REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1607/2025-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065, koga zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice SD, odvjetničke vježbenice, i zamjenika punomoćnika tuženika Vjekoslava Grgureva, odvjetnika, 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za socijalni rad isplatiti tužiteljici ID iznos od 2.087,78 EUR (slovima: dvije tisuće osamdeset sedam eura i sedamdeset osam centi), zajedno sa zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak sadržanih u svakom pojedinom brutoiznosu, koje teku na iznos od:

- 64,36 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

- 69,73 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,

- 69,72 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate,

- 69,72 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,

- 69,72 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,

- 69,73 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

- 70,86 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,

- 80,35 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- 81,85 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

- 81,85 EUR od 16. listopada 2018. do isplate

- 77,20 EUR od 16. studenog 2018. do isplate,

- 86,43 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

- 75,55 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- 84,31 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- 84,31 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- 84,31 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,

- 84,31 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,

- 98,31 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

- 84,31 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

- 84,31 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- 84,31 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

- 85,99 EUR od 16. listopada 2019. do isplate

- 81,10 EUR od 16. studenog 2019. do isplate,

- 79,38 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 79,38 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 106,38 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ID u dijelu potraživanja po osnovi zateznih kamata na iznose poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim brutoiznosima.

III Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za socijalni rad naknaditi tužiteljici ID trošak parničnog postupka u iznosu od 3.136,58 EUR (slovima: tri tisuće stotinu trideset šest eura i pedeset osam centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice ID za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 812,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate te troška sudskih pristojbi.

V Odbija se zahtjev tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad za naknadu troška postupka u iznosu od 4.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 10. prosinca 2020. navodi da je zaposlena kod tuženika Centra za socijalnu skrb Zagreb na radnom mjestu stručnog suradnika I. vrste – diplomiranog socijalnog radnika, da je 15. travnja 2020. ostvarila 40 godina radnog staža, u koji staž je priznat i staž poljoprivrednog osiguranja u trajanju od 12 godina 9 mjeseci i 7 dana. Navodi da joj tuženik u razdoblju od prosinca 2017. do veljače 2020. nije priznavao staž osiguranja ostvaren kao poljoprivredno osiguranje zbog čega joj je obračunavao i isplaćivao manju plaću. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 20. travnja 2023. predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 2.087,78 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako je to specificirano citiranim podneskom te naknadu troška ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik odgovorom na tužbu od 26. siječnja 2021. činjenično i pravno osporava tužbu te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, dospjelost, tijek zateznih kamata, staž i metodologiju obračuna. Navodi da tužiteljica u utuženom razdoblju nije obavijestila tuženika o eventualnom i spornom pravu na uvećanje plaće s osnova ostvarenog poljoprivrednog staža pa tuženik nije bio u obvezi bilo kakve isplate u predmetnom razdoblju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku uz pripadajuće zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

3. Rješenjem od 7. ožujka 2025. poslovnog broja Pr-10158/2020-42 utvrđen je prekid postupka zbog prestanka postojanja tuženika Centra za socijalnu skrb Zagreb (stavak I izreke), pozvan je pravni sljednik tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad da preuzme predmetni postupak (stavak II izreke) te je postupak nastavljen s Hrvatskim zavodom za socijalni rad, kao tuženikom (stavak III izreke). Predmetno rješenje steklo je svojstvo pravomoćnosti 21. kolovoza 2025.

4. Budući da je tužiteljica podneskom od 30. lipnja 2022., nakon provedenog financijskog vještačenja, povećala prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, na temelju odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 28. listopada 2025. jer se u konkretnom slučaju radi o tzv. nepravoj preinaci tužbe koja je ocijenjena svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 5-14 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaća tužiteljice (list 15-44 spisa), izračuna (list 45 spisa), tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (list 51-52 spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku VJEŠTAK TKALEC d.o.o. (list 119-122 spisa).

6. Na temelju odredbe članka 299. stavka 3. ZPP, sud nije uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu u prilogu podneska tužiteljice od 25. studenog 2022. i podneska tuženika od 3. veljače 2023.

7. Sud je na ročištu održanom 28. listopada 2025. odbio dokazni prijedlog tužiteljice za njenim saslušanjem te dokazni prijedlog tuženika za saslušanje zastupnice po zakonu tuženika, kao nepotrebne, budući da su obje bile predložene radi utvrđivanja činjenica koje nisu bile sporne tijekom postupka (tužiteljica na okolnost da joj je tuženik obračunavao poljoprivredni staž u radni staž do 2008. te da je bio u posjedu njene radne knjižice u kojoj je isto navedeno, a zastupnica po zakonu tuženika na okolnost da tužiteljica u utuženom razdoblju nije podnijela zahtjev niti dostavila potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tuženiku).

8. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće nastale zbog nepriznavanja tužiteljici poljoprivrednog staža u radni staž u razdoblju od prosinca 2017. do siječnja 2020.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod (prednika) tuženika od 9. listopada 1992., da joj je tuženik do 30. studenog 2008. uračunavao poljoprivredni staž u radni staž na temelju kojeg joj je obračunavao uvećanje osnovne plaće od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, da joj u utuženom razdoblju nije uračunavao poljoprivredni staž u radni staž te da je tuženik od veljače 2020. ponovno počeo tužiteljici uračunavati poljoprivredni staž u radni staž na temelju kojeg joj je obračunavao uvećanje osnovne plaće od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

11. Sporno je ima li tužiteljica pravo na isplatu razlike plaće nastale zbog nepriznavanja tužiteljici poljoprivrednog staža u radni staž u razdoblju od prosinca 2017. do siječnja 2020., predstavljaju li mjesečna potraživanja razlike plaće povremene tražbine te je li za isto nastupila zastara prava, kao i visina tužbenog zahtjeva.

12. Odredbom članka 90. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14; dalje: ZR) propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

13. Odredbom članka 50. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 128/17, 47/18, 123/19; dalje: TKU/17) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

14. Identičnu odredbu sadrži članak 43. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj: 32/17) i članak 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj: 61/18, 3/19), koji su bili na snazi u utuženom razdoblju.

15. Iz potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da je tužiteljica zaposlena kod (prednika) tuženika od 9. listopada 1992. te da je ostvarila poljoprivredno osiguranje kao član poljoprivrednog kućanstva u razdoblju od 1. siječnja 1980. do 8. listopada 1992., za koje su plaćeni doprinosi.

16. Iz tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi od 23. listopada 2018. proizlazi da se vrijeme provedeno u osiguranju u svojstvu poljoprivrednika smatra radnim stažem, pod uvjetom da se radilo o vremenu provedenom u obavljanju poljoprivredne djelatnosti kao samostalne djelatnosti, odnosno jedinog ili glavnog zanimanja na temelju kojeg je osoba bila osigurana pa se to vrijeme računa u radni staž te je od utjecaja kod ostvarivanja svih onih prava iz službe koja ovise o duljini radnog staža.

17. Iz tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. listopada 2020. proizlazi da se poljoprivredni staž za koji su plaćeni doprinosi računa u radni staž potreban za uvećanje plaće na temelju članka 50. TKU od 12. prosinca 2012. te da zaposlenik ima pravo na uvećanje plaće s osnova ostvarenog poljoprivrednog staža od trenutka kada je poslodavac imao saznanje o ostvarenom poljoprivrednom stažu zaposlenika, odnosno od trenutka kada je zaposlenik poslodavcu dostavio dokaz o ostvarenom poljoprivrednom stažu (potvrda HZMO o radno-pravnom statusu, kopija radne knjižice ili bilo koji drugi odgovarajući dokaz).

18. Budući da tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica zaposlena kod (prednika) tuženika od 9. listopada 1992., da joj je tuženik do 30. studenog 2008. uračunavao poljoprivredni staž u radni staž na temelju kojeg joj je obračunavao uvećanje osnovne plaće od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da je tuženik od veljače 2020. ponovno počeo tužiteljici uračunavati poljoprivredni staž u radni staž na temelju kojeg joj je obračunavao uvećanje osnovne plaće od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, prema ocjeni ovog suda, tuženik je saznanje o ostvarenom poljoprivrednom stažu tužiteljice stekao trenutkom njenog zaposlenja kod (prednika) tuženika.

19. Naime, tuženik je, kao poslodavac, bio u posjedu radne knjižice tužiteljice, kao radnice, jer je istu tužiteljica bila dužna predati (predniku) tuženika, kao poslodavcu, prilikom zasnivanja radnog odnosa (članak 102. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine" broj: 19/90, 19/92; dalje: ZOR, koji je bio na snazi u trenutku zasnivanja radnog odnosa tužiteljice kod prednika tuženika) te je u istoj bio upisan podatak o poljoprivrednom stažu koji je tužiteljica ostvarila (članak 101. ZOR) jer joj je tuženik poljoprivredni staž uračunavao u radni staž do 30. studenog 2008., a isti je i danas evidentiran u podacima u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 5 spisa). Tuženik je bio u posjedu radne knjižice tužiteljice od 9. listopada 1992. do najkasnije 1. listopada 2013., kada ju je, na temelju odredbe članka 299. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11, 82/12; dalje: ZR/09), tužiteljici bio dužan vratiti.

20. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da tužiteljica u utuženom razdoblju ima pravo na uvećanje plaće s osnove poljoprivrednog staža.

21. Napominje se da tuženik tijekom postupka nije osporio navod tužiteljice da joj je do 30. studenog 2008. s predmetne osnove prilikom obračuna plaće uvećavao plaću te da je isto ponovno počeo činiti od veljače 2020. Iako tuženik u podnescima navodi da je potonje počeo činiti nakon što ga je tužiteljica obavijestila o postojanju poljoprivrednog staža (što tužiteljica ne navodi), za to tijekom postupka ne dostavlja materijalne dokaze iz kojih bi isto proizlazilo. Stoga se ponovno zaključuje da je tuženik saznanje o ostvarenom poljoprivrednom stažu tužiteljice stekao trenutkom njenog zaposlenja kod (prednika) tuženika te da je isto imao i u utuženom razdoblju.

22. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku VJEŠTAK TKALEC d.o.o.

23. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak iz društva VJEŠTAK TKALEC d.o.o. od 24. svibnja 2022. proizlazi da visina razlike plaće tužiteljice zbog neuračunavanja poljoprivrednog staža u ukupan radni staž za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 31. siječnja 2020. iznosi 2.087,76 EUR/15.730,26 kn.

24. Tužiteljica nije imala primjedbi na pojedinačne mjesečne iznose iz nalaza vještaka, ali je podneskom od 30. lipnja 2022. prigovorila konačnom zbroju svih pojedinačnih iznosa iz nalaza koji iznosi 15.730,30 kn, a ne 15.730,26 kn pa je u tom dijelu predložila ispravak nalaza vještaka.

25. Tuženik nije imao primjedbi na citirani nalaz i mišljenje.

26. Ovaj sud je prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak iz društva VJEŠTAK TKALEC d.o.o. u dijelu u kojem su navedena pojedinačna mjesečna potraživanja tužiteljice jer je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju u spisu.

27. Sud je matematičkom operacijom zbrajanja izvršio korekciju ukupnog iznosa potraživanja navedenog u nalazu i mišljenju pa isti pravilno iznosi 15.730,30 kn, a ne kako je navedeno 15.730,26 kn.

28. Potraživanje radnika za isplatu plaće za svaki pojedini mjesec ne predstavlja povremeno potraživanje, kako to pogrešno smatra tuženik, već novo i samostalno, zasebno potraživanje koje dospijeva mjesečno, nakon obavljenog rada, najkasnije do 15. u mjesecu.

29. Stoga tijek zastare za jedno mjesečno potraživanje po toj osnovi ne utječe na zastarijevanje drugih mjesečnih potraživanja po istoj osnovi, već svakom pojedinom mjesečnom potraživanju po osnovi razlike plaće zastara teče neovisno o ostalim mjesečnim potraživanjima (tako i VSRH u presudi od 7. veljače 2017. poslovnog broja Revr 1416/2014-2).

30. Zbog navedenog, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi članaka 226. i 227. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), kako to navodi i predlaže tuženik.

31. Budući da se najstarije potraživanje tužiteljice odnosi na prosinac 2017., koje je dospjelo 15. siječnja 2018., a tužba je u ovom predmetu podnesena 10. prosinca 2020., ocjena je ovog suda da je, sukladno odredbi članka 139. ZR, tuženikov prigovor zastare neosnovan.

32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

33. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu potraživanja po osnovi zateznih kamata na iznose poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto razlikama plaće jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23, 152/24), porez na dohodak dospijeva tek s isplatom netoiznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.

34. Budući da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično odbijen u dijelu sporednog potraživanja (zateznih kamata na iznose poreza na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće), ocjena je ovog suda da isto ne utječe na uspjeh tužiteljice u ovom sporu.

35. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 2.087,78 EUR.

36. Tužiteljici je dosuđen trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 16. travnja 2021. (kojim se očitovala na navode iz odgovora na tužbu), od 30. lipnja 2022. (kojim se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka i uredila tužbeni zahtjev), od 25. studenog 2022. i 20. travnja 2023. (kojima se očitovala na navode tuženika) od 4x100 bodova (Tbr. 8/1), sastav podneska od 3. studenog 2023. (kojim se očitovala na navode tuženika) od 50 bodova (Tbr. 8/3), pristupa na ročišta održana 6. rujna 2021., 11. studenog 2021., 19. siječnja 2022., 13. studenog 2023., 25. studenog 2024. i 28. listopada 2025. od 6x100 bodova (Tbr. 9/1) te pristupa na ročište održano 14. prosinca 2022. od 25 bodova (Tbr. 9/5), što, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 2.937,50 EUR.

37. Tužiteljici je, također, dosuđen trošak plaćenog predujma za provedbu financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR budući da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku III izreke ove presude.

39. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 3. rujna 2021. (kojim ponavlja već iznesene navode) i od 29. rujna 2022. (kojim se očituje na prigovor zastare istaknut od strane tuženika) jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP. Nadalje, tužiteljici nije priznat trošak preko dosuđenog iznosa za pristup na ročište održano 14. prosinca 2022. i sastav podneska od 3. studenog 2023. budući da su isti u troškovniku zatraženi u previsokom iznosu. Naposljetku, tužiteljici nije dosuđen trošak sudskih pristojbi jer isti nije određeno zatražen, sukladno odredbi članka 164. stavka 2. ZPP, te činjenice da tužiteljica nije obveznica plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku, sukladno odredbi članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23). Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke presude.

40. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

41. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 4.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan budući da isti nije uspio u sporu, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku V izreke presude.

42. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.