Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-691/2025-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Martine Glavica, u kaznenom predmetu protiv optuženika SV, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog RV, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-461/2025-39 od 12. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog RV odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25.; dalje: ZKP/08), protiv optuženog RV, produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. u svezi s čl. 34. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žali se optuženik osobno, bez navođenja žalbenih osnova, i po braniteljici odvjetnici Kseniji Gržin zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine podredno da se preinači na način da se istražni zatvor zamijeni jednom ili više mjera opreza. Zbog komplementarnosti i podudarnosti žabi podnesenih od strane optuženika i braniteljice, obje žalbe bit će razmotrene kao jedna, jedinstvena žalba.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Optuženik pobija rješenje s tvrdnjom da je ono protivno Ustavu Republike Hrvatske, ZKP/08, Direktivama Europske unije i Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda posebno čl. 10., 18., 17., 3., 6. i 14., kod čega u bitnome tvrdi da mu na raspravi održanoj dana 12. studenog 2025., na kojoj je donijeto pobijano rješenje, nije data mogućnost da iznese svoju obranu, niti je prvostupanjski sud uzeo u razmatranje njegovu pisanu obranu koju je poslao 30. listopada 2025., zatim da nije imao "mogućnost pristupa pravnim dokazima koje je sudu predalo tužiteljstvo", te da prvostupanjski sud nije bio neovisan i nepristran jer je mjeru istražnog zatvora opravdao koristeći motive iz optužnice u svezi njegovog državljanstva, prebivališta i nacionalnog podrijetla.
6. Prije svega valja navesti da je pobijano rješenje donijeto na raspravi održanoj dana 12. studenog 2025. sukladno čl. 131. st. 3. ZKP/08 zbog proteka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o produljenju istražnog zatvora. Kao što proizlazi iz zapisnika s rasprave od 12. studenog 2025. prvostupanjski sud je dao mogućnost strankama sukladno čl. 129. st. 2. i 3. ZKP/08 da izlože svoja stajališta o istražnom zatvoru, koje stajalište je iznio državni odvjetnik te braniteljica optuženika, nakon čega je donijeto pobijano rješenje. Kod toga optuženiku valja ukazati da se prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i prilikom provođenja dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika pred državnim odvjetnikom branio šutnjom, dok se na početku rasprave održane dana 12. studenog 2025. očitovao o optužbi u smislu da se ne smatra krivim te je izjavio da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka, iz čega proizlazi da nisu točni žalbeni navodi da mu je uskraćeno pravo na obranu, zbog čega bi bile povrijeđene u žalbi navedene odredbe Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima optuženika, pobijano rješenje donijeto je sukladno relevantnim odredbama ZKP/08 i njegovim donošenjem nije povrijeđeno optuženikovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Također oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 je utvrđeno da nisu počinjene niti ostale povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije u pravu optuženik kada osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti s tvrdnjom da je stupanj osnovane sumnje doveden u pitanje, s obzirom da su ispitani svjedoci izjavili da im je krajnje odredište bila Republika Italija, a automobil u kojem ih je prevozio zaustavljen je na odmorištu Drava u smjeru Goričana, dakle, Republike Mađarske, zatim da iz dostavljenih rješenja Trgovačkog suda proizlazi da je odgovorna osoba u više trgovačkih društava i zaklada čime se dovodi u pitanje sumnja da nije došao poslovno u Zagreb i da bi predmetnim slučajem trebao ostvariti neku imovinsku korist, time da ni kod turskih državljana ni kod njega nisu pronađena nikakva novčana sredstva.
8. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u optužnici proizlazi iz činjenice da je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Kov-231/2025-43 od 26. rujna 2025., protiv kojeg rješenja ZKP/08 ne predviđa mogućnost podnošenja pravnog lijeka, predmetna optužnica potvrđena, time da se predmet nalazi u fazi rasprave. Donošenjem rješenja o potvrđivanju optužnice pravomoćno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koja se tereti u optužnici, a koja osnovana sumnja predstavlja i osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora. Stoga u ovoj fazi postupka pravno nije moguće s uspjehom osporavati osnovanu sumnju, kao osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, kako to pokušava optuženik u svojoj osobnoj žalbi i žalbi podnijetoj po braniteljici, zbog čega valja samo navesti da tim žalbenim navodima optuženik ničim nije doveo u pitanje postojanje osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora.
9. Također nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, s tvrdnjom da ima prebivalište u [adresa], koja je država članica Europske unije, zbog čega i kad bi napustio teritorij Republike Hrvatske, da je njegovu nazočnost u postupku moguće osigurati izdavanjem Europskog uhidbenog naloga, pri čemu ukazuje da je do sada nekažnjavan, da ima zdravstvenih problema u svezi čega je priložio pisane izjave drugih zatvorenika iz njegove sobe. Naime, suprotno žalbenim navodima, imajući u vidu da je optuženik državljanin Rumunjske, s prebivalištem u [adresa], s time da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljski niti poslovno, već se na teritoriju Republike Hrvatske zatekao isključivo radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna i konkretna bojazan da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje se tereti, a za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do osam godina. Što se tiče mogućnosti izdavanja Europskog uhidbenog naloga kojim bi se osigurala nazočnost optuženika u postupku u slučaju njegovog napuštanja teritorija Republike Hrvatske, žalitelju valja navesti da je uvjet za izdavanje Europskog uhidbenog naloga postojanje rješenja o određivanju istražnog zatvora zbog bijega, zbog čega mogućnost izdavanja Europskog uhidbenog naloga ničim ne utječe na pravilnost utvrđenja postojanja opasnosti od bijega u slučaju puštanja optuženika na slobodu.
10. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je za preveniranje opasnosti od bijega protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, s obzirom da nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama, tj. mjerama opreza i jamstvom, pri čemu valja imati u vidu i prirodu kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, a koje u sebi sadrži okolnost prebacivanja migranata preko granice mimo granične kontrole. Što se tiče žalbenih navoda u svezi zdravstvenog stanja optuženika, sud prvog stupnja osnovano navodi da iz očitovanja liječnice dr. KV proizlazi da optuženik odbija terapiju i preglede kako bi se moglo utvrditi njegovo zdravstveno stanje, s time da ne ostavlja dojam teškog bolesnika, zbog čega i po mišljenju ovog suda eventualno narušeno zdravstveno stanje optuženika nije razlog da bi se utvrđena opasnost od bijega prevenirala blažim mjerama, kako bi mu se omogućilo liječenje na slobodi, tim više što u okviru zatvorskog sustava optuženik ima osiguranu zdravstvenu skrb.
11. Zbog navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 12. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
