REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Trg J. F. Kennedyja 11

P-606/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, na prijedlog sudskog savjetnika Marija Jeraka, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa opunomoćeni Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., protiv tuženika ŽUPANIJSKE CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., Donja Zelina, Zagrebačke ceste 44/A, OIB: 86962125052, uz sudjelovanja umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave održane 23. ožujka 2023., 25. travnja 2023., 24. listopada 2024., 21. veljače 2025. zaključene 28. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i umješača, na ročištu za objavu presude 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku ŽUPANIJSKE CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., Donja Zelina, Zagrebačke ceste 44/A naknaditi tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti iznos od 1.776,09 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27. svibnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 %, od 1. siječnja 2020., do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, od 1. srpnja 2024. 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku ŽUPANIJSKE CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., Donja Zelina, Zagrebačke ceste 44/A, OIB: 86962125052, naknaditi tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.404,54 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. prosinca 2025. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 29. ožujka 2022. navodi kako je 3. veljače 2012. oko 16,00 sati u mjestu Popovača, na kolniku županijske ceste ŽC 3124, kod kućnog broja 3, u Kutinskoj ulici, dogodila se prometne nesreća na način da je zbog nailaska na zaleđeni dio kolnika došlo do slijetanja van kolnika vozila marke SEAT model IBIZA registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala VM, a kretala se u smjeru Kutine. Navedena VM podnijela je tužbu Općinskom sudu u Kutini radi naknade štete na vozilu protiv Županijske uprave za ceste sisačko-moslavačke županije. Navedeni postupak okončan je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-151/2016 od 25. travnja 2018., a temeljem koje je tuženik izvršio isplatu tužiteljici u iznosu od 13.381,94 HRK. S obzirom da je Županijska uprava za ceste sisačko-moslavačke županije u vrijeme nastanka štetnog događaja imala s tužiteljem sklopljenu policu osiguranja od opće odgovornosti, to se ista obratila tužitelju regresnim zahtjevom za naknadu isplaćenog iznosa oštećenoj VM iz predmetnog parničnog postupka. Utvrdivši zahtjev osiguranika osnovanim tužitelj je 21. svibnja 2019. izvršio uplatu iznosa od 13.381,94 HRK na račun Županijske uprave za ceste sisačko-moslavačke županije. Ističe kako je tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja bio odgovaran za redovito održavanje županijske ceste na kojoj se dogodila prometna nesreća kao i za štetu sudionicima u prometu nastalu na istoj, a sve na temelju ugovora o radovima redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. te je tužitelj isplatom navedenog iznosa naknade štete stekao pravo regresa prema tuženiku sve na temelju odredaba uvjeta za osiguranje opće odgovornosti. Navodi kako se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku s regresnim zahtjevom na koji se tuženik oglušio. Shodno svemu navedenom predlaže sudu donijeti presudu te naložiti tuženiku isplatu iznosa od 13.381,94 HRK uz zatezne kamate i troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 25. travnja 2022. tuženik navodi da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Ističe prigovor zastare. Navodi da se radi o naknadi štete koja je nastala povredom ugovorne obveze tuženika te da navedena tražbina zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Obrazlaže da prema stajalištu sudske prakse izraženom u presudi Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-2405/89 od 5. prosinca 1989. za početak zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete nastale povredom ugovorne obveze nije odlučujuće kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu počinila nego odlučujuće je kada bi šteta nastala. Obrazlaže da je u konkretnom slučaju šteta nastala tužitelju povredom ugovorne obveze tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja, a zastarni rok za međusobne tražbine iz ugovora o prometu roba i usluga iznosi tri godine. S obzirom da se štetni događaj zbio 3. prosinca 2012. zastara bi počela teći od 3. prosinca 2012. Nadalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Obrazlaže da nije sporno da je tuženik s osiguranikom tužitelja zaključio ugovor o redovitom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta. Ističe da je osiguranik tužitelja dužan snositi štetu korisniku javne ceste ako je šteta nastala uslijed stanja javne ceste, a ne tuženik. Navodi kako to proizlazi iz odredaba članaka 26., 27. i 83. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 04/23. i 133/23. dalje ZC). Obrazlaže da se radi o posebnom zakonu u odnosu na pitanje naknade štete. Tim odredbama izričito su nominirane pravne osobe nadležne za održavanje javnih cesta i njihovi poslovi u održavanju javnih cesta, obveza osiguranja neometanog i sigurnog prometa na javnim cestama, odgovornost za štetu prouzrokovanu stanjem javne ceste, a to je osiguranik tužitelja. Tuženikova odgovornost prema tužitelju temelji se na odredbama ugovora sklopljenog između tuženika i osiguranika tužitelja. Dakle, u konkretnom slučaju riječ je o odgovornosti tuženika prema osiguraniku tužitelja zbog neizvršavanja ili nekvalitetnog izvršavanja ugovorenih radova pri čemu odgovornost tuženika postoji tek ukoliko nije postupao u skladu s ugovorom preuzetim obvezama. Navodi da tuženik nije zakonom određena pravna osoba koja je dužna organizirati i obavljati nadzor nad stanjem i održavanjem javnih cesta, već su to druge pravne osobe odnosno osiguranik tužitelja. Iako tuženik ima s osiguranikom tužitelja zaključen ugovor, tim se ugovorom ne može prenijeti odgovornost za štetu utvrđena odredbama ZC-a. Navedenim je ugovorom utvrđena količina i vrsta radova, prema posebnim planovima i programima radova donesenih od strane tužitelja, a koje izvršava tuženik kao izvoditelj radova. Ističe da je po ZC-u osiguranik tužitelja onaj koji je dužan organizirati sve propisane i potrebne radove na održavanju županijskih i lokalnih cesta neovisno od toga što je i s kim kasnije ugovorio. Tuženik obavlja samo ugovorene radove u ugovorenim količinama te se međusobni odnosi naručitelja i izvoditelja radova ne odnose na treće osobe i događaje koji su se njima dogodile zbog stanja na cestama odnosno tuženik obavlja svoj rad prema vrsti i količini rada koja je ugovorena, a ne prema standardu koji propisuje ZC pa može odgovarati osiguraniku tužitelja samo ako nije izvršio ugovorne obveze, a ne i trećima radi stanja cesta. Ističe prigovor pogrešne kvalifikacije tužbenog zahtjeva. Obrazlaže da je regresno pravo ono pravo koje, na temelju isplate određenog iznosa umjesto druge osobe, koja je taj iznos trebala platiti na temelju određenog pravnog posla, stječe treća osoba koja može na tom osnovu potraživati od osobe za koju je platila da joj naknadi iznos koji je platila. Navedeno znači da bi pravo regresa tužitelj stekao od tuženika ako bi ovaj bio kriv za štetni događaj, radi povrede ili neispunjenja ugovora ili kakvog drugog pravnog posla i sl. što bi bila uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete. S obzirom da svega toga nema, nema ni odgovornosti tuženika za štetu pa tako tužitelj nema pravo regresa. Također, nema ugovornog odnosa između oštećenika i tuženika pa tužitelj kada je platio naknadu štete oštećeniku nije ispunio obvezu tuženika prema oštećeniku već je ispunio svoju obvezu. Nadalje, ističe prigovor prekluzije prava na tužbeni zahtjev jer je osiguranik tužitelja za 2012. u kojoj je nastao predmetni štetni događaj ovjerio i potpisao svu ugovornu dokumentaciju kojom je potvrđeno da je ugovoreni rad po ugovoru s tuženikom izveden uredno i bez prigovora te uredno plaćen. Dakle, tuženik je uredno izvršavao sve ugovorne obveze prema osiguraniku tužitelja te nije bilo nikakvih povreda ugovora. Ugovoreni radovi na održavanju i zaštiti javnih cesta izvršeni su u potpunosti i kvalitetno odnosno u opsegu na način i pod uvjetima kako to proizlazi iz ugovora sklopljenog s osiguranikom tužitelja. Osporava da nisu izvršene ugovorne obveze i da je počinjen bilo kakav propust u izvršavanju ugovornih obveza. Za predmetnu prometnu nesreću odgovoran je isključivo vozač, jer nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti i atmosferskim prilikama. Nadalje, zimska služba vodi i dnevnik u koji se upisuje što se radilo, kad i koliko te izvršeni rad ovjerava nadzorni inženjer osiguranika tužitelja. U tom smislu nikada od strane osiguranika tužitelja nije istaknuta bilo kakva reklamacija na rad tuženika u vrijeme štetnog događaja te je rad i uredno plaćen. Zaključno, kako nije bilo nikakvih reklamacija očito je da je rad od strane tuženika obavljen temeljem ugovora i operativnog programa radova održavanja županijskih i lokalnih cesta odnosno Plana zimske službe. Operativni program radova održavanja cesta u zimskom razdoblju utvrđuje i donosi osiguranik tužitelja, a tuženik radi sukladno istom i ne može ga mijenjati proizvoljno po svom nahođenju. Također, tuženik redovito ispostavlja tužitelju račune odnosno situacije za izvršene usluge redovitog održavanja županijskih i lokalnih cesta. Prilikom ovjera navedenih situacija koje se ispostavljaju od strane tuženika prema osiguraniku tužitelja i temeljem kojih se vrši plaćanje usluga nikada nije bilo odbijanja plaćanja iz razloga loše obavljenih radova, a osobito ne iz razloga neizvršavanja radova. Također, nakon isteka ugovornog razdoblja osiguranik tužitelja je s tuženikom ponovno zaključivao ugovore o redovitom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta temeljem činjenice da su izvršene sve obveze iz prethodnog ugovora. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U podnesku od 18. svibnja 2022. umješač CROATIA OSIGURANJE d.d. prijavljuje miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika te se u cijelosti pridružuje navodima i prigovorima tuženika iz odgovora na tužbu.

4. U nastavku postupka tužitelj u cijelosti odbacuje navode tuženika. Ističe kako je odredbama ugovora o radovima redovitog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta kojim je jasno određeno da se izvoditelj obvezuje obaviti i radove koji nisu obuhvaćeni mjesečnim operativnim programom ako su oni posljedica izvanrednih događaja koji ugrožavaju sigurnost prometa ili bi mogli prouzročiti veća oštećenja ceste.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze čitanjem Uvjeta za osiguranje opće odgovornosti od 23. ožujka 2007. (list 7-20 spisa), Zapisnika o očevidu Policijske uprave Sisačko-moslavačke, Postaje prometne policije Kutina, broj: 511-10- 17-05-I/1-22/2012 (list 21-26 spisa), Ugovora o radovima redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta, KLASA: 030-01/09-01/06, UR. BROJ: 2176-82-50-11-28 od 10. siječnja 2012. (list 34-42 spisa), Prijave i zahtjeva za naknadu štete (list 42-44 spisa), Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 6. svibnja 2019. (list 48 spisa), Internog naloga za jednokratnu isplatu od 20. svibnja 2019. (list 49-50 spisa), Nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zvonka Ivašića od 10. veljače 2018. (list 53-62 spisa), Regresni zahtjev od 11. lipnja 2019. (list 62-64 spisa), pisano iskaz ĆM od 14. travnja 2022. (list 74-75 spisa), članak "Održavanje cesta u zimskim uvjetima" od 19. siječnja 2015. (list 152-153 spisa), Police osiguranja broj [broj police osiguranja] od 6. rujna 2011. (list 176-177 spisa), Privitka polici odgovornosti broj 007624092679 od 6. rujna 2011. (list 178-179 spisa), Sudske nagodbe ovog suda poslovni broj 92 P-1386/2017 od 17. rujna 2020. (list 210-212 spisa), saslušao svjedoka ČM (list 242 spisa), svjedokinju VM (list 249 spisa) te proveo prometno vještačenje po sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću (list 258-262 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za regresnu isplatu iznosa od 1.776,09 EUR/13.381,94 HRK sa zateznim kamatama koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku, Županijskoj upravi za ceste Sisačko-moslavačke županije, temeljem police osiguranja od opće odgovornosti broj: 802105291, a sve temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-151/2016 od 25. travnja 2018.

8. Među strankama nije sporna visina štete, ali je sporna zastara potraživanja, pasivna legitimacija, dinamika nastanka štetnog događaja i osnova tužbenog zahtjeva.

9. Iz Zapisnika o očevidu Policijske uprave Sisačko-moslavačke, Postaje prometne policije Kutina, broj: 511-10-17-05-I/1-22/2012 od 3. veljače 2012. proizlazi da se prometna nesreća dogodila u mjestu Popovača, u Kutinskoj ulici 3, na mostu na potoku Jelenika i južnog ruba kolnika Kutinske ulice. Proizlazi da je kolnik dobar, nije zaleđen, ali je prekriven snijegom koji je očišćen, posut i sklizak. Na kolniku je vidljiva horizontalna signalizacija u vidu pune razdjelne crte, a promet se regulira prometnim znakovima. Iz smjera zapada vidljivo su postavljeni prometni znakovi "Zavoj nadesno", "Sklizak kolnik" s dopunskom pločom-poledica na cesti "Opasnost na cesti" i "Zabrana pretjecanja svih vozila na motorni pogon osim motocikla bez prikolice". Nadalje, proizlazi kako je padao snijeg.

10. Iz Ugovora o radovima urednog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cestaod 10. siječnja 2012. proizlazi kako su navedeni ugovor sklopile Županijska uprava za ceste Sisačko-moslavačke županije kao naručitelj i Ceste Sisak d.o.o. nositelj ponude uz partnera Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o., Ceste Karlovac d.d. i Ceste d.d. Slavonski brod. Proizlazi kako su predmet ugovora radovi redovitog održavanja i zaštita županijskih i lokalnih cesta na području Sisačko- moslavačke županije prema cijenama iz troškovnika. Utvrđuje se vrsta i količina radova za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. kao i vrijednost radova koja s PDV-om iznosi ukupno 34.500.000,00 HRK. Nadalje, člankom 12. navedenog ugovora propisano je da se izvoditelj obvezuje obaviti i radove na otklanjanju posljedica izvanrednih događaja koji ugrožavaju sigurnost prometa ili bi mogli prouzročiti veća oštećenja ceste. O nastanku izvanrednih događaja, posljedicama i poduzetim mjerama izvoditelj mora odmah obavijestiti naručitelja. Člankom 21. navedenog Ugovora određeno je da izvoditelj odgovara za štetu sudionicima u prometu i naručitelju, nastalu s osnova nepravovremenog i nekvalitetnog redovnog održavanja i zaštite cesta.

11. Iz pisanog iskaza ĆM proizlazi da je toga dana na snazi bio III stupanj pripravnosti te je padao snijeg, a temperatura se kretala od -8 ºC do -11 ºC. Proizlazi da su uz cestu bili postavljeni znakovi zimske službe te da brzina kretanja oštećenog vozila nije bila prilagođena uvjetima na cesti. Stanje kolnika je dobro, nije zaleđen, ali je prekriven snijegom.

12. Svjedok ČM saslušan na ročištu za glavnu raspravu od 24. listopada 2024. iskazivao je kako se štetni događaj zbio u Popovači, a vozila je njegova supruga VM. U to vrijeme on je bio u Kutini te ga je supruga nazvala sva u panici. Ističe da je taj dan padao veliki snijeg te je na relaciji između Kutine i Popovače bilo više prometnih nesreća. Ističe da je na mjesto štetnog događaja stigao neposredno nakon poziva supruge, a koja je otklizala s ceste nakon što je naišla na led i snijeg po cesti, a na autu supruge bile su postavljene zimske gume.

13. Svjedokinja VM na ročištu za glavnu raspravu od 21. veljače 2025. iskazivala je kako je predmetnog dana vozila kući s posla iz Siska prema Kutini. Ističe da se štetni događaj zbio u Popovači, a na cesti je bio snijeg i led. Automobil se zanio te je udarila u rasvjetni stup. Nakon udarca automobil više nije bio u voznom stanju, a i ona je pretrpjela ozljede glave i grudnog koša. Ističe kako cesta nije bila očišćena, ali se promet odvijao normalno te da cesta nije bila zatvorena. Ističe da nije bila postavljena nikakva posebna prometna signalizacija zbog leda na cesti i loših vremenskih uvjeta.

14. Navedene iskaze svjedoka sud prihvaća u cijelosti, jer su svjedoci iskazivali objektivno, okolnosno, životno i logično o svim okolnostima predmetnog štetnog događaja. Također, iskazi svjedoka u potpunosti se preklapaju u odnosu na bitne činjenice u ovom postupku stoga sud ne vidi razloga posumnjati u istinitost i objektivnost istih.

15. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja sud je proveo prometno vještačenje po sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću. Iz nalaza i mišljenja od 31. srpnja 2025. proizlazi kako se neposredno prije štetnog događaja vozilo osiguranika tužitelja kretalo svojom desnom prometnom trakom Kutinske ulice od Siska prema Kutini. Prilikom prelaska preko mosta na rijeci Jelenka, na izlazu iz desnog zavoja, vozačica je izgubila nadzor nad vozilom koje je u destabilizaciji i zanašanju djelomično prešlo na lijevu stranu kolnika, da bi se prilikom vraćanja na svoju desnu stranu kolnika izletjelo izvan kolnika sa svoje desne strane. U nastavku je vozilo u zanašanju lijevim bokom prema naprijed, s prednjim lijevim bočnim dijelom naletjelo na stup javne rasvjete, nakon čega se i zaustavilo. Također, u trenutku štetnog događaja padao je snijeg, a kolnik je bio prekriven tankim slojem razgažena snijega. U trenutku kada je vozačica izgubila nadzor nad vozilom brzina kretnja iznosila je 42,9 km/h dok je ograničenje na predmetnoj dionici 50 km/h. Zaključno, vještak ističe da je kolnik bio očišćen od leda i posut solju i sipinom, vozilo osiguranika tužitelja brzinom kretnja od 42,9 km/h sigurno bi prošlo zavojem bez zanošenja i izlijetanja pa do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo.

16. Pozvan da se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, tuženik u podnesku od 26. kolovoza 2025. prigovara nalazu i mišljenju vještaka navodeći kako je isti kontradiktoran. Ističe da je prema dostupnoj dokumentaciji, a posebno iz zapisnika o očevidu vidljivo da je kolnik u vrijeme nastanka štetnog događaja bio očišćen i posut, a prometni znakovi zimske službe, koji upozoravaju vozače da prilagode brzinu kretnja vozila zimskim uvjetima, su na kolniku bili jasno postavljeni. Zaključuje kako je neprilagođena brzina kretnja vozila osiguranika tužitelja uzrok destabilizacije vozila i štetnog događaja.

17. Pozvan da se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, tužitelj u podnesku od 29. rujna 2025. navodi kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje te kako je isti jasan i sačinjen u skladu s pravilima struke.

18. Na ročištu za glavnu raspravu od 28. listopada 2025. sudski vještak iskazivao je kako vozačica vozila svojom reakcijom nije mogla izbjeći izlijetanje s ceste te da bi, u slučaju da se kretala brzinom manjom od 34,8 km/h, uspjela proći navedenim dijelom kolnika u slučaju destabilizacije vozila pa bi posljedice vjerojatno bile manje od utvrđenih.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Berislava Šimunovića ocjenjujući ga objektivnim, uvjerljivim i u skladu s pravilima struke te u izrađenim u granicama zadatka. Iako nema stručnog znanja za razjašnjenje pojedinih okolnosti u konkretnom predmetu, sud je prihvatio nalaz i mišljenje jer ne nalazi proturječnosti ili nedostatke, a također nije se pojavila niti osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja.

20. Člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. dalje ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje! Nadalje, člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

21. U tijeku ovog postupka utvrđeno je kako se štetni događaj zbio 3. veljače 2012. u mjestu Popovača na način da je vozačica VM svojim vozilom naletjela na zaleđeni dio kolnika te je izgubila kontrolu nad vozilom i proklizala izvan kolnika. U tom smislu, sud ističe kako je nedvojbeno utvrđeno da je predmetna dionica ceste bila zaleđena i također prekrivena slojem snježnog pokrivača. Navedeno proizlazi iz izvedenih dokaza, a posebno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka te iskaza saslušanih svjedoka. Dakle, iz utvrđene dinamike odigravanja štetnog događaja kako je to opisano u nalazu i mišljenju sudskog vještaka, vozačica VM izgubila je kontrolu nad vozilom nailaskom na zaleđeni dio kolnika. Nadalje, navedeno također jasno proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka ČM i VM, a koje je sud u cijelosti prihvatio. Pri tome, sud ističe kako u ovoj pravnoj stvari nije odlučna brzina kretanja vozila oštećenice, jer se oštećenica kretala brzinom u skladu s propisanim ograničenjem, a nije utvrđeno da je u vrijeme štetnog događaja ograničenje brzine bile sniženo u odnosu na redovito stanje stvari. Dodatno, sve navedene okolnosti proizlaze i iz ostale dokumentacije koja prileži spisu, a naročito zapisnika o očevidu u kojem se navodi kako je kolnik prekriven snijegom i sklizak. Prema tome, iz provedenih je dokaza nesporno utvrđeno da je kolnik u vrijeme štetnog događaja bio zaleđen te se radilo o zimskim uvjetima na cesti. Pri takvim je uvjetima oštećenica izgubila kontrolu nad svojim vozilom i udarila u rasvjetni stup. Također, valja naglasiti kako je vozilo oštećenice u trenutku štetnog događaja bilo propisno opremljeno zimskim gumama sukladno posebnim propisima.

22. Sukladno odredbama ugovora o radovima redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. tuženik je bio dužan održavati cestu na način da ista bude sigurna za sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Stoga, s obzirom da je kolnik bio zaleđen, da se radilo o zimskim uvjetima na cesti te uzimajući u obzir navedeni ugovor kao i Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta prema kojem u održavanje pripada i osiguranje prohodnosti cesta u zimskim uvjetima, sud je utvrdio da je upravo tuženik bio dužan održavati cestu sigurnu za nesmetan promet pa je samim time i odgovoran za nastali štetni događaj.

23. Člankom 26. stavkom 1. ZC-a propisano je da su poslovi održavanja javnih cesta poslovni redovnog i izvanrednog održavanja. Nadalje, člankom 13. stavkom 1. alinejom 13. Pravilnika o održavanju cesta propisano je kako zimska služba spada pod redovito održavanje cesta. Nadalje, člankom 36. stavkom 2. Pravilnika propisano je da na dijelu ceste gdje se poledica učestalo pojavljuje upravitelj ceste dužan je osigurati da izvođač redovnog održavanja ceste pravovremeno postavi dopunsku prometnu signalizaciju koja upozorava na tu mogućnost ili da stalno poduzima mjere i radnje u cilju sprječavanja nastanka poledice na kolniku.

24. S obzirom na navedene odredbe, tuženik prema stavu ovog suda nije poduzeo sve mjere i radnje koje bi u uvjetima zimske službe spadale u redovno održavanje cesta. Naime, s obzirom na vremenske prilike predmetnoga dana koje su uzrokovale nakupljanje snježnog pokrivača na prometnicama, tuženik nije poduzeo potrebne mjere i radnje kako bi se osigurala prohodnost ceste radi nesmetanog odvijanja prometa. Unatoč činjenici da je tuženik toga dana nedvojbeno vršio posipavanje ceste, to nije bilo u dovoljnoj mjeri da se spriječi nastanak štetnog događaja. U tom smislu, mjere koje je tuženik poduzeo nisu bile dovoljno pogotovo kad se uzme u obzir da se predmetna dionica gdje se dogodio štetni događaj nalazi na mostu. Pri tome treba naglasiti kako je oštećenica vozila brzinom ispod ograničenja te kako je njezino vozilo bilo opremljeno zimskim gumama. Upravo zato što je tuženik propustio osigurati uredno održavanje prometnice odgovoran je za štetu u smislu članka 1045. ZOO-a, a posebno k tome što, na temelju izvedenih dokaza, nije bilo moguće utvrditi da je oštećenica na bilo koji način doprinijela nastanku štetnog događaja.

25. Člankom 963. stavkom 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

26. Slijedom svega iznesenog u konkretnom slučaju utvrđena je osnova tužbenog zahtjeva te su ispunjene sve propisane pretpostavke regresne odgovornosti sukladno citiranoj odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a. Dakle, ovaj sud smatra da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj dokazao postojanje obveze na podmirenje utužene tražbine od strane tuženika pa je trebalo naložiti tuženiku isplatu utuženog iznosa. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud ističe da ista nije bila sporna stoga je sud utvrdio osnovanom i visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.776,09 EUR/13.381,94 HRK. Iz navedenih je razloga odlučeno kao pod točkom I/ izreke.

27. U odnosu na prigovor zastare sud ističe kako je isti neosnovan u cijelosti. U konkretnom slučaju riječ je o regresnom potraživanju koje je isplaćeno po polici osiguranja od opće odgovornosti osiguranika tužitelja, a na temelju regresnog zahtjeva osiguranika tužitelja od 31. ožujka 2020. Nadalje, navedeni regresni zahtjev tužitelja temelji se na isplati utuženog iznosa oštećenici od 21. svibnja 2019., a sve na temelju presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-151/2016 od 25. travnja 2018. potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1456/2018 od 21. studenoga 2018. Stoga, kako je tužitelj za tražbinu saznao tek donošenjem navedene presude, a tužba je podnesena 29. ožujka 2022. zastarni rok propisan člankom 225. ZOO-a nije protekao u konkretnoj pravnoj stvari pa je iz tog razloga prigovor zastare odbijen u cijelosti.

28. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije sud ističe kako je isti neosnovan u cijelosti. Između stranaka nije sporno da je tuženik s osiguranikom tužitelja sklopio ugovor o radovima redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2012., a kojim je tuženik preuzeo obvezu izvođenja radova, redovnog održavanja i zaštite županijske ceste na kojoj se dogodila prometna nesreća. Člankom 13. navedenog ugovora propisano je kako je tuženik kao izvoditelj dužan uspostaviti organizaciju koja jamči obavljanje svih radova odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu cesta te u slučaju da izvoditelj ne uspostavi djelotvorno organizaciju snosi odgovornost za štetu prouzročenu trećim osobama i osiguraniku tužitelja. Dodatno, člankom 21. propisano je da izvoditelj odgovara za štetu sudionicima u prometu i osiguraniku tužitelja nastalu s osnova nepravovremenog i nekvalitetnog redovnog održavanja i zaštite cesta. Smatra se da su redovno održavanje i zaštita cesta nepravovremeni i nekvalitetni ako nisu izvedeni u rokovima određenim zakonom, podzakonskim propisima i rokovima određenim u mjesečnim operativnim programima ili ako nisu poduzete druge mjere potrebnog održavanja ceste radi sigurnog i nesmetanog odvijanja svakodnevnog prometa kao i u slučajevima izvanrednih događanja. Stoga, kako je tuženik preuzeo navedene obveze temeljem predmetnog ugovora na konkretnoj cesti gdje se dogodila prometna nesreća samim time i odgovornost naknade štete uslijed nepravovremenog i nekvalitetnog održavanja cesta radi sigurnog i nesmetanog prometa. S obzirom na ranije citirani članak 963. ZOO-a, razvidno je da je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije. U odnosu na prigovor prekluzije prava pri čemu tuženik navodi kako je svoje obveze izvršio uredno i u skladu s odredbama sklopljenog ugovora, a sve zato što je osiguranik tužitelja za 2012. uredno ovjerio i potpisao svu ugovornu dokumentaciju što svjedoči da je ugovoreni rad izveden uredno i bez prigovora ili reklamacija, sud navodi kako se konkretni prigovor tiče internog odnosa između naručitelja i izvoditelja.

29. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29. ZOO-a u svezi odredbe članka 963. ZOO-a. U konkretnom je slučaju tužitelju nastala imovinska šteta 21. svibnja 2019. kada je tužitelj nesporno isplatio utuženi iznos na ime naknade štete. U tom smislu, osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može od štetnika zahtijevati kamate na iznos neplaćene naknade od dana kada je isplatio štetu svom osiguraniku. Unatoč tome, iz postavljenog tužbenog zahtjeva razvidno je kako je tužitelj zatezne kamate zatražio od 27. svibnja 2019. pa je odlučeno kao u izreci.

30. Odluka o trošku donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te budući da je tužitelj u parnici uspio, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 8/11., 114/12. dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak tužbe od 29. ožujka 2022. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. tarife, trošak podneska od 22. studenoga 2022. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.4. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 29. studenoga 2022. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 19. siječnja 2023. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 23. ožujka 2023. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak pristupa na ročište od 25. travnja 2023. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 9.5. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 24. listopada 2025. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 21. veljače 2025. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife i trošak zastupanja na ročištu od 28. listopada 2025. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife. Dakle, ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 750 bodova. Kada se ukupni broj bodova pomnoži s vrijednosti boda od 2,00 EUR sukladno Tbr. 54. Tarife, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 1.500,00 EUR što uz pripadajući PDV iznosi 1.875,00 EUR. Također, tužitelju je priznat i trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 33,18 EUR kao, trošak pristupa na ročište svjedoka ČM i svjedokinje VM u iznosu od 130,00 EUR, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR i trošak pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 66,36 EUR. Konačno, ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 2.404,54 EUR. Također, tužitelj je odbijen u odnosu na dio traženog troška u visini od 187,50 EUR jer isti nije bio potreban. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u točkama II/ i III/ izreke.

31. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

Sudac

Josip Bilić

Nacrt presude izradio sudski savjetnik Mario Jerak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.