Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

P-4066/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 ĐI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jeri Matiću, odvjetniku u OD Matić & Poljak d.o.o. Split i pod 2 GRADA SPLITA OIB:78755598868, protiv tuženika AI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Baničeviću, odvjetniku u Splitu, zbog prestanka uznemiravanja i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. studenog 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 12 prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljima u roku 15 dana od donošenja ove presude preda u posjed nekretnine označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]), upisane u Z. U. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina], ukupne površine 1798 m2, i to dio označen slovima A-B-C-D- E-F-G-H-I-J-K-A i crvenom linijom te čest. zem. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]) i čest. zem. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]), upisane u Z. U. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina], sve sukladno prema Skici geodetskog vještaka VI, dipl.ing.geod. od dana 15.11.2024.god. koja je sastavni dio ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana od donošenja ove presude ukloni postavljeni plastenik i pripadajući objekt označen kao OB1 postavljeni na dio čest. zem. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]),upisane u Z. U. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina] i to dio označen slovima A-B-C- D-E-F-G-H-I-J-K-A i crvenom linijom te pripadajući objekt oznake OB2 položen na čest. zem. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]) i čest. zem. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]), upisane u Z. U. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina], sve sukladno prema Skici geodetskog vještaka VI, dipl.ing.geod. od dana 15.11.2024.god. koja je sastavni dio ove presude, a ukoliko isti to ne učini, tužitelji su to ovlašteni o tuženikovu trošku.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima, i to tužitelju pod 1 ĐI OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.617,05 € te tužitelju pod 2 Gradu Splitu OIB: 78755598868 iznos od 177,84 m€ , na ime nadoknade parničnog troška, u roku od 15 dana, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve sukladno čl. 29. ZOO-a.

Obrazloženje

1. Dana 08. studenog 2022. tužitelji su predali tužbu ovome sudu u kojoj su naveli da su suvlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] koje su obje upisane u ZU 21306 KO [katastarska općina], dok je Grad Split još i vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] koja je pak upisana u ZU 23904 KO [katastarska općina]. Te nekretnine drži tuženik bez valjanog pravnog osnova, odnosno, ugovor o zakupu čestica koje je sklopio sa pravnim slijednikom JI, je istekao. Kako tuženik odbija plastenik i napustiti posjed predmetnih nekretnina, to su tužitelji predložili da se provede postupak i nakon toga donese presuda kojom će se naložiti tuženiku predaja u posjed i uklanjanje plastenika te pripadajućih objekata. Ujedno su tužitelji zatražili naknadu parničnog troška.

1.1. Nakon što je u postupku proveden dokaz očevidom na lice mjesta te zaprimljen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju VI, tužitelji su u podnesku od 26. ožujka 2025. uredili svoje tužbeno traženje preciziravši tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

1.2. Uređenje tužbenog zahtjeva od strane tužitelja naišlo je na protivljenje tuženika, odnosno tuženik se preinaci usprotivio, no njegovo protivljenje sud je ocijenio prigovorom protiv neprave preinake, na način da je na ročištu za glavnu raspravu, 23. rujna 2025. istu nepravu preinaku dopustio pozivom na odredbu čl.190 st.3 ZPP-a.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te traži da mu tužitelji naknade parnični trošak. Dodatno je u podnesku, što ga je ovome sudu predao 22. veljače 2024., a prije zaključenja prethodnog postupka, dodao kako se u konkretnom slučaju radi o velikom broju čestica koje su navedene u tužbi, a gdje se razaznaje da su navedene upisane i kao suvlasništvo treće osobe, pa smatra da na strani tužitelja nedostaje aktivna legitimacija jer da je riječ o nedjeljivoj obvezi. Istaknut je i prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na Grad Split i to iz razloga što se vodi upravni postupak zbog povrata navedenih čestica. Nadalje je tuženik prigovorio i upisu ĐI temeljem Ugovora o darovanju od 22. srpnja 2022. iz razloga što isti nije mogao steći veća prava od onih koja su mu pripadala temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 12. studenog 2021. i Dodatkom tog ugovora od 15. veljače 2022. Osporio je i izvršenu pravnu predaju nekretnina smatrajući da darovni ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta.

3. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao izvadak iz zemljišnih knjiga 21306 KO [katastarska općina], isto za ZU 23904, također KO [katastarska općina], Ugovor o zakupu između JI i AI iz 2011.(nepotpisan), ugovor o plodouživanju sklopljen između JI i AI dana 11. listopada 2011., ugovor o zakupu sklopljen između JI i AI (potpisan, ali bez datuma), ugovor o zakupu sklopljen između istih stranaka 05. ožujka 2003. (nepotpisano), isto iz 2011. (nepotpisano), pismeno upućeno AI **.**.2018. zajedno sa primka povratnicom, Ugovor o darovanju sklopljen između JI i KI **.**.2022., povijesni prikaz za predmetne nekretnine od ZK odjela ovog suda, rješenje Službe za imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave u SDŽ od 23. srpnja 2014., Nagodbu o isplati naknade sklopljenu između Grada Splita, s jedne strane, te JI, LI i II, s druge strane, 15. siječnja 2018., spis upravnog tijela SDŽ klase UP/I 944- 05/03-01/0035, Urbroja 2181/1-13/499-24-0003. Također je u postupku proveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju, VI, a saslušani su i svjedoci PI i RI te parnične stranke ĐI, tužitelj pod 1 i AI, tuženik.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelji su zatražili da tuženik preda posjed predmetnih nekretnina i to dio čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 23904 ukupne površine 1798 m2, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] koje su upisane u ZU 21306, sve KO [katastarska općina] te da ukloni postavljeni plastenik i pripadajući objekt i OB 1 i pripadajući objekt OB 2 sve sukladno Skici geodetskog vještaka VI. Također je zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi i troškove ovog postupka.

7. Odredbom čl.161 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduju njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

8. Pravu tužitelja suprotstavio je svoje pravo tuženik navodeći da se smatra poštenim posjednikom. Naime, svoje pravo tuženik temelji na činjenici da je s ranijim vlasnikom, JI, imao kroz dugi niz godina sklopljen ugovor o zakupu odnosno ugovor o plodouživanju. Doista je tuženik dostavio predmetne ugovore iz kojih se vidi da bi AI bio u zakupu predmetnih nekretnina na kojima je izgradio plastenik i dodatnu opremu. Ugovor je sklopljen na dulji niz godina pa tako ona iz 2011. na 6 godina, jednako kao i onaj kojeg su te stranke sklopile 17. travnja 2003. Bilo kako bilo, tuženik je bio zakupoprimac na predmetnim nekretninama. Predmetnim ugovorima su stranke dogovorile da će zakupnik sva ulaganja koja je izvršio, izvršiti o svome trošku i bez prava naknade neposredno od zakupodavaca.

9. Analizom provedenog dokaznog postupka, poglavito izvadaka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Splitu, jasno je da su tužitelji vlasnici predmetnih nekretnina. Ovdje valja istaknuti da je tuženik istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije smatrajući da je tužbu protiv njega trebao podnijeti i suvlasnik na ZU 21306 KO [katastarska općina] CI, zbog suvlasničkog udjela od 245/1397. Međutim, prema motrištu ovog suda to nije potrebno, odnosno, suvlasnici se u konkretnom slučaju ne smatraju nužnim suparničarima. Naime, odredbom čl.59 ranije spomenutog ZV-a propisano je na koji se način izvršava zajedničko vlasništvo, dok je odredbom čl. 62 st. 2 istog ZV-a propisano da svaki zajedničar ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari s tim da predaju cijele stvari u posjed može tražiti od trećega prema obvezno pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. U konkretnom slučaju je prvotužitelj suvlasnik s narečenom CI i to u idealnom dijelu. Radnju koju je prvotužitelj poduzeo u konkretnom slučaju radnja je koja je in favorem suvlasnice CI. Osim toga, zahtjev kojeg prvotužitelj spram tuženika postavlja ne proizlazi samo iz činjenice da je on vlasnik nekretnine i to čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] već i iz činjenice da je s tuženikom njegov prednik sklopio ugovor o zakupu istih tih nekretnina, a koji zakup je prestao. Također je tuženik prigovorio i promašenoj pasivnoj legitimaciji Grada Splita, iako se ne bi radilo o tome nego o nedostatku aktivne legitimacije, pozivajući se pri tome na svoj prijedlog za prekid upravnog postupka za kojeg je, međutim sud, pregledom tog spisa, utvrdio da je okončan rješenjem od 23. srpnja 2014., s tim da je isto postalo pravomoćno 13. siječnja 2018.

10. Tuženik se tijekom postupka pozivao na to da ima pravo zadržati posjed nekretnina jer mu tužitelji, poglavito tužitelj pod 1, odbija platiti iznos uložen u plastenik i u trajnice. Još jednom se naglašava da je upravo iz zakupodavnog odnosa tuženika sa prednikom tužitelja, sada pok. JI, jasno razvidno da je zakupodavac JI valorizirao činjenicu na koju upire tuženik, da je riječ o ulaganju, izgradnje plastenika i sadnje trajnica, zahtijevan i dugotrajan proces, kojeg se zakupoprimcu mora isplatiti. Stoga nije opravdano motrište tuženika da i dalje ima pravo držati posjed predmetnih nekretnina to tim više što je prednik ĐI, JI, prodao predmetne nekretnine. Već je više puta naglašeno da se pravo vlasništva utvrdilo pregledom zemljišno-knjižnih javnih isprava, izvadaka Općinskog suda u Splitu, Zemljišno-knjižnog odjela.

11. Sud je tijekom postupka saslušao svjedokinju PI koja je potvrdila da je 80ih i dijelom 90ih godina prošlog stoljeća, zajedno sa suprugom obrađivala zemlju u vlasništvu JI. Nije provjeravala zemljišne knjige, no JI se predstavio kao vlasnik i osim njega nitko drugi na tu zemlju nije dolazio, a kazao je da ju je naslijedio od svog oca. JI nije plaćala najam, dapače on im je često dolazio pomagati u radovima, besplatno kao prijatelj. Nakon toga, kada su oni prestali raditi predmetne nekretnine, srela je JI koji ju je pitao da ako dođe do spora glede predmetnih nekretnina, bili došla na sud kazati o periodu kada je ona bila u najmu. Saslušan je i svjedok RI, sin tuženika koji je u sudskom postupku potvrdio da mu je poznato da mu je glede predmetnih nekretnina otac bio u zakupu s JI. Detalje ugovora kojeg su narečeni sklopili, ovaj svjedok nije znao. Potvrdio je da je ocu pomogao u obavljanju posla u plasteniku i da je u nekoliko navrata vidio JI, kada mu je njegov otac, tj. tuženik, nosio najamninu. U plastenik da se ne može ući slobodno već samo prisilno, jer je plastenik uvijek zaključan.

12. Saslušane parnične stranke kazale su slijedeće:

Tužitelj ĐI kazao je da su predmetne nekretnine u vlasništvu obitelji JI od davnina, još od prije II. svjetskog rata, a što pamti iz razloga što se II. svjetski rat spominjao kao prekretnica u obradi nekretnine koja je do tada bila vinograd. Za ratnog vihora sadilo se žito, a kasnije povrće. On da je iz razgovora sa svojim prednikom TI shvatio da će RI zemlju obrađivati dokle on kao vlasnik to bude hitio i da uopće nije upitno da će RI predati nekretninu kada ga on u nekom trenutku pozove. Nije pitao svog prednika TI je li mu RI uredno plaćao zakupninu, ali u jednom trenutku da mu je isti priopćio da će biti problema jer da RI ne želi napustiti plastenik. Također je potvrdio u svome iskazu da je Đ tražio da mu se plati za plastenik.

Tuženik AI u svome je iskazu naveo da je bilo uredni zakupodavac predmetnih nekretnina, a kada je primio dopis JI o predaji nekretnine, da je otišao razgovarati s njim obzirom da su se prilikom sklapanja ugovora dogovorili da će ga JI morati blagovremeno izvijestiti o prestanku odnosa obzirom da su ulaganja u proizvodnju jako velika. Kada je zatražio objašnjenje JI da mu je isti rekao da zemlja više nije njegova, da ju je on prodao. Svoje poslove i dan danas obavlja u tom plasteniku.

13. Tuženik je osporio aktivni legitimitet ĐI smatrajući da sklopljeni ugovor o darovanju, a koji nije sastavljen u formi javnobilježničkog akta nije valjan, odnosno ništetan je. Međutim, ovaj sud smatra da je riječ o standardnom ugovoru o darovanju, što se jasno vidi iz samog sadržaja ugovora kojeg su JI i ĐI sklopili 22. srpnja 2022. Naime, odredbom čl.3 ovog Ugovora o darovanju ugovoreno je da darovatelj uvodi daroprimatelja u materijalni i zakoniti posjed darovanog dijela nekretnine kao i služnosti. Da je tome tako potvrdio je u svome iskrenom i jasnom svjedočenju i sam ĐI koji je utvrdio da je sudjelovao u pregovorima između JI i AI te da je nakon sklopljenog ugovora zajedno sa JI, obišao cijelu nekretninu jer mu je JI želio do kraja objasniti odnose glede te zemlje te pokazati što će sve biti njegovo. Nije od značaja, kako to pogrešno drži tuženik, to tužitelj ĐI zajedno sa svojim prednikom ušao u plastenik koji je zaključen jer je to tek tvrdnja tuženika protiv tvrdnje tužitelja pod 1, a već je ranije bilo riječi zbog čega sud smatra da je iskaz tužitelja pod 1 sudu uvjerljiviji. Prednjem valja pribrojiti i činjenicu da je tužitelj pod 1 istinito kazivao o činjenici koju spominje i tuženik, a to je da je tuženik pristao napustiti nekretninu ako mu se plati izvjesna suma novca kao naknada za plastenik i trajnice. To pravo, unatoč pogrešnom motrištu tuženika, među strankama JI kao zakupodavcem i njime AI, kao zakupoprimca, nije bilo ugovoreno premda tuženik neistinito pokušava prikazati da je s JI imao dogovor suprotno napisanom ugovorom o zakupu.

14. Slijedom svega naprijed navedenog, i kako su tužitelji nesumnjivo dokazali da su vlasnici nekretnina, da je tuženikov zakupodavni odnos davno prestao, da tuženik nije pošteni posjednik i nema pravo pridržaja, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

15. Daljnji prijedlozi za izvođenje dokaza su odbijeni jer je nakon provedenih dokaza koji su upravo opisani, a posebno provođenjem dokaza očevidom na licu mjesta i pribavom nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju VI, bilo jasno da su tužitelji u cijelosti u pravu u ovome vlasničkom postupku. Napominje se da su tužitelji tužbeni zahtjev uredili sukladno izvršenoj identifikaciji predmeta spora od strane VI, dipl.ing. geod. Narečena je, naime, identificirala i prikazala predmet spora označivši dio čest. 195/2 slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K- A te čest. zem. [katastarska čestica]. Vještakinja je dodatno navela da je površina pod plastenikom 2338 m2, da je površina objekta 1 je 15m2, dok je površina objekta 2 20 m2. I ova činjenica, identificiranih predmeta ovog postupka ukazuje na činjenicu da je darovanje koje je JI učinio prema tužitelju pod 1 učinjeno na valjan način jer nitko ne može očekivati da u obilasku nekretnina ovako velike površine darovana osoba zagazi na svaki metar.

16. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl.154, 155, i 164 ZPP-a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23). Tužitelju pod 1 je priznat trošak sastava tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 15. siječnja 2024. i 26. ožujka 2025. te za pristupe i zastupanja na ročištima na dane 15. siječnja, 22. veljače i 24. listopada 2024. te 23. rujna, 15. listopada i 11. studenog 2025. – svaka radnja po 100 bodova. Ukupan zbir od 900 bodova pomnožen je s iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost 1 boda, a potom je dobiveni iznos od 1.800,00 € uvećan za iznos od 25% PDV+a ili iznos od 450,00 €, trošak očevida i vještačenja, u visini od 278,13 € i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 88,92 €. Slijedom navedenog tužitelju pod 1 priznat je ukupan trošak, što će mu ga tuženik morati platiti, kao stranka koja je postupak izgubila u cijelosti i to u iznosu od 2.617,05 €. Tužitelju pod 2 je pak priznat trošak nastao u vidu plaćenih t. obveznih sudskih pristojbi na tužbu i prvostupanjsku odluku u iznosima od po 88,92 € ili ukupno 177,84 €.

17. Kamate na priznati trošak parnice tužiteljima su priznate temeljem odredbe čl.30.st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) na način da su dosuđene od presuđenja do isplate.

18. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove odluke.

U Splitu, 12. prosinca 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA: - punomoćniku tužitelja pod 1

- tužitelju pod 2

- punomoćniku tuženika

- u spis