REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1956/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118B, OIB: 61995520253, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva JURŠETIĆ & ALEKSOVSKI d.o.o., Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon javne, glavne rasprave zaključene 5. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, naknadi tužitelju AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118B, OIB: 61995520253, iznos od 498,75 EUR sa zateznim kamatama počev od 26. svibnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 539,81 EUR sa zateznim kamatama koje teku počev od 12. prosinca 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničkog postupka u iznosu od 75,77 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 26. svibnja 2025. nastala šteta na vozilu, i to FIAT 500, reg. oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika DI. 26. svibnja 2025. vozilo u vlasništvu DI i to FIAT 500, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], oštećeno je u štetnom događaju, koju je prouzrokovao vozač vozila osiguranika tuženika, osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 8124127431. Oštećenik se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom od dana 26. svibnja 2025., a na koji je tuženik odgovorio obrazloženom ponudom broj: 2505 1051 2692 od 15. srpnja 2025. i to na način da je odštetni zahtjev ocijenio kao pravno osnovan te na temelju istog oštećeniku isplatio nesporan iznos naknade štete u iznosu od 908,14 EUR. Tuženik je odštetni zahtjev ocijenio osnovanim temeljem Izjave vozača koji je upravljao vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika, a što je i izričito naveo u predmetnoj obrazloženoj ponudi. Slijedom navedenog predmet ovog postupka je upravo novčani iznos koji prelazi ranije navedeni nesporan iznos do potpunog namirenja naknade štete kako će to biti detaljnije obrazloženo. Oštećenik kao ustupitelj je prenio na tužitelja kao primatelja novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku koje je predmet ovog postupka, a kako to nedvojbeno proizlazi iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 17. srpnja 2025. koji se predmetno dostavlja, a o čemu je obaviješten Tuženik zajedničkom notifikacijom tužitelja i oštećenika od 17. srpnja 2025. koja je istom dostavljena uz prigovor od 12. kolovoza 2025. na obrazloženu ponudu tuženika. Tuženik je prigovor tužitelja odbio kao u cijelosti neosnovan. Tužitelj je oštećeniku pružio uslugu mehaničarskih i autolimarskih radova radi saniranja štete na vozilu, a koja je nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Za navedene usluge tužitelj je izdao račun broj 1064/01/02 oštećeniku u iznosu od 1.406,89 EUR. Slijedom navedenog, tuženik predniku tužitelja nije nadoknadio iznos cjelokupne štete, s obzirom na to da je za saniranje predmetne štete izdan račun u iznosu od 1.406,89 EUR, a tuženik je priznao i isplatio iznos štete od 908,14 EUR, dok razliku u iznosu od 498,75 EUR tužitelj, kao osoba na koju je predmetno potraživanje preneseno, potražuje u ovom postupku. Predmetno potraživanje utemeljeno je na čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže da sud naloženi tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 498,75 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja. Tužbeni zahtjev je neosnovan iz razloga što je svaka stranka prilikom ostvarenja svojih prava dužna pridržavati općih načela obveznih odnosa, kao što su načela propisana čl. 5. st. 1. i čl. 10. st. 2., Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je oštećenik bio dužan surađivati, te se bio dužan ponašati kao dobar domaćin i posebice suzdržati se od postupaka kojima se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika-tuženika. U tom smislu se ukazuje da je oštećenik mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima, u najmanju ruku jednake kvalitete kao i servis u kojem je isti izvršio popravak, ali za bitno manji iznos od onoga koji je isti u konačnici podmirio, a na što mu je i sam tuženik ukazivao u mirnom postupku. Tuženik je više puta obavijestio oštećenika na njegova prava, ali i obveze te ga je i obavijestio kako vozilo može popraviti u servisima u kojima u kojem bi cijena popravka bila manja od one navedene u tužbi, a u isto vrijeme i s najmanje istom kvalitetom popravka. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim, ne u cijelosti na teret tuženika, a sve u skladu sa odredbama članka 10. stavak 1. i 3. te članka 1085. i 1092. ZOO-a. Pri tome tuženik ukazuje da odluke Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, na koje se poziva tužba, nisu po pravnoj snazi iznad općih načela obveznih odnosa i stoga nikako ne smiju i ne mogu biti protivne općim načelima obveznih odnosa, a u ovom slučaju jesu. Naime, vlasnik je mogao po svojem slobodnom izboru odvesti svoje vozilo i u radionicu/servis u kojem je cijena sata rada nekog servisa/radionice npr. 50, 80 ili 100 EUR plus PDV, ali je sigurno da posljedice takvog izbora, koje se ogledaju u bitno većem novčanom iznosu popravka od iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti na najkvalitetniji način, ne mogu stavljati na teret osobi koja je odgovorna za naknadu štete. Dužnost suradnje – Sudionici obveznih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima. Ponašanje u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava – Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina. Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupaka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika. Tuženik stoga može biti dužan naknaditi onaj najmanji novčani iznos za koji je moguće ili za koji je bilo moguće izvršiti popravak vozila, tj. njegovo vraćanje u prvobitno stanje, a to je u ovom slučaju iznos koji je tuženik već isplatio. Tuženik u privitku ovog podneska dostavlja ponude i račune raznih neovisnih servisa iz kojih je razvidno da je cijena sata rada limara/lakirera manja od one navedene u računu tužitelja. U slučaju kad oštećena stranka, vlasnik/vlasnica vozila neopravdano poveća iznos popravka, sam odgovara za posljedice takvog izbora i razliku u cijeni nastalu zbog toga što nije želio popraviti vozilo u radionicama/servisima u kojem bi cijena istog popravka bila niža. Kako oštećenik nema pravo na potraživanje u razlici cijene popravka, koja je posljedica njegovog nepoštivanja ranije navedenih općih načela obveznog odnosa, odnosno posljedica neopravdanog izbora i odbijanja popravka vozila u predloženim radionicama/servisima za manji iznos, to ustup takvog potraživanja prema tuženiku ne može imati bilo kakvih pravnih učinaka. Vlasnik vozila može imati samo prigovor na kvalitetu popravka, tj. da za taj iznos nije moguće ili nije bilo moguće popraviti vozilo potpuno i kvalitetno, ili da bi popravak u radionici s nižom cijenom sata bio povezan s drugim opravdanim okolnostima zbog kojih popravak u toj radionici ne bi bio adekvatan ili bi na bilo koji način uzrokovao dodatnu štetu vlasniku. tuženik osporava navode tužbe o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja, u iznosu od 43,00 EUR plus PDV. Naime, tužitelj je tijekom vremenskog perioda neposredno prije vršenja predmetnog popravka ispostavljao račune s različitom cijenom autolakirerskih radova pa se opravdano postavlja pitanje o načinu određivanja cijene sata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 20. listopada 2025. navodi da oštećenik ima pravo izabrati u kojoj će radionici popraviti vozilo.

4. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (listovi 7. - 9. spisa), notifikacija o ustupu tražbine radi ispunjenja (listovi 10. i 11. spisa), prigovor tužitelja (listovi 12. i 13. spisa), ponudu (listovi 14. i 15. spisa), prometnu dozvolu (listovi 16. i 17. spisa), izvid štete (list 18. spisa), račun tužitelja br. 1064/01/02 (list 19. spisa), radni nalog tužitelja (list 20. spisa), opće uvjete održavanja i popravka (list 21. spisa), cjenik tužitelja (list 22. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (listovi 23. - 26. spisa), račun Autolakirer vl. ŠI br. 329/IB/1 od 12. svibnja 2025.(list 81. spisa), račun Autoservis "Multičar" br. 19. svibnja 2025. (list 82. spisa), račun Autolimarija Rebić vl. SI br. R2 19/2025/P1/1 od 17. ožujka 2025. (list 83. spisa), račun D.R. AUTO d.o.o. br. 2877/1/1 od 17. srpnja 2025. (list 84. spisa), račun Auto Keko d.o.o. br. 85/P01/1 od 31. srpnja 2025. (list 85. spisa), račun Autopoing d.o.o. br. 207/P1/1 od 16. srpnja 2025. (list 86. spisa) te račun tužitelja br. 43/01/02 od 15. siječnja 2024. (listovi 92. i 93. spisa).

5. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1477/2024 od 28. ožujka 2025. (listovi 27. - 32. spisa), br. P-1586/2024 od 28. veljače 2025. (listovi 33. - 37. spisa), br. P-1765/2024 od 14. ožujka 2025. (listovi 38. - 46. spisa), br. P- 2272/2024-7 od 16. travnja 2025. (listovi 47. - 52. spisa), br. P-1197/2024 od 20. studenoga 2024. (listovi 65. – 69. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-629/2025-2 od 14. veljače 2025. (listovi 53. - 59. spisa) te presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-195/2025-2 od 27. siječnja 2025. (listovi 60. - 63. spisa).

6. Raspravnim rješenjem od 5. prosinca 2025. (list 100. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo. Naime, navedeno će biti i daljnje obrazloženo s obzirom na to da je sud sudio da oštećenik ima pravo izvršiti izbora radionice u kojoj će popraviti svoje vozilo.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025 - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 498,75 EUR, koji iznos predstavlja razliku između neplaćenog iznosa naknade štete do punog iznosa nastale štete, a koji se odnosi na cijenu radnog sata za obavljene limarske i lakirerske radove, koje je obavio tužitelj, popravljajući vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], koje je oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 26. svibnja 2025., a po polici obveznog osiguranja štetnika koju je oštećenik imao sklopljenu za predmetno vozilo s tuženikom.

9. Između stranaka nije sporno da je oštećenik DI vlasnik vozila marke FIAT 500, reg. oznaka [registarska oznaka]. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaj – prometna nezgoda koja se dogodila 26. svibnja 2025., kao i činjenica da je tuženik isplatio oštećeniku iznos od 908,14 EUR po izdanom računu za popravak vozila, a koji iznos predstavlja dio iznosa računa izdanog za popravak vozila u predmetnoj prometnoj nezgodi. Također, između stranaka nije sporan broj radnih sati limarskih i lakirerskih radova koji su bili potrebni da se oštećeno vozilo zbog sudjelovanja u predmetnoj prometnoj nezgodi vrati u prvobitno stanje (ukupno 21 radnih sati).

10. Između stranaka je sporno smije li oštećenica izabrati autoradionicu za popravak svog vozila.

11. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, sklopljen iz DI, kao ustupiteljice i tužitelja, kao primatelja vidljivo je da je oštećenica DI na tužitelja prenijela utuženo potraživanje u iznosu od 498,75 EUR, a koje proizlazi iz neplaćene razlike računa ispostavljenog za popravak vozila (listovi 7. – 9. spisa). Oštećenica i tužitelj su tuženika obavijestili o ustupanju tražbine (listovi 11. spisa). Valja navesti da tužitelj ne osporava aktivnu legitimaciju tužitelja. Ne osporava pravu valjanost ugovora o ustupanju, kao i činjenicu da je obaviješten o ugovoru o ustupanju.

12. Uvidom u dopis tuženika od 15. srpnja 2025. (listovi 14. i 15. spisa) vidljivo je da je tuženik procijenio štetu na vozilu osiguranice DI, reg. oznaka [registarska oznaka], oštećenom u prometnoj nezgodi 26. svibnja 2025., i to da ista iznosi 905,14 EUR dok ne priznaje razliku u cijeni radnih sati u utuženom iznosu od 498,75 EUR.

13. Iz izvida štete vidljivo je da tuženik u izvidu navodi da je cijena radnog sata limara i lakirera 24,00 EUR po jednom satu rada (list 18. spisa).

14. Nadalje, vidljivo je da je tužitelj izdao račun oštećenici DI na ukupan iznos od 1.406,89 EUR. Od toga limarski radovi su evidentirani u količini od 14 a lakirerski u količini od 7, što odgovara broju sati iz izvida šteta. Cijena limarskih i lakirerskih radova je 43,00 EUR za jedan sat rada.

15. Uvidom u cjenik tužitelja vidljivo je da je cjenik u primjeni od 7. siječnja 2025., a čime je bio u primjeni u vrijeme izdavanja računa na listu 19. spisa. U cjeniku je naznačena cijena za jedan sat autolimarskih i autolakirerskih radova u iznosu od 42,00 EUR. Zbog navedenog, valjalo je otkloniti navode tuženika te zaključiti da je cijena u izdanom računu upravo ona koju je tužitelj i naveo u svom cjeniku za normu jednog sata rada.

16. Iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: 034-08/18-01/093, ur.br. 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020. (listovi 23. - 26. spisa) vidljivo je da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja daje mišljenje da u slučaju štetnog događaja na vozilu oštećena osoba ima pravo izbora autoservisne radionice registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila, koja će obaviti popravak vozila prema cijenama uredno istaknutim u svom cjeniku, temeljem kojeg redovito posluje na tržištu i plaća poreze i doprinose, uz zadovoljen kriterij kvalitete popravka. Hrvatska agencija za tržišno natjecanje u istom dopisu navodi da preporuka i/ili isticanje popisa ugovornih servisa na internetskim stranicama ili u poslovnicama osiguravajućeg društva ne bi bila sporna, uz obveznu napomenu da oštećenik u slučaju štetnog događaja na vozilu ima pravo takvu preporuku prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, navedeno je da je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati autoservisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

17. Tuženik unutar odgovora na tužbu dostavlja izvatke, vjerojatno iz računa tužitelja izdane 15. siječnja 2025. i 4. lipnja 2024. (list 78. spisa). Nije vidljivo na koga su računi naslovljeni, nije čak ni jasno vidljivo tko ih je izdao. Sud ne može na razini izvjesnosti donijeti odluku iz zaključka da ih je izdao tužitelj, a koja razina izvjesnosti se treba postići u parničnom postupku. U navedenim računima stoji cijena sata rada za limarske i lakirerske radove od 26,00 EUR. Međutim, navedeno se ne može primijenit na utuženo razdoblje nastalo u svibnju 2025., odnosno godinu dana kasnije, posebice u doba inflacije.

18. Iz računa ŠI br. 329/IB/1 vidljivo je da je isti ispostavio račun, nije vidljivo kome u svibnju 2025. te da je iskazao sat rada u iznosu od 24,00 EUR, uvećano za PDV-e (list 81. spisa). Jednak sat rada iskazan je i u računu Autoservis Multicar iz svibnja 2025. (list 82. spisa). Autolimarija Rebić izdala je račun u kolovozu 2025. u kojem je iskazana ista cijena od 24,00 EUR (list 83. spisa). D.R. Auto d.o.o. je izdao račun u srpnju 2025. za istu cijenu sata rada (list 84. spisa). Ista je cijena sata rada i u računu Auto Keko d.o.o. iz kolovoza 2025. (list 85. spisa) kao i u računu Autopoint iz srpnja 2025. (listu 86. spisa). Tuženiku valja navesti da uz odgovor na tužbu dostavlja izdane račune ali iz tih računa nije razvidno kome su izdani dok posebice ne dokazuje da su izdani računi i plaćeni, odnosno tko ih je platio (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

19. Iz računa tužitelja iz siječnja 2024. vidljivo je da je račun izdan na fizičku osobu i da je cijena sata za limarske i lakirerske radove 37,00 EUR (list 92. i 93. spisa). Dakle, radi se o računu izdanom godinu i pol nego što je to račun u ovome predmetu.

20. Stav je ovog suda oštećenica ima pravo izabrati mehaničarsku, odnosno autolimarsku i autolakirersku radionicu za popravak svog vozila. Stav je ovog suda da je to ošećenica DI i učinila kada je vozilo popravila kod tužitelja. Valjalo je otkloniti sva osporavanja tuženika da je oštećenica postupala suprotno načelima iz čl. 5. i 10. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO). Naime, oštećenica nije kriva za nastanak štetnog događaja u kojem je sudjelovala i u kojem joj je oštećeno vozilo. Stoga oštećenica ima pravo na naknadu štete od štetnika, odnosno konkretno u ovom predmetu od osiguravatelja štetnika. Navedeno tuženik tijekom postupka ni ne osporava. Pritom je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). Također, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročena štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja (čl. 1090. ZOO-a). Stoga se ne može očekivati od oštećenice, koja ni nije un ikakvom ugovornom odnosu s tuženikom, a niti s štetnikom, da popravlja vozilo u autoradionicama po izboru tuženika. Naime, oštećenici se ne mogu stavljati nikakvi dodatni zahtjevi i dodatne obveze, niti joj stavljati na teret dodatne radnje, već se njeno stanje mora u cijelosti reparirati.

21. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u t. I. izreke.

22. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife). Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava prigovora u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 10.4. Tarife, podneska od 20. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištu 5. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, kao i troškove zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 9.3. Tarife, sve uvećano za PDV. Tužitelju je ujedno valjalo priznati trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i na presudu u iznosu od 26,54 EUR. Zbog navedenog, tužitelju je valjalo ukupno dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 539,81 EUR, a na troškove dosuditi zatezne kamate po čl. 151. st. 3. ZPP-a i stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a zbog čega je odlučeno kao u t. II. izreke.

23. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 75,77 EUR jer tužitelj potražuje troškove sudske pristojbe na tužbu u većem iznosu nego što je platio. Također, za sasta prigovora potražuje puni iznos Tarife, a za sastav prigovora valjalo je dosuditi trošak, kao što je obrazloženo, po Tbr. 10.4. Tarife. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 26,54 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana