Poslovni broj: P-903/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, 51500 Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužiteljice ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Šefika Lazarin, odvjetnica u Rijeci, protiv tužene FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vladimir Kvaternik i mr.sc. Anamarija Kvaternik iz Rijeke, radi brisanja upisa uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. listopada 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnica, 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku pod. posl. br. Z-1998/16 od 21. ožujka 2016. g. koje je doneseno na temelju ugovora o darovanju od 23. veljače 2007. g. ovjerenog po javnom bilježniku Boleslavu Dvorničiću od 23. veljače 2007. g. br. Ov- 791/07 i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na k. č. [katastarska čestica]/G, kuća, gospodarska zgrada i dvorište površine 1729 m[2] tako da se briše pravo vlasništva sa imena tužene uz uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja.

II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 856,18 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 22. srpnja 2016. navodi da je kao suvlasnica k. č. [katastarska čestica]/G upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] bila uknjižena PE iz [adresa], u ½ dijela, koja da je majka tužiteljice i tužene i koja da je umrla **.**.2013. te se iza nje vodi ostavinski postupak kod ovog suda pod posl. br. O-2135/2015. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku posl. br. Z-1998/16 i to temeljem darovnog ugovora od 23. veljače 2007. godine ovjerenog po javnom bilježniku Boleslavu Dvorničiću br. Ov-791/07 na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] da je uknjiženo pravo vlasništva tužene. Darovni ugovor od 23. veljače 2007. da su zaključile PE i tužena te tvrdi u tom darovnom ugovoru nije određeno što ima pripasti tuženoj odnosno nekretnina nije određena sukladno zakonu kako je to propisano čl. 54. st. 1. t. a Zakona o zemljišnim knjigama. Budući da isprava temeljem koje je izvršena uknjižba prava vlasništva kako tvrdi ne sadržava posebni obvezni dio propisan zakonom to da je upis prava vlasništva, temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci- Stalne službe u Krku pod posl. br. Z-1998/16 na predmetnoj nekretnini u korist tužene, pravno nevaljan. Time da su povrijeđena prava tužiteljice pa temeljem čl. 168. Zakona o vlasništvu i čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama traži da sud donese presudu kojom će naložiti brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci-Stalne službe u Krku poslovnog broja Z-1998/16 od 21. ožujka 2016. donesenog temeljem ugovora o darovanju od 23. veljače 2007. ovjerenog po javom bilježniku Boleslavu Dvorničiću 23. veljače 2007. br. Ov-791/07 i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na k. č. [katastarska čestica]/G kuća, gosp. zgrada i dvorište površine 1729 m[2] tako da se briše pravo vlasništva sa imena tužene uz uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja. Potražuje i parnični trošak.

1.1. U podnesku predanom na ročištu 2. listopada 2019. tvrdi da u trenutku prijenosa prava vlasništva na tuženu nisu bile ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom pa da je upis tužene nevaljan. Za istinitost i valjanost uknjižbe da se traži da u trenutku prijenosa prava vlasništva budu ispunjene sve pretpostavke za nastanak, promjenu ili prestanak knjižnog prava kao i sve pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom. Nekretnina da u zemljišnoj knjizi nije bila upisana na način kako to određuje čl. 2 ugovora o darovanju od 23. veljače 2007. odnosno na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] nisu bili uspostavljeni posebni dijelovi nekretnine.

2. Tužena u odgovoru na tužbu od 28. veljače 2017. čini nespornim da je pok. majka stranaka PE, koja je umrla **.**.2013., bila uknjižena kao suvlasnica k. č. [katastarska čestica]/G upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela te da se iza nje vodi ostavinski postupak kod ovog suda pod poslovnim brojem O-2135/2015, a točno da je i da je tužena rješenjem Z-1998/16 temeljem darovnog ugovora od 23. veljače 2007. godine uknjižena kao suvlasnica na suvlasničkom dijelu PE od ½ dijela. Tvrdi da tužiteljici nisu povrijeđena prava jer da je tužiteljica temeljem ugovora o darovanju od 8. veljače 2007. uknjižila svoje pravo vlasništva na ½ dijela s imena darovateljice PE pod brojem Z-741/07 pa da je potpuno neutemeljena tvrdnja da je provedbom kasnije zaključenog i provedenog darovnog ugovora od 23. veljače 2007. tužiteljica na bilo koji način povrijeđena u svom (su)vlasničkom pravu na navedenoj nekretnini. Smatra da je zemljišnoknjižni sud dopustio uknjižbu na temelju ugovora o darovanju od 23. veljače 2007. temeljem postupaka koji su vođeni između stranaka iz ugovora o darovanju upravo radi utvrđenja podobnosti predmetne isprave za zemljišnoknjižni upis, s obzirom da u istoj nije bio izričito određen idealni dio na što da aludira tužiteljica u tužbi. Smatra da je upravo u provedenom parničnom postupku pravomoćno otklonjena mogućnosti i potreba da tuženica ishodi presudu u kojoj bi bio naveden određeni idealni dio darovane nekretnine od ½ dijela. Naime, presudom Županijskog suda u Koprivnici poslovnog broja Gž-1921/09 od 6. srpnja 2010. u dijelu da je preinačena presuda Općinskog suda u Krku posl. br. P-1503/07 od 26. svibnja 2009. na način da je odbijen tužbeni zahtjev FE, ovdje tužene, kojim je tražila da se utvrdi njezino vlasništvo na nekretnini u ½ dijela i da joj PE izda tabularnu ispravu podobnu za upis njezinog prava u zemljišnim knjigama. Žalbeni sud da je stajališta da ne postoji pravni interese FE da ishodi takvu presudu jer tabularna isprava postoji. Podnesena da je bila i revizija te da je i Vrhovni sud ocijenio da darovni ugovor sadrži tabularnu ispravu očito podesnu da se ishodi zemljišnoknjižni upis. Sudovi su tvrdi prihvatili stav da je darovana nekretnina prema darovnom ugovoru od 23. veljače 2007. dovoljno određena sukladno čl. 54. st. 1. toč. 1 Zakona o zemljišnim knjigama, uslijed čega da je zemljišnoknjižni sud pravilno omogućio provedbu ugovora o darovanju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naknaditi tuženici parnični trošak.

2.1. U podnesku od 9. listopada 2019. tužena navodi da je točno da na gr.č. 114 k. o. [katastarska općina] nisu uspostavljeni posebni dijelovi no takav zemljišnoknjižni upis da je postojao i u vrijeme provedbe darovnog ugovora u korist tužiteljice odnosno da su i tužiteljici darovani posebni dijelovi nekretnine koji nisu upisani u zemljišnu knjigu. Smatra da je budući da je tužiteljici darovana ½ dijela gr.č. 114 k. o. [katastarska općina] vrlo jednostavno za zaključiti da je i tuženici darovan preostali suvlasnički udio od ½.

3. U predmetu je 15. studenoga 2023. bila donesena presuda poslovnog broja P-364/2019-22 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, a koja presuda je povodom žalbe tuženice rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž Zk- 130/2024-3 od 24. srpnja 2024. ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju drugostupanjski sud navodi da je nesporna činjenica da je tužiteljica upisana kao suvlasnica za ½ dijela i da je prema ugovoru o darovanju darivana za ½ dijela, stoga da nije povrijeđeno knjižno pravo tužiteljice (točka 14 obrazloženja). U točki 15. obrazloženja drugostupanjske odluke te nadalje navodi se da iz sadržaja ugovora ne proizlazi darovanje za ½ dijela nekretnine nego realni dio nekretnine, stoga da je upitno što je bila stvarna volja pokojnice kada dariva tuženoj, je li to preostali dio predmetne nekretnine od ½ dijela koji predstavlja realni dio nekretnine, s obzirom da je ½ dijela nekretnine već darovana tužiteljici. Također se iznosi i stav da ako je realni dio darovane nekretnine identičan preostalom suvlasničkom dijelu da se ne ulazi u knjižno pravo tužiteljice već da se radi o pitanju suvlasništva koje se može riješiti razvrgnućem ili etažiranjem.

4. Sud je proveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije priloženu spisu, kao i čitanjem priloženih spisa Općinskog suda u Rijeci-Stalne službe u Krku poslovnog boja Z-1998/2016, spisa Općinskog suda u Crikvenici- Stalne službe u Krku poslovnog broja Pu P-351/2019 (ranije P-1503/07) te spisa Općinskog suda u Crikvenici- Stalne službe u Krku poslovnog broja Pu O-26/2019. S obzirom na uputu drugostupanjskog suda da je potrebno utvrditi što je bila stvarna volja pokojnice proveden je dokaz saslušanjem stranaka.

5. Čitanjem povijesnog izvatka iz elektronički vođene zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] (list 40-41 spisa) utvrđeno je da su kao vlasnice prije provedbe rješenja Z-1998/16 bile upisane ŠE iz [adresa], u ½ dijela i PE rođ. Š iz [adresa] u ½ dijela a da je ovosudnim rješenjem Z-1998/16 na temelju ugovora o darovanju od 23. veljače 2007. ovjerenog po javnom bilježniku Boleslavu Dvorničiću 23. veljače 2007. br. OV-791/07 i domovnice uknjiženo pravo vlasništva na ½ dijela k. č. [katastarska čestica]/G sa imena PE na ime BE.

6. Čitanjem ugovora o darovanju nekretnine koji je pohranjen u zbirci isprava pod poslovnim brojem Z-7401/07 (list 16-17 spisa) utvrđeno je da se radi o ugovoru sklopljenom između PE kao darovateljice i tužiteljice ŠE kao daroprimateljice. U ugovoru se utvrđuje da je darovateljica vlasnica gr.č. 114 upisane u g.t. 3 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te darovateljica daruje svojoj kćerci daroprimateljici ½ idealnog dijela, nakon čega se navodi što je predmet darovanja u naravi na način da je to jedna polovina kuće na adresi [adresa] i to prvi kat kuće koji se sastoji od tri sobe, kuhinje i kupaone zatim potkrovlje iste kuće te cisterna i pripadajući dio dvorišta omeđen zidom i prilazom, u čl. 4 sadržana je tabularna izjava kojom se dozvoljava uknjižba na ½ dijela gr.č. 114 k. o. [katastarska općina].

7. Čitanjem spisa Općinskog suda u Rijeci - Stalne službe u Krku poslovnog broja Z-1998/2016 utvrđeno je da je prijedlog za upis prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica]/G, kuća, gospodarska zgrada i dvorište u površini od 1729 m[2] , upisanoj u g.t. III zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] podnijela ovdje tužena FE **.**.2016. Prijedlogu je priložila ugovor o darivanju od 23. veljače 2007., domovnicu, presudu i rješenje Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gž-1921/09-2 od 6. srpnja 2010. te rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2151/11 od 17. studenoga 2015. a prijedlogom je tražila uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine sa imena PE u svoju korist.

7.1. Čitanjem rješenja poslovnog broja Z-1998/2016 od 22. ožujka 2016. utvrđeno je da je zemljišnoknjižni sud dopustio uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela gr.č. 114 u g.t. 3 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena uknjižene darovateljice PE r. Š, [adresa], na ime i vlasništvo ovdje tužene temeljem ugovora o darovanju od 23. veljače 2007. i domovnice daroprimatelja. Navedeno rješenje je nepravomoćno budući da je dostava rješenja za PE vraćena s naznakom "umro".

7.2. Čitanjem ugovora o darivanju od 23. veljače 2007. utvrđeno je da je isti sklopljen između PE kao darovateljice i ovdje tužene BE kao daroprimateljice, da je u čl. 1. utvrđeno da je predmet ugovora nekretnina upisana u g.t. 3, koja nosi oznaku gr.č. 114, kuća, gospodarska zgrada i dvorište sa 1729 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U čl. 2. navodi se da darovateljica daruje svojoj kćeri FE dio nekretnine iz čl. 1 ugovora i to suteren kuće koji se u cijelosti sastoji iz dvije konobe, prizemlje kuće koje se u cijelosti sastoji od jednog trosobnog stana, gospodarsku zgradu i dio dvorišta na zapadnoj strani, ograničenog na istočnoj strani počev od javne ceste ogradnim zidom kolnog pristupa do šterne i na južnoj strani kamenim ogradnim zidom ispred gospodarske zgrade do šterne. U čl. 6 darovateljica ovlašćuje daroprimateljicu da temeljem tog ugovora a bez ikakvih daljnjih pitanja i posebnih odobrenja može ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama.

7.3. Čitanjem aneksa darovnom ugovoru (list 21-22 spisa) utvrđeno je da je isti sačinjen od strane Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Kvaternik, Vladimir Kvaternik i Anamarija Kvaternik a sklapa se između PE i FE te se u istom navodi da je između navedenih stranaka sklopljen 23. veljače 2007. darovni ugovor u kojem ugovoru je nekretnina opisno navedena no nije bio naveden suvlasnički dio iz kojih razloga nije bila moguća zemljišnoknjižna provedba ugovora pa aneksom darovateljica i obdarenica suglasno navode da suvlasnički dio darovanih nekretnina iz zaključenog ugovora iznosi ½ k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], u čl. III. sadržana je tabularna izjava, a ugovor nije potpisan niti od strane darovateljice niti od strane obdarenice.

8. Iz lokacijske dozvole od 1. listopada 2005., preslike isprave potpisane po direktoru Elektroprimorja Rijeka i podnesaka PE nisu utvrđene činjenice relevantne za ovaj postupak.

9. Čitanjem ostavinskog spisa poslovnog broja Pu O-26/2019 (ranije O- 2135/2015) utvrđeno je da je PE umrla **.**.2013. te da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci-Stalne službe u Krku posl. br. O-2135/2015-3 od 29. travnja 2016. određen prekid ostavinskog postupka do pravomoćnog okončanja postupka radi "poništenja ugovora o pravu građenja te radi uknjižbe darovnog ugovora" a prije toga proglašene su tri oporuke ostaviteljice.

10. Čitanjem spisa ovog suda poslovnog broja Pu P-351/2019 (ranije P- 1503/07) utvrđeno je da je isti započeo tužbom PE i ŠE protiv tužene FE radi raskida ugovora o osnivanju prava građenja rekonstrukcijom postojeće građevine sklopljenog 03. prosinca 2003. između PE, IE i FE te utvrđenja ništavim odredbi čl. 1 i 2 tog ugovora. U tom predmetu tužena FE podnijela je protutužbu u kojoj navodi da je I. tužiteljica PE darovala ½ dijela predmetne nekretnine II. tužiteljici, dok je druga polovica faktički pripala po ugovoru o darivanju od 23. veljače 2007. tuženici, ali kako navedeni ugovor ne sadrži valjanu tabularnu izjavu to da tužena ima pravni interes tražiti od suda da obveže I. tužiteljicu na njezino izdavanje pa traži utvrđenje da je vlasnica gr.č. 114 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, što je tužiteljica-protutužena PE dužna priznati i izdati tuženoj protutužiteljici FE tabularnu ispravu podobnu za upis njezinog prava u zemljišnim knjigama i to na cjelokupnom suvlasničkom dijelu I. tužiteljice-protutužene, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti presuda. Sud je presudom posl.br. P-1503/07 od 26. svibnja 2009. u točki II. prihvatio navedeni protutužbeni zahtjev tužiteljice s obrazloženjem da je uvidom u ugovor o darivanju utvrdio da je PE darovala ½ dijela predmetne nekretnine protutužiteljici koji ugovor je pravovaljan pa kako da nema klauzulu kojom se dozvoljava uknjižba prava vlasništva to da isti predstavlja osnov za stjecanje prava vlasništva pa je prihvatio protutužbeni zahtjev kojim se protutužiteljica utvrđuje suvlasnicom ½ dijela gr.č. 114 k. o. [katastarska općina], slijedom čega da je protutužena dužna izdati protutužiteljici tabularnu ispravu u protivnom će ju zamijeniti presuda.

10.1. Drugostupanjski sud je presudom i rješenjem posl. br. Gž-1921/2009-2 od 6. srpnja 2010. preinačio točku II. izreke prvostupanjske presude posl.br. P-1503/07 od 26. svibnja 2009 i odbio tužbeni zahtjev protutužiteljice s obrazloženjem da je prvostupanjski sud udovoljio protutužbenom zahtjevu jer da ugovor o darovanju sklopljen između PE i daroprimateljice FE nema tzv. clauslu intabulandi, a da je drugostupanjski sud uvidom u navedeni ugovor utvrdio da čl. 6 darovatelj ovlašćuje daroprimateljicu da bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja može ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime te da taj ugovor nema nikakvih nedostataka za njegovu provedbu. Prema tome protutužiteljica da nije imala niti pravni interes postavljati takav zahtjev kada posjeduje ispravu podobnu za zemljišnoknjižni upis a što se tiče utvrđenja vlasništva vlasništvo da se na temelju pravnog posla stječe upisom tog prava u zemljišnoj knjizi.

10.2. Protiv drugostupanjske presude protutužiteljica je podnijela izvanrednu reviziju koja je rješenjem br. Rev 2151/2011-3 od 17. studenoga 2015. odbačena kao nedopuštena, ali je u obrazloženju navedeno da za rješenje spora nije odlučno pitanje pravnog interesa nego sadržaja ugovora o darovanju koji se odnosi na njegov određeni dio, konkretno tabularnu ispravu. Budući da je u ugovoru sadržana tabularna isprava pravilno da je sud drugog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužene, a tek nakon što je to zaključio da je spomenuo pravni interes, ali na kojem nije temeljio odluku.

11. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice koja je iskazala da je tuženica rekla da će "prekinuti s pravom građenja" i da joj je majka zbog toga darovala dio ali ugovor nije radio pravnik pa je ništetan. Njezina majka da je u čl. 4 ugovora postavila uvjet da tuženica neće porušiti bilo koji dio nekretnine. Upitana o pravoj volji pokojnice iskazuje da je volja njezine majke bila da se pravo građenja prekine što da je tuženica obećala da hoće i došla s ugovorom o darovanju. Tuženica da je opisala u tom ugovoru što se daruje. Njoj da je majka darovala polovicu a tuženici dio. Upitana da li postoji na terenu dio koji nije obuhvaćen ugovorom odnosno koji je ostao izvan ugovora zaključenog s obje ili je majka sve obuhvatila ugovorom iskazala je da ne zna da to punomoćnica tužene treba pitati tuženicu. Zatim navodi da postoji dio koji nije obuhvaćen ugovorima o darovanju a obuhvaćen je o ugovorom o pravu građenja. Upitana o namjeri majke da li je njezina namjera bila darovati sve što nije darovala tužiteljici odgovara da je namjera bila prekinuti ugovor o građenju i majka će joj dati "njezin dio" a na upit koji je to dio odgovara da ne zna da su se to dogovarale majka i tuženica, ali svakako ne tužiteljičin dio. Tuženica da nije htjela prekinuti ugovor o građenju iako je to bila njezina obveza iz čl. 4 ugovora te je majci na samrti rekla da će vidjeti ruševinu.

12. Proveden je dokaz saslušanjem tuženice koja je iskazala da nema nikakve namjere uzeti dio koji je majka darovala tužiteljici ali ne želi niti da tužiteljica pretendira na njezin dio. Htjela je prekinuti ugovor o o građenju ali je htjela da i tuženica prekine svoj jer i ona ima ugovor o građenju. Želi samo da joj se prizna njezin ugovor o darovanju . Na licu mjesta da je točno vidljivo što je majka darovala njoj a što tužiteljici, da je još majka sagradila zidiće jer je znala da će se svađati. Tvrdi nema ništa izvan ugovora s čime majka nije raspolagala.

13. Brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu čl. 8. ZPP-a, stav je ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

14. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice po brisovnoj tužbi za brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku posl. br. Z-1998/16 od 21. ožujka 2016. godine kojim je na ½ dijela k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] dozvoljena uknjižba prava vlasništva sa imena PE na ime ovdje tužene FE.

15. Prema odredbi čl. 129. st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., dalje u tekstu ZZK) koji se ima primijeniti u ovom postupku s obzirom na to kada je zatražen upis čije se brisanje traži, nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

15.1. U konkretnom slučaju, na predmetnoj nekretnini bila je u vrijeme podnošenja prijedloga za uknjižbu prava vlasništva na ime tuženice upisana PE u ½ dijela, koja je tada već bila preminula i čija je tužiteljica zakonska nasljednica kako je to utvrđeno uvidom u ostavinski spis, koji ostavinski postupak je i prekinut do okončanja, između ostalog, i ovog postupka. Kod brisovne tužbe na aktivnoj, kao i na pasivnoj strani, mogu biti i univerzalni sukcesori, dakle zakonski nasljednici, stoga je tuženica aktivno legitimirana za podnošenje ove tužbe kao zakonska nasljednica PE. O pitanju aktivne legitimacije nasljednika za podnošenje brisovne tužbe izjasnio se i Ustavni sud u odluci broj U-III-1729/08 od 9. svibnja 2012.

16. Čitanjem spisa Općinskog suda u Rijeci - Stalne službe u Krku posl. br. Z- 1998/2016 utvrđeno je da rješenje o uknjižbi nije pravomoćno, međutim brisovna tužba i prigovor odnosno žalba protiv rješenja o dozvoli uknjižbe međusobno se ne isključuju.

17. Iz stanja spisa proizlazi da je tužena neposredni stjecatelj tj. osoba u čiju je korist prema navodima tužiteljice provedena nevaljana, neistinita uknjižba a brisovna tužba protiv neposrednog stjecatelja s uspjehom se može podići sve dok ne nastupe činjenice temeljem kojih bi se povrijeđeno knjižno pravo ionako brisalo iz zemljišne knjige, slijedom čega je pravo na podizanje brisovne tužbe u konkretnom slučaju vremenski neograničeno.

18. Temelj zahtijevanja sudske zaštite upisanog knjižnog prava brisovnom tužbom je povreda tog prava provedbom nevaljane, neistinite uknjižbe, tj. uknjižbe za koju u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu nisu bile ispunjene sve pretpostavke nužne da bi uknjižba uistinu bila istinita i valjana. Tužiteljica tvrdi da je upis tuženice na nekretninama nevaljan, jer isprava na temelju koje je dopušten upis (ugovor o darovanju od 23. veljače 2007.) nije udovoljavala uvjetima iz čl. 54. st. 1. ZZK. Tužena smatra da je upis valjan jer je o podobnosti isprave pravomoćno odlučeno presudom Županijskog suda u Koprivnici posl. br Gž-1921/2009-2 od 6. srpnja 2010.

18.1. Uknjižba je nevaljana odnosno neistinita kada za uknjižbu nisu bile ispunjene materijalnopravne ili postupovnopravne pretpostavke određene zakonom. Odredbom čl. 54. st. 1. ZZK propisano je da privatne isprave na temelju kojih se dopušta uknjižba, trebaju, osim onoga što se i inače zahtijeva za isprave, sadržavati i: a) točnu oznaku zemljišta ili prava glede kojega se uknjižba zahtijeva;

b) izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu.

18.2. Točka b stavka 1 čl. 54 ZZK odnosi se na tabularnu izjavu odnosno dozvolu za upis, koju predmetni ugovor o darovanju nedvojbeno u čl. 6 sadržava te se ovaj sud u tom dijelu slaže sa stavom izraženom u obrazloženju presude Županijskog suda u Koprivnici Gž-1921/2009-2 od 6. srpnja 2010. i rješenja Vrhovnog suda br. Rev 2151/2011-3 od 17. studenoga 2015. Međutim, ovaj sud ne slaže se sa stavom da je predmetna isprava podobna za upis odnosno da ugovor nema nikakvih nedostataka za njegovu provedbu. Ugovor o darovanju od 23. veljače 2007. ne sadrži nedostatak u smislu da istom nedostaje tabularna izjava, već navedeni ugovor ne ispunjava uvjet propisan čl. 54. st. 1. toč. a ZZK odnosno ne sadrži točnu oznaku zemljišta. Naime, zemljišnoknjižni postupak je strogo formalni postupak a u darovnom ugovoru nije naveden suvlasnički dio kojeg darovateljica daruje daroprimateljici već je navedeno da darovateljica daruje dio k. č. [katastarska čestica]/G upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to suteren kuće koji se u cijelosti sastoji iz dvije konobe, prizemlje kuće koje se u cijelosti sastoji od jednog trosobnog stana, gospodarsku zgradu i dio dvorišta na zapadnoj strani, ograničenog na istočnoj strani počev od javne ceste ogradnim zidom kolnog pristupa do šterne i na južnoj strani kamenim ogradnim zidom ispred gospodarske zgrade do šterne pa kako zemljišnoknjižni sud iz isprave ne može utvrditi koliki je suvlasnički dio predmet darovanja to u ispravi nije navedena točna oznaka zemljišta. Nije u pravu tužena kada navodi da budući da je tužiteljici darovana ½ dijela gr.č. 114 k. o. [katastarska općina] je vrlo jednostavno za zaključiti da je i tuženici darovan preostali suvlasnički udio od ½. Kako je već rečeno zemljišnoknjižni postupak je strogo formalni postupak te zemljišnoknjižni sud nije ovlašten kako to navodi tužena izvoditi zaključke već idealni dio mora biti izričito određen. Dodatno iz ugovora bi proizlazilo da darovateljica niti ne daruje idealni dio nekretnine već realno određeni dio nekretnine pa kako u zemljišnoj knjizi na nekretnini nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela koje bi odgovaralo opisanom to nije ispunjena pretpostavka da je zemljište u ugovoru točno određeno.

18.3. Prema stavu ovog suda utvrđivanje stvarne volje, i to pokojnice, nije činjenica koju treba utvrđivati u brisovnoj tužbi. Sestre koje su u dugogodišnjim sporovima dale su iskaze iz kojih proizlaze očekivano suprotne tvrdnje. Odlučne činjenice u ovom sporu jesu prema mišljenju ovog suda jesu li u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu bile ispunjene sve pretpostavke nužne da bi uknjižba uistinu bila istinita i valjana. Pravo vlasništva temeljem pravnog posla stječe se upisom u zemljišnu knjigu, a isprava o konkretnom pravnom poslu ima nedostatke zbog kojih uknjižba prava vlasništva nije valjana. Ukoliko se već ukazuje na utvrđivanje volje pokojnice valja reći da je prethodno predaji ugovora na uknjižbu, a kako to proizlazi iz aneksa, pokušano nedostatak otkloniti aneksom ugovora kojeg pokojna majka stranaka nije potpisala.

19. Iz svih navedenih razloga, ovaj sud ostaje kod svog stava da ono što se u parnici povodom brisovne tužbe ispituje je povreda knjižnog prava provedbom nevaljane, neistinite uknjižbe, tj. uknjižbe za koju u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu nisu bile ispunjene sve pretpostavke nužne da bi uknjižba uistinu bila istinita i valjana. Nesporno je da je tužiteljica temeljem darovnog ugovora kojeg je ona zaključila s majkom uknjižena kao suvlasnica u ½ dijela i to njezino knjižno pravo svakako nije povrijeđeno, međutim, radi se o povredi knjižnog prava pokojne majke stranaka čija je tužiteljica zakonska nasljednica te bi da nije proveden upis u korist tuženice PE i dalje bila upisana kao suvlasnica ½ dijela nekretnine pa bi taj suvlasnički dio nekretnine predstavljao njezinu ostavinsku imovinu, a tuženica bi eventualno bila upućena u parnicu radi dokazivanja da ½ dijela ne ulazi u ostavinsku imovinu.

20. Budući da je utvrđena i činjenica povrede knjižnog prava i činjenica da isprava nije ispunjavala uvjete propisane čl. 54. st. 1. toč.a ZZK to je predmetni upis nevaljan, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen u cijelosti i odlučeno kao u točki I. izreke.

21. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troška postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st.1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Osnovan je zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova zarad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu Tarifa), troška zastupanja na ročištu 2. listopada 2019. u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 9/1 Tarife i troška zastupanja na ročištu 21. listopada 2025. temeljem Tbr.9/1 Tarife, na koji iznos je temeljem Tbr. 42. Tarife obračunat PDV koji iznosi 150,00 EUR pa troškovi zastupanja po odvjetniku iznose ukupno iznose 750,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR pa ukupni trošak postupka kojeg je tuženica dužna nadoknaditi tužiteljici iznosi 856,18 EUR.

22. Tužiteljici nije priznat zahtjev za naknadom troška sastava prijedloga za zabilježbu spora jer isti nije stavljen u ovom postupku, niti zahtjev za naknadom troška sastava podneska od 9. studenog 2018. jer u spisu ne postoji podnesak tužiteljice sačinjen po punomoćnici s tim datumom, niti trošak sastava podneska od 15. srpnja 2019. kojim je punomoćnica tužiteljice zahtijevala odgodu ročišta kojem prijedlogu nije ni udovoljeno jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smisl čl. 155. ZPP- a.

Krk, 12. prosinca 2025.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana održavanja ročišta za objavu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu.