REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-711/2019-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu tog suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice NZ iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz OD Pajić&Pajić iz Pule, protiv tuženika OTP BANKE d.d. Split, Domovinskog rata 61, koju zastupaju punomoćnici iz ZOU Gorana Veljovića i dr. iz Pule, radi isplate i dr., nakon zaključene glavne rasprave održane 28. studeni 2025., održane u prisutnosti osobno uz punomoćnika tuženice i punomoćnika tuženika, 12. prosinca 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 1. i članka 3., Ugovora o kreditu broj: 060301260411, sklopljenog između tužiteljice NZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, solemniziranog kod Javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule, pod poslovnim brojem OU-345/06. dana 08. ožujka 2006., i to odredba članka 1.1. u dijelu koji glasi „ u iznosu od 177.966,00 CHF ( slovima:stosedamdesetisedamtisućadevetstošesdesetišestCHF ) u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate „ odredbe članka 1.2., 1.3. i 1.4. u cijelosti, a odredba članka 3.1. u dijelu koji glasi „ s tim da je kamatna stopa promjenjiva. „ te odredba članka 3.3. i 3.4. u cijelosti, te u tome dijelu te ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane."

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, da plati tužiteljici NZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 3,24 eura od 15. svibnja 2006. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 0,43 eura od 15. lipnja 2006. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 17,05 eura od 15. veljače 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 32,49 eura od 15. ožujka 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 29,14 eura od 15. travnja 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 10,18 eura od 15. svibnja 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 17,33 eura od 15. lipnja 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 41,04 eura od 15. srpnja 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 41,19 eura od 15. kolovoza 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 40,97 eura od 15. rujna 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 63,66 eura od 15. listopada 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 71,67 eura od 15. studenoga 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 106,83 eura od 15. prosinca 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 164,03 eura od 15. siječnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 164,62 eura od 15. veljače 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,41 eura od 15. ožujka 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 149,81 eura od 15. travnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 150,69 eura od 15. svibnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 144,53 eura od 15. lipnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 178,99 eura od 15. srpnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 172,37 eura od 15. kolovoza 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 180,81 eura od 15. rujna 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 171,43 eura od 15. listopada 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 177,49 eura od 15. studenoga 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 176,53 eura od 15 prosinca 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 192,89 eura od 15. siječnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 203,40 eura od 15. veljače 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 201,12 eura od 15. ožujka 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 211,56 eura od 15. travnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 230,69 eura od 15. svibnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 234,79 eura od 15. lipnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 257,28 eura od 15. srpnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 256,52 eura od 15. kolovoza 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 303,14 eura od 15. rujna 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 275,98 eura od 15. listopada 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 282,26 eura od 15. studenoga 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 311,75 eura od 15. prosinca 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 314,38 eura od 15. siječnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 284,38 eura od 18. veljače 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 251,98 eura od 15. ožujka 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 252,27 eura od 18. travnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 270,36 eura od 15. svibnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 306,79 eura od 16. lipnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 352,46 eura od 15. srpnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 398,38 eura od 17. kolovoza 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 324,34 eura od 16. rujna 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 299,95 eura od 18. listopada 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 300,54 eura od 16. studenoga 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 308,91 eura od 16. prosinca 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 326,56 eura od 15. siječnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 333,13 eura od 15. veljače 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 325,97 eura od 15. ožujka 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 324,18 eura od 17. travnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 328,72 eura od 18. svibnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 334,83 eura od 15. lipnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 325,58 eura od 20. srpnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 322,13 eura od 20. kolovoza 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 307,01 eura od 18. rujna 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 322,55 eura od 17. listopada 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 329,96 eura od 19. studenoga 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 325,95 eura od 19. prosinca 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 312,29 eura od 17. siječnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 317,12 eura od 18. veljače 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 317,63 eura od 20. ožujka 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 329,59 eura od 15. travnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 306,23 eura od 20. svibnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 302,85 eura od 18. lipnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 305,48 eura od 17. srpnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 312,73 eura od 30. kolovoza 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 311,43 eura od 15. rujna 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 316,79 eura od 15. listopada 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 319,40 eura od 15. studenoga 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 328,72 eura od 15. prosinca 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 180,68 eura od 17. siječnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 131,73 eura od 15. veljače 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 135,80 eura od 18. ožujka2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 132,31 eura od 15. travnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 126,69 eura od 15. svibnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 127,90 eura od 15. lipnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 131,92 eura od 16. srpnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 135,12 eura od 15. kolovoza 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 135,94 eura od 15. rujna 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 139,38 eura od 15. listopada 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 144,31 eura od 15. studenoga 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,24 eura od 15. prosinca 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 186,48 eura od 17. siječnja 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 15. veljače2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 15. ožujka 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 15. travnja 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 16. svibnja 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 15. lipnja 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 16. srpanja 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 15. kolovoza 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 15. rujna 2015. pa do 29. rujna 2015. uvećano za zateznu kamatu koja na nadvedene iznose teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana."

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, da plati tužiteljici NZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 19.783,10 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 3,24 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 0,43 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 17,05 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 32,49 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 29,14 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 10,18 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 17,33 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 41,04 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 41,19 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 40,97 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 63,66 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 71,67 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 106,83 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 164,03 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 164,62 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,41 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 149,81 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 150,69 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 144,53 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 178,99 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 172,37 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 180,81 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 171,43 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 177,49 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 176,53 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 192,89 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 203,40 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 201,12 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 211,56 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 230,69 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 234,79 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 257,28 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 256,52 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 303,14 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 275,98 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 282,26 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 311,75 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 314,38 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 284,38 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 251,98 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 252,27 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 270,36 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 306,79 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 352,46 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 398,38 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 324,34 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 299,95 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 300,54 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 308,91 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 326,56 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 333,13 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 325,97 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 324,18 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 328,72 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 334,83 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 325,58 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 322,13 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 307,01 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 322,55 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 329,96 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 325,95 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 312,29 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 317,12 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 317,63 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 329,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 306,23 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 302,85 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 305,48 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 312,73 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 311,43 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 316,79 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 319,40 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 328,72 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 180,68 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 131,73 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 135,80 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 132,31 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 126,69 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 127,90 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 131,92 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 135,12 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 135,94 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 139,38 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 144,31 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,24 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 186,48 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja, koja na taj iznos do 31. prosinca 2022. teče po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do plaćanja po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

III Svaka parnična stranka snositi će svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je s tužiteljem sklopila Ugovor o kreditu broj:060301260411 kojim joj je tuženik odobrio isplatiti kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 177.966,00 CHF-a, s rokom otplate od 30 godina te kamatnom stopom koja je promjenjiva.

1.1. Tijekom vremena odnosno otplate kredita tuženik da je jednostranom odlukom povećavao kamatnu stopu, bez racionalnog pojašnjenja, kao i bez ikakvih pregovora o tome. Ujedno došlo je i do snažnog rasta tečaja CHF, a što da je u kombinaciji s tuženikovim povećanjem kamatnih stopa bitno povećava iznose koje je tužiteljica podmirivala tuženiku. Uslijed navedenog tužiteljice da je potpisala Dodatak broj 1 Ugovoru o kreditu broj:060301260411 dana 23. siječnja 2016. Tužiteljica smatra da su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nepoštene, a samim time i ništetne.

1.2.Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posł.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posł.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način daje ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača.

1.3. Navedenom odlukom da je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Obzirom da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoreno da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje Odlukom banke, o čemu da se u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posł.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe temeljem kojih se promjena kamatne stope vršila jednostranom odlukom banke. Obzirom je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke sa učinkom ex tunc, to su bez pravnog učinka i sve odluke banke — tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita sa istim pravnim učinkom.

1.4. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta.

1.5. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posł.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Dakle, navedenom odlukom da je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posł.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka.

1.6. Temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. sklapali su se anexi/dodaci uz osnovni ugovor o kreditu. Anexima/dodacima provedena je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

1.7. Sve opisane odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli protivne su kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača). Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope tužiteljica smatra da je predmetni kredit preplatila za iznose koji će se utvrditi tijekom postupka. Na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužiteljici da pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate.

1.8. Tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 15. studenog 2024. precizirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da potražuje isplatu iznosa od 19.783,10 EUR na ime razlike po osnovi preplate zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti sa zateznom kamatom od plaćanja svakog preplaćenog anuiteta do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove i visine te ističe prigovor zastare potraživanja.

2.1. Tuženik osporava da bi ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu bile ništetne. Tvrdi da je tužitelja obavještavao o svakoj promjeni kamatne stope te da je svaka Odluka o promjeni kamatne stope donijeta sukladno odredbama Ugovora o kreditu te Općim aktima tuženika. Ugovor o kreditu da je sklopljen slobodnom voljom ugovornih strana pri čemu da je tužitelj slobodno odabrao upravo Ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da nije zabranjena i da stoga nije ništetna jer nije protivna prisilnim propisima, a stopa koju je tuženik naknadno odredio da ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate.

2.2. Zaključenjem Ugovora tužitelj i tuženik su svjesno i dobrovoljno preuzeli rizik mogućeg nepovoljnog tečaja valute CHF za koju je vezana obveza povrata kredita. Zbog toga tuženik ističe kako ugovorne strane imaju jednaka prava i položaj u ugovornom odnosu pa da su u tom ugovornom odnosu ravnopravne. U tom smislu ističe da je kojim slučajem valuta CHF oslabila da ni rizik bio pao na teret tuženika. S druge strane ističe činjenicu da tuženik nije imao nikakva utjecaja na kretanje valute CHF pa da se ne može na tuženika prebacivati okolnost da se tužitelja nije dovoljno informiralo o posljedicama zaključenja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu.

2.3. Tuženik ističe da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju s obzirom na to da su tužitelj i tuženik 23. siječnja 2016. sklopili dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit u EUR valutnom klauzulom.

2.4. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Tako izmijenjene odredbe da su prilagođene odredbama ZZP i ZPK pa kao takve ne podliježu ispitivanju njihove nepoštenosti odnosno ništetnosti, radi čega smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

2.5. Na temelju svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i naloži joj da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o kreditu, Dodatak br. 1. ugovoru o kreditu, otplatni plan, obavijest o prihvaćanju konverziji, novi otplatni plan po konverziji, izračun konverzije, obrazac za prihvat konverzije, promet po kreditu, provedeno je financijsko vještačenje, pročitan nalaz i mišljenje vještaka, te dopuna nalaza i mišljenja, saslušana je tužiteljica i vještak Tomislav Prpić.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, najprije za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj:060301260411 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 1. ožujka 2006. koje su sadržane u čl. 1. i 3. toga Ugovora te zahtjev za isplatu iznosa 19.783,10 EUR po osnovu preplate zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i po osnovu preplate zbog ništetnih odredbi o tečaju CHF sa zateznim kamatama koje teku od plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate.

6. Nesporno je među parničnim strankama da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 22. prosinca 2005., Ugovor o kreditu broj:060301260411 kojim je banka tužiteljici, kao korisniku kredita, odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 177.966,00 CHF (članak 2. Ugovora) obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate. Nadalje, nesporno je da se tužiteljica obvezala tuženiku platiti kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja, te ugovorenu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,39 % godišnje. Rok otplate kredita bio je ugovoren na 360 mjeseci. Nadalje, nesporno je da su stranke sklopile Dodatak br. 1. ugovoru o kreditu broj 151109069838 od 23. siječnja 2016. sve temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/2015) kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

7. Među strankama je sporno jesu li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli CHF ništetne i bez pravnog učinka za ugovorne strane, a vezano uz navedeno valja utvrditi i je li tužena obvezna (i u kojem iznosu) isplatiti tužiteljici novčani iznos kojeg ona potražuje imajući u vidu da je provedena konverzija i sklopljen Dodatak Ugovoru.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90. tog Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje u tekstu: ZZP/07), i to čl. 96. i 97. toga Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke (tuženika), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90. toga Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i 97. tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedena je presuda, u odnosu na tuženika, u relevantnim dijelovima potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) i poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu).

9.1. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika, a koji u članku 3. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u članku 1. odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužiteljica se pravilno pozvala na pravna utvrđenja spomenutih presuda.

9.2. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. (Narodne novine broj 70/19) u odredbi članka 502.c dodano je da se mogu isticati, pored zahtjeva za naknadu štete i zahtjevi za isplatu, kakav je i ovaj, stoga navedena odredba niti na koji način ne derogira primjenu mjerodavnih odredaba Zakona o obveznim odnosima.

9.3. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sadržajno jednaka odredba sadržana je i u čl. 138.a ZZP/07.

9.4. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

9.5. Stoga, kako je u presudi donesenoj u kolektivnom sporu utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava korisnika kredita kao potrošača, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli, o tome, po ocjeni ovoga suda, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak u ovom individualnom sporu, već su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, cijeneći pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite na koja se tužitelj pozvao, slijedom svega obrazloženog, utvrđene ništetnima.

9.6. Pritom valja napomenuti da tuženik u individualnom sporu, poput ovoga, može predlagati izvođenje određenih dokaza s ciljem dokazivanja da tužitelj nije potrošač odnosno da je tijekom pregovara prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu s tužiteljem pregovarao odnosno da je tužitelj bio informiran o svim bitnim značajkama i parametrima promjene kamatne stope odnosno djelovanja i posljedica ugovorene valutne klauzule. U ovom postupku tuženik nije predlagao dokaze na te okolnosti pa je sud na te okolnosti proveo dokaz saslušanjem tužiteljice.

9.7. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnom navela da je predmetni kredit podigla radi kupnje stana u [adresa] za potrebe stanovanja sestre koja je tada studirala u Zagrebu. Kredit da je podigla ona jer je jedina u obitelji bila kreditno sposobna. U tom stanu da je živjela njezina sestra, a stan da su prodali 2022. godine. Kredit je podigla u valuti CHF jer da su joj u banci tada rekli da su to najpovoljniji i najsigurniji krediti. Kako to nije bila njezina struka jer je po struci magistra farmacije, tvrdi da je povjerovala u ono što su joj prezentirali te nije pitala nikakva posebna pojašnjenja niti su joj u banci posebno pojašnjavali promjene za valutu CHF-a. Tada tvrdi nije razumjela niti kako će se mijenjati kamata, razumjela je značenje riječi promjenljiva ali nije mogla niti pretpostaviti da će ta promjena biti tako velika. Početni anuitet joj je zbog promjene tečaja i kamate rastao s početnih cca 3.800,00 kuna na cca 7.000,00 kuna. Kad su joj ponudili konverziju kredita, istu je kako tvrdi razumjela i prihvatila. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu u banci su joj uručili ugovor bez da su joj pojašnjavali pojedinačne odredbe ugovora i bez mogućnosti pregovaranja o uvjetima kredita.

9.8. Sud je iskaz tužiteljice prihvatio u cijelosti kao istinit i vjerodostojan jer je iskazivala logično i životno uvjerljivo, u suglasju s materijalnim dokazima iz spisa.

Tuženik iskaz tužiteljice nije osporio.

10. Prema članku 3. stavak 1. točka 1. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.

10.1. Status potrošača se ne presumira, već je potrebno utvrditi da je fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču. U tom smislu je donesen i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/23 od 23. studenog 2023. u kojem se navodi da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.

10.2. Na temelju iskaza tužiteljice koji je navela da je predmetni kredit podigla za kupnju stana, što proizlazi i iz čl. 1. Ugovora o kreditu (kredit za mlade za kupnju nekretnine), sud je utvrdio da tužiteljica ima svojstvo potrošača.

10.3. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je on prilikom sklapanja toga Ugovora o kreditu imala svojstvo potrošača jer je postupala kao fizička osoba te da je sredstva koje je ostvarila po toj osnovi utrošila namjenski za kupnju nekretnine.

10.4. Tuženik prema teretu dokaza nije dokazao suprotno.

10.5. Na temelju ranije predočenog iskaza tužiteljice (točka 9.7. obrazloženja), kojeg je sud ocijenio istinitim u cijelosti, utvrđeno je da ona u predugovornoj fazi nije dobila potrebna objašnjenja o djelovanju i mogućim posljedicama ugovaranja valutne klauzule te da mu je upravo kredit s valutnom klauzulom u CHF prikazan kao najpovoljniji, bez predočenja mogućih rizika ugovaranja valutne klauzule. Sve navedeno upućuje na zaključak da komunikacija tužiteljice s djelatnicima tuženika u predugovornoj fazi nema značaj pojedinačnog pregovaranja te da tužiteljica od strane tuženika nije dobila potrebne i potpune obavijesti.

10.6. S druge strane, tuženik (na kojemu je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača) nije dokazao da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takvog ugovaranja. Drugim riječima, predloženim dokazima tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ne bi bile primjenjive u konkretnom slučaju.

11. Nadalje, valja ukazati da su odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužiteljice i tuženika, suprotno navodima tuženika, sadržajno jednake odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite. Valja ukazati i da presudom donesenom u kolektivnom sporu nije određeno da je bitna namjena kredita za utvrđenje (ne)dopuštenosti pojedinih ugovornih uglavaka te u konačnici primjeni učinaka predmetne presude u ovakvom individualnom sporu.

12. Osim toga, nepoštenost odnosno ništetnost navedenih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u tom razdoblju utvrđena je iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne klauzule s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti, odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule (koja načelno jest dopuštena prema odredbi čl. 22. ZOO/05) i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.

12.1. Iako je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ipak je predmetna odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.

12.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

12.3. Nije, dakle, nedopušteno ugovarati promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko ta promjena može iznositi i kako (utjecajem kojih faktora) do nje dolazi, naime svaki porast kamatne stope uzrokuje povećano kreditno opterećenje tužiteljice kao potrošača i time je prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čak i u slučaju da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano, jer ni to ne eliminira utvrđenu neravnotežu na štetu tužitelja.

12.4. Pritom, nije odlučna okolnost niti da visina kamatne stope tijekom otplatnog perioda nije prelazila najvišu zakonom dopuštenu kamatnu stopu, jer navedena okolnost ne može biti opravdanje za jednostrano mijenjanje kamatne stope od strane tuženika, bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i načina njihove primjene.

13. Glede valutne klauzule, nije sporno da je njezino ugovaranje dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO/05. Međutim, odredbe o valutnoj klauzuli podliježu testu poštenosti (očito u smislu čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima), s obzirom da je u kolektivnom sporu već pravomoćno utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, čemu su nacionalni sudovi pravomoćno ocijenili da odredba o valutnoj klauzuli CHF podliježe testu poštenosti (u smislu čl. 4. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ i relevantnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača) i ocijenili ju nepoštenom i ništetnom, a čime su sudovi u pojedinačnim postupcima (kakav je i ovaj) vezani.

13.1. U postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik (zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta), a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.

13.2. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom švicarski franak i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba opravdano ocijenjena kao nerazumljiva pa time i nepoštena, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, što je sve u skladu s pravom Europske unije u duhu kojega treba tumačiti sporna pitanja i iz ugovora sklopljenih prije službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji se primjenjuje od 2005. pa su sudovi Republike Hrvatske obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije). Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja, kao potrošača pa se radi o ništetnim odredbama.

14. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva i odlučio kao u točki I alineja I. izreke ove presude.

15. Obzirom na neujednačenu sudsku praksu, u postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću koji je u svom osnovnom i ispravljenom dopunskom nalazu od 25. studenog 2025. dao sljedeće mišljenje:

1. pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, te tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime anuiteta, u razdoblju otplate kredita do 30.09.2015. više uplatila 19.783,10 € .

2. obračunate zatezne kamata na iznose iz točke 1. od svakog pojedinog potraživanja pa do konverzije iznose 8.490,47 €.

3. tužiteljica je sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 3.994,71 € na dan 30.09.2015.

4. REKAPITULACIJA - Nakon uzetih iznosa iz točke 1. u obračun, obračuna zateznih kamata na iznose iz točke 1. do konverzije, te efekata konverzije (priznate preplate) preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 24.278,86 € i to:

- 19.783,10 € preplate po anuitetima (valuti i kamati) na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 1. listopada 2015. do isplate

- 4.495,76 € preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015

5. Tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužiteljice, pa tako i one iznose koji su ovdje iskazani kao njena preplata po valuti i kamati u odnosu na ništetnost promjenjive kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1 , odnosno one utvrđene rekapitulacijom.

15.1. Zbog primjedbi tuženika na osnovni nalaz i mišljenje te matematički izračun vještaka sud je odredio dopunu nalaza i mišljenja te saslušao vještaka.

15.2. Vještak Tomislav Prpić usmeno je saslušan 11. studenog 2025. te je u svom iskazu naveo da u cijelosti ostaje kod nalaza i dopune koji su napravljeni sukladno zadaći te istaknuo da je u dopuni nalaza i mišljenja izračunao zatezne kamate po svakoj pojedinoj razlici uplaćenog anuiteta od dana plaćanja do 30. rujna 2015. te da je u podnesku od 29. svibnja 2024. sukladno primjedbama tuženika korigirao zadnja tri anuiteta u početnom otplatnom planu. Vezano za primjedbu tuženika a koja se odnosi na razliku iznosa preplate priznatog u konverziji naveo je da je uzeo prvotni iznos utvrđen u dokumentaciji koja prileži spisu tj. 30.098,17 kuna a koji iznos je stajao u izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. ponuđenom na prihvat tužiteljici. Za iznos koji spominje tuženik tvrdi da je bio utvrđen prilikom sklapanja anexa te da taj iznos uključuje i prijelazno razdoblje budući da je izračun kamate i valute izrađen do 30. rujna 2015. pa da je stoga istom analogijom prihvatio iznos preplate utvrđen na 30. rujna 2015.

15.3. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka odnosno njegovu konačnu dopunu od 25. studenog 2025. budući da ju je vještak sačinio stručno i objektivno sukladno nalogu suda.

16. Nesporna je, među parničnim strankama, činjenica da je između istih sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15.), a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita.

16.1. Dodatkom ugovoru o kreditu promijenjene su odredbe iz osnovnog ugovora i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita. Neotplaćena glavnica kredita u skladu sa izračunom konverzije na dan 23. siječnja 2016. iznosila je 95.925,14 EUR. Kamatna stopa u trenutku zaključenja tog Dodatka ugovoru iznosila je 5,84%, a sastojala se od 6-mjesečne Nacionalne referentne stope 1 (NRS 1) koja je na dan 1. lipnja 2015. iznosila 2,36% godišnje i marže banke u visini 3,48% godišnje.

17. Iz gore navedenog i iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način propisan glavom IV.a (člancima 19.a do 19.i) Zakona o potrošačkom kreditiranju, koje su odredbe u navedeni zakon unesene Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine"102/15).

18. ZID ZPK/15 je u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 i 110/15 – dalje u tekstu: ZzP/14) koji je bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 i ZOO specijalni propis pa stoga njegove odredbe imaju prvenstvo pred odredbama ZZP/14 i ZOO te se tek u slučaju ako ZID ZPK/15 ne određuje drugačije primjenjuju odredbe ZZP/14, pa tako konkretno i odredba članka 49. koja uređuje pojam nepoštene ugovorne odredbe, a u stavku 5. da se odredbe o nepoštenim odredbama ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

19. Imajući u vidu utvrđenja vještaka, te navedene odredbe ZPK i sadržaj potpisanog Dodatka ugovora o kreditu, proizlazi da su stranke sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu u cijelosti postupile sukladno odredbama glave IV.a ZPK, čime je došlo ne samo do promjene valute kredita iz CHF u EUR, već i do promjene kamatne stope, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te utvrđenja preplate, kako to osnovano ističe tužena. Ovako provedenom konverzijom tužitelj je, a kako to proizlazi i iz odredbe čl. 19.b ZPK doveden u položaj u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR, obzirom na činjenicu pretvaranja glavnice kredita u EUR po tečaju na dan isplate kredita, na koju je i primijenjena kamatna stopa jednaka onoj koju je vjerovnik primjenjivao na kredite u EUR, te sukladno tome i utvrđenju novog otplatnog plana, sve sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 1. – 3. ZPK. Osim navedenog se, kako to i proizlazi iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZPK, svi uplaćeni iznosi pretvaraju u EUR po tečaju na dan uplate i istima se namiruju obroci, odnosno anuiteti u EUR utvrđeni po novom otplatnom planu, pri čemu se ne uzimaju u obzir samo uplate na ime naplaćenih zateznih kamata (dakle kamata nastalih kao posljedica zakašnjenja u otplati kredita, a ne i redovnih kamata), naknada i troškova.

20. Nadalje treba navesti da je tužiteljici, kao što to i proizlazi iz Dodatka ugovora o kreditu, a sukladno čl. 19.e st. 1. ZPK, dostavljen izračun konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužiteljica taj izračun prihvatila, te slijedom toga i sklopila predmetni Dodatak ugovora o kreditu, a na što ista ničime nije bio obvezna, niti prinuđena, kako to proizlazi i iz čl. 19.e st. 6. ZPK, prema kojem se, ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima. Stoga je tužiteljica mogla ostati u ugovornom odnosu s tuženikom na način kako je to i prvobitno ugovoreno, u kojem bi slučaju, po stavu ovoga suda, ista mogla potraživati zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti preplaćenu kamatu i valutu.

21. Svrha koju je zakonodavac ZID ZKP/15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema kredita u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Ukazuje se da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i ona je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti EUR.

21.1. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutna klauzula u CHF-u iz predmetnog Ugovora o kreditu broj: 060301260411 nakon zaključenog Dodatka tom Ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/03.

22. Valja napomenuti da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH pri čemu je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

23. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud RH u predmetu Gos 1/2019. koji je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

24. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, prema motrištu ovog suda, sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. St.5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/2019 i 19/2022 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

24.1. To znači da je izvršena konverzija imala svrhu ne samo na promjenu valute već i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.

25. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK stranke su iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope. Tuženica je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, pa je očito da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Dodatka nije više u imovini tuženice bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

26. Stoga iz svega navedenog proizlazi da potrošač, koji je sklopio dodatak Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK, nakon sklapanja dodatka Ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19.c ZIDZPK (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta). Ovakav stav izrazio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama poslovni broj Rev-1359/2019-8 od 17. rujna 2024. i Rev- 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. te Rev-925/2023 od 8. travnja 2025).

27. Zbog naprijed navedenog valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica potraživala od tuženice isplatu iznosa 19.783,10 EUR po osnovu preplate zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i zbog ništetnih odredbi o tečaju CHF, zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos tekućom od 30. rujna 2015. do isplate.

27.1. Prema utvrđenju ovog suda nije osnovano potraživanje zateznih kamata nakon 30. rujna 2015. odnosno nakon konverzije ugovora jer su konverzijom ništetne odredbe zamijenjene novima.

27.2. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II ove presude.

28. Međutim kako, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određuje u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavku 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje. Stoga po ocjeni ovog suda valja primijeniti članak 1111. i članak 1115. ZOO na temelju članka 4. stavka 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonima iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno.

29. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud zaključuje da postoji obveza tuženice na plaćanje tužiteljici nepodmirenih zateznih kamata na iznose plaćene s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (promjenjive kamate i valutne klauzule u CHF-u) i to od dana plaćanja do 30. rujna 2015. s kojim danom je izvršen obračun konverzije sukladno Dodatku ugovora o kreditu.

30. Iznosi koje je tužiteljica platila s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to promjenjive kamate prema jednostranoj odluci tuženice kao razlike od ugovorene redovne kamate Ugovorom o kreditu od 4,39% godišnje i one koju je po višoj stopi tužiteljica plaćala kroz razdoblje otplate do dana konverzije 30. rujna 2015., te ugovorene valute obveze vraćanja kredita vezane uz srednji tečaj tečajne liste tuženice za CHF važeće na dan plaćanja rate koja je važila na dan isplate kredita i onog tečaja koji je važio u vrijeme plaćanja pojedinih rata kredita, ovaj sud je utvrdio iz provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

30.1. Sud je iz dopune nalaza i mišljenja vještaka utvrdio visinu zatezne kamate obračunate na svaki pojedinačni iznos preplate s osnova promjene kamatne stope i tečaja i to samo na pozitivne razlike koje do 30. rujna 2015. godine iznose ukupno 8.490,47 EUR (kako je specificirano u točki 2. mišljenja vještaka od 25. studenog 2025.).

31. Iz naprijed navedenih razloga sud je tužiteljici dosudio zateznu kamatu na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni redovne kamate i ugovorene valute obveze vraćanja kredita u CHF od dana kada su plaćeni do 29. rujna 2015. Obvezu plaćanja zatezne kamate od dana kada je tuženica primila preplaćene iznose ovaj sud temelji na odredbi članka 1115. ZOO ocijenivši tuženicu nepoštenom stjecateljicom budući se ona kao autorica nepoštenih odredbi koristila tim nepoštenim odredbama protivno načelu savjesnosti i poštenja radi kojeg postupanja su predmetne odredbe kako u sporu za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača tako i u ovom postupku utvrđene ništetnima (članak 87. ZZP/03).

31.1. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I, alineja II.

32. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Odredba čl. 214. u st. 1. do 3. ZOO propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjene obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO- a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245 st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastare počinje teći iznova, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari proizlazi da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude posl. br. Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 6. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014., stoga je razvidno da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, uslijed čega je istaknuti prigovor tuženika neosnovan.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ujednačena.

33.1. Naime, parnične stranke su djelomično uspjele u sporu na način da je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate, a tuženik u odnosu na (odbijeni tužbeni zahtjev) za isplatu glavnice. Kada bi sud primijenio odredbu čl. 154. stav. 2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva) tužiteljica bi trebala naknaditi tuženiku razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog slučaja u kojem tužiteljica zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženik u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unosila nepoštene ugovorne odredbe, pa uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosila i one koje bi morala platiti tuženiku, to bi troškovi tužiteljice bili daleko veći od zateznih kamata koje su joj dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023. koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). O predmetu spora kao što je predmetni, u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postoji neujednačena praksa i VSRH koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.). U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može se zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljalo bi miješnje u pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.

33.2. O pitanju troškova postupka povodom tužbi potrošača protiv trgovaca pravno shvaćanje zauzeo i Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19 prema kojem čl. 6. stav. 1. i čl.7. stav. 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Direktiva Vijeća 93/13 inkorporirana je u Zakon o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/14 – "Narodne novine" broj 41/14 i 110/15) pa je navedena odluka Suda Europske unije primjenjiva i u ovom predmetu.

33.3. Zbog navedenog odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Puli 12. prosinca 2025.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za uredno obaviještenu stranku, a od primitka ovjerenog prijepisa iste za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.