Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-389/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 24. listopada 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, dne 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 1.travnja 2020.g. do 30. rujna 2024.g. u ukupnom iznosu od 2.589,98 € zajedno s pripadajućom:

zakonskom kamatom koja na iznos od 8,51 EUR teče od 15. srpanj 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 8,12 EUR teče od 15. kolovoz 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 4,58 EUR teče od 15. rujan 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 77,00 EUR teče od 15. listopad 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 27,31 EUR teče od 15. prosinac 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 9,24 EUR teče od 15. ožujak 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,70 EUR teče od 15. svibanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,27 EUR teče od 15. lipanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 8,40 EUR teče od 15. rujan 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,38 EUR teče od 15. studeni 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,99 EUR teče od 15. veljača 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 13,41 EUR teče od 15. ožujak 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,42 EUR teče od 15. travanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,02 EUR teče od 15. svibanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 14,68 EUR teče od 15. lipanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 4,91 EUR teče od 15. kolovoz 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,07 EUR teče od 15. rujan 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 13,57 EUR teče od 15. prosinac 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 67,23 EUR teče od 15. veljača 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 70,60 EUR teče od 15. ožujak 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 EUR teče od 15. kolovoz 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 31,04 EUR teče od 15. studeni 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 70,39 EUR teče od 15. prosinac 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 67,51 EUR teče od 15. siječanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 175,45 EUR teče od 15. veljača 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 70,89 EUR teče od 15. ožujak 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 67,51 EUR teče od 15. travanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 112,52 EUR teče od 15. svibanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 73,41 EUR teče od 15. lipanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 78,01 EUR teče od 15. srpanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 85,00 EUR teče od 15. kolovoz 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 78,32 EUR teče od 15. rujan 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 91,27 EUR teče od 15. listopad 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 74,43 EUR teče od 15. studeni 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 77,92 EUR teče od 15. prosinac 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 76,24 EUR teče od 15. siječanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 61,19 EUR teče od 15. veljača 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 78,47 EUR teče od 15. ožujak 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 95,10 EUR teče od 15. travanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 76,23 EUR teče od 15. svibanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 80,02 EUR teče od 15. lipanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 75,60 EUR teče od 15. srpanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 9,01 EUR teče od 15. kolovoz 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 82,51 EUR teče od 15. studeni 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 86,41 EUR teče od 15. prosinac 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 80,38 EUR teče od 15. siječanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 86,29 EUR teče od 15. veljača 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 77,14 EUR teče od 15. ožujak 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 4,08 EUR teče od 15. travanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 3,84 EUR teče od 15. lipanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 4,80 EUR teče od 15. srpanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 2,40 EUR teče od 15. kolovoz 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,60 EUR teče od 15. rujan 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 3,84 EUR teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa do 31.12.2023 po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor presuđene stvari.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.081,81 eura na račun punomoćnice tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 12. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 11. svibnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu fizioterapeuta na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom te da joj je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to s osnova prekovremenog rada za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, dodatka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike. Temeljem prednjeg, tužiteljica podnosi stupnjevitu tužbu, jer ne posjedu dokumentaciju na temelju koje bi mogla postaviti točno određeni tužbeni zahtjev.

2. Rješenjem ovog suda od 5. studenoga 2024. pozvana je tužiteljica dopuniti tužbu na način da postavi precizno, potpuno i određeno tužbeni zahtjev, te označi vrijednost predmeta spora.

3. Podneskom od 21. studenoga 2024. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 5. studenoga 2024., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u iznosu od 1.560,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate s time da isplata ide na račun punomoćnika tužiteljice.

4. U odgovoru na tužbu od 11. listopada 2023. tuženik navodi kako osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako su stranke sklopile sporazum kojim su ugovorili način na koji će tuženik isplatiti dugovanje prema tužiteljici i tužiteljica je po tom sporazumu isplaćena u cijelosti.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih platnih lista, plana rada i evidencije o radnom vremenu, sporazuma o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25. ožujka 2022., financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo VN, dipl.oec od 29. srpnja 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu fizioterapeuta na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom.

7. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnove neisplaćenog dodatka za prekovremeni rad za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom temeljem odredbi čl. 49. KU/18, dodatka za otežane uvjete rada temeljem odredbe čl. 55. KU/18 i Dodatka II KU/19, dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi temeljem odredbe čl. 57. KU/18 i Dodatka II KU/19, te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

10. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo VN, dipl.oec od 29. srpnja 2025. utvrđeno je da tužiteljici u razdoblju od travnja 2018. do rujna 2024. plaća nije ispravno obračunata, odnosno da nije obračunat i isplaćen dodatak na plaću za otežane uvjete rada za razdoblje od travnja 2018. do rujna 2024. u ukupnom bruto iznosu od 7.216,19 kn/791,72 eura ili po mjesecima kako je to prikazano u stupcu 12 Tablice 1. koja je prilog vještačenja; neplaćeni dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi u promatranom razdoblju (travanj/2018.– ožujak/2020.) iznose mjesečno kako je to prikazano u stupcu 12, Tablice br. 2, tj. ukupno 145,83 kn/19,35 eura; neplaćeni dodaci za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni koji su Tužiteljici trebali biti isplaćeni u promatranom razdoblju (travanj/2018. – rujan/2024.), iznose kako je to prikazano u Tablici br. 3, tj. ukupno 243,85 kn/59,82 eura. Kao posljedica pogrešno obračunatih dodataka na plaću iz utuženog razdoblja (travanj/2018. – rujan/2024.) tužiteljici je isplaćen manji iznos naknada bruto plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) i to pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u stupcu 14, Tablice. br. 4, tj., ukupno 3.749,52 kn/231,32 eura. Ukupan iznos predmetnih dodataka na plaću koje tuženik nije isplaćivao tužiteljici u utuženom razdoblju (travanj/2018. – rujan/2024.), iznose mjesečno i godišnje u bruto iznosu kako je to prikazano u stupcima 7 (valuta HRK) i 8 (valuta EUR) Tablice br. 5, odnosno sveukupno 2.589,98 eura. Vještak je obračun izvršio na način da je dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunao na sve sate prekovremenog rada, a ne samo na redovnu satnicu kako je to tuženik radio, posljedica čega je pogrešno izvršen obračun naknade plaće tužiteljici za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja.

10.1. Na nalaz i mišljenje vještaka VN parnične stranke nisu imale primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti prihvaća u cijelosti.

11. Odredba članka 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/2018) propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (stavak 3.).

12. Prema odredbi čl. 49.st.1 KU/2018 osnovna plaća radnika uvećat će se:– za rad noću 40%, – za rad subotom 25 %, – za rad nedjeljom 35 %, – za prekovremeni rad 50%,– za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. St.9.istog članka određeno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st.10.), a poslodavac je obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad (st.11.)

13. Člankom 55. st. 1. i 2. KU/2018 određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima (Popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak).

14. Odredba čl. 57. KU/2018 propisuje da zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4 %, odnosno 8 % od 1. rujna 2019. (Dodatak II KU/19).

15. Dakle, gore navedena odredba članka 49. stavka 1. KU/2018 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50 % uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, koji radi na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada, te zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kao što je slučaj i s tužiteljicom, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 55. KU i 57. KU/2018 na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće temeljem odredbe članka 55. i 57. KU/2018 i na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora.

16. Stoga, kako tužiteljici kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovu čl. 55. i 57. KU/2018 i Dodatka II KU/19, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Jedini izuzetak je zabrana kumuliranja položajnog dodatka iz odredbe čl. 56. KU 29/2018 s dodacima iz odredbe čl. 55 KU 29/2018, ali to ovdje nije slučaj. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g., kojom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

16.1. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama čl. 55. i 57 KU/2018, budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 55. KU/2018 te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi u smislu odredbe čl. 57. KU/2018. Tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

16.2. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17; dalje ZR) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate.

17. Nadalje, tužiteljica potražuje i naknadu plaće s naslova prekovremenog rada za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdana prema čl. 49. KU/2018, koji zahtjev je osnovan, jer kako je utvrđeno vještačenjem vještaka VN tužiteljici u razdoblju od travnja 2018. do rujna 2024. nisu isplaćeni svi dodaci za rad izvan redovnog radnog vremena (subotom, nedjeljom, noću…).

18. Također, tužitelj potražuje i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), a koji zahtjev je također osnovan, a sve u smislu odredbi čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) koji propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, odredbi čl. 34. KU/18 (prema kojoj odredbi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije) te odredbi čl. 58. TKU/17 (kojom je određeno ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje).

18.1. Od 1. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 56/2022) u čl. 57 navodi da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

19. Podneskom od 26. kolovoza 2025. tužiteljica je, a sukladno provedenom vještačenju, povećala tužbeni zahtjev, a koju preinaku je sud dopustio jer je isto bitno za razrješenje odnosa među strankama, a nije smanjila tužbeni zahtjev kako to tuženik navodi (tuženik ističe kako je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev za mjesečne iznose jer umjesto mjesečnih iznosa od po 20,00 eura potražuje manje iznose, dakle, tužiteljica po tuženiku povlači dio osnova i visine od 799,11 eura čemu se tuženik protivi).

20. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8), a prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

20.1. Međutim, kako do povlačenja tužbe u konkretnom slučaju nije ni došlo, već je došlo do preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a koju preinaku je sud i dopustio i toj preinaci se tuženik ne može protiviti.

21. Imajući u vidu prednje, tužiteljici je dosuđen zatraženi iznos od ukupno 2.589,98 eura (tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno vještačenju vještaka VN) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koje), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak, kako je to tužiteljica pravilno i zatražila tužbenim zahtjevom, a kao u izreci presude.

22. Tuženik je istakao prigovor presuđene stvari u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan pa ga je sud odbio i odlučio kao u točki I. izreke rešenja.

23. Prema odredbi članka 333.stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 i 89/14, 80/19, 114/22 i 155/23; drugdje u tekstu ZPP-a) prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu.

24. Uvidom u spis ovog suda pod br. Pr-2018/2021 utvrđeno je da se postupak vodio radi isplate razlike plaće na ime povećanja osnovice od 6 % za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017., a u ovom predmetu postupak se vodi radi isplate razlike manje isplaćene plaće na ime dodataka na plaću za rad subotom, nedjeljom, noću, u smjeni, blagdanom za sve odrađene sate, za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, posljedično manje isplaćenim dodatcima naknade za godišnji odmor i bolovanje za razdoblje od 1. 4. 2020. do 30. 9. 2024. Dakle, ne radi se o istovjetnom tužbenom zahtjevu, radi čega se prigovor presuđene stvari ukazuje neosnovanim.

25. Nadalje, tuženik je istakao kako je sklopljen sporazum između stranaka o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad, a kojim je ugovorena isplata dugovanja prema tužiteljici koja je predmet tužbe. Sporazumom od 25. 3. 2022. i to čl. 2. Zdravstvena ustanova se obvezala tužiteljici isplatiti razliku iznosa uvećanja plaće za sate odrađene u prekovremenom radu do 31. 3. 2020. (s osnova posebnih uvjeta rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, znanstveni stupanj magistra znanosti/znanstveni stupanj doktora znanosti) u ukupnom iznosu od 1.080,76 kn. U čl. 3. sporazuma stranke su ugovorile kako primitkom iznosa iz članka 2. stavka 2. ovoga Sporazuma radnik izričito izjavljuje da nema daljnjih potraživanja vezanih uz isplatu razlike plaće i razlike naknade plaće za prekovremeni rad, kao i da nema daljnjih potraživanja od Zdravstvene ustanove s osnova glavnice i zateznih kamata vezanih uz isplatu utvrđenu sukladno članku 2. stavku 1. ovoga Sporazuma.

25.1. Međutim, tim sporazumom tužiteljica nije u cijelosti podmirena u svom zahtjevu i to glede potraživanja po osnovi razlike neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, tako i glede traženja isplate razlike plaće s osnova dodatka za posebne uvjete rada primjenom 17% dodatka, budući da je tuženik učestalo mijenjao taj dodatak (smanjenje i povećanje postotka sa 17% na 11%), a za razdoblje nakon 31. 3. 2020. dodatak za otežane uvjete rada trebao se isplaćivati u visini od 17 %, a ne kako je to tuženik isplaćivao u visini od 11 %.

25.2. Iz vještačenja vještaka VN proizlazi kako je tuženik u utuženom razdoblju dodatak za otežane uvjete rada s početnih 14 % povećao na 17 % (od rujna 2019. sukladno Dodatku II KU) da bi ga nakon toga u 3 navrata mijenjao: u razdoblju od 12/2020 do 2/2021 smanjen na 11 %, nakon toga povećan na 17%, od 12.10.2021. ponovno smanjen na 11 %, a u razdoblju od 7-9.2023. opet povećan na 17 % da bi se nakon toga smanjio na 11 %, dakle, tužiteljici nisu u cijelosti isplaćeni svi dodatci za utuženo razdoblje.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) pa tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u postupku dosuđen je trošak i to: za sastav tužbe 200,00 eura, za sastav podneska od 20. 8. 2024., 7. 1. 2025. i 25. 8. 2025. po 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 6. 2. 2025., 2. 6. 2025. i 24.10.2025. po 200,00 eura, ukupno 1.400,00 eura, na ime PDV-a iznos od 350,00 eura, te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 331,81 eura, ukupno iznos od 2.081,81 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnika tužiteljice. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 12. prosinca 2025., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke presude).

26.1. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

26.2. U punomoći od 23. siječnja 2023. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun.

26.3. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 21.11.2024., kojim je ispravila tužbu postupajući po rješenju ovog suda od 5. studenoga 2024. kojim je tužiteljica pozvana da točno i određeno postavi tužbeni zahtjev, koji nije postavila u tužbi, stoga su troškovi ispravka nastali krivnjom tužiteljice i te troškove nije u obvezi snositi tuženik. Također nisu priznati ni troškovi sastava podneska od 12. 8. 2025., a kojim požuruje postupanje suda u predmetu, jer navedeni podnesak uopće nije bio potreban, s obzirom na to da se u predmetu konstantno radilo.

U Splitu 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku