REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2846/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB 17863542417, zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri, protiv tuženika OB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave zaključene dana 7. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 12. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Margarete Žabić poslovni broj Ovrv-41043/2023 od dana 14. srpnja 2023. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II Odbija se u cijelosti tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadnom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Temeljem prijedloga tužitelja vršitelj dužnosti javnog bilježnika Margareta Žabčić donio je dana 4. srpnja 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-41043/2023 kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.567,44 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. rujna 2022. do isplate sve uz naknadu troškova ovršnog postupka, a temeljem vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga.

2. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem navodi kako u cijelosti osporava rješenje o ovrsi navodeći kako navedena tražbina ne postoji, da su sva eventualna dugovanja podmirena, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te navodi kako raniji vjerovnik FB nije prezentirala sadašnjem vjerovniku podmireni iznos koji je plaćen u cijelosti.

3. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Povrv-2846/2023-2 od dana 30. rujna 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovoru protiv platnog naloga, sve temeljem odredbe članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. U tijeku postupka sud je pregledao spisu priležeću dokumentaciju i to izvadak iz poslovnih knjiga, presliku izvršenih uplata sa lista 20-23 spisa, Opće uvjete za davanje jamstva i Prilog 1, Standardne uvjete Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 4. kolovoza 2022., informativni obrazac, izjavu da je društvo SIA DEP isplatilo Multitude Bank p.l.c., izjavu o kupoprodaji potraživanja SIA DEP i Guarantee Services, obavijest o prijenosu potraživanja, Ugovor o cesiji , naknadu za pružanje jamstva, e-mail korespodenciju.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi da je tuženica kao korisnica kredita sa trgovačkim društvom Ferrartum Bank p.l.c. broj upisa C 56251 sa sjedištem na adresi ST Business Centre, The Strand Gzira, GZR 1027, Malta, koje zastupa ČB kao kreditnom institucijom/vjerovnikom 16. srpnja 2021. godine na daljinu, prihvatom uvjeta i odredaba navedenim u Ferratum Bank p.l.c. - Standardnim uvjetima Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj i Informativnom obrascu, koji dokumenti su referencom uključeni u ove Posebne uvjete Ugovora o kreditu, sklopio ugovor o kreditu. Nadalje, tužitelj navodi kako je prema čl. 293. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ugovor sklopljenim elektroničkim putem kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a prema čl. 1022. ZOO-a za postojanje ugovora o kreditu je potrebno da je sklopljen u pisanom obliku, te da se ugovorom o kreditu utvrdi iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. U konkretnom slučaju, pristupom internetskoj stranici Ferratum Bank p.l.c., tuženik je zatražio potrošački kredit osiguran jamstvom treće osobe u iznosu 20.000,00 HRK i obvezao se vratiti navedeni iznos, zajedno s premijom, te podmiriti naknadu za jamstvo. U skladu s čl. 3.2. (c) Standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj, Korisnik će pročitati Ugovor o kreditu i upoznati se s njim, a ako Korisnik bude suglasan s njegovim sadržajem, dat će svoju suglasnost potpisivanjem Posebnih uvjeta Ugovora o kreditu bilo svojim Naprednim elektroničkim potpisom ili vlastoručno te, u bilo kojem od ta dva slučaja, slanjem istih Ferratumu bilo poštom na gore navedenu adresu ili emailom na gore navedenu email adresu u roku od 5 (pet) dana od njihovog zaprimanja. Takvo potpisivanje predstavljat će prihvat Ugovora o kreditu i prihvat sklapanja Ugovora o kreditu putem komunikacije na daljinu, uključujući sredstva elektroničke komunikacije.

6. Navodi kako je tuženik sukladno odredbi čl. 3.2.(ii). dostavio potrebne osobne podatke i dokumentaciju. Nakon apliciranja za kredit i prihvata Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu, tuženom je temeljem odredbe 6. istih Standardnih uvjeta ponuđeno da kao jamstvo odabere jamca po svom izboru. Budući da je tuženik u konkretnom slučaju odabrao jamstvo SIA DEP (čije je potraživanje otkupio Guarantee Services OÜ, a kasnije tužitelj SVEA EKONOMI d.o.o.) automatski je preusmjeren na njegove web-stranice, kako bi mogao prihvatiti Opće uvjete za davanje Jamstva. Tuženik je pokazao volju na sklapanje ugovora o kreditu i jamstvu, posjetom internet stranice Ferratum Bank p.l.c., označavanjem polja ''Prihvaćam'' na internetskoj stranici Ferratum bank p.l.c., tuženik je dao svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta, te izričito izjavio da će ih se pridržavati, te uz prihvat općih uvjeta, dostavio je svu osobnu dokumentaciju potrebnu za sklapanje ugovora o kreditu, kao i sklapanje ugovora o jamstvu. 7. Iz dostavljenih Standardnih uvjeta Ferratum Bank p.l.c. razvidno je kako tuženik nije mogao sklopiti ugovor o kreditu bez određivanja jamca. Tako su u čl. 2. Općih uvjeta za davanje jamstva propisan način sklapanja ugovora tužitelja propisani uvjeti jamstva. Navedenim radnjama, tužitelj navodi kako su sklopljeni ugovor o zajmu i ugovor o jamstvu elektroničkim putem, sukladno čl. 247., čl. 286. i čl. 293. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženik propustio u ugovorenom roku ispuniti svoju obvezu, u skladu s čl. 4.3. Općih uvjeta za davanje jamstva, slijedom čega mora platiti tužitelju naknadu za automatsko produljenje Jamstva u iznosu od 75,00 kn za razdoblje od 10 dana. Tužitelj pojašnjava da se radi o iznosima koji omogućuju tuženiku da isplati iznos zajmodavcu, prije nego tužitelj u skladu s čl. 4.5. svojih Općih uvjeta plati dospjeli iznos zajmodavcu čime na njega prelazi pravo regresa prema zajmoprimcu (tuženiku). 8. Slijedom navedenog, ukupni nepodmireni dug tuženika prema tužitelju iznosi 2.568,44 eura, a sve utemeljeno na važećim cjenicima sadržanim u Općim uvjetima ovdje tužitelja. Na okolnost da su tužitelj i tuženik bili u obveznopravnom odnosu temeljem Ugovora o kreditu tužitelj dostavlja Standardne uvjete ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj za kredite društva Ferratum Bank p.l.c. i iz navedenog tužitelj tvrdi da su se nalazi u obveznopravnom odnosu temeljem Ugovora o zajmu kako to proizlazi iz odredbe čl. 499. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO). Nadalje tužitelj se poziva i na odredbu čl. 6. Standardnih uvjeta ugovora o kreditu kojim je propisana obveza da korisnik kredita mora odabrati jamca po tom kreditu, a koji jamac u svakom pogledu mora zadovoljavati i biti prihvatljiv davatelju kreditan te slijedoim svega navedenog predlaže da sud u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova ovršnog postupka i parničnog troška. Također, sud ukazuje kako se tužitelj o navodima tuženika u odnosu na potvrde o podmirenju predmetnog potraživanja nije očitovao.

7. Tuženik osporava predmetne navode i predmetno potraživanje u cijelosti te je predložio i provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine dugovanja nakon što se od tužitelja pribave podaci o plaćanju od strane tuženika kao i saslušanje tuženika kao stranke.

8. Slijedom svega navedenog sud je nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, te je na ročištu dana 7. listopada 2025. zaključio prethodni postupak i proveo te zaključio glavnu raspravu i okončao postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje odgode stvorile bespotreban trošak za stranke.

9. Tužitelju je dana mogućnost raspravljanja o spornoj pravnoj stvari te mu je dana mogućnost dokazivanja svojih tvrdnji navedenih u tužbi te istaknutih tijekom postupka, ali isti nije predložio niti jedan dokaz kojim bi osporio navode tuženika niti istinitost podataka naznačenih u priloženima potvrdama o plaćanju sa lista 20-23 spisa Potvrdi o podmirenju predmetnog kredita, a sve u smislu čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) kojim je određeno da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim kao u točki I. izreke.

11. Među strankama je nesporno da su stranke dana 4. kolovoza 2022. sklopile putem interneta Ugovor o kreditu za iznos glavnice od 20.000,00 kn/2.654,45 eura, za troškove po tom kreditu u svoti od 1.122,00 kn/148,91 eura i da su dana 8. kolovoza 2022. potpisale Ugovor o jamstvu po tom kreditu za svotu od 23.500,00 kn/3.118,98 eura.

12. Među strankama je sporno jesu li stranke pregovarale oko pojedinih odredaba Ugovora o kreditu, te proizvodi li taj Ugovor potpune učinke na obveze tuženika.

13. Uvidom u dokumentaciju u spisu proizlazi da je tuženik sa Ferratum Bank – iz Malte sklopio Ugovor o kreditu. Sud ističe kako se radi o banci iz Malte, koja nije članica Hrvatskog sustava osiguranja depozita, niti ima odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj. Ferratum Banka iz Malte, a s obzirom da je država članica Europske unije, ovlaštena je pružati bankovne usluge, prvenstveno u svojoj matičnoj državi, a putem Interneta i državljanima drugih članica EU, ali pri tome potrošači iz RH u odnosu na te kreditne institucije nisu zaštićeni u okviru pune zaštite do trenutka dok ne dođe do prijepora između stranaka.

14. Uvidom u čl. 6. Standardnih uvjeta ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj kao uvjet za sklapanje Ugovora o kreditu između stranaka putem Interneta ugovoreno je da potrošač mora dati jamstvo za sve iznose koji će dospjeti temeljem Ugovora o kreditu. Uvidom u odredbe čl. 6. Standardnih uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da Ferratum Bank traži da jamac prvenstveno mora imati određene financijske standarde i financijska jamstva kakva u pravilu ne može pružiti fizička osoba, a ukoliko bi potrošač ponudio jamstvo fizičke osobe tada ona mora zadovoljavati kriterije Ferratum banke, pri čemu se iz sadržaja Standardnih uvjeta ugovora o kreditu ne vidi koje bi to uvjete trebao jamac zadovoljiti, jer je jedini kriterij da Ferratum banka bude zadovoljna sa podacima jamca, no ne zna se koji su tio točno podaci. Nadalje, prema Standardnim uvjetima ugovora o kreditu proizlazi da se potrošaču tj. tuženiku nameće prekomjerni teret u smislu naplate naknada, uvodi se plaćanje dnevne zatezne kamate u najvišem iznosu koji je dopušten Hrvatskim pravom ukoliko se kasni s plaćanjem, ugovara se unaprijed naknada stvarne štete i troškova nastalih prilikom naplate dospjelih nepodmirenih iznosa, uključujući bez ograničenja naplatu troškova sudskih postupaka za naplatu nepodmirenih iznosa. Ferratum banka ugovara za sebe raspolaganje sa osobnim podacima korisnika unutar EU, unutar gospodarskog pojasa EU, a potom izvan EU bez ograničenja i ne odgovara zbog mogućnosti da su osobni podaci korisnika kredita dostupni svima u svijetu. Kao mjerodavno pravo se ugovara Malteško pravo s tim da potrošaču pripada obvezna zaštita koju jamči hrvatski Zakon o zaštiti potrošača.

15. Nadalje, u odnosu na mjesnu nenadležnost, ugovorena je nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

16. Osim ovih Standardnih uvjeta ugovora o kreditu banka i tuženik su ugovorili Ugovor o kreditu nazvan "Posebni uvjeti ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 4. kolovoza 2022." Prema tom Ugovoru o kreditu Ferratum banka odobrava OB Internet kredit sa efektivnom kamatnom stopom 7,3% godišnje, troškovima kredita od 1.122,00 kn/148,91 eura, a iznos glavnice kredita je 20.000,00 kn/2.654,45 eura, a ukupni iznos za otplatu od strane potrošača tj. tuženika iznosi 21.122,00 kn/2.803,37 eura. Ukupni trošak kredita od 1.122,00 kn/148,91 eura te se sastoji od Premije i administrativne naknade te je ugovoreno 18 mjesečnih anuiteta.

17. Kako je već navedeno, malteška banka je kao uvjet za davanje kredita tražila jamca, a u trenutku kada je tuženiik kao potrošač ispunio osnovne obrasce o kreditu automatski je bio usmjeren na stranicu davatelja jamstava i mogao je odabrati jamstvo po kreditu od onog jamca koji mu je ponudila Ferratum banka. Da bi Ferratum banka isplatila tuženiku kredit od 20.000,00 kn/2.654,45 eura tuženik je morao potpisati Ugovor o jamstvu sa SIA DEP društvom osnovanom prema Latvijskom pravu sa sjedištem u [adresa], Latvija na koje društvo je automatski bio upućen putem interneta. Za istaknuti je kako to društvo naplaćuje svoje jamstvo, a cijena tog jamstva iznosi 23.500,00 kn/3.118,98 eura koji se pribraja postojećoj glavnici od 20.000,00 kn/2.654,45 eura i ujedno i društvo za davanje jamstva kao i banka Ferratum Bank p.l.c. iz Malte naplaćuju dodatno svoje naknade i troškove. Dakle, za stvarno podignuti kredit od 20.000,00 kn/2.654,45 eura umanjeno za iznos od 1.122,00 kn/148,91 eura (administrativnih troškova kredita) Ferratum banka je tuženika obvezala na povrat iznosa od 43.500,00 kn/5.773,44 eura.

18. Nadalje pregledom standardnih uvjeta Ugovora o kreditu, te Općih uvjeta za davanje jamstva kao i konkretnog jamstva sklopljenog na dan 8. kolovoza 2022. sud je našao da su isti sklopljeni prema principu "Uzmi ili ostavi" dakle unaprijed otisnuti sadržaj o kojem nije bilo pregovora. I jedni i drugi uvjeti i Opći uvjeti za davanje jamstva kao i Standardni uvjeti ugovora o kreditu za sebe primjenjuju povoljnije pravo, bilo Malteško pravo, bilo Latvijsko pravo, a na tuženika kao potrošača u Republici Hrvatskoj se primjenjuje pored Malteškog prava i Zakon o zaštiti potrošača.

19. Sud prvenstveno ističe odredbe Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na Opće uvjete Ugovora i neravnopravnost sudionika obveznog odnosa, a potom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji se odnose na činjenicu da se niti o jednoj odredbi Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, niti je bilo što tuženiku objašnjeno zbog čega su takve odredbe unaprijed otisnutih standardnih obrazaca ništetne. Kako je već navedeno u Standardnim uvjetima ugovora o kreditu kao i u posebnim uvjetima Ugovorima o kreditu je ugovoreno Malteško pravo kao mjerodavno pravo. Sud je ispitao je li u Ugovoru o kreditu valjano ugovoreno mjerodavno pravo za ugovorne odnose čime sud ukazuje kako slijedi.

20. Zakonom o međunarodnom privatnom pravu (Narodne Novine 101/17) u čl. 25. mjerodavno pravo za ugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br. 593/2008, Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (Sl.l.177 od 4. srpnja 2008.) unutar njezinog polja primjene. Uvidom u Uredbu (EZ) br. 593/2008 od 17. lipnja 2008. sud je utvrdio da je mjerodavno pravo birala jača strana Ugovora, a to je banka, pa je ugovoreno Malteško pravo iako je trebalo prema čl. 6. navedene Uredbe odabrati pravo Republike Hrvatske. Pri tome je pravilno ugovoreno da potrošaču pripada zaštita koje mu pruža njegova država, a u Republici Hrvatskoj je to Zakon o zaštiti potrošača. Nadalje, predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana sastavljač nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi. Tužitelj je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. ZOO-a načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. 49. st. 1. i 2. i čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 6., toč. 10., toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 41/14, 110/1 i 14/19), a sve ovo na način da je tužitelj postupajući s aspekta jače ugovorne strane tuženiku nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

21. Pravni prednik tužitelja je ovaj ugovorni odnos formirao na način da je tuženiku nametnuo prekomjerne terete, a za sebe ugovorio nesrazmjernu korist i te ugovorne odredbe su mu dodatno omogućile da nezakonito i protupravno povećava obvezu tuženika kako kroz kamate tako i kroz troškove kredita. S obzirom da se u konkretnom slučaju ima upravo primijeniti hrvatski Zakon za zaštitu potrošača kao mjerodavno pravo na ugovorni odnos između stranaka temeljem odredbe čl. 6. Uredbe (EZ) br. 593/2008, s obzirom na sve utvrđeno valjalo je utvrditi da predmetni Ugovor o kreditu sadrži čitav niz nepoštenih odredaba Ugovora, a temeljem odredbe čl. 55. ZZP/14 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

22. Kako su ništetne odredbe Ugovora koje se tiču obveze tuženicika da prihvati sve odredbe Ugovora o kojima uopće nije pregovarao, niti je bio u mogućnosti išta o svemu reći, valja utvrditi da se predmetni Ugovor može smatrati ništetan u cijelosti jer su bitni elementi Ugovora o kreditu ništetni, budući je evidentno da stranke nisu pregovarale niti o jednoj jedinoj odredbi Ugovora, a u ugovoru je ugovoreno da će tuženik dobiti kredit u svoti od 20.000,00 kn/2.654,45 eura, a banci će vratiti zajedno s Ugovorom o jamstvu 43.500,00 kn/5.773,44 eura, što ne predstavlja načelo jednake vrijednosti činidaba kako to propisuje odredba čl. 7. ZOO-a.

23. Obzirom je sud predmetno potraživanje tužitelja ocijenio u cijelosti neosnovanim, to isti nije razmatrao ostale prigovore tuženika, a time nije niti provedeno predloženo financijsko vještačenje niti saslušanje tuženika pri čemu sud posebice ističe kako prema gore navedenim utvrđenjima, da bi provođenje navedenih dokaza bilo suvišno i u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

25. Kako tužitelj nije uspio u sporu, to isti nema pravo na naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je o trošku tužitelja odlučeno kao u točki II. izreke presude.

26. Tužewniku nije dosuđen zatraženi trošak sastava podneska od 12. svibnja 2025. budući spisu ne prileži navedeni podnesak, a ukoliko je tuženik omaškom naveo pogrešanm podneska te je zapravo potraživao trošak sastava podneska od 12. ožujka 2025. tada sud ukazuje kako isti niti tada ne bi imao pravbo na navedeni trošak budući isti ničime nije dokazao visinu istog sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a, pri čemu je za istaknuti kako tuženik u trenutku podnošenja istog nije niti bio zatupan po punomoćniku odbvjetniku čime na istog nije primjeniva Tarifia o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23) čime je odlučeno kao u točki III. Izreke.

Zagreb, dana 12. prosinca 2025. godine

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku)

DNA:

- tužitelju uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku

U Zagrebu, dana 12. prosinca 2025. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja