Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-6/2022-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područni ured Zadar, Š.K. Benje 2, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz OD Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica Zadar, Obala kneza Branimira 5, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 6. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja RO, dipl. pravnice i punomoćnice tuženika Marijane Tokić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica Zadar te nakon objave presude 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, naknaditi tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područni ured Zadar, Š.K. Benje 2, OIB: 84397956623, štetu u iznosu od 18.713,82 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos počevši od dana podizanja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.892,97 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 12. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 22. ožujka 2019. u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. rujna 2007., u 8,15 sati ujutro, na ŽC-6007, kod "Vodovoda" Bokanjac, a koju je izazvao FO (sin pok. R) iz [adresa] upravljajući osobnim automobilom marke Jeep američke registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog policom od automobilske odgovornosti graničnog osiguranja kod tuženika (broj police: HR-08/0010726), teške tjelesne ozljede zadobio vozač drugog osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranik tužitelja AO iz [adresa]. Tužitelj da je rješenjem broj: 81549 od 19. srpnja 2011. osiguraniku AO priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 29. prosinca 2010. s tim da je isplata mirovine određena od 19. veljače 2011. Prema navedenom rješenju invalidnost osiguranika (profesionalna nesposobnost za rad) da je prouzročena ozljedom na radu. Tuženik da je preko Hrvatskog ureda za osiguranje 28. rujna 2012. podmirio štetu za razdoblje od 19. veljače 2011. do 30. travnja 2012. u iznosu od 2.022,54 EUR (15.238,83 HRK) kao i daljnju štetu za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 31. prosinca 2013. u iznosu od 2.896,94 EUR (21.827,02 HRK). Daljnjom isplatom invalidske mirovine osiguraniku u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 28. veljače 2019. u ukupnom iznosu od 15.938,58 EUR (120.085,58 HRK), tužitelju da je pričinjena šteta u iznosu od 15.938,58 EUR (120.085,58 HRK). Prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013) Zavod da ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju dok prema čl. 164. cit. Zakona Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila, osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio zapisnik o očevidu Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije od 6. rujna 2007., presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-953/07 od 7. prosinca 2010., rješenje HZMO, Područne službe u [adresa] od 19. srpnja 2011., prijavu ozljede na radu od 25. rujna 2007., izvješća o saldu duga od 4. listopada 2012. i 8. ožujka 2019. te obračun isplaćene invalidske mirovine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pasivnu legitimaciju navodeći da ne odgovara za štete počinjene od strane vozila inozemnih registarskih oznaka budući granično osiguranje nije ništa drugo nego zamjena za zelenu kartu s tim da se štete koje uzrokuju vozila inozemnih registarskih oznaka i ona sa sklopljenom policom graničnog osiguranja ex lege naknađuju iz Garancijskog fonda Hrvatskog ureda za osiguranje (HUO). Iz dokazne građe priložene uz tužbu da proizlazi da sam tužitelj kao dužnika za predmetnu naknadu isplaćene mirovine navodi "Hrvatski ured za osiguranje". Nadalje, tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženika novčanu naknadu koja predstavlja isplaćenu mirovinu tužiteljevom osiguraniku AO za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 28. veljače 2019. da je neosnovan budući je do mirovine AO zbog nesposobnosti za rad određene rješenjem tužitelja od 19. srpnja 2011. došlo kao posljedica njegovog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 6. rujna 2007. Potraživanje da je postavljeno na način i u obimu sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju NN 157/13, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. Dakle, tužbenim zahtjevom da se nastoji tuženika na temelju police osiguranja sklopljene i važeće 2007. godine odnosno rješenja o mirovini iz 2011., obvezati na plaćanje nečega na način kako je to prvi put propisano gotovo 7 godina nakon sklapanja ugovora o osiguranju, 7 godina nakon nastanka nezgode te 3 godine nakon donošenja rješenja o određivanju mirovine. Kad se potraživanje temelji na štetnom događaju od 6. rujna 2007. i ugovoru o graničnom osiguranju važećem na dan 6. rujna 2007., a rješenje o mirovini je doneseno 2011., osnovanost i visinu potraživanja da je potrebno ocijeniti na temelju propisa koji su bili važeći u vrijeme štetnog događaja i sklapanja ugovora o osiguranju na kojem se temelji konkretno potraživanje ili pak u vrijeme donošenja rješenja HZMO-a o mirovini. Osnovanost i visina konkretnog zahtjeva tužitelja da se ima utvrđivati na temelju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP). Ukoliko je sud mišljenja da treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (ZOMO) onda da treba primijeniti ZOMO koji je bio na snazi u vrijeme nezgode, sklapanja police, donošenja rješenja o mirovini u kojem slučaju bi tužitelj imao pravo na naknadu mirovine u razmjernoj svoti, a ne u punom iznosu. Tuženik osporava uzročnu vezu između predmetne nezgode i predmetnog umirovljenja osiguranika tužitelja AO zbog profesionalne nesposobnosti za rad jer tužitelj takvu uzročnu vezu nikakvim dokazima nije dokazao. U kontekstu visine potraživanja ističe da bi tužiteljev osiguranik, za slučaj da je nakon predmetnog umirovljenja nastavio raditi i da mu time i dalje ide staž, u međuvremenu ostvario pravo i na (prijevremenu) starosnu mirovinu, a u trenutku kad tužiteljev osiguranik ostvari pravo na starosnu mirovinu da prestaje uzročna veza predmetne nezgode s predmetnom štetom. Iz rješenja HZMO-a i zapisnika o očevidu da je razvidno da je tužiteljev osiguranik rođen **.**.1957. te bi, uzimajući u obzir navršeni staž i godine života, 22. prosinca 2017. ostvario pravo na starosnu mirovinu, stoga da bi tuženikova obveza za naknadu mirovine tužitelju mogla postojati isključivo za onu plaćanu do zaključno prosinca 2017.

U prilog prednjih navoda tuženik je dostavio sudsku praksu, a u nastavku postupka predložio je, nakon prethodno pribavljene dokumentacije o stažu AO istog saslušati te provesti financijsko vještačenje.

3. Tužitelj je nastavno podneskom predanim na pripremnom ročištu održanom u ovoj pravnoj stvari 2. listopada 2019. preinačio tužbu potražujući od tuženika iznos od 18.713,82 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Tuženik se protivio preinaci tužbe, a sud je istu dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku smatrajući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

4. Tijekom postupka stranke su višekratno iznosile i obrazlagale svoj stav o pravu koje se ima primijeniti u konkretnom slučaju kao i ponavljale ranije istaknute prigovore te navode u prilog kojih su dostavljale i sudsku praksu. Tužitelj je dostavio i Potvrdu HZMO, Područni ured Zadar od 2. listopada 2019. prema kojoj je AO u neprekidnom radnom odnosu od 1. listopada 2003. godine, a tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem u svojstvu svjedoka AO.

5. Nakon provedenog postupka u kojem je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju te proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku iz [adresa] dipl. oec. Sanji Katuša ovaj sud je 30. srpnja 2020. pod poslovnim brojem P-79/2019-28 donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev, a protiv koje je tuženik izjavio žalbu.

6. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž- 3623/2020-4 od 23. studenog 2021. uvažio tuženikovu žalbu, ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. U obrazloženju drugostupanjske odluke sud navodi da će u ponovnom suđenju prvostupanjski sud ponovno ispitati prigovore nepostojanja uzročno- posljedične veze i zastare te sukladno tuženikovom prijedlogu provesti dokaz financijskog vještačenja radi utvrđenja odlučne činjenice stvarne štete (razlike između iznosa invalidske i starosne mirovine).

8. Predmet spora u ponovljenom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 18.713,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama s osnove isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 28. veljače 2019. tužiteljevom osiguraniku AO zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu pretrpljenoj u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik.

9. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

10. Da bi tužitelj mogao osnovano potraživati od tuženika naknadu štete, mora dokazati postojanje svih zakonskih pretpostavki odgovornosti za štetu.

10. 1. Prema čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je prema čl. 1046. šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10. 2. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu: postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

11. Tuženik je osporio svoju pasivnu legitimaciju, odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, postojanje uzročno-posljedične veze između predmetne nezgode i ozljeda koje je zadobio tužiteljev osiguranik te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a istaknuo je i prigovor zastare.

12. Za istaknuti je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 9. lipnja 2022., dakle nakon donošenja drugostupanjske odluke, promijenjeno pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2016. tako da promijenjeno shvaćanje glasi: U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

13. Stoga, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

14. 1. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

14. 2. Stvarnom štetom u smislu odredbe st. 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.).

14. 3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.)

15. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

16. Radi razjašnjenja spornih, a u ovoj fazi postupka odlučnih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

Uvidom u pravomoćno rješenje tužitelja KLASA: UP/I 141-02/2011-07OB: 03328727042, URBROJ: 341-24/07-001691, broj spisa: 81549 od 19. srpnja 2011. (stranica 8 do 9 spisa) utvrđeno je kako je uzrok profesionalne nesposobnosti za rad njegovog osiguranika AO, zbog koje mu je i priznato tim rješenjem pravo na invalidsku mirovinu, upravo ozljeda na radu, u vezi s čim je tužitelj u spis priložio i prijavu o ozljedi na radu od 25. rujna 2007. iz koje je razvidno da je uzrok nastanka ozljeda na radu koja se osiguraniku tužitelja AO dogodila 6. rujna 2007. prometna nezgoda, što dokazuje da je upravo ova prometna nezgoda koja se dogodila toga dana i za koju je vozač motornog vozila koje je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika FO pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-953/07 od 7. prosinca 2010. proglašen krivim u uzročnoj vezi s njegovim umirovljenjem.

17. Kako tužitelj u predmetnom sporu potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine koju je svom osiguraniku AO isplaćivao u utuženom razdoblju na temelju ozljede na radu, sukladno naprijed cit. odredbama čl. 27. ZOOP- a ne postoji stvarna šteta u visini (eventualne) razlike između iznosa mirovine koji se isplaćuje AO i mirovine koja bi mu se isplaćivala u slučaju ozljede na radu odnosno ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju slijedom čega je o zahtjevu tužitelja odlučeno kao u izreci presude (točka I.). Budući da je tužbeni zahtjev iz gore navedenih razloga neosnovan ovaj sud nije cijenio ostale prigovore tuženika.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tuženiku obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: trošak na ime sastava odgovora na tužbu od 31. srpnja 2019. kao i za sastav četiri obrazložena podneska od 19. listopada 2019., 14. travnja 2020., 26. rujna 2023. i 22. rujna 2025. u visini od po 250 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa), za sastav podnesaka od 12. siječnja 2024. i 13. veljače 2025. u visini od po 25 boda, sukladno Tbr. 8 toč. 4. Tarife, za sastav žalbe od 7. kolovoza 2020. u visini od 312,5 bodova, sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima održanima 2. listopada 2019., 26. studenog 2019., 23. lipnja 2020., 23. siječnja 2025. te 6. studenog 2025. u visini od po 250 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife (vrijednost boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR), što sve uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi ukupno 7.156,25 EUR. Na ovaj iznos valja nadodati trošak vještačenja u visini od 530,89 EUR te trošak pristojbe na žalbu u visini od 205,83 EUR što sveukupno iznosi 7.892,97 EUR (točka II. Izreke rješenja).

19. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška na ime vještačenja u visini od 500,00 EUR obzirom je ovaj iznos tuženiku vraćen.

U Zadru, 12. prosinca 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 8 (osam) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku po punomoćnicima,

- u spis.