tužitelj ponovno iznosi pravno irelevantne činjenice, koje sud, s razlogom, nisu razmatrao ni pri donošenju prijašnje presude. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje, u spisu ovosudnog spora poslovnog broja 3 Us I-106/2023-8, te u spisu ovog spora. 

6.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 18. listopada 2023., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.                 U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe  Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 86/08, 61/11, 4/18 i 112/19) i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

8.                  Upravnosudske upute iznesene u obrazloženju presude od 27. ožujka 2023. glase:

„6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio, da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, ali iz drugih razloga od onih navedenih u tužbi.

              (…)

            7. Naime, pogrešno je tuženik postupio kada je rješenje o prijmu u službu dostavio ovdje tužitelju za kojeg je i sam tuženik u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, kao i u ovom upravnom sporu (odgovoru na tužbu) utvrdio da prijava tužitelja nije bila potpuna pa stoga niti uredna pa da ne ispunjava formalne uvjete propisane u natječaju. Stoga istome nije trebalo biti niti dostavljeno rješenje o prijmu u službu izabranog kandidata M. S., jer se navedeno rješenje sukladno članku 25. stavak 1. ZSNLPRS-a dostavlja samo kandidatima prijavljenim na natječaj, a sukladno odredbi članka 21. ZSNLPRS-a, osoba koja nije podnijela pravodobnu i urednu prijavu ili ne ispunjava formalne uvjete iz javnog natječaja, ne smatra se kandidatom prijavljenim na javni natječaj. Iz tog razloga tuženik je tužitelju sukladno članku 21. stavku 2. ZSNLPRS-a trebao dostaviti pisanu obavijest u kojoj se navode razlozi zbog kojih se ne smatra kandidatom prijavljenim na javni natječaj.

8. Stoga će tuženik u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda u skladu s odredbom članka 81. stavka 1. i 2. ZUS-a postupiti sukladno pravnom shvaćanju navedenom u ovoj presudi te će odlučiti o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prijmu od 2. studenoga 2022. imajući u vidu odredbu članka 114. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09 i 110/21, u nastavku teksta:  ZUP).“

9. Odbacivanjem tužiteljeve žalbe tuženik je postupio u skladu s netom citiranim upravosudskim uputama. Imajući na umu odredbe članka 113. stavka 1. i članka 114. stavka 1. ZUP-a, pritom na pravni položaj tužitelja nije od utjecaja to što je žalba odbačena kao nedopuštena, a trebala je biti odbačena kao izjavljena od neovlaštene osobe.

10. Usto, općenito vrijedi sljedeće. Osoba koja nema svojstvo kandidata, tj. stranke u postupku prijma u službu, kao što je u ovom slučaju tužitelj, nije ovlaštena u upravnom postupku u kojem nije niti može biti stranka, niti u možebitnom kasnijem s time povezanom upravnom sporu, osporavati prijam u službu druge osobe, pri čemu se u upravnome sporu zakonitost natječajnog postupka ne može ocjenjivati izolirano, mimo ocjene zakonitosti konačnog upravnog akta donesenog u tom postupku. (Ne)zakonitost prijma druge osobe u službu u upravnom postupku mogu osporavati isključivo stranke u dotičnom postupku (kandidati). Drugim osobama, uključujuću u predmetnom slučaju tužitelja, na raspolaganju stoji samo iniciranje pokretanja različitih nadzornih mehanizama po službenoj dužnosti radi zaštite javnog interesa, poput inspekcijskog nadzora i sl. I sâm tužitelj navodi da je u odnosu na odnosni natječajni postupak u tijeku nadzor upravne inspekcije. Nađe li inspekcija bitne nepravilnosti u tom postupku, poduzet će odgovarajuće mjere radi saniranja nepravilnosti. To, međutim, ne može biti učinjeno u ovome sporu, pri ocjeni zakonitosti rješenja donesenog u upravnom postupku u kojem se, u smislu članka 21. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, ne odlučuje o pravima ni pravnim interesima ovdje tužitelja.

11.             Općenito također vrijedi sljedeće. Dvojaki cilj upravnog spora, određen u članku 2. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), ne znači da je osoba koja nije bila stranka u upravnom postupku, niti je to mogla biti, legitimirana pokrenuti upravni spor isključivo radi zaštite objektivne zakonitosti. Riječ je o ustaljenom i neupitnom tumačenju. Primjerice, povezano s time je Ustavni sud Republike Hrvatske, u točkama 7.-7.2. odluke, broj: U-I-2753/2012 od 27. rujna 2016., istaknuo sljedeće:

              „(…) Stoga je temeljni cilj ZUS-a, koji proizlazi iz članka 2. stavka 1., 'osigurati sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela'.

7.1.      Tom je cilju podređeno cjelokupno uređenje upravnog spora - od

legitimacije za pokretanje spora, položaja tužitelja i zainteresiranih osoba, tijeka postupka (osobito odvijanje usmene rasprave), utvrđenja činjeničnog stanja te mogućnosti da sami upravni sudovi odlučuju o pravima, obvezama ili interesima građana (spor pune jurisdikcije) pa sve do izvršenja sudskih odluka.

7.2.(…) Sada je osiguranje objektivnog prava u drugom planu. Objektivno se pravo, u pravilu, štiti kroz odlučivanje o subjektivnim pravima tužitelja. Štiteći subjektivna prava tužitelja povrijeđena pojedinačnim odlukama i postupanjima javnopravnih tijela, štiti se objektivni pravni poredak. Samo malobrojnim normama ZUS-a (primjerice ocjena zakonitosti općih akata) primarni je cilj zaštita objektivnog, a ne subjektivnog prava.“

 

12.             Tužitelj je već u tužbi dužan iznijeti svoju argumentaciju (čl. 23. st. 1. t. 7. i čl. 34. st. 1. ZUS-a). U ovome je sporu tužitelj u tužbi iznio isključivo argumentaciju koja, zbog prethodno iznesenog, ne ulazi u predmet ove stvari. Sud je u određenoj mjeri dopustio tužitelju dodatno iznošenje nemjerodavnih navoda i na raspravi, ali bi dopuštanje daljnjeg izlaganja tužitelja koje ni na koji način ne može utjecati na ishod spora bilo protivno načelu učinkovitosti (čl. 8. ZUS-a).

13.             Na koncu, neutemeljeno je i tužiteljevo upiranje na prednost hrvatskih branitelja pri prijmu u službu. Čak ni da je M. S. podnio neurednu prijavu na natječaj, čime bi po neurednosti prijave bio u položaju usporedivom s tužiteljevim, ne može biti aktivirana braniteljska prednost, jer bi tada posrijedi bila situacija u kojoj ni jedan od podnositelja prijave ne može biti primljen u službu.

14.             Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

15.             Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 11. stavka 1. točke 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). 

U Rijeci 19. listopada 2023. 

                                                                                              Sudac                                                                                                                                   

                                                                                             dr. sc. Alen Rajko

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.