Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1829/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužiteljice CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojega zastupa opunomoćenica CUL, mag. iur. prema generalnoj punomoći Su-81/23, radi utvrđivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 5. prosinca 2025. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 12. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje točke II. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/562, URBROJ: 251-02- 01/001-23-3 od 13. ožujka 2023. godine u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.
r i j e š i o j e
Odbija se zahtjev za prekidom ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1351, URBROJ: 251-09-22-1/002-22-02 od 30. studenog 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke) te je naloženo je Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.171,88 kuna, odnosno 155,54 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbijen (točka II. izreke).
2. Tužiteljica tužbom pobija zakonitost točke II. izreke pobijanog rješenja u odbijajućem dijelu, u bitnome navodeći da je nepravilan zaključak tuženika da zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu nije opravdan, jer da se u konkretnom slučaju radi o neprocjenjivom predmetu. Obrazlažući protivan stav, tužiteljica se poziva na Tbr. 20. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema kojem se u svim procjenjivim predmetima, u upravnim postupcima, određuje naknada po Tbr.7.t.1. po kojoj je osnovica za obračun ukupan prihod, odnosno vrijednost imovine, odnosno iznos jednogodišnje najamnine ili zakupnine. Ukazuje da je predmet upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu, mjesečna novčana pomoć koja joj se u točno određenom iznosu isplaćivala, iz kojeg razloga je iznos vrijednosti predmeta spora procjenjiv. Stoga smatra da je tuženik propustio primijeniti Tbr.20.t.2., a pogrešno je primijenio Tbr.20.t.1. Predlaže provesti dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem.
3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Grada
Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/562, URBROJ: 251-02- 01/001-23-3 od 13. ožujka 2023. godine, i to u točki II. istog u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka, te naloži tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka, a to sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena koja teče na taj iznos od presuđenja pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.
4. Tužiteljica je tijekom upravnog spora, između ostalog, navela da je podnijela prigovor temeljem Odluke i prigovor temeljem članka 122. ZUP-a, pa se smatra da iz pobijanog rješenja nije vidljivo o kojem prigovoru je odlučeno, a kao posljedicu toga prigovora i nadležnosti tuženika. Tužiteljica iznosi prigovor iz članka 48. stavka 4. ZUS- a, odnosno opreza radi, a obzirom da joj nije dostavljen cjeloviti odgovor na tužbu na očitovanje, ponovno predlaže sudu da dostavi tužiteljici odgovor na tužbu u cjelovitom obliku, te obavijesti tužiteljicu o spisu/odgovoru na tužbu, te omogući razgledavanje istog sukladno članku 113. ZUS-a, imajući u vidu članak 114. stavak 4. ZUS-a. Nadalje tužiteljica prigovara da bi osporeni upravni akt bio potpisan od strane Gradonačelnika Grada Zagreba, te na istu okolnost predlaže provesti dokaz grafološkim vještačenjem. Tužiteljica ističe da je opći akt na temelju kojeg je donesena pobijana pojedinačna odluka nezakonit iz razloga koji proizlaze iz recentne i relevantne prakse VUS-a u predmetu Usoz-25/24 od dana 28. listopada 2024. godine. U tom postupku VUS je ukinuo kao nezakonit opći akt Grada Zagreba iz razloga što je Grad Zagreb opći akt donio bez ikakve poveznice na odgovarajuću zakonsku odredbu, odnosno područja ili odredbu zakona koji regulira pravo koji se tim aktom uređuje. Upravo je sporna odluka tuženika koja uređuje materiju roditelja odgojitelja i iz istog navedenog razloga nezakonita. Tužiteljica predlaže prekid ovog postupka do donošenja odluke Ustavnog suda RH u predmetu U-III-654/24, te do donošenja odluka o zahtjevima pred ESLJP 8985/24, 8792/24, te 9461/24, te do donošenja odluke VUS-a u predmetu Usoz-15/24. Nadalje, ista predlaže financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnosti utvrđivanja visine naknade koju bi tužiteljica trebala primiti,a sve radi utvrđivanja vrijednosti predmeta spora.
5. U svom odgovoru na tužbu tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev, te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Jer, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu za poništenje točke II. pobijanog rješenja u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka. Naime, tužiteljica neosnovano smatra da se u konkretnom slučaju radi o procjenjivom predmetu. Jer, predmet upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu je usklađivanje novčane pomoći za roditelje odgojitelje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. - dalje u tekstu: Odluka), i to usklađivanje iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći. Nadalje, pravo stranaka na naknađivanje troška upravnog postupka propisano je odredbama članka 161. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), a na pojedina pitanja koja nisu regulirana ZUP-om podredno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP). Vrijednost predmeta spora u upravnim postupcima određuje se sukladno Tbr. 20., 21. i 22. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa). Točkom 2. Tbr. 20. Tarife primjerice su navedeni predmeti koji se smatraju procjenjivim (porezne prijave, porezni, carinski, devizni, izvlaštenja i sl.) s naznakom da osnovicu za obračun čini ukupan prihod, odnosno vrijednost imovine, odnosno iznos jednogodišnje najamnine ili zakupnine. Dakle, procjenjivi su predmeti oni u kojima je nesporno moguće utvrditi visinu vrijednosti predmeta spora kroz definirane parametre. Iz navedenog jasno proizlazi da je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi koji je ukupan prihod koji će tužiteljica ostvariti, odnosno ispitati može li se VPS nesumnjivo utvrditi, kako bi se moglo reći da se radi o procjenjivom predmetu. Novčana pomoć za roditelja odgojitelja iskazana je u mjesečnim ratama (iznosima) koji imaju tendenciju smanjivanja u periodima do 31. ožujka 2023., od 1. travnja do 30. lipnja 2023. i od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći. U točki II. izreke prvostupanjskog rješenja, između ostalog je navedeno da se novčana pomoć isplaćuje mjesečno, i to od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke, u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Nadalje, u točki III. predmetnog rješenja određeno je 6 razloga za prestanak novčane pomoći. Vlada RH u listopadu 2022. utvrdila je da će minimalna plaća za 2023. iznositi 700,00 eura bruto (usvojen je Prijedlog uredbe o visini minimalne plaće za 2023.). Minimalnu plaću za svaku slijedeću godinu, Vlada RH će utvrđivati naknadno. Dakle, novčana pomoć za roditelja odgojitelja ovisi o više faktora, odnosno o budućim i neizvjesnim okolnostima koje će definirati trajanje i ukupan iznos naknade koji će tužitelju biti isplaćen. Tako nije moguće unaprijed utvrditi hoće li i kada nastupiti neke od okolnosti iz točke III. prvostupanjskog rješenja za prestanak novčane pomoći (s obzirom na 6 različitih razloga prestanka), te koliko će iznositi minimalna plaća u RH od 2024. nadalje. Stoga se ne može točno odrediti ukupan iznos novčane pomoći koji će biti isplaćen temeljem prvostupanjskog rješenja, a time ni nesumnjivo utvrditi VPS. Zbog navedenih budućih neizvjesnih okolnosti, podredno nije moguće primijeniti ni odredbu članka 36. ZPP-a, kojim je propisano da se kod budućih davanja koja se ponavljaju, VPS računa po njihovu zbroju, i to najviše do iznosa koji odgovaraju zbroju davanja za vrijeme od pet godina. Iz navedenog razloga, u konkretnom slučaju radi o neprocjenjivom predmetu.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/562, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 13. ožujka 2023. godine (stranica 4- 6 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1351, URBROJ: 251- 09-22-1/002-22-02 od 30. studenog 2022., te rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/753, URBROJ: 251-10- 01-17-2 od 5. svibnja 2017. godine.
8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja rješenja od 13. ožujka 2023. godine, kojim se poništava rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I- 551-06/22-013/1351, URBROJ: 251-09-22-1/002-22-02 od 30. studenog 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke), te se nalaže Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.171,88 kuna, odnosno 155,54 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbijen (točka II. izreke). Naime, tuženik smatra da je prigovor tužiteljice osnovan iz razloga što rješenje nije potpisala ovlaštena službena osoba, dok se o ostalim navodima prigovora nije odlučivalo. Odredbom članka 23. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUP) propisano je da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari rješenje donosi čelnik tijela (stavak 2). Dakle, iz naprijed navedene odredbe ZUP-a proizlazi da ovlast za rješavanje određene upravne stvari ima osoba koja je raspoređena na radno mjesto u opsegu kojeg je propisana ova ovlast i to sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnog tijela, o opisu poslova svakog radnog mjesta i pravilnika o unutarnjem redu javnopravnog tijela. Kod lokalnih službenika riječ je o objedinjenom sagledavanju sadržaja pravilnika o unutarnjem redu i rješenja o rasporedu na radno mjesto. Čelnik javnopravnog tijela ovlašten je odlučivati u upravnoj stvari, ali samo ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari na koju se predmet odnosi. Stoga, ako u javnopravnom tijelu nema službene osobe ovlaštene za rješavanje određene upravne stvari, službenici tog tijela mogu poduzimati radnje u tom postupku, ali rješenje treba donijeti čelnik tog tijela sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 23. ZUP-a. Uvidom u pobijano rješenje razvidno je da je kao službena osoba koja je isto donijela naznačena pročelnica dr. sc. FU, ali da navedena pročelnica nije i potpisala pobijano rješenje. Rješenje je potpisano od strane osobe C. bez navođenja svojstva i ovlasti na temelju koje potpisuje pobijano rješenje. Shodno tome, u ponovnom postupku prvostupanjsko će tijelo na nesporan način temeljem pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog upravnog tijela i rješenja o rasporedu na radno mjesto utvrditi da li u istom postoji službena osoba u opisu poslova koje je vođenje upravnog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima te ukoliko takva osoba postoji ista je ovlaštena donijeti rješenje. U suprotnom rješenje donosi i potpisuje čelnik prvostupanjskog upravnog tijela. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Upravni sud u Zagrebu u presudi, Poslovni broj: Us I - 3845/21 od 4. listopada 2022. Uzimajući u obzir razloge nezakonitosti pobijanog rješenja, tuženik se nije upuštao u ocjenu merituma stvari. Nadalje, Odluka o trošku u točki II. izreke temelji se na odredbi članka 161. ZUP-a. Trošak se sastoji od sastava prigovora u iznosu od 937,50 kn, odnosno 124,43 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450), (Tbr. 22. u svezi s Tbr. 20. t.1.,), što uvećano za PDV od 25% iznosi 1.171,88 kuna odnosno 155,54 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450), slijedom čega zahtjev za naknadu troška u iznosu od 19.971,87 kn/2.650,72 eura nije opravdan, jer se u konkretnom slučaju radi o neprocjenjivom predmetu. Zahtjev za naknadu pristojbe na prigovor u iznosu od 50,00 kuna nije opravdan, jer prema odredbi članka 161. stavka 1. ZUP-a javnopravno tijelo ne snosi troškove upravnih pristojbi 9. Sud smatra da je pobijana odluka zakonita, budući da je ista donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava i pravila postupka. Stoga je trebalo potvrditi osporavani dio rješenja tuženika, jer tužiteljica svojim tužbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 20. stavka 1. Tarife, kojom je propisan način vrednovanja odvjetničkih usluga u neprocjenjivim upravnim predmetima. U svezi s tim potrebito je uputiti na pravno shvaćanje VUS RH izraženo u presudama, Poslovni broj: Usž-2061/2024-2 od 23. listopada 2024., Usž-1209/2025-2 od 17. travnja 2025., Usž-1310/2024 od 2. svibnja 2024. godine i Usž-2064/2024 od 5. rujna 2024., donesenima u sporovima u kojima je predmet tužbe iste činjenične i pravne osnove. Po ocjeni ovog suda, predmet upravnog postupka u ovom slučaju koji se vodi radi novčane naknade pomoći roditeljima odgajateljima je neprocjenjiv, kako je pravilno ocijenio i tuženik. Naime, broj bodova u upravnim postupcima određuje se u skladu s tarifnim brojem 22. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novina”, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15., 37/22. i 126/22.), ovisno o tome radi li se o neprocjenjivim ili procjenjivim predmetima postupka. Kako je predmet ovog upravnog postupka neprocjenjiv, to je tuženik pravilno odredio broj bodova u skladu s člankom 22. stavkom 1. alinejom 1. navedene tarife, s obzirom na to da su procjenjivi oni predmeti postupka u kojima je moguće određeno i nedvojbeno utvrditi visinu predmeta postupka, što u predmetnom upravnom postupku nije slučaj. Tako tužiteljica nije ničim potkrijepila navod o vrijednosti predmeta upravnog postupka na temelju kojeg navoda je zahtijevala troškove. S obzirom na izneseno u konkretnom slučaju valjano je primijenjen Tbr. 20. točka 1. citirane Tarife.
9.1. Prema odredbi članka 102. stavka 2. točke 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud rješenjem može prekinuti spor dok se ne odluči o prethodnom pitanju, ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom ili dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje. U konkretnom slučaju ovaj sud je odlučio odbiti prijedlog za prekid ovog postupka, budući da je o zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja (“Službeni glasnik Grada Zagreba”, broj: 10/18, 29/21. i 25/22. – dalje: Odluka) već odlučivano, te da ne postoji obveza suda da utvrdi prekid u slučaju podnošenja ustavne tužbe ili zahtjeva Evropskom sudu za ljudska prava.
9.2. Valja ukazati da je, u činjenično i pravno istovjetnim predmetima novčane pomoći roditeljima odgojiteljima, u kojima je također odlučivano o nedosuđenom dijelu troškova upravnog postupka, VUS RH zauzeo pravno shvaćanje da uopće nije bilo mjesta odlučivanju o troškovima postupka u situaciji kada je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, takvim rješenjem tuženika postupak nije okončan niti je uopće poznato da li će za stranku biti povoljno okončan, zbog čega se takva odluka tuženika, u dijelu određenja troškova postupka, ne može smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari. Stoga, iako u takvim situacijama nije bilo potrebno priznavati troškove postupka, sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu podnositelja tužbe poništiti točku II. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je priznato pravo na naknadu troškova postupka (isto tako u presudama VUS RH, Poslovni broj: Usž- 1310/2024-2 od 2. svibnja 2024. i Usž- 2064/2024-2 od 5. rujna 2024.).
9.3. Nadalje, tužitelj se neosnovano poziva na Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 122/19., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 23/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.), jer se postupak pred upravnim sudovima vodi prema pravilima Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.- dalje: ZUS), a žalbeni razlozi u upravnom sporu propisani su u odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a.
9.4. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka sud je cijenio nepotrebnim i neekonomičnim, usmjerenim odugovlačenju postupka, pa je u skladu s načelom učinkovitosti spora, raspravnim rješenjem prijedloge odbio.
10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
11. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano
U Zagrebu 12. prosinca 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dna:
1. Odvjetnik Karlo Novosel, [adresa] Zagreb, Radnička cesta 32
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
3. U spis
