Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Posl.br. P-2688/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću u pravnoj stvari tužitelja 1. HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], 5. LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po punomoćniku Vladanu Zečeviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika G.I.K. Kvarner gradnja i usluge d.o.o., OIB: 97758803229 iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin i dr. iz Rijeke i Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 4.studenoga 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika Ive Kovačevića i punomoćnika tuženika Ane Babić, odvjetnice iz Rijeke te objave 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 9.056,28 EUR za period od 1. lipnja 2021. godine do 30. rujna 2021. godine, od 1. lipnja 2022. godine do 30. rujna 2022. godine, od 1. lipnja 2023. godine do 30. rujna 2023. godine, od 1. lipnja 2024. godine do 17. rujna 2024. godine, sa zateznom kamatom:

- na iznos od 586,80 EUR od 01.06.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.07.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.08.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.09.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.06.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.07.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.08.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.09.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.06.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.07.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.08.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.09.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.06.2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.07.2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 586,80 EUR od 01.08.2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 332,52 EUR od 01.09.2024. godine pa do isplate,

po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine određuje se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak, uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče na iznos nastalog troška od dana donošenja presude pa do namirenja tužiteljice, sve u roku od 15 dana."

II.Tužitelji su dužni tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznom kamatom od 12.prosinca 2025. do isplate u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja da se naloži tuženiku da dostavi cjelokupnu knjigovodstvenu dokumentaciju za period od siječnja 2021. do prosinca 2023. u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da su vlasnici pojedinih posebnih dijelova nekretnine i suvlasnici dvorišta odnosno okućnice zč. 961 Maršala DV, dvorište, dvorište, dvorište, zgrada mješovite uporabe kućni broj 128/1, 128/2, 128/3 površine 1353 m2 upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženi da okućnicu nekretnine koristi za iznajmljivanje parkirnih mjesta za iznos od 20,00 EUR dnevno čime neosnovano ostvaruje prihode s osnova iznajmljivanja parkirališta u periodu od 2021. do dana podnošenja tužbe pa tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev na isplatu s osnova stjecanja bez osnove kako je to navedeno u toč I. izreke presude.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev te ističe da ne iznajmljuje parkirna mjesta u okućnici predmetne zgrade, već izvan nje koja uzima u zakup od društva [adresa].o.o. koji obavlja djelatnost upravljanja parkiralištima u gradu [adresa]. Tužitelji da nerazmjerno svom suvlasničkom udjelu koriste čak pet parkirnih mjesta te najavljuje da će podnijetu protutužbu s određenim tužbenim zahtjevom u odnosu na svakog tužitelja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u izvatke iz zemljišne knjige, izvod iz katastarskog plana, dopis Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 17.prosinca 2020., izvod s web stranice tuženika, fotografije, ugovore o rezervaciji parkirališnih mjesta zaključene 14.srpnja 2021., 13.kolovoza 2021. i 28.lipnja 2022., zapisnike o preuzimanju parkirnih mjesta, elaborat o etažiranju, ugovor o etažnom vlasništvu, međuvlasnički ugovor suvlasnika stambene zgrade u [adresa], očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Sandra Viškanića koji je izradio pisani nalaz i saslušanjem stranaka.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8.Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

5. Iz izvatke iz zemljišne knjige za zč. 961 upisanu u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je nekretnina etažirana, a da su tužitelji i tuženi vlasnici točno određenog dijela nekretnine, odnosno suvlasnici nekretnine DV, dvorište, dvorište, dvorište, zgrada mješovite uporabe kućni broj 128/1, 128/2 i 128/3 ukupne površine 1353 m2. Niti jednom od posebnih dijelova ne pripada parkirno mjesto koje se nalazi u dvorištu odnosno okućnici predmetne nekretnine te ova činjenica nije sporna između stranaka i ista proizlazi iz citiranog izvatka iz zemljišne knjige, ugovora o etažnom vlasništvu i međuvlasničkog ugovora suvlasnika stambene zgrade u [adresa].

6. Iz nalaza vještaka geodetske struke Sandra Viškanića razvidno je da je prijepor osjenčan crvenom bojom broj 1, plavom bojom broj 2 i zelenom bojom broj 3 te je prikazan na skicama lica mjesta koje se nalaze na list 237 i 238 spisa. Također prijepor je s karakterističnim točkama prikazan na fotografijama koje se nalaze na listu 240-247 spisa. Iz nalaza vještaka proizlazi da se pokazane prijeporne površine od strane tužitelja nalaze na dijelu zč. 961 k. o. [katastarska općina]. Na citirani nalaz stranke nisu imale primjedbi, osim što je tuženi imao primjedbu na zadaću koju je sud zadao vještaku. Obzirom na činjenicu da se spor u konkretnom slučaju ne može riješiti na način kako to tuženi predlaže da bi obzirom na suvlasništvo nekretnine u 84/100 dijela tuženi imao pravo koristiti i dvorište odnosno okućnicu u istom omjeru prigovor je neosnovan.

7. Tužitelji saslušani kao stranke u bitnome iskazali su da su uvijek parkirali na sjevernoj strani zgrade odnosno iza zgrade i da je do problema došlo kada su tu počeli parkirati zaposlenici tuženika i članovi obitelji zakonskog zastupnika tuženika, obzirom da oni naplaćuju druga parkirna mjesta gostima. Nadalje navode da je bilo razgovora da parkirna mjesta budu pripadak stana kod etažiranja, međutim da se nisu mogli dogovoriti te okućnica predstavlja zajednički dio zgrade. Prešutni dogovor da se sa bočne strane prema hotelu Mozart ne parkira te da ovaj dio koriste gosti tuženika na način da parkiraju vozilo okomito u odnosu na zgradu pa da je dio vozila parkiran na okućnici, a dio na gradskoj površini. Ističu da nikada nisu tražili da im tuženi omogući parkiranje s ove strane prema hotelu Mozart niti s ove strane prema hotelu Imperial niti da im se taj dio preda u suposjed i da im se zabrani parkiranje na tom dijelu.

8. Zakonski zastupnik tuženika iskazao je da im se tužitelji nisu obraćali sa zahtjevom da parkiraju prema hotelu Mozart i prema hotelu Imperial na ovim mjestima na kojim parkiraju gosti apartmana. Ova mjesta da su označena na način da je navedena registarska oznaka vozila koje će tu biti parkirano. Nikada od njega da nije traženo da se zabrani parkiranje prema hotelu Mozart i Imperial.

9. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na odredbama čl. 1111. i 1120. Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na stjecanje bez osnove i uporabu tuže stvari u svoju korist.

10. U ovoj pravnoj stvari nesporno je da su stranke suvlasnici dvorišta odnosno okućnice koja se nalazi na zč. 961 k. o. [katastarska općina] te da između stranaka postoji prešutni dogovor o parkiranju na način da tužitelji ne parkiraju na prijeporu označenom brojevima 1, 2 i 3 kako je to prikazano na nalazu vještaka geodetske struke Sandra Viškanića već da svoja vozila parkiraju sa sjeverne strane iza zgrade. Stranke obzirom na činjenicu da su suvlasnici, a suvlasništvo nije podijeljeno mogu u odnosu na cijelu stvar izvršavati sve ovlasti koje imaju nositelji prava vlasništva. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelji nikada nisu tražili predaju u suposjed prijepora pokazanog na očevidu i prikazanom na nalazu vještaka na kojem prijeporu parkiraju gosti apartmana koji su vlasništvo tuženika. Tužitelji također se nikada nisu obratili tuženiku da im taj dio preda u posjed niti su tražili da se na tom dijelu zabrani parkiranje gostima apartmana vlasništvo tuženika. Ova činjenica proizlazi iz iskaza tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika koji iskazi su u tom dijelu identični. Kada tuženi posjeduje suvlasnički dio tužitelja kao u konkretnom slučaju plaćanje vrijednosti postignute koristi prema čl. 1111. i čl. 1120. ZOO-a moguće je samo u slučaju kada je nekretnina upotrijebljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine. U konkretnom slučaju vraćanje nekretnine je moguće jer ona nije promijenila identitet što je razvidno iz brojnih fotografija koje prileže spisu, a niti tužitelji ne tvrde da je taj dio nekretnine promijenio identitet. Kada je vraćanje tj. kada je moguća predaja nekretnine ili suposjeda, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. I čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ali samo u slučaju kad tužitelj uz zahtjev za isplatu podnosi i zahtjev za predaju nekretnine u suposjed. Tužitelji nisu tražili predaju nekretnine u suposjed te stoga nemaju pravo na isplatu po odredbama čl. 1111 i čl. 1120 ZOO-a. Tužitelju tijeku postupka niti ne tvrde da bi im tuženi na bilo koji način branio da parkiraju na prijeporu niti da bi oni to svoje pravo kao suvlasnici pokušali ostvariti. Stoga tužitelji niti nemaju pravo na isplatu kako je to zatraženo tužbom pa sud nije nalagao tuženiku da dostavi dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno koje prihode je ostvario od gostiju apartmana koji su parkirali u dvorištu, odnosno okućnici zgrade koje su suvlasnici stranke u ovom postupku. Sud smatra da eventualna korist od parkiranja gostiju apartmana nije relevantna u konkretnom slučaju kada tužitelji kao suvlasnici prijepora nisu niti pokušali ostvariti ono pravo koje ima svaki suvlasnik stvari, odnosno pravo na suposjed.

11. Sud u postupku nije cijenio ugovor o reguliranju međusobnih odnosa zaključen između Grada Opatije i tuženika 4.ožujka 2021. i ugovor o prijenosu prava vlasništva od 8.prosinca 2020. zaključen između stranaka 8.prosinca 2020. jer su isti dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka primjenom odredbe čl. 299.st.3. ZPP-a.

12. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl.154.st.1. i 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a odnosi se na zastupanje odvjetnika i čine ga sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, pristup odvjetnika na pet ročišta u iznosu od po 200,00 EUR što ukupno iznosi 1.200,00 EUR. Na ovaj iznos priznat je pdv 300,00 EUR tako da je tuženiku ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.200,00 EUR. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan, a odnosi se na sastav podnesaka kojima se obrazlaže pravni stav tuženika koji nisu bili nužni za vođenje parnice. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer niti ovaj trošak nije nužan za vođenje parnice obzirom da se istovremeno kada se objavljuje presuda dostavlja e-komunikacijom punomoćnicima stranaka.

U Opatiji 12. prosinca 2025.

Sudac:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pisano, u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

- pun. tuženih