Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-1397/2019-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci,(OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u parničnom postupku tužitelja VZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] zastupane po punomoćniku Antoneli Sesar, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Privredna Banka Zagreb d.d., Podružnica Riadria Rijeka, (OIB:02535697732), V [adresa], zastupane po punomoćniku Tihani Svetec, odvjetnici iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave 28. listopada 2025., 12. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9011972255 od dana 28. rujna 2006. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika i potvrđenog po javnom bilježniku Boži Markoviću iz Malog Lošinja pod brojem OU-443/06 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.
II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9011972255 od dana 28. rujna 2006. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika i potvrđenog po javnom bilježniku Boži Markoviću iz Malog Lošinja pod brojem OU-443/06 u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano u valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan plaćanja.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima ukupan preplaćeni iznos od 12.776,14 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 8,14% godišnje od 01. listopada do 31. prosinca 2015. godine, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 %, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 8% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25%, od 1. siječnja do 30. lipnja 2025. godine po stopi 6,15% godišnje, od 01. srpnja 2025. godine po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana dospijeća pa do isplate.
IV. Tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:
" 1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika preplaćeni iznos od 3.021,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. Godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 %, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 8% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25%, od 1. siječnja do 30. lipnja 2025. godine po stopi 6,15% godišnje, od 01. srpnja 2025. godine po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:
na iznos od 30,54 € od 15.08.2007. do isplate
na iznos od 30,47 € od 15.09.2007. do isplate
na iznos od 30,39 € od 15.10.2007. do isplate
na iznos od 30,32 € od 15.11.2007. do isplate
na iznos od 30,24 € od 15.12.2007. do isplate
na iznos od 30,17 € od 15.01.2008. do isplate
na iznos od 53,66 € od 15.02.2008. do isplate
na iznos od 53,53 € od 15.03.2008. do isplate
na iznos od 53,40 € od 15.04.2008. do isplate
na iznos od 53,27 € od 15.05.2008. do isplate
na iznos od 53,14 € od 15.06.2008. do isplate
na iznos od 53,00 € od 15.07.2008. do isplate
na iznos od 52,87 € od 15.08.2008. do isplate
na iznos od 52,73 € od 15.09.2008. do isplate
na iznos od 52,59 € od 15.10.2008. do isplate
na iznos od 52,46 € od 15.11.2008. do isplate
na iznos od 52,31 € od 15.12.2008. do isplate
na iznos od 52,17 € od 15.01.2009. do isplate
na iznos od 52,02 € od 15.02.2009. do isplate
na iznos od 51,87 € od 15.03.2009. do isplate
na iznos od 51,72 € od 15.04.2009. do isplate
na iznos od 51,58 € od 15.05.2009. do isplate
na iznos od 51,43 € od 15.06.2009. do isplate
na iznos od 51,27 € od 15.07.2009. do isplate
na iznos od 51,11 € od 15.08.2009. do isplate
na iznos od 50,95 € od 15.09.2009. do isplate
na iznos od 50,80 € od 15.10.2009. do isplate
na iznos od 50,64 € od 15.11.2009. do isplate
na iznos od 50,47 € od 15.12.2009. do isplate
na iznos od 50,31 € od 15.01.2010. do isplate
na iznos od 54,40 € od 15.02.2010. do isplate
na iznos od 54,22 € od 15.03.2010. do isplate
na iznos od 54,04 € od 15.04.2010. do isplate
na iznos od 53,85 € od 15.05.2010. do isplate
na iznos od 53,66 € od 15.06.2010. do isplate
na iznos od 53,48 € od 15.07.2010. do isplate
na iznos od 53,29 € od 15.08.2010. do isplate
na iznos od 53,09 € od 15.09.2010. do isplate
na iznos od 52,89 € od 15.10.2010. do isplate
na iznos od 52,70 € od 15.11.2010. do isplate
na iznos od 43,06 € od 15.12.2010. do isplate
na iznos od 42,89 € od 15.01.2011. do isplate
na iznos od 40,05 € od 15.02.2011. do isplate
na iznos od 39,89 € od 15.03.2011. do isplate
na iznos od 39,71 € od 15.04.2011. do isplate
na iznos od 39,55 € od 15.05.2011. do isplate
na iznos od 32,86 € od 15.06.2011. do isplate
na iznos od 32,71 € od 15.07.2011. do isplate
na iznos od 32,56 € od 15.08.2011. do isplate
na iznos od 26,00 € od 15.09.2011. do isplate
na iznos od 25,88 € od 15.10.2011. do isplate
na iznos od 25,76 € od 15.11.2011. do isplate
na iznos od 25,63 € od 15.12.2011. do isplate
na iznos od 25,51 € od 15.01.2012. do isplate
na iznos od 24,13 € od 15.02.2012. do isplate
na iznos od 24,01 € od 15.03.2012. do isplate
na iznos od 23,88 € od 15.04.2012. do isplate
na iznos od 23,76 € od 15.05.2012. do isplate
na iznos od 23,63 € od 15.06.2012. do isplate
na iznos od 23,51 € od 15.07.2012. do isplate
na iznos od 23,38 € od 15.08.2012. do isplate
na iznos od 23,25 € od 15.09.2012. do isplate
na iznos od 23,12 € od 15.10.2012. do isplate
na iznos od 22,98 € od 15.11.2012. do isplate
na iznos od 22,85 € od 15.12.2012. do isplate
na iznos od 22,71 € od 15.01.2013. do isplate
na iznos od 22,58 € od 15.02.2013. do isplate
na iznos od 22,44 € od 15.02.2013. do isplate
na iznos od 22,30 € od 15.04.2013. do isplate
na iznos od 22,17 € od 15.05.2013. do isplate
na iznos od 22,02 € od 15.06.2013. do isplate
na iznos od 21,88 € od 15.07.2013. do isplate
na iznos od 21,74 € od 15.08.2013. do isplate
na iznos od 21,59 € od 15.09.2013. do isplate
na iznos od 21,45 € od 15.10.2013. do isplate
na iznos od 21,30 € od 15.11.2013. do isplate
na iznos od 21,16 € od 15.12.2013. do isplate
na iznos od 21,01 € od 15.01.2014. do isplate
na iznos od 2,22 € od 15.02.2014. do isplate
na iznos od 2,20 € od 15.03.2014. do isplate
na iznos od 2,18 € od 15.04.2014. do isplate
na iznos od 2,16 € od 15.05.2014. do isplate
na iznos od 2,14 € od 15.06.2014. do isplate
na iznos od 0,55 € od 15.07.2014. do isplate
na iznos od 2,12 € od 15.08.2014. do isplate
na iznos od 2,09 € od 15.09.2014. do isplate
na iznos od 2,07 € od 15.10.2014. do isplate
na iznos od 2,06 € od 15.11.2014. do isplate
na iznos od 2,03 € od 15.12.2014. do isplate
na iznos od 2,01 € od 15.01.2015. do isplate
na iznos od 1,99 € od 15.02.2015. do isplate
na iznos od 1,97 € od 15.03.2015. do isplate
na iznos od 1,94 € od 15.04.2015. do isplate
na iznos od 1,92 € od 15.05.2015. do isplate
na iznos od 1,90 € od 15.06.2015. do isplate
na iznos od 1,88 € od 15.07.2015. do isplate
na iznos od 1,86 € od 15.08.2015. do isplate
na iznos od 1,84 € od 15.09.2015. do isplate
2.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima preplaćeni iznos od 10.290,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011. godine, a od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 %, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 8% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25%, od 1. siječnja do 30. lipnja 2025. godine po stopi 6,15% godišnje, od 01. srpnja 2025. godine po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi: na iznos od 5,76 € od 15.11.2008. do isplate
na iznos od 24,06 € od 15.01.2009. do isplate
na iznos od 24,25 € od 15.02.2009. do isplate
na iznos od 15,81 € od 15.03.2009. do isplate
na iznos od 16,94 € od 15.04.2009. do isplate
na iznos od 17,94 € od 15.05.2009. do isplate
na iznos od 12,77 € od 15.06.2009. do isplate
na iznos od 15,01 € od 15.07.2009. do isplate
na iznos od 11,14 € od 15.08.2009. do isplate
na iznos od 14,09 € od 15.09.2009. do isplate
na iznos od 10,76 € od 15.10.2009. do isplate
na iznos od 14,36 € od 15.11.2009. do isplate
na iznos od 13,08 € od 15.12.2009. do isplate
na iznos od 21,19 € od 15.01.2010. do isplate
na iznos od 26,20 € od 15.02.2010. do isplate
na iznos od 25,02 € od 15.03.2010. do isplate
na iznos od 31,14 € od 15.04.2010. do isplate
na iznos od 40,30 € od 15.05.2010. do isplate
na iznos od 41,21 € od 15.06.2010. do isplate
na iznos od 53,72 € od 15.07.2010. do isplate
na iznos od 53,62 € od 15.08.2010. do isplate
na iznos od 75,62 € od 15.09.2010. do isplate
na iznos od 62,38 € od 15.10.2010. do isplate
na iznos od 65,61 € od 15.11.2010. do isplate
na iznos od 78,90 € od 15.12.2010. do isplate
na iznos od 80,14 € od 15.01.2011. do isplate
na iznos od 74,61 € od 15.02.2011. do isplate
na iznos od 77,69 € od 15.03.2011. do isplate
na iznos od 79,12 € od 15.04.2011. do isplate
na iznos od 87,55 € od 15.05.2011. do isplate
na iznos od 112,43 € od 15.06.2011. do isplate
na iznos od 127,03 € od 15.07.2011. do isplate
na iznos od 153,64 € od 15.08.2011. do isplate
na iznos od 112,82 € od 15.09.2011. do isplate
na iznos od 99,79 € od 15.10.2011. do isplate
na iznos od 100,64 € od 15.11.2011. do isplate
na iznos od 103,23 € od 15.12.2011. do isplate
na iznos od 113,57 € od 15.01.2012. do isplate
na iznos od 116,38 € od 15.02.2012. do isplate
na iznos od 112,53 € od 15.03.2012. do isplate
na iznos od 112,30 € od 15.04.2012. do isplate
na iznos od 114,58 € od 15.05.2012. do isplate
na iznos od 117,07 € od 15.06.2012. do isplate
na iznos od 113,42 € od 15.07.2012. do isplate
na iznos od 111,64 € od 15.08.2012. do isplate
na iznos od 103,60 € od 15.09.2012. do isplate
na iznos od 112,23 € od 15.10.2012. do isplate
na iznos od 115,34 € od 15.11.2012. do isplate
na iznos od 112,61 € od 15.12.2012. do isplate
na iznos od 109,07 € od 15.01.2013. do isplate
na iznos od 108,32 € od 15.02.2013. do isplate
na iznos od 106,60 € od 15.03.2013. do isplate
na iznos od 114,62 € od 15.04.2013. do isplate
na iznos od 102,94 € od 15.05.2013. do isplate
na iznos od 101,59 € od 15.06.2013. do isplate
na iznos od 102,08 € od 15.07.2013. do isplate
na iznos od 101,78 € od 15.08.2013. do isplate
na iznos od 105,75 € od 15.09.2013. do isplate
na iznos od 108,89 € od 15.10.2013. do isplate
na iznos od 110,02 € od 15.11.2013. do isplate
na iznos od 114,27 € od 15.12.2013. do isplate
na iznos od 109,95 € od 15.01.2014. do isplate
na iznos od 106,21 € od 15.02.2014. do isplate
na iznos od 109,62 € od 15.03.2014. do isplate
na iznos od 106,90 € od 15.04.2014. do isplate
na iznos od 103,38 € od 15.05.2014. do isplate
na iznos od 103,79 € od 15.06.2014. do isplate
na iznos od 4.216,77 € od 23.06.2014. do isplate
na iznos od 48,50 € 15.07.2014. do isplate
na iznos od 51,92 € 15.08.2014. do isplate
na iznos od 52,38 € 15.09.2014. do isplate
na iznos od 53,45 € 15.10.2014. do isplate
na iznos od 54,98 € 15.11.2014. do isplate
na iznos od 55,10 € 15.12.2014. do isplate
na iznos od 55,20 € 15.01.2015. do isplate
na iznos od 55,18 € 15.02.2015. do isplate
na iznos od 55,17 € 15.03.2015. do isplate
na iznos od 55,17 € 15.04.2015. do isplate
na iznos od 55,18 € 15.05.2015. do isplate
na iznos od 55,18 € 15.06.2015. do isplate
na iznos od 55,18 € 15.07.2015. do isplate
na iznos od 55,18 € 15.08.2015. do isplate
na iznos od 55,18 € 15.09.2015. do isplate.
3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove razlike u EUR glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30.09.2015. godine prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30.09.2015. godine, a prema tečaju CHF/HRK tečaju isplate kredita, iznos od 2.561,75 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 2015. godine pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje do 31. prosinca 2015. godine, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 % godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 7% godišnje, od 01. siječnja do 30 lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 1. siječnja do 30. lipnja 2025. godine po stopi 6,15% godišnje, od 01. srpnja 2025. godine po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate", odbijaju se.
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.263,00 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
VI. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova iznosom od 3.747,74 eur.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 5. lipnja 2019. podnijela protiv tužene tužbu zahtijevajući da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9011972255 sklopljenog među strankama 28. rujna 2006., u dijelovima u kojime je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tužene, te u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak (dalje CHF), te u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanja mjesečnih anuiteta vezano za valutu CHF po srednjem tečaju na dan plaćanja.
2. Također, tužiteljica je u tužbi postavila tužbene zahtjeve kojima je tražila da sud naloži tuženoj da joj na ime ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno Odluci tužene isplati iznos od 25.496,73 kn uvećanim za zakonske zatezne kamate tekuće od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa kamata pa do dana konverzije, da joj na ime preplaćenog iznosa s osnova ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, isplati iznos od 75.949,90 kn uvećan za zakonske zatezne kamate od dana plaćanja anuiteta do konverzije kredita, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka.
3. Iz navoda tužbe proizlazi da je među strankama 28. rujna 2006. zaključen naprijed navedeni ugovor o kreditu kojim je tužena kao kreditor odobrila tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 65.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene važeće na dan isplate kredita, da se tužiteljica obvezala kredit vratiti u 180 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene važeće na dan plaćanja, zajedno sa kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno odluci tužene, a koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,65 %.
4. Dalje je tužiteljica navela da je nakon sklapanja ugovora o kreditu tužena jednostrano mijenjala visinu kamatne stope na način da je ista počev od 15. kolovoza 2007. bila viša od početno ugovorene kamatne stope, a zbog čega da je došlo do porasta mjesečnog anuiteta kredita u odnosu na početnu utvrđeni anuitet, te da je tužena po tom osnovu od tužiteljice neosnovano naplatila iznos do 25.496,73 kn.
5. Tužiteljica je u tužbi dalje navela da je uslijed naglog rasta tečaja CHF u odnosu na KN nakon 2008., došlo do povećanja mjesečnog anuiteta kredita u odnosu na prvotno utvrđeni anuitet kredita, te da je po tom osnovu tužena od tužiteljice u razdoblju od 15. studenog 2008. do 15.rujna 2015. neosnovano više napatila iznos od 75.949,90 kn.
6. Tužiteljica je u tužbi postavila tužbene zahtjeve koji su navedeni i izreci ove presude pod toč.I. i toč.II., te je zatražila da sud obveže tuženu da joj s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tužene, plati preplaćeni iznos od 25.496,73 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečne iznose preplate teče od plaćanja, te da joj s osnova preplaćenog iznosa zbog povećanja tečaja valute CHF isplati preplaćeni iznos od 75.949,90 kn, također sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog anuitet do isplate.
7. Nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Darinki Cimera, a imajući u vidu i početak primjene valute EUR u Republici Hrvatskoj, tužiteljica je tužbene zahtjeve koji se odnose ne isplatu preplaćenih iznosa s osnova promjene kamatne stope i s osnova promjene valute, specificirala na način kako je to navedeno u toč.IV.1. i toč.IV.2. izreke ove presude.
8. Podneskom od 24. listopada 2025. (list 256 do 265) tužiteljica je, a nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, te nakon što je tužena prigovorila da bi od iznosa preplate navedenih u toč.IV.1. i toč.IV.2. trebalo odbiti iznos kojeg je tužena priznala tužiteljici u postupku konverzije, postavila tužbeni zahtjev da joj tužena plati ukupno preplaćeni iznos s osnova promjene visine kamatne stope i promjene tečaja CHF od 12.776,14 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 1.listopada 2015., odnosno od prvog dana nakon izvršene konverzije kredita.
9. Taj tužbeni zahtjev tužiteljica je specificirala na način kako je to navedeno u toč.III. izreke ove presude.
10. Tužiteljica se nije protivila zahtjevu tužene da se od ukupno utvrđene preplate do dana konverzije kredita, odbije iznos koji je tužena tužiteljici priznala u postupku konverzije kredita.
11. Tužena se u dogovoru na tužbu i tijekom postupku protivila tužbi i tužbenim zahtjevima tužiteljice, navodeći da, nakon provedenog postupka konverzije kredita, tužiteljica više nema pravo od tužene zahtijevati nikakovu isplatu, a obzirom da je svojevoljno sklopila sa tuženom Dodatak ugovora o kreditu (Dodatak sklopljen 1. prosinca 2015.), da se tužiteljica ne može pozivati niti na utvrđenja presuda donesenih povodom tužbi u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.
12. Također, tužena je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka isticala da ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu 28. rujna 2006. nije bilo zabranjeno, da je mogućnost takovog ugovaranja bila propisana odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - čl.22. i čl.26.), da je tužena tužiteljicu prije sklapanja ugovora o kreditu dovoljno informirala o svim odredbama ugovora, da smatra da su tužiteljici odredbe ugovora o kreditu bile jasne a obzirom da prilikom sklapanja ugovora nije postavljala nikakova pitanja.
13. Također, tužena navodi da niti jedna od promijenjenih kamatnih stopa koje je tužena obračunavala tijekom trajanja ugovora o kreditu nije prelazila zakonom propisanu najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate, da je tužena kamatne stope određivala na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao bio prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa da se stoga, ne može smatrati da kamatna stopa nije bila odrediva.
14. Tužena je također navela da među strankama nije sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom, pa da stoga tužiteljici ne može pripadati pravo da od tužene traži isplatu razlike između iznosa koje je tužiteljica platila s osnova povećanja kamatne stope i prvotno ugovorene kamatne stope, a također niti razlika s osnova promjene visine tečaja CHF valute u odnosu početni tečaj valute CHF.
15. Tužena je istkala i prigovor zastare potraživanja tužiteljica te predložila odbijanje tužbenih zahtjeva.
16. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 5), Ugovor o kreditu broj 9011972255 od 28. rujna 2006. (list 7 do 12), razlika u kamatama (list 13), razlika u valuti (list 14 do 15), otplatna tablica sa prikazom efektivne kamatne stope (list 16 do 17), plan otplate (list 18 do199, pregled uplata (list 20 do 21), odgovor na tužbu s prilozima (list 25 do 40), podnesak tužiteljice od 7. siječnja 2020. (list 43 do 44),podnesak tuženika od 17. veljače 2020. (list 45 do 46), podnesak tužiteljice od10. srpnja 2020. (list 47 do 47), podnesak tuženika od 13. srpnja 2020. (list 49 do 50), podnesak tužiteljice od 30. rujna 2020. (list 51 do 52),podnesak tuženika od 13. siječnja 2023. (list 67 do 69), podnesak tužiteljice od 17. siječnja 2023. (list 70), podnesak tužiteljice od 13. siječnja 2025. (list 73 do74), podnesak tužiteljice od 24. siječnja 2025. (list 89),Dodatak ugovoru o kreditu broj 9011972255 (list 90 do 94), podnesak tuženika od 29. siječnja 2025. (list 95 do 98),saslušao tužiteljicu (list 142 do 144), dokumentacije tuženika sa lista 157 do 201, proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darinki Cimera, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Darinke Cimera od 7. travnja 2025. (list 202 do 220), račun vještaka broj 18-1-1 od 7. travnja 2025. (list 221), podnesak tužiteljice od 18. travnja 2025. (list 224), podnesak tuženika od 25. travnja 2025. (list 225 do 228), podnesak vještaka od 8. svibnja 2025. (list 231 do 241), podnesak tužitelja od 12. lipnja 2025. (list 244), podnesak vještaka od 9. srpnja 2025. (list 247 do 252), podnesak tužiteljice od 24. listopada 2025. (list 256 do 265), troškovnik tužiteljice (list 268 do 269), troškovnik tuženika (list 270).
17. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
18. Među strankama nije sporno da su 28. rujna 2006. sklopile Ugovor o kreditu kojim je tužena kao kreditor stavila tužiteljici kao korisniku kredita na raspolaganje iznos od 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene važeće na dan korištenja kredita, da je kredit odobren za adaptaciju stambenog objekta, da je ugovorena početna kamata od 4,65% koja je promjenjiva sukladno odlukama tužene, da ugovorena valutna klauzula CHF u protuvrijednosti KN, te povrat kredita u 180 jednakih anuiteta.
19. Nije sporno ni da su stranke 1. prosinca 2015. sklopile Dodatak navedenom ugovoru o kreditu kojim je kredit denominiran u KN s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kreditu denominiran u KN s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan konverzije – 30. rujna 2015.
20. Iz sadržaja Dodatka ugovora o kreditu (list 90), sud je utvrdio da je prilikom konverzije kredita utvrđena EUR glavnica koja je na dan konverzije iznosila 7.104,82 EUR, odnosno 54.224,54 KN.
21. Nije sporno niti da je u postupku konverzije tužena priznala tužiteljici preplatu s osnova promjene visine kamatne stope i izmjene tečaja valute CHF u iznosu od 5.305,04 EUR, odnosno 40.517,24 KN (čl.5. Dodatka ugovora).
22. Među strankama je sporno da li tužiteljici nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu i provedene konverzije, pripada pravo tražiti da sud utvrdi ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a koje se odnose na promjenjivu visinu kamatne stope i valute CHF.
23. Posljedično tome, među strankama je sporno da li tužiteljici pripada pravo tražiti od tužene isplatu iznosa razlike s osnova povećanja visine stope zatezne kamate i povećanja tečaja CHF imajući u vidu odredbe osnovnog ugovora o kreditu, stvarno izvršene uplate tužiteljice po tim osnovama i iznose uplata koje bi tužiteljica bila dužna platiti tuženoj do dana konverzije,a da nakon sklapanja ugovora o kreditu nije došlo do povećanja visine kamatne stope i tečaja valute CHF.
Toč.I. i toč.II. izreke presude
24. Osnovani su tužbeni zahtjevi tužiteljice navedeni u toč.I. i toč.II. izreke ove presude.
25. Navedenim tužbenim zahtjevima tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 28. rujna 2006.,a koje se odnose ne jednostrano povećanje visine prvotno ugovorene kamatne stope, te početnog tečaja valute CHF, a do kojeg povećanja je nesporno došlo nakon sklapanja ugovora o kreditu.
26. Suprotno navodima tužene, po mišljenju ovog suda tužiteljica i nakon sklapanja Dodatka ugovora, ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti tih odredbi osnovnog ugovora i ima pravo pozivati se na utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u postupcima pokrenutim tzv. kolektivnim tužbama za zaštitu prava i interesa potrošača.
27. Naime, činjenica da je među strankama došlo do sklapanja Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzije kredita, ne može dovesti u pitanje utvrđenu ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a niti pravo tužiteljica da se na tu ništetnost poziva i nakon sklapanja Dodataka ugovora.
28. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu, nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, te što ništetne ugovorne odredbe ne postaju valjane ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (osim uvjeta iz čl.326. st.2. ZOO).
29. Člankom 327. ZOO izričito je propisano da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a čl. 328. ZOO je propisano da se pravo na isticanje ništetnsoti ne gasi.
30. Slijedom navedenog, tužiteljici temeljem navedenih odredbi ZOO pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi navedenih u toč.I. i toč.II.izreke ove presude.
31. Također, neosnovani su navodi tužene da se tužiteljica ne može u ovom pojedinačnom postupku pozivati na učinke sudskih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (dalje kolektivne tužbe).
32. Suprotno navodima tužene, odredbom čl.502.c ZPP, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502 a st.2. istog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tužene, povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osobe koje je tužiteljica ovlaštena štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
33. Presudom Visokog trgovačkog suda Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/20174-140 od 14. lipnja 2018., a kojom je u toč.I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu od toč.I. do toč.VII., izreke utvrđeno je da je, između ostalih i PBZ banka, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese potrošača korisnika kredita na način da je s njima zaključivala ugovore o kreditima u kojima su korištene nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je time tužena postupala suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03), pa su te odredbe ništetne.
34. Stavove naprijed navedenih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH, potvrdio je i VSRH svojom odlukom Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
35. Iz navedenih odluka proizlazi utvrđenim da je tužena znala za rizik koji sobom nosi CHF kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im zbog toga odredba kojom je glavnica vezana za CHF nije bila razumljiva, nije o tome obavijestila potrošače (u ovom slučaju tužiteljicu) na način da svaki potrošač dobije razumljivo upozorenje na temelju kojeg bi bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li ili ne, prihvatiti rizik koji nosi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF.
36. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je 28. rujna 2006., pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalnopravnog propisa glede pitanje da li su neke odredbe istog ugovora nepoštene obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u tužbi i ovom postupku, imaju primijeniti odredbe iz ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
37. Odredbom čl.81. ZZP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u prvima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
38. Članak 82. st.1. ZZP/03 propisivao je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
39. Člankom 81. st.4. ZZP/03 bilo je propisano da je teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, leži na trgovcu, u ovom slučaju tuženoj.
40. Osim što je sud uvidom u Ugovor o kreditu od 28. rujna 2006. utvrdio da je isti ugovor tipski ugovor o kreditu, sa unaprijed formuliranim sadržajem od strane tužene, a što je također utvrđeno i za Dodatak sklopljen među strankama 1. prosinca 2015., iz iskaza tužiteljice također proizlazi utvrđenim da se o odredbama osnovnog ugovora o kreditu među strankama nije pregovaralo, da ju je ugovor o kreditu dočekao spreman u banci, da ga je samo letimično pročitala, da u banci nije dobila nikakova objašnjena, da je nisu upozorili da bi moglo doći do promjene kamatne stope niti tečaja valute, da ona nije razumjela što znači promjena kamatne stope i valute.
41. Dalje proizlazi da su joj u banci predložiti uzimanje kredita u CHF, da su joj rekli da je taj kredit za nju najpovoljniji obzirom na njena primanja.
42. Cijeneći sadržaj spornih odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na jednostranu izmjenu visine kamatne stope i tečaja valute CHF, sud cijeni da takve odredbe predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali da ne predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj bio lako razumljiv tužitelju kao potrošaču u smislu odredbe čl. 84.ZZP/03.
43. Obzirom na navedeno dopušteno je ocjenjivati da li su predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.
44. Po mišljenju ovog suda, tužena, a na kojoj je, u smislu odredbe čl.81. st.4. ZZP/03 teret dokaza, nije to dokazala, niti je dokazala da se o spornim odredbama ugovora o kreditu među strankama pojedinačno pregovaralo .
45. Obzirom na sadržaj Ugovora o kreditu, a kada se isti cijeni u kontekstu s iskazom tužiteljice, sud utvrđuje da je među strankama zaključen tipski ugovor sa unaprijed formuliranim sadržajem o kojem se među strankama nije pregovaralo, da tužitelju nisu dani nikakovi razumljivi razlozi o tome po kojim kriterijima dolazi do promjene visine kamatne stope i valute, nisu bili precizirani nikakovi parametri o kojima ovisi izmjena visine kamate i tečaja valute.
46. Naime, da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile tužiteljici lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge i kriterije zbog kojih dolazi do promjene visine ugovorene kamatne stope i valute, a sve to na način da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija mogla u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje su mogle proizaći i jesu proizašle iz spornih odredbi ugovora.
47. Tužiteljica kao potrošač po mišljenju ovog suda, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije mogla procijeniti niti predvidjeti značenje ekonomskih posljedica koje su za nju proizašle prihvaćenjem spornih ugovornih odredbi, a od tužene nije na tužiteljici razumljiv način informirana o tome koliko bi visina kamate i tečaj valute, a posljedično tome i visina anuiteta kredita, mogli narasti.
48. Iz sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice utvrđeno je da je isključivo tužena kao banka bila ovlaštena odlučivati o promjeni odredbi o ugovorenoj visini kamatne stope i tečaju valute, o visini anuiteta bez ikakovog davanja mogućnosti tužiteljici da o tim promjenama pregovara.
49. Iz navedenog, sud utvrđuje da je tuženoj kao jačoj ugovornoj strani u odnosu na tužiteljicu, spornim ugovornim odredbama dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu tužiteljice kao dužnika mijenjajući jednostrano visinu kamatne stope i tečaj valute, visinu anuiteta kredita, te da tužiteljica nije mogla predvidjeti niti utvrditi pravilnost izvršenih promjena visine kamatne stope, valute i anuiteta jer za to nije imala egzaktne kriterije.
50. Stoga su navedene odredbe ugovora o kreditu stvorile neravnotežu u odnosima između ugovornih strana, neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu, a što je u smislu odredbe čl.4. ZOO protivno načelu savjesnosti poštenja.
51. Tim člankom propisano je da su sudionici u obveznopravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznopravnog odnosa.
52. Po mišljenju ovog suda, kao mjerilo ponašanja na strani tužiteljice kao potrošača treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tužene kao banke, treba uzeti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.
53. Sud smatra da u slučaju sklapanja ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi oni mogli donositi razborite i informirane odluke, mogli procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi na njihove financijske obveze mogle imati određene ugovorne odredbe.
54. Kako je sud utvrdio da tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa tužiteljicom nije postupala na opisani način, to je utvrđeno da su sporne odredbe ugovora o kreditu, a kako je navedeno u toč.I. i toč.II. izreke presude ništetne, te su u tom smislu usvojeni tužbeni zahtjevi tužiteljice.
55. Ništetnost takovih ugovornih odredbi utvrđena je i već naprijed navedenim odlukama donesenim u kolektivnim postupcima radi zaštite prva i interesa potrošača kao korisnika kredita (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presuda VSRH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019), a na utvrđenja iz navedenih presuda s pravom se poziva tužiteljica u ovom parničnom postupku.
56. Odredba čl.502 c ZPP propisuju direktne učinke presuda iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćnih presuda kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi, a i odredbe čl. 138a ZZP/07 te čl. 118 ZZP/14, obvezuju ostale sudove na primjenu naprijed navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
57. Osim toga, odredbom čl.327 ZOO propisano je da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a sukladno sadržaju odredbe čl.328 ZPP pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
58. Osim što je sud naprijed obrazložio iz kojih razloga je utvrdio ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, o potrebi utvrđenja i dokazivanja ništetnosti tih odredbi zauzeo je stav i VSRH u svojoj odluci broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., na način da je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovo utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a obzirom da postoji temeljem čl.502 c ZPP i čl.118. ZZP (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15), vezanost za postojanje povrede propisa prava zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene ništetnosti utvrđene u kolektivnom sporu.
59. Naime, ne može postojati utvrđena ništenost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, ako bi se i radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.
60. Po mišljenju ovog suda, tužena na kojoj je teret dokaza, u tom smislu nije dokazala postojanje takvih posebnih okolnosti.
Tužbeni zahtjev iz toč.III. izreke presude
61. Neosnovan je prigovor tužene da su tužbeni zahtjevi tužiteljice kojima traži isplatu iznosa navedenog u toč.III. izreke presude kao i u toč.IV.1. i IV.2. izreke ove presude (odbijeni tužbeni zahtjevi tužiteljice).
62. Tužiteljica je tužbu u ovom postupku podnijela sudu 5. lipnja 2019.
63. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a kako je ništenost već ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
64. Obzirom da se u ovom slučaju radi o vraćanju stečenog bez osnove, primjenjuje se opći zastrani rok od 5 godina, a sukladno čl.225 ZOO.
65. Prema naprijed navedenom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
66. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018.
67. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 5. lipnja 2019., utvrđeno je da je ista podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
68. Činjenica da je tužiteljica tužbeni zahtjev iz toč.III. izreke ove presude specificirala tek nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja, kao što je specificirala i tužbene zahtjeve s kojima je odbijena (toč.IV.1. i IV.2. izreke presude), ne znači da su ti njeni zahtjevi u zastari.
69. Ovo iz razloga jer tužiteljica nije promijenila istovjetnost tužbenih zahtjeva u odnosu na činjenične navode iz tužbe i tužbene zahtjeve koje je postavila do zaključenja prethodnog postupka, već iz opravdanih razloga, a nakon zaključenja prethodnog postupka i po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju, svoje novčano potraživanje uskladila s nalazom vještaka i time konačno postavila tužbene zahtjeve.
70. U tom smislu tužiteljica nije te navedene tužbene zahtjeve preinačila, nego samo svoje potraživanja uskladila s utvrđenjima nalaza vještaka, a do kojih utvrđenja sama nije bila u mogućnosti doći jer nema dokaza da je ista osoba koja je stručna utvrđivati navedeno.
71. Tužiteljica je u tužbenom zahtjevu iz toč.III. presude zatražila da joj tužena isplati ukupan iznos njenog potraživanja utvrđenog od strane vještaka Cimera, umanjen za iznos kojeg je tužena priznala tužiteljici kao preplatu s osnova promjene visine kamatne stope u i tečaja valute CHF u postupku konverzije kredita.
72. Upravo je tužena zatražila da se potraživanje tužiteljice po navedenim osnovama umanji za iznos priznat tužiteljici u postupku konverzije, a s čime se usuglasila i sama tužiteljica.
73. U odnosu na tužbeni zahtjev iz toč.IV.3., sud smatra da je tužiteljica postavljanjem tog tužbenog zahtjeva tek u podnesku od 24. listopada 2025. preinačila tužbu u smislu odredbe čl.191. st.1. ZPP, jer je uz tužbene zahtjeve koje je postavila u tužbi, postavila i novi tužbeni zahtjev naveden u toč. IV.3. izreke presude.
74. Kako je taj tužbeni zahtjev tužiteljica postavila nakon zaključenja prethodnog postupka a tužene se usprotivila preinaci, sud smatra da ta preinaka nije dopuštena te je taj tužbeni zahtjev tužiteljice odbio.
75. Naime, tek u podnesku od 24. listopada 2025. tužiteljica je prvi put postavila tužbeni zahtjev naveden u toč.IV.3.
76. Suprotno navodima tužene tužiteljica i nakon provedenog postupka konverzije kredita ima pravo zahtijevati potpuno obeštećenje, odnosno isplatu iznosa koji su posljedica utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu navedenih u toč.I. i toč.II. izreke ove presude, a koji iznosi joj nisu priznati u postupku konverzije kredita.
77. Naime, suprotno navodima tužene, sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, odnosno ugovora o konverziji, nije među strankama prestao pravni odnos uspostavljen sklapanjem Ugovora o kreditu od 28. rujna 2006., odnosno Dodatak ugovora ne predstavlja novu pravnu osnovu nastalu među ugovornim stranama.
78. Po mišljenju ovog suda, tužiteljica kao potrošač potpisom Dodatka ugovora o kreditu, zadržava pravo na punu restituciju koju joj jamče propisi koji uređuju zaštitu potrošača, te to pravo ne može biti ukinuto niti pristankom potrošača, bilo dobrovoljnim ili prisilnim.
79. Namjera i cilj Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK /2015) nije bila uklanjanje posljedica ništetnih odredbi i obeštećenje potrošača, već samo njihovo izjednačavanja sa EUR dužnicima i to putem simulacije otplate.
80. Stoga, u slučaju konverzije nema govora ni o kakvoj pravnoj osnovi uslijed koje bi kreditorima pripalo pravo zadržati nepripadne stečene koristi od ništetnih odredbi.
81. Iz sadržaja Dodatka ugovora je razvidno da se taj dodatak odnosi na osnovni ugovor o kreditu, te su stoga pravna osnova ugovor o kreditu i novčana činidba i nadalje dodatkom ugovora nepromijenjeni.
82. Naime, radi se o istom ugovornom odnosu i istoj pravnoj osnovi nepoštenog i ništetnog stjecanja tužene za razdoblje do konverzije, samo sa naknadno izmijenjenim valorimetrom po kojem se obračunava kunska protuvrijednosti mjesečnog anuiteta.
83. Promjena valorimetra predstavlja izmjenu načina ispunjenja postojeće obveze na način da je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti vezano za EUR umjesto za dotadašnju valutu CHF, dok se i nadalje radi o novčanoj činidbi kao i u ranijem slučaju kada je tužiteljica plaćala anuitete u kunskoj protuvrijednosti prema CHF.
84. Stoga se takva izmjena ne smatra obnovom (novacijom) u smislu odredbe čl. 145. st.2. ZOO.
85. Sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija sukladno ZID ZPK/15, tužene kao potrošač ne gubi pravo zahtijevati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa izvršenih temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
86. Sve odredbe Glave IV a ZPK, pa tako i odredbe čl.19b i čl. 19c na koje ukazuje tužena, reguliraju ugovorni odnos koji je između tužiteljice kao potrošača i tužene nastao temeljem ugovora o kreditu, a to proizlazi i iz odredbe čl.19a ZPK.
87. Također, po mišljenju ovog suda, obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu, odnosno u ugovoru (čl.247 u svezi s čl. 20. st.1. ZOO/05), već ima pravnu osnovu u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (čl.1111, čl.323.st.1., čl.20. st.1. ZOO/05 u svezi s čl. 81 st.1. i čl. 87. St.1. ZZP/03).
88. ZPK regulira u potpunosti drugačiji obvezni odnos, tj. ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu, dok tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove, a koji odnos je nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u potrošačkom ugovoru.
89. Ugovornim odredbama Dodatka ugovora od 1. prosinca 2015., odnosno ugovorom o konverziji, ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema prani učinak, tako da tužena neosnovano ističe da je sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljica izgubila pravo i pravnu osnovu da restitucijskim zahtjevom potražuje preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti CHF.
90. Ovaj sud smatra da je pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi osnovno pravo potrošača kod zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi iz potrošačkih ugovora.
91. Također, sud smatra da ograničenja ili ukidanja bilo kojeg prava potrošača pa i prava na potpunu restituciju, moraju biti propisana jesnim i nedvosmislenim odredbama zakona, da moraju imati razumnu svrhu, te da se ograničavanja takovih prava potrošača ne može vršiti na temelju bilo čijeg mišljenja.
92. Po mišljenju ovog suda, ne postoji nikakova pravna osnova niti odredba zakona koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite, izgubili potpuno ili djelomično pravo na potpunu restituciju.
93. Predmet reguliranja ZID ZPK je konverzija, a ne restitucija, a taj zakon ne sadrži nikakovu odredbu iz koje bi se moglo zaključiti da je konverzijom kredita tužiteljica izgubila pravo na potpunu restituciju ili da joj je to pravo ograničeno.
94. Vrhovni sud u Republici u Hrvatskoj je u postupku Gos-1/2019 zauzeo pravno shvaćanje da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/2015 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi valutnoj klauzuli.
95. Tužiteljica niti ne tvrdi da je sporazum o konverziji ništetan, nego svoj tužbeni zahtjev iz toč.III. izreke ove presude kao i odbijene tužbene zahtjeve iz toč.IV.1. i IV.2. temelji na izvanugovornom odnosu stjecanja bez osnove, pa stoga za ovaj postupak nije pravo relevantno shvaćanje iz postupka Gos-1/2019.
96. Tužiteljica se sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu nije mogla odreći svog prava na potpunu restituciju, jer to nije propisano bilo kojom odredbom zakona pa ni odredbama ZID ZPK.
97. Osim toga, u trenutku sklapanja sporazuma o konverziji 1. prosinca 2015., na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2014. koji je stupio na snagu 8. travnja 2014.
98. Odredbom čl.41. st.1. ZZP/14 propisano je da se potrošaču ne može odrediti niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača, dok je st.2. istog članak propisano da su ništetne ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača.
99. Dakle, sukladno čl.41. st.1. i st.2. ZZP/14, tužiteljici se kao potrošaču ne mogu ograničiti potrošačka prava, a što se odnosi i na pravo na potpunu restituciju, a niti se ona može odreći tih prava jer bi ugovorne odredbe kojima bi to bilo ugovoreno, bile ništetne.
100. Prema odredbama ZID ZPK predmet konverzije niti nisu bili novčani iznosi na koje bi tužiteljica kao potrošač imala pravo potraživati protiv tužene kao kreditora s osnova restituciju zbog nepoštenosti ugovornih odredbi iz toč.I. i toč.II. izreke ove presude, pa se ne može smatrati da se tužiteljica kao potrošač sklapanjem dodatka ugovoru, odnosno sklapanjem sporazuma o konverziju bilo čega odrekla, a pogotovo se nije odrekla novčanog potraživanja koje i nije bilo predmetom konverzije, te nije niti ušlo u izračun prilikom konverzije.
101. Upravo potraživanje tužiteljice iz toč.III. izreke ove presude, predstavlja njeno potraživanje koje nije ušlo u izračun prilikom konverzije kredita.
102. Provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem, a što proizlazi iz dodatka ugovoru, odnosno sporazuma o konverziji, od strane tužene utvrđena je preplata tužiteljice zbog promjene visine kamatne stope i tečaja valute CHF u iznosu od 5.305,04 EUR.
103. Sukladno provedenom financijsko - knjigovodstvenom vještačenju, a čiji je matematički izračun stranke nisu dovele u pitanje, utvrđeno je da je tužiteljica u razdoblju od isplate kredita pa do prevedene konverzije 30. rujna 2015. s osnova promjene visine kamatne strope i tečaja valute dodatno preplatila tuženoj iznos od 12.776,14 EUR.
104. Iz nalaza vještaka Cimera od 9. srpnja 2025. (list 247 do 248), sud je utvrdio da je ukupno potraživanje tužiteljice po osnovu promjene kamatne stope i tečaja CHF valute uvećano za obračunate zakonske zatezne kamate tekuće do 30. rujna 2015., iznosi 18.081,18 EUR.
105. Vještak je navedeni iznos umanjila za iznos preplate utvrđen u postupku konverzije, odnosno za iznos od 5.305,04 EUR.
106. Također, vještak je utvrdila i razliku u preplati zakonske zatezne kamate između navedenih iznosa na 535,22 EUR, te je cijeneći odredbe čl. 172 ZOO o načinu obračuna utvrdila da i nakon konverzije kredita i priznatog iznosa preplate u tom postupku, postoji nenaplaćeno potraživanje tužiteljice s osnova promjene visine kamatne stope i valute CHF u ukupnom iznosu od 12.776,14 EUR.
107. Sud je u cijelosti prihvatio istinitim i stručnim nalaz vještaka Cimera, jer izračun vještaka nije od stranaka osporen, a niti je istinitost i točnost izračuna dovedena u pitanje drugim dokazima.
108. Vještak Cimera je prilikom izračuna preplate s osnova promjene visine kamatne stope te s osnova tečajne razlike pravilno uzela u obzir kamatnu stopu i tečaj koji su bili na snazi prilikom sklapanja ugovora o kreditu, u odnosu na izračun preplate tužiteljice po svakom anuitetu na dan plaćanja anuiteta.
109. Drugim riječima, vještak je pravilno iskazala preplatu koja predstavlja razliku koja je nastala uslijed izračuna plaćene kamate od strane tužiteljice u odnosu na kamatu koju bi ista bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora o kreditu do 28. rujna 2006., te daljnju preplatu plaćene kamate od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015. kada je propisana za stambene kredite zakonska kamatna stopa od 3,23 %.
110. Isti princip vještak je primijenila prilikom izračuna preplate izvršene od strane tužiteljice po osnovu izmjene tečaja valute CHF.
111. Cijeneći da su odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu kamatne stope i tečaj valute CHF utvrđene ništetnim, to su jedino kamatna stopa i tečaj valute CHF koji su bili ugovoreni ugovorom o kreditu od 28. rujna 2006. valjani, odnosno radi se o iznosima koji su tužiteljici bili poznati u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, a sve daljnje promjene su tužiteljici bile neodređene, nepredvidive i nepoznate te su zbog tih razloga i utvrđene ništetnim ugovorne odredbe koje se odnose na promjenu visine kamatne stope i tečaja valute CHF.
112. Naime, cijeneći utvrđenu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, a koje se odnose na promjenu visine kamatne stope i promjenu tečaja valute nakon isplate iznosa kredita, u kontekstu s odredbom čl.1111. ZOO, tužena je dužna tužiteljici vratiti iznos kojeg je tužiteljica preplatila u odnosu na iznos kojeg je bila dužna platiti temeljem ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima.
113. Stoga nije osnovan navod tužene da je vještak u svom nalazu i mišljenju, a prilikom utvrđivanja razlike u plaćanju s osnova promjene visine kamatne stope trebala utvrditi koja je promjena kamatne stope bila opravdana objektivnim kriterijima, odnosno utvrditi kolika je promjena kamatnih stopa trebala biti u spornom razdoblju.
114. Slijedom navedenog, sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u toč.III. izreke presude, te isti usvojio.
115. Osnovan je i zahtjev tužiteljice postavljen na isplatu zakonskih zateznih kamata tekući na dosuđeni iznos od 1. listopada 2015. jer je isti zahtjev tužiteljica postavila sukladno odredbi čl. 29. ZOO.
116. Odredbom čl.1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenje zahtjeva.
117. Obzirom na utvrđenja ovog suda i utvrđenja iz kolektivnih presuda, tužena ima status nepoštenog stjecatelja, te je stoga dužna platiti tužiteljici zakonske zatezne kamate od dana kada je primila uplate i to mjesečne iznose utvrđene kao preplata s osnova povećanja kamate i valute CHF do dana provedene konverzije 30. rujna 2015.
118. U odnosu na iznos iz toč.III. izreke ove presude, a obzirom da se radi o iznosu preplate utvrđenom kao razlika tek u postupku konverzije, to zakonske zatezne kamate na taj iznos teku od 1. listopada 2015.
119. Visinu stope zakonske zatezne kamate propisuje čl.29. ZOO, a cijeneći da je tužiteljica visinu zakonske zatezne kamate postavila u skladu s tom odredbom zakona, sud je u cijelosti usvojio i zahtjeve tužiteljice koji se odnose na visinu stope zatezne kamate određene na preplaćene iznose.
120. Po mišljenju ovog suda tuženoj ne pripada pravo da od tužiteljice traži isplatu iznosa koje je tužiteljica platio po nižoj kamatnoj stopi i nižem anuitetu od početno ugovorenog.
121. Ovo iz razloga što ugovorne odredbe koje su ovom presudom utvrđene ništetnima nisu utvrđene ništetnima zbog postupanja tužitelja.
122. Kako je već sud naveo, sve odredbe ugovora o kreditu definirane su isključivo od strane tužene, te stoga tužiteljica ne može snositi posljedice ništetnih odredbi koje je na svoju štetu odredila isključivo tužena svojom voljom.
123. Osim toga, tužiteljica na ime smanjenja visine kamatne stope i tečaja valute CHF nije ništa stekla, obzirom da je stjecanje bilo jedino u korist tužene kao banke.
124. Sud nije utvrdio osnovanim tužbene zahtjeve tužiteljice navedene u toč.IV.1. i toč.IV.2. izreke ove presude.
125. Naime, tužiteljica je u tim tužbenim zahtjevima zatražila da joj tužena isplati iznos od 3.021,04 EUR s osnova ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznos od 10.290,32 EUR s osnova ništetnsoti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, sve uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedini mjesečni iznos preplate.
126. Međutim, navedene tužbene zahtjev tužiteljica nije umanjila za iznos preplate koji je priznat u postupku konverzije, a niti je sud iz tako postavljenih tužbeni zahtjeva mogao utvrditi od kojeg postavljenog iznosa, da li od preplaćenih kamata ili po osnovu tečaja valute bi trebalo umanjiti iznos priznat tužiteljici u konverziji.
127. Stoga su navedeni tužbeni zahtjevi tužiteljice iz toč.IV.1. i toč.IV.2., a pogotovo cijeneći da je tužiteljica bila suglasna da se preplaćeni iznosi umanje za iznos priznat prilikom konverzije, previsoko postavljeni i odbijeni kao neosnovani.
128. Osim toga, u odnosu na tako postavljene tužbene zahtjeve, sud nije niti nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja mogao utvrditi koliko bi od iznosa priznatog u postupku konverzije trebalo odbiti po svakom mjesečnom anuitetu otplate, pa su u tom smislu tužbeni zahtjevi iz toč.IV.1. i toč. IV.2. nedovoljno određeni.
129. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.2., čl.155. st.1., čl.155. st.3. ZPP. te čl.29. ZOO.
130. O visini troškova postupak odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (13.464,28 EUR), troškovniku tužiteljice, radnjama punomoćnika tužiteljice provedenim u postupku, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23), te Pravilnika o stalnim sudskim vještacima.
131. Tužiteljica je troškovnikom zatražila naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 8.010,74 eur.
132. Sud je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova cijenio osnovanim do iznosa od 4.263,00 eur, dok je trošak u iznosu dodatnih 3.747,74 eur sud cijenio neosnovanim i isti odbio.
133. Sud je tužiteljici kao osnovan i nužan za vođenje ovog postupka dosudio trošak sastava tužbe u iznosu do 500,00 eur (tbr.7.1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 7. siječnja 2020. i 24. listopada 2025. u iznosima od po 500,00 eur (tbr.8.1. Tarife), trošak pristupa punomoćnika tužiteljice na ročišta 20. siječnja 2025., 18. veljače 2025. i 28. listopada 2025. u iznosima od po 500,00 eur (tbr.9.1. Tarife).
134. Također, tužiteljici je dosuđen trošak sastava podnesaka od 1. listopada 2020., 26. veljače 2025., 18. travnja 2025. i 13. lipnja 2025. u iznosima od po 125,00 eur (trb.8.4. Tarife), umjesto u zatraženim iznosima od po 200,00 eur, a iz razloga što se radi o podnescima iz tbr.8.4. Tarife koji propisuje da se za sastavljanje ostalih podnesaka, a to i jesu navedeni podnesci, priznaje trošak od 25% nagrade iz tbr.7.1. Tarife.
135. Kako 25% od 500,00 eur iznosi 125,00 eur, a ne 200,00 eur, to je tužiteljici za sastav navedenih podnesaka i dosuđen trošak od po 125,00 eur za svaki navedeni podnesak.
136. Sud nije dosudio tužiteljici troškove sastava podnesaka od 21. lipnja 2019., 13. srpnja 2020., 18. siječnja 2023., 14. siječnja 2025., 27. siječnja 2025., 18. veljače 2025. iz razloga što ti podnesci nisu bili nužni za vođenje ovog parničnog postupka.
137. Tako podneskom od 21. lipnja 2019. tužiteljica obavještava sud da je platila sudsku pristojbu, a o čemu sud i sam ima obavijest.
138. U podnesku od 13. srpnja 2020. tužiteljica navodi ono što je već navela u podnesku od 7. siječnja 2020.
139. Podneskom od 18. siječnja 2023. tužiteljica nepotrebno obavještava sud o stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i preporuci da se odredi prekid postupka, dok u podnesku od 14. siječnja 2025. navodi sudsku praksu, a što također nije potrebno za vođenje ovog postupka.
140. Isto tako, podneskom od 27. siječnja 2025. tužiteljica obavještava sud da dostavlja sudu Dodatak ugovora, a koji Dodatak je bila dužna i mogla ga je dostaviti već uz tužbu.
141. Navode iz podneska od 18. veljače 2025. tužiteljica je mogla istaknuti na ročištu održanom istog dana, pa su navodi iz tog podneska nepotrebni za vođenje ovog postupka.
142. Sud nije dosudio tužiteljici niti zatraženi trošak od 100,00 eur radi pristupa na ročište za objavu presude, jer sud nije niti odredio ročište za objavu presude.
143. Slijedom priznatih i dosuđenih troškova od 3.600,00 eur, sud je na taj trošak obračunao i PDV te ga utvrdio na 900,00 eura, a sukladno tbr.46. Tarife.
144. Sud je također tužiteljici priznao trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu od 180,50 eur i sudsku pristojbu na presudu od 205,24 eur.
145. Dakle, sud je ukupno opravdani i priznati trošak tužiteljice utvrdio na iznos od 5.385,74 eur.
146. Tužiteljica je postupku uspjela sa 79,15%.
147. Naime, tužiteljica je tužbene zahtjeve navedene u toč.I. i toč.II., toč.III. i toč.IV.1. i toč.IV.2. postavila u smislu odredbe čl.188. st.2. ZPP, odnosno predložila je da sud prihvati jedan od sljedećih zahtjeva ukoliko sud utvrdi da prethodno postavljeni zahtjev nije osnovan (eventualno kumulirani).
148. Mada je sud odbio tužbene zahtjeve u toč.IV.1. i toč.IV.2. izreke presude, ti tužbeni zahtjevi temelje se na istoj činjeničnoj osnovi kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev naveden u toč.III. izreke presude, pa u tom dijelu nisu nastali nikakvi posebni troškovi.
149. Stoga sud smatra da je tužiteljica sa troškovima postupka u odnosu na tužbene zahtjeve iz toč.I., toč.II., toč.III. toč.IV.1. i toč.IV.2. uspjela u cijelosti, a koje mišljenje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev- 172/2008-2 od 15. siječnja 2013., Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. i Rev- 451/2022-2 od 3. listopada 2023.
150. Međutim, u odnosu na tužbeni zahtjev naveden u toč.IV.3. tužiteljica nije u cijelosti uspjela obzirom da je sud odbio taj tužbeni zahtjev jer je bio postavljen nakon zaključenja prethodnog postupka i jer je utvrđeno da se radilo o novom tužbenom zahtjevu, odnosno izvršenoj preinaci tužbe u tom dijelu.
151. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljica uspjela sa tri od ukupno četiri postavljena tužbena zahtjeva, odnosno da je imajući u vidu osnove tužbenih zahtjeva uspjela sa 75%.
152. Tužiteljica je, a cijeneći visinu tužbenih zahtjeva postavljenih u toč.III. (12.776,14 Eur) i u toč.IV.3. (2.561,75 eur) ukupni tužbeni zahtjev postavila na 15.337,89 eur.
153. Kako je uspjela samo sa zahtjevom postavljenim na iznos od 12.776,14 eur, to je njen uspjeh koji se odnosi na visinu tužbenih zahtjeva 83,30 %.
154. Kada se uspjeh od 75 % zbroji sa uspjehom od 83,30 % te podijeli na dva, sud utvrđuje da je ukupni uspjeh tužiteljice u ovom postupku 79,15 %.
155. Kako je tužiteljici utvrđen kao osnovan trošak u iznosu od 5.385,74 eur, a njen uspjeh u sporu je 79,15 %, to joj je dosuđen trošak u iznosu od 4.263,00 eur.
156. Obzirom da je tužiteljica zatražila naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 8.010,74 eura, a sud joj je dosudio trošak u iznosu od 4.263,00 eur , to je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 3.747,74 eur.
Mali Lošinj, 12. prosinac 2025.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN:
1. Punomoćniku tužitelja – Antonela Sesar, odvjetnica
2. Punomoćniku tuženika – Tihana Svetec, odvjetnica
