Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: P-551/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E SU D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 12. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 9. st.2. Ugovora o kreditu broj 148-50-3557338, sklopljenog dana 06.07.2006. te solemniziranog kod javnog bilježnika Blanke Žaje iz Karlovca, pod brojem OU- 354/2006 dana 06. srpnja 2006., koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor“.
II. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 39,82 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 04. kolovoza 2010. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 75,78 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 06. srpnja 2006. sa tuženom sklopio Ugovor o kreditu, solemniziran kod javnog bilježnika, kojim je podignuo kredit u iznosu od 16.680,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom o kamatnim stopama tužene. Navodi da je čl. 9 st. 2. ugovoreno i ista glasi: “Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor.“ , te je tužena od tužitelja dana 04.08.2010. naplatila iznos od 300,00 HRK/39,82 EUR, i to na ime troškova „naknade za prijevremenu otplatu kredita“ što je vidljivo iz potvrde tužene. Navodi da je tužena predmetnu odredbu čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu, unijela u ugovor bez da su stranke o toj odredbi pojedinačno pregovarale, što je protivno čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, time da je sukladno čl. 102. st. 1. ZZP-a, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Sukladno članku 96. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno čl. 96. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ugovorna odredba čl. 9. st. 2. predmetnog ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, unaprijed je bila pripremljena od strane tužene, o njoj stranke nisu pojedinačno pregovarale niti je tužitelj imao utjecaja na njezin sadržaj, a predmetnom odredbom prouzročena je znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača. Naime, iz potvrde tužene vidljivo je da je tužena dana 04. kolovoza 2010. naplatila iznos od 300,00 HRK, odnosno naknadu na ime prijevremene otplate kredita, međutim tužitelj niti danas ne zna koji su točno troškovi plaćeni tim iznosom, odnosno koje je to stvarne troškove vezane uz „prijevremenu otplatu“ predmetnog ugovora o kreditu tužena mogla imati, a koje je bio dužan snositi tužitelj, imajući u vidu da je tužena kreditna institucija koja ima zaposlenike zaposlene u tu svrhu. Prema tome, navedena odredba čl. 9. st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu nije jasna ni određena, obzirom da iz iste nije vidljivo niti je razumljivo koje je to troškove odnosno naknade bio dužan snositi tužitelj i u kojem iznosu te je naplatom predmetnog iznosa od tužitelja, prouzročena znatna neravnoteža u obvezama i pravima stranaka, a na štetu tužitelja. Iz svega navedenog proizlazi kako je odredba čl. 9. st.2 predmetnog ugovora nepoštena, a samim time ništetna, slijedom čega tužitelj smatra da mu je tužena dužna vratiti plaćeni iznos, i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja.
2. Tužitelj je uz tužbu priložio:
-ugovor o kreditu zaključen između stranka i solemniziran po javnom bilježniku 6. srpnja 2006.,
-potvrdu izdanu od strane tužene banke 24.3.2023. iz koje proizlazi da je prilikom prijevremene otplate kredita tužitelju naplaćena naknada u iznosu od 300,00 kn.
3. Tužena kojoj je tužba, s prilozima, uz poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena (31.10.2025.), odgovor na tužbu u određenom joj roku od trideset dana, nije podnijela.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 9. st.2. Ugovora o kreditu broj 148-50-3557338, sklopljenog dana 06.07.2006, koja glasi: „„Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor“", te svoj zahtjev temelji na čl. čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009), jer se o toj odredbi kod sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo, kao i zahtjev za povrat utuženog iznosa s osnova plaćene "naknade za prijevremenu otplatu kredita", a temeljem nepoštena i ništetne odredbe ugovora o kreditu.
4. Kako su tuženoj tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženu opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331. b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/20), u daljnjem tekstu: ZPP, valjalo je donijeti presudu zbog ogluhe kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Tužitelju trošak pripada temeljem čl. 154. st.1. ZPP-a, koji trošak se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) i troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu i to kako slijedi: trošak sastava tužbe 62,50 EUR (u koji iznos je uključen PDV), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR (polovica pristojbe koji iznos je tužitelj platio kod podnošenja tužbe elektronskim putem), te trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR (polovica pristojbe po Tbr. 2. st.2. Uredbe o sudskim pristojbama NN 37/2023), što je ukupno 75,78 EUR.
U Karlovcu 12. prosinca 2025.
Sudac
Marija Mesić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostavljeno:
1. Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu
2. RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb
