1

                            Poslovni broj: Gž-1325/2021-7

 

Poslovni broj: Gž-1325/2021-7

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića, kao predsjednika vijeća, te Tatjane Kučić kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice R. D., OIB…, iz S., zastupane po punomoćnicima D. K. i I. B., odvjetnicima iz Z. odvjetničkog društva D. K. i I. B. iz S., protiv tuženika O. banka d.d., OIB… S., zastupanog po punomoćnicima O. d. V. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku broj P-359/2019-22 od 22. srpnja 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tuženika se uvažava te se preinačuje presuda Općinskog suda u Sisku broj P-359/2019-22 od 22. srpnja 2021. i sudi se:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku O. banka d.d. isplatiti tužiteljici R. D. iznos od 22.808,59 kn (slovima: dvadeset dvije tisuće osamsto osam kuna i pedeset devet lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1.8.2015. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena računajući iste:

- Na iznos od 32,31 kn od 01.11.2008. do isplate,

- Na iznos od 37,61 kn od 01.11.2008. do isplate,

- Na iznos od 3,76 kn od 01.12.2008. do isplate,

- Na iznos od 77,22 kn od 01.01.2009. do isplate,

- Na iznos od 87,19 kn od 01.02.2009. do isplate,

- Na iznos od 92,21 kn od 01.03.2009. do isplate,

- Na iznos od 80,29 kn od 01.04.2009. do isplate,

- Na iznos od 78,54 kn od 01.05.2009. do isplate,

- Na iznos od 59,85 kn od 01.06.2009. do isplate,

- Na iznos od 43,42 kn od 01.07.2009. do isplate,

- Na iznos od 49,13 kn od 01.08.2009. do isplate,

- Na iznos od 61,37 kn od 01.09.2009. do isplate,

- Na iznos od 54,38 kn od 01.10.2009. do isplate,

- Na iznos od 47,60 kn od 01.11.2009. do isplate,

- Na iznos od 19,09 kn od 01.12.2009. do isplate,

- Na iznos od 44,08 kn od 01.12.2009. do isplate,

- Na iznos od 77,88 kn od 01.01.2010. do isplate,

- Na iznos od 32,68 kn od 01.02.2010. do isplate,

- Na iznos od 60,56 kn od 01.02.2010. do isplate,

- Na iznos od 89,37 kn od 01.03.2010. do isplate,

- Na iznos od 93,89 kn od 01.04.2010. do isplate,

- Na iznos od 21,62 kn od 01.04.2010. do isplate,

- Na iznos od 108,85 kn od 01.05.2010. do isplate,

- Na iznos od 121,93 kn od 01.06.2010. do isplate,

- Na iznos od 196,00 kn od 01.07.2010. do isplate,

- Na iznos od 179,13 kn od 01.08.2010. do isplate,

- Na iznos od 242,39 kn od 01.09.2010. do isplate,

- Na iznos od 132,63 kn od 01.10.2010. do isplate,

- Na iznos od 75,65 kn od 01.10.2010. do isplate,

- Na iznos od 132,63 kn od 01.11.2010. do isplate,

- Na iznos od 50,87 kn od 01.11.2010. do isplate,

- Na iznos od 260,23 kn od 01.12.2010. do isplate,

- Na iznos od 232,63 kn od 01.01.2011. do isplate,

- Na iznos od 74,75 kn od 01.01.2011. do isplate,

- Na iznos od 264,54 kn od 01.02.2011. do isplate,

- Na iznos od 251,74 kn od 01.03.2011. do isplate,

- Na iznos od 226,59 kn od 01.04.2011. do isplate,

- Na iznos od 234,01 kn od 01.05.2011. do isplate,

- Na iznos od 315,75 kn od 01.06.2011. do isplate,

- Na iznos od 327,30 kn od 01.07.2011. do isplate,

- Na iznos od 236,99 kn od 01.08.2011. do isplate,

- Na iznos od 186,76 kn od 01.08.2011. do isplate,

- Na iznos od 384,94 kn od 01.09.2011. do isplate,

- Na iznos od 334,17 kn od 01.10.2011. do isplate,

- Na iznos od 235,16 kn od 01.11.2011. do isplate,

- Na iznos od 97,61 kn od 01.11.2011. do isplate,

- Na iznos od 235,02 kn od 01.12.2011. do isplate,

- Na iznos od 91,13 kn od 01.12.2011. do isplate,

- Na iznos od 345,37 kn od 01.01.2012. do isplate,

- Na iznos od 232,63 kn od 01.02.2012. do isplate,

- Na iznos od 133,22 kn od 01.02.2012. do isplate,

- Na iznos od 366,48 kn od 01.03.2012. do isplate,

- Na iznos od 232,66 kn od 01.04.2012. do isplate,

- Na iznos od 121,00 kn od 01.04.2012. do isplate,

- Na iznos od 358,83 kn od 01.05.2012. do isplate,

- Na iznos od 366,52 kn od 01.06.2012. do isplate,

- Na iznos od 232,65 kn od 01.07.2012. do isplate,

- Na iznos od 125,79 kn od 01.07.2012. do isplate,

- Na iznos od 232,63 kn od 01.08.2012. do isplate,

- Na iznos od 126,46 kn od 01.08.2012. do isplate,

- Na iznos od 105,98 kn od 01.09.2012. do isplate,

- Na iznos od 245,35 kn od 01.09.2012. do isplate,

- Na iznos od 337,18 kn od 01.10.2012. do isplate,

- Na iznos od 332,63 kn od 01.11.2012. do isplate,

- Na iznos od 21,85 kn od 01.11.2012. do isplate,

- Na iznos od 360,68 kn od 01.12.2012. do isplate,

- Na iznos od 332,64 kn od 01.01.2013. do isplate,

- Na iznos od 25,59 kn od 01.01.2013. do isplate,

- Na iznos od 333,05 kn od 01.02.2013. do isplate,

- Na iznos od 350,47 kn od 01.03.2013. do isplate,

- Na iznos od 354,45 kn od 01.04.2013. do isplate,

- Na iznos od 332,63 kn od 01.05.2013. do isplate,

- Na iznos od 14,01 kn od 01.05.2013. do isplate,

- Na iznos od 323,46 kn od 01.06.2013. do isplate,

- Na iznos od 309,13 kn od 01.07.2013. do isplate,

- Na iznos od 321,91 kn od 01.08.2013. do isplate,

- Na iznos od 330,67 kn od 01.09.2013. do isplate,

- Na iznos od 353,12 kn od 01.10.2013. do isplate,

- Na iznos od 332,63 kn od 01.11.2013. do isplate,

- Na iznos od 8,16 kn od 01.11.2013. do isplate,

- Na iznos od 332,63 kn od 01.12.2013. do isplate,

- Na iznos od 13,64 kn od 01.12.2013. do isplate,

- Na iznos od 332,63 kn od 01.01.2014. do isplate,

- Na iznos od 18,07 kn od 01.01.2014. do isplate,

- Na iznos od 320,35 kn od 01.02.2014. do isplate,

- Na iznos od 266,67 kn od 01.03.2014. do isplate,

- Na iznos od 62,16 kn od 01.03.2014. do isplate,

- Na iznos od 266,67 kn od 01.04.2014. do isplate,

- Na iznos od 57,72 kn od 01.04.2014. do isplate,

- Na iznos od 208,76 kn od 01.05.2014. do isplate,

- Na iznos od 106,98 kn od 01.05.2014. do isplate,

- Na iznos od 259,32 kn od 01.06.2014. do isplate,

- Na iznos od 52,79 kn od 01.06.2014. do isplate,

- Na iznos od 213,69 kn od 01.07.2014. do isplate,

- Na iznos od 100,24 kn od 01.07.2014. do isplate,

- Na iznos od 324,57 kn od 01.08.2014. do isplate,

- Na iznos od 335,56 kn od 01.09.2014. do isplate,

- Na iznos od 266,61 kn od 01.10.2014. do isplate,

- Na iznos od 67,83 kn od 01.10.2014. do isplate,

- Na iznos od 198,71 kn od 01.11.2014. do isplate,

- Na iznos od 141,88 kn od 01.11.2014. do isplate,

- Na iznos od 348,04 kn od 01.12.2014. do isplate,

- Na iznos od 267,61 kn od 01.01.2015. do isplate,

- Na iznos od 77,40 kn od 01.01.2015. do isplate,

- Na iznos od 266,67 kn od 01.02.2015. do isplate,

- Na iznos od 82,69 kn od 01.02.2015. do isplate,

- Na iznos od 267,11 kn od 01.03.2015. do isplate,

- Na iznos od 82,24 kn od 01.03.2015. do isplate,

- Na iznos od 184,14 kn od 01.04.2015. do isplate,

- Na iznos od 165,18 kn od 01.04.2015. do isplate,

- Na iznos od 250,98 kn od 01.05.2015. do isplate,

- Na iznos od 98,34 kn od 01.05.2015. do isplate,

- Na iznos od 267,96 kn od 01.06.2015. do isplate,

- Na iznos od 81,41 kn od 01.06.2015. do isplate,

- Na iznos od 349,34 kn od 01.07.2015. do isplate,

- Na iznos od 349,35 kn od 01.08.2015. do isplate,

- Na iznos od 349,36 kn od 01.09.2015. do isplate,

- Na iznos od 366,67 kn od 01.10.2015. do isplate,

- Na iznos od 266,67 kn od 01.11.2015. do isplate,

- Na iznos od 266,67 kn od 01.12.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II. Tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku parnični trošak od ukupno 1.316,16 EUR/9.916,59 kn (tisuću tristo šesnaest eura i šesnaest centi/devet tisuća devetsto šesnaest kuna i pedeset devet lipa)[1] u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev tužiteljice od 7. veljače 2020. (list 81-84) i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici 22.808,59 kn i parnični trošak od 11.214,40 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev te obveže tužitelja da nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno s troškom za sastav žalbe, podredno da je ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Tuženik izjavljenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08.- ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Tvrdi i da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 190. stavak 2. ZPP-a, zatim u vezi s člankom 299. ZPP-a te u vezi s člankom 250., člankom 221. i člankom 219. ZPP-a.

 

6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u granicama razloga određeno navedenih u žalbi nije utvrdio da su takve povrede počinjene niti je našao da bi sud prvog stupnja počinio koju od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

7. Međutim, tuženik se osnovano žali da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer je usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatu suprotno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.; dalje: ZIDZPK) i obvezujućem shvaćanju iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz oglednog postupka poslovni broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. (dalje: rješenje Gos-1/2019).

 

8. Tužiteljica je pozivom na odredbe o restituciji iz članka 323. Zakona o obveznim odnosima  („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) tužbom zatražila od tuženika da vrati konačno specificirani iznos od 22.808,59 kn koji je primio na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o glavnici vezanoj za valutnu klauzulu u CHF i promjenjivoj ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi.

 

8.1. Tvrdi da je sa pravnim prednikom tuženika sklopila 6. prosinca 2004. Ugovor o kreditu broj … (dalje: Ugovor o kreditu) u visini kunske protuvrijednosti 22.800,00 CHF po srednjem tečaju kreditora s rokom otplate od 12 godina u jednakim mjesečnim anuitetima po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća i ugovorenom redovnom kamatom od 5,39% godišnje koja je "promjenjiva" te da je taj ugovor izmijenjen Dodatkom od 13. siječnja 2016. (dalje: Dodatak Ugovora) tako da je utvrđena glavnica u valuti euro koja je na dan sklapanja Dodatka Ugovora iznosila 1.776,32 eura pa da je nakon učinjene konverzije bila dužna otplaćivati do 1. siječnja 2017. mjesečne anuitete od 153,18 eura, a da je u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (dalje: P-1401/12) i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (dalje: Pž-6632/17) utvrđeno da je tuženik od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta švicarski franak za koju je vezana glavnica. Nadovezuje se da je ništetna i odredba predmetnog Ugovora o promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi jer je presuda P-1401/12 u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 (dalje: Pž-7129/13) i presudom i rješenjem VSRH broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. (dalje: Revt-249/14) te da je VSRH u odluci broj Rev-2868/2018 odlučio da činjenica da su stranke sklopile konverziju kredita na temelju Dodatka Ugovora sukladno ZIDZPK/15 ne znači da su korisnici kredita izgubili pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, budući da nije u cijelosti podmiren dug.

 

9. Sud prvog stupnja je u odnosu na sklopljeni Dodatak Ugovora o kreditu kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute, kamatne stope i iznosa preostale glavnice utvrdio da nije prepreka za ispitivanje te ocjenu nepoštenosti i ništetnosti članaka 3. i 1. Ugovora o kreditu. Primjenom članka 502.c. ZPP-a i pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio povodom tužbe Udruge F. utvrdio je da su predmetni članci u dijelu kojim je redovna kamata promjenjiva i dijelu u kojem se anuiteti vežu za valutu CHF ništetni i na temelju provedenog financijskog vještačenja po sudskom vještaku za financije L. J. usvojio je konačno specificirani tužbeni zahtjev.

 

9.1. U odnosu na ocjenu nepoštenosti i ništetnosti članaka 3. i 1. Ugovora o kreditu, shvaćanje je ovog suda da u pojedinačnim postupcima radi isplate zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu s valutom u CHF i načina promjene ugovorne kamate prema odluci tuženika nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne ugovorne odredbe ništetne te da na temelju navedenog članka 502.c ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/1. i 110/15.; dalje: ZZP/14) postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ZZP/14 pa navedene odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa imaju direktni učinak i obvezuju sudove u ovom sporu jer je tuženik prilikom ugovaranja spornih ugovornih odredbi postupio na isti način kao u sudskom postupku na koji se odnosi presuda P-1401/2012.

 

9.2. Međutim, nije sporno da je tužiteljica prihvatila ponudu tuženika za konverziju na temelju ZIDZPK-a i sklopila Dodatak Ugovora po kojem je pristala da se uplate u CHF koriste od početka otplate pa do 30. rujna 2015. za namirenje obveza po Ugovoru o kreditu sklopljenog u eurima pa stoga nema pravo potraživati iznose kojima su zatvorene obveze po tom Ugovoru o kreditu u eurima.

 

9.3. Naime, ZIDZPK utvrđuje način obračuna konverzije kredita sklopljenih u CHF valuti po strogo definiranim zakonskim uvjetima, a ugovor o konverziji koji su stranke sklopile na osnovi ZIDZPK-a ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao u ovom slučaju. U smislu članka 19.c ZIDZPK-a tuženik je bio dužan izraditi izračun konverzije kredita s ponudom novog ugovora o kreditu i dostaviti ga tužitelju pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija, a tužiteljica nije trebala prihvatiti konverziju ako joj ponuda nije odgovarala. Otplatni plan novog ugovora o kreditu tuženik je dostavio tužiteljici i tužiteljica ga je prihvatila te sklopila Dodatak Ugovora.

 

9.4. Slijedom toga, predmetni kredit je konvertiran na temelju očitovanja volje tužiteljice koja se kreditno zadužila uz valutnu klauzulu CHF na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Dodatka iznosila 6,58%, a valuta glavnice kredita CHF promijenjena je u valutu EUR i utvrđen je ostatak glavnice nakon konverzije od 1.776,32 eura te daljnja otplata duga, s time da je tuženik priznao tužiteljici preplatu od 1.455,05 eura (11.105,06 kn) koju je tužiteljica koristila za plaćanje naknadnih obveza po konvertiranom kreditu. Obzirom na to da je u ovom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovora tužiteljica prihvatila konverziju, taj sporazum predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske pa je stoga na temelju članka 145. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) došlo do obnove (novacije), odnosno promjene sadržaja postojećeg ugovornog odnosa. Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i VSRH  u rješenju Gos-1/2019.

 

9.5. Prema tome, na temelju ZIDZKP-a kao posebnog zakonskog uređenja (lex specialis) prijašnja obveza ne postoji, a naknadnim utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o glavnici vezanoj za valutnu klauzulu i promjenjivoj ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi iz članka 3. i 1. Ugovora o kreditu pozivom na odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa, nije prestala obveza tužiteljice na temelju sklopljenog Dodatka Ugovora, odnosno sporazuma o konverziji koji je sklopila kao potrošač u povodu izravne zakonske intervencije i u skladu sa  zakonskim odredbama ZIDZKP-a koje je unaprijed odredio zakonodavac.

 

9.6. Dakle, budući da je na temelju kogentnih odredbi iz članka 19.c ZIDZPK-a tuženik u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, tužiteljica je po tome u cijelosti obeštećena i suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja nema pretpostavki za povrat zbog stjecanja bez osnove, odnosno ne postoji pravna osnova na temelju koje bi imala pravo na isplatu koju potražuje u ovom parničnom predmetu. Naime, tužiteljica nema pravo na isplatu zatraženih preplaćenih iznosa po osnovu ništetnih predmetnih ugovornih odredbi jer razlika koju zahtijeva tužbom nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika. U tom pravcu, ovaj sud je na sjednici Građanskog odjela održanoj 7. lipnja 2023. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.“

 

10. Zbog naprijed navedenih razloga, žalba tuženika uvažena je zbog pogrešne primjene materijalnog prava i na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu odbijen kao neosnovan.

 

11. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena i odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, trebalo je u smislu članka 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a odlučiti o tuženikovim zatraženim troškovima postupka.

 

12. Tuženik je troškovnikom (list 112) zatražio po 1.250,00 kn s uključenim PDV-om za sastav odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 23. rujna 2019., 2. siječnja 2020. i 24. veljače 2020., za zastupanje na ročištu 9. listopada 2019. i na ročištu 9. lipnja 2021., 625,00 kn s uključenim PDV-om za ročište za objavu presude te sudsku pristojbu na odgovor na tužbu od 285,00 kn. Trošak za ročište za objavu presude tuženiku ne pripada jer na to ročište nije pristupio list 113-116) i stoga je tuženiku dosuđen trošak od ukupno 7.785,00 kn,  a ovom trošku pridodan je i zatraženi trošak za sastav žalbe od 2.131,59 kn (1.562,50 kn za sastav žalbe s uključenim PDV-om + trošak sudske pristojbe za žalbu od 569,09 kn), odnosno ukupno 9.916,59 kn.

 

13. Prema Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatske (“Narodne novine“ broj 85/22.) službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj na dan 1. siječnja 2023. postao je euro, a fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 pa je u izreci ove drugostupanjske odluke naveden dosuđeni iznos parničnog troška u eurima.

 

14. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

Koprivnica, 19. listopada 2023.