REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-5758/23-16

U  I M E  R E P U B L I K E

HRVATSKE P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice LAB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i I I-tužiteljice LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Borisu Rukavina, odvjetniku iz Samobora, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćniku Mateji Vidaković, odvjetnici iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 25. rujna 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužiteljice odvjetnika Borisa Rukavinu i punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika ZA, dana 12. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  je

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u članku 1. I 7, Ugovora o kreditu broj 029-50-3086507 dana 10. listopada 2005. godine u Zagrebu između BA, [adresa] i tuženika Reiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 i koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Željke Maroslavac dana 11. Listopada 2025. Godine pod brojem OU-1655/05 i to BA ŽA kao korisnik kredita , a tuženi kao kreditor a koje glase u članku 1. „ Kunska protuvrijednost 27.070,47 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja „, i u članku 7. Ugovora „ u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća „ kao i odredba o Naknadi sadržana u članku 3. Ugovora koja glasi „ Naknada 3.30 % od iznosa kredita jednokratna , naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

II. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljicama LAB u % dijela i LA u % dijela iznos od 1.103,10 € sa zakonskom zateznom kamatom određenom člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to na iznos od 536,62 € od 27. srpnja 2010. do isplate, te na iznos od 566,48 € od 14. listopada 2005, godine do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku na ime parničnog troška tužiteljicama isplatiti iznos od 1.249,72 € s zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske odluke do isplate sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima , a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi navode da su pravni prednik istih ŽA i tuženi sklopili radi kupnje automobila Ugovor o kreditu dana 10.listopada 2005. Godine u Zagrebu i ovjerili ga kod javnog bilježnika. Iznos ugovorenog kredit je bio 27.070,47 CHF u kunskoj protuvrijednosti izračunatoj po srednjem tečaju tuženog kao kreditora na dan korištenja. Kamatna stopa je ugovorena kao redovna kamata 5,50 % godišnje promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnima stopama tuženog kao kreditora. Rok otplate kredita je bio 84 mjeseci sa anuitetom od 389,00 CHF mjesečno. Tuženi prilikom ugovaranja kredita nije pokojnog ŽA informirao kao potrošača i nije ga upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule već mu je naprotiv nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Tuženi je prilikom ugovaranja kredita postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja , ravnopravnosti ugovornih strana i jednakosti činidbi. Prilikom prvog korištenja kredita uzeta mu e naknada u iznosu od 893,33 CHF. Tužitelji se pozivaju na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske glede kolektivne tužbe potrošača protiv banaka pa i ovdje tuženika. Prema članku 502. c. Zakona o parničnom postupku i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku zaštite potrošača u kolektivnom sporu obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Na kraju tužiteljice kao zakonske nasljednice iza pokojnog ŽA predlažu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, potražuju kamate i parnični trošak s kamatama kao u podnesku od 27. veljače 2025. godine.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, stavlja prigovor potrošača, stavlja prigovor zastare, predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz naknadu parničnoga troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, otplatni plan, Rješenje o nasljeđivanju broj O-220/10 od 29.6.2010. godine, prijepis knjigovodstvene kartice, saslušana je tužiteljica, te je provedeno financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Petri Blašković.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je sada pokojni prednik tužiteljice potpisnik kredita sa ovdje tuženikom za kupnju motornog vozila.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao

i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je prednik tužiteljice korisnik kredita, a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 27.070,47 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

9. Iz ugovora proizlazi nesporno da je isti sklopljen u švicarskoj valuti i da se mjesečni anuiteti isplaćuju u kunama u protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća.

10. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva.

12. Obzirom da stranke nisu ugovorile elemente - parametre temeljem kojih banka ima pravo i na koji način promijeniti tečaj, već je banka sama jednostrano odlučila da ugovara valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i naplatiti jednokratnu naknadu prilikom prvog korištenja kredita.

13. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužiteljice obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi pri čemu tužitelj nije mogao prigovarati o navedenom spornom članku ugovora koji se tiče valutne klauzule i jednokratne naknade. Tuženi je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

14. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su ugovorne stranesuglasile o bitnim sastojcima ugovora.

15. S obzirom da je odlukom sudova već prema opće poznatoj sudskoj praksi i to Visokog trgovačkog suda u RH i Trgovačkog suda u Zagrebu u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost odredbe o valutni klauzuli sukladno jednostranoj odluci banke, a koje su sadržane i u ugovoru o kreditu isti obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv banaka.

16. Kako je sporna visina sud je proveo financijsko vještačenje po Centru za financijske vještačenja d.o.o. VA koja u svom nalazu navodi da je ukupan iznos pojedinačnih preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope i tečaja u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznos od 1.429,34 € od kojeg iznosa je više plaćeno zbog rasta kamatne stope 466,61 € te je zbog rasta tečaja više plaćeno 962,73 €. Ukupan iznos manje plaćenog zbog nižeg tečaja koji je vrijedio za otplatu u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen kredit u razdoblju otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznosi 426,11 €. Sveukupan iznos koji je više plaćen za vrijeme otplate kredita slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 1.003,23 € i to: ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznosi ukupno 536,62 €, ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primjerenog kod otplate i početnog tečaja za CHF uzevši u obzir rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznosi ukupno 1.508,55 €.U ugovoru o kreditu ugovorena je jednokratna naknada koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita u iznosu od 3,30% od iznosa kredita. Ugovoreni i isplaćeni iznos za obradu kredita iznosio je 27.070,47 CHF, te sukladno navedenom pod pretpostavkom da je ista naplaćena iznos ulazne naknade od 3,30 % iznosi 893,33 CHF što pomnoženo s tečajem na dan isplate kredita daje iznos od 566,49 €.

17. Na nalaz i mišljenje tužitelji nisu imali primjedbi ni tuženi na računski dio izračuna. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti kao stručno sačinjen prema pravilima financijske struke.

18 U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra isti u cijelosti neosnovanim.

19. Ništavost je sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s prirodnim propisima, a posljedica je u konkretnom slučaju je da tuženik mora tužitelju vratiti ono što je od nje primio s osnove ništave ugovorne odredbe pa bi ograničenje zastarom prava tužitelja obveze vrijedio institut ništetnosti koje je bez vremenski.

20. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda RH pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Ništetnost je ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojim se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. S obzirom da je tužba podnesena 8. lipnja 2023. godine tužiteljica nije u zastari, ako se računa opći zastarni rok prema Zakonu o obveznim odnosima od 5 godina temeljem odredbe čl. 371. ZOO-a. počevši od 14. lipnja 2018. godine. Glede zastare naplate jednokratne ulazne naknade ista ništetnost je utvrđena ovom presudom pa zastare za taj dio zahtjeva nema.

21. Sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice LAB koja je navela da je bila sudužnik prilikom potpisivanja kredita ,a da je njezin sada pokojni suprug bio glavni dužnik. Kupovali su osobno vozilo za vlastite potrebe. U početku su rate bile kako je bilo ugovoreno ,a kasnije su počele rasti. Nitko ih nije upozorio na rizike sklapanja ugovor u CHF. To je bila najpovoljnija opcija. Kako su rate rasle tužiteljica je htjela prijevremena vratiti kredit. Radila je kao zaposlenica ministarstva i prilikom obrade kredita su zaračunali trošak obrade. Nitko im nije objasnio koji su to bili troškovi obrade i kako se obračunavaju.

22. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice jer smatra da je isti životan, logičan, istinit i uvjerljiv.

23. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 165 €, ročište 18.6.2024. 165 €, podnesak 27.2.2025. 165 €, ročište 6.5.2025. 165 €, ročište 25.9.2025. 165 € odnosno ukupno 825 €. Tom iznosu treba pribrojiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 €, sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 € i trošak vještačenja u iznosu od 331,81 € što ukupno troška iznosi 1.249,72 €.

U Zagrebu,  12.prosinac 2025. godine

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika