1            Poslovni broj: 6 Us I-1279/2022-6

       Poslovni broj: 6 Us I-1279/2022-6

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja B. R. iz R., V., kojeg zastupa opunomoćenica V. V., odvjetnica u Z. o. u. S. P., G. G., V. V., M. K., A. I. i S. F. M. iz R., J. t., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 19. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/21-26/276, URBROJ: 531-07-01-03/09-22-2 od 8. listopada 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-361-05/13-06/13194, URBROJ: 2163/1-18-06/4-21-6 od 29. siječnja 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađene jednostavne zgrade smještajne namjene – kuće za odmor i pomoćne građevine -  spremište, obje izgrađene na k.č.br. … k.o. K..

 

2.              Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik pobijanim rješenjem KLASA: UP/II-361-05/21-26/276, URBROJ: 531-07-01-03/09-22-2 od 8. listopada 2022. odbio kao neosnovanu.

 

3.              Tužitelj u pravovremeno podnesenoj tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U vezi s time ističe da je pogrešan stav upravnih tijela da nisu ispunjeni uvjeti za ozakonjenje predmetne nezakonito izgrađene jednostavne zgrade pobliže opisane u t. 1. obrazloženja ove presude. Navodi da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da se nezakonito izgrađena jednostavna zgrada (kuća za odmor i spremište) nalazi u izdvojenom građevinskom području gospodarske namjene-ugostiteljsko turističke namjene L. K. – neizgrađeni i neuređeni dio, koji je Prostornim planom uređenja O. M. predviđen za izgradnju hotela T1, turističkog naselja – T2 i kampa – T3 pa se ista obzirom na položaj u prostoru, a u smislu čl. 6. st. 1. al. 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ) ne može ozakoniti, jer je nesporno da predmetna zgrada nije dio cjeline koja čini hotel, turističko naselje niti kamp, već je individualizirana zgrada koja ne funkcionira unutar hotela, turističkog naselja ili kampa kao njegov dio. Smatra kako su u konkretnom slučaju upravna tijela propustila obrazložiti pojam vile, za koju je u zoni T1 predviđeno 30% smještajnog kapaciteta, jer je naziv vila komercijalni naziv samostalne građevine u kojoj se nalaze smještajne jedinice koje mogu biti različitog karaktera. U prilog tome tužitelj navodi kako je konkretna zgrada definirana kao kuća za odmor, dakle ista je, prema mišljenju tužitelja, u skladu s čl. 16. i 19. Prostornog plana uređenja O. M.. U vezi s time ističe kako u T1 zoni vile nisu predviđene kao dio turističkog naselja na koje se odnosi T2 zona i za koje prvostupanjsko tijelo daje i citira posebnu definiciju, već su predviđene kao zasebni i samostalni smještajni kapacitet. U tom smislu još ukazuje kako u konkretnom slučaju nije riječ o nikakvoj novoj pojedinačnoj građevini pa da bi time bio povrijeđen čl. 20. st. 3. Prostornog plana uređenja O. M., već je riječ o građevini evidentiranoj na digitalnoj ortofoto karti u lipnju 2011. godine. Ističe da se na susjednoj čestici nalazi zgrada za koju je izdano rješenje o izvedenom stanju, pa stoga smatra da su i u konkretnom slučaju bili ispunjeni ispunjeni uvjeti za usvajanje predmetnog zahtjeva. Zaključno ističe da su obrazloženja pobijanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja manjkava, te da mu nije pružena mogućnost sudjelovanja u postupku pa u tom smislu ukazuje na povredu čl. 17. ZPNIZ-a i čl. 52. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

 

4.              Tužbenim zahtjevom predlaže poništenje pobijanog rješenja tuženika, prvostupanjskog rješenja te vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova tužitelju.

 

5.              Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

 

6.              U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 12. listopada 2023., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

 

7.              Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.             

 

8.              Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovoga spora, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.              Među strankama ovog spora sporno je jesu li ispunjeni uvjeti za ozakonjenje predmetne jednostavne nezakonito izgrađene zgrade, odnosno je li o zahtjevu tužitelja odlučeno pravilnom primjenom čl. 6. st. 1. al. 5. ZPNIZ-a kojim je određeno u kojim sve slučajevima se nezakonito izgrađena zgrada neće ozakoniti.

 

10.              Odredbom čl. 6. st. 1. al. 5. ZPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao izdvojeno građevinsko područje izvan naselja koje je prostornim planom predviđeno za gospodarsku namjenu (proizvodnja, ugostiteljstvo i turizam, sport) i groblja, osim za nezakonito izgrađene zgrade unutar tog područja koje su u skladu s tom namjenom.

 

11.              Prostorni plan koji ima u vidu čl. 6. st. 1. al. 5. ZPNIZ-a jest Prostorni plan Općine Marčana ("Službene novine Općine  Marčana", broj 9/09, dalje: PPU Općine Marčana), koji je važio na dan stupanja na snagu ZPNIZ-a, kao i u vrijeme podnošenja zahtjeva, te koji u relevantnom dijelu bitnom za rješenje ove upravne stvari nije mijenjan kasnijim izmjenama i dopunama PPU Općine Marčana.

 

12.              Odredbom članka 16. PPU Općine Marčana uređene su površine za izdvojene namjene izvan naselja za koje su određena građevinska područja. Tako je propisano da su planom linija katastarskih čestica i njihovih dijelova određena izdvojena građevinska područja izvan naselja, njihove namjene, te površina, a za ona u ZOP-u i razgraničenje na izgrađeni i neizgrađeni dio njihova građevinskog područja, te razgraničenje neizgrađenog dijela na neizgrađeni i uređeni dio i na neizgrađeni i neuređeni dio (st. 1.). Razgraničenjem navedenim u st. 1. ovoga čl. utvrđene su površine unutar kojih se planiraju, između ostalog, gospodarske namjene - ugostiteljsko-turističke namjena: hotel-T1, turističko naselje-T2, autokamp i kamp - T3, turistički punkt, luka nautičkog turizma, golf igralište (st. 2.).

 

13.              Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnesen prvostupanjskom tijelu 26. lipnja 2013. radi ozakonjenja nezakonito izgrađene jednostavne zgrade smještajne namjene – kuće za odmor i pomoćne građevine-spremišta, obje izgrađene na k.č.br. … k.o. K., te da je predmetna zgrada izgrađena u izdvojenom građevinskom području gospodarske namjene – ugostiteljsko-turističke namjene L. K. – neizgrađeni i neuređeni dio koji je sukladno PPU O. M. predviđen za izgradnju hotela – T1, turističkog naselja – T2  i kampa – T3.

 

14.              Nadalje, citirana odredba čl. 6. st. 1. al. 5. ZPNIZ-a onemogućava ozakonjenje građevina izgrađenih u građevinskom području izvan naselja koje je prostornim planom predviđeno za gospodarsku namjenu, osim za nezakonito izgrađene zgrade unutar tog područja koje su u skladu s tom namjenom.

 

15.              Predmetna jednostavna nezakonito izgrađena zgrada izgrađena je na području koje je PPU O. M. određeno kao građevinsko područja gospodarske namjene – ugostiteljsko-turističke namjene L. K. koji je predviđen za izgradnju hotela-T1, turističkog naselja-T2 i kampa T3.

 

16.              U tom smislu valja reći kako su za utvrđivanje pojma hotel, turističko naselje i kamp mjerodavne odredbe Zakona, odnosno podzakonskog propisa koje definiraju taj pojam. Pojam hotela i turističkog naselja definiran je Pravilnikom o razvrstavanju, kategorizaciji, i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine Hoteli ("Narodne novine" broj 56/16 i 120/19, dalje: Pravilnik o hotelima), važećim u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja. Nadalje, pojam kampa je definiran Pravilnikom o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine kampovi ("Narodne novine" broj 54/16, 68/19 i 120/19, dalje: Pravilnik o kampovima), a koji je bio važeći u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja.

 

17.              Tako je čl. 2. st. 1. Pravilnika o hotelima propisano da je ugostiteljski objekt iz skupine hoteli poslovni objekt u kojem ugostitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost odnosno pruža ugostiteljske usluge (smještaja, prehrane, pića i napitaka) u ugostiteljskim sadržajima (recepcija, sanitarni čvorovi, smještajne jedinice, sadržaji za prehranu i drugo).

 

18.              Prema čl. 31. st. 1. Pravilnika o hotelima hotel je objekt u kojem se gostima pružaju usluge smještaja i doručka. Hotel je funkcionalna cjelina sa zasebnim ulazom, horizontalnim i vertikalnim komunikacijama koju čini dio građevine, jedna građevina ili najviše četiri građevine povezane zatvorenom vezom. Recepcija i obvezni ugostiteljski sadržaji za pripremu i usluživanje jela, pića i napitaka u Hotelu ne mogu se nalaziti u građevini u kojoj se ne nalaze smještajne jedinice ( st. 2.).

 

19.              Pojam turističkog naselja uređen je odredbom čl. 35. Pravilnika o hotelima. Turističko naselje je objekt u kojemu se gostima pružaju usluge smještaja, doručka i rekreacije. (st. 1.). Turističko naselje je funkcionalna cjelina koju čine više samostalnih građevina u kojima su recepcija, smještajne jedinice, ugostiteljski i drugi sadržaji. Turističkim naseljem u cjelini upravlja ugostitelj koji posluje Turističkim naseljem. (st. 2.) Samostalne građevine u kojima se nalaze smještajne jedinice u turističkom naselju mogu se nazivati komercijalnim nazivima: bungalov, paviljon, vila i sl. i kao takve oglašavati i isticati u cjenicima (st. 6.).

 

20.              Sukladno čl. 2. st. 1. Pravilnika o kampovima, ugostiteljski objekt iz skupine »Kampovi« je poslovni objekt i funkcionalna cjelina u kojem ugostitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost odnosno pruža ugostiteljske usluge (smještaja, prehrane, pića i napitaka) u ugostiteljskim sadržajima.

 

21.              Prema čl. 36. st. 1. Pravilnika o kampovima kamp je objekt u kojem se pružaju usluge: 1. smještaja na osnovnim smještajnim jedinicama – kampiranje; 2. smještaja u građevinama; bungalov, paviljon i drugo; 3. prehrane, pića i napitaka; 4. iznajmljivanja pokretne opreme za kampiranje; stolova, stolica, vreća za spavanje, šatora, kamp prikolica (kamp kućica, karavan), pokretnih kućica (mobilhome), autodom (kamper), glamping kućica, glamping opreme i slično; 5. bavljenja športom i/ili drugim oblicima rekreacije u Kampu ili u blizini Kampa i 6. druge usluge u funkciji turističke potrošnje. Kamp mora imati najmanje deset osnovnih smještajnih jedinica odnosno kamp mjesta i/ili kamp parcele (mogu biti sve kamp parcele), a može imati smještajne jedinice u građevinama (st. 7.).

 

22.              U konkretnom slučaju, iz snimke izvedenog stanja iz lipnja 2013., broj projekta 46-2013, proizlazi da zgrade koje su predmet zahtjeva predstavljaju kuću za odmor (koja se prema čl. 13. ZPNIZ-a smatra jednostavnom građevinom) te pomoćnu građevinu. Predmetna jednostavna zgrada označena je kao zgrada ugostiteljsko-turističke namjene – kuća za odmor i to kao manja prizemna zgrada koja se sastoji od dvije prostorije – kuhinje s blagovaonicom površine 16,19 m2 te sobe površine 7,06 m2, ukupne površine 23,25 m2 te pomoćne prizemne građevine koja se sastoji od dvije prostorije spremišta – spremište 1 površine 5,57 m2 te spremište 2 površine 4,20 m2, ukupne površine 9,77 m2.

 

23.              Polazeći od definicije pojma hotel, turističko naselje i kamp pravilno su javnopravna tijela utvrdila kako predmetna zgrada koja predstavlja jednostavnu zgradu smještajne namjene – kuću za odmor i pomoćnu građevinu-spremište ne udovoljava definiciji pojma hotel i turističko naselje iz citiranih čl. 31. st. 2. i čl. 35. st. 2. Pravilnika o hotelima te definiciji pojma kamp iz citiranog čl. 36. st. 1. Pravilnika o kampovima. Stoga predmetna zgrada ne predstavlja ni objekt hotela ni objekt u turističkom naselju, a ni  kamp, već je riječ o objektu stambenog karaktera koji se u smislu citiranog čl. 6. st. 1. al. 5. ZPNIZ-a ne može ozakoniti na način kako to smatra tužitelj (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovnih brojeva Usž-2469/17-2 od 21. prosinca 2017., Usž-2106/17-4 od 13. prosinca 2017., Usž-325/19-2 od 31. svibnja 2019., Usž-3495/19-2 od 14. studenog 2019.).

 

24.              Kako predmetna jednostavna zgrada smještajne namjene ne udovoljava definiciji pojma turističko naselje iz čl. 35. st. 2. Pravilnika o hotelima to se ista ne može podvesti niti pod komercijalni naziv vila u smislu čl. 35. st. 6. tog Pravilnika.

 

25.              Naime, da bi se predmetna građevina mogla podvesti pod pojam "vila" u smislu citirane odredbe ista prije svega mora biti smještena unutar turističkog naselja (funkcionalna cjelina koju čine više samostalnih građevina u kojima su: recepcija, smještajne jedinice, ugostiteljski i drugi sadržaji), o čemu u konkretnoj upravnoj stvari nesporno nije riječ.

 

26.              Pritom nije od utjecaja, kako to pogrešno smatra tužitelj, okolnost što se sukladno citiranoj odredbi čl. 19. st. 1. PPU Općine Marčana na području "T1" mogu, osim hotela (s udjelom od 70%) graditi i vile (s udjelom od 30% smještajnog kapaciteta). Naime, osim što pojam "vila" sukladno odredbama Pravilnika o hotelima može označavati i izdvojeni oblik hotelskog smještaja (depandansu), kao i jedinicu posebne vrste hotela (npr. difuzni hotel), također valja istaknuti da je odredbom čl. 19. st. 3. PPU Općine Marčana propisan način određivanja kapaciteta pojedinačne smještajne jedinice, te je pritom propisano da je kapacitet smještajne jedinice "vila" 6 kreveta. Polazeći od oblika i dimenzija predmetne zgrade (prizemnica ukupne površine 23,25 m2), sud ocjenjuje kako se ista ne može smatrati vilom u smislu čl. 19. st. 3. PPU Općine Marčana, te stoga u konkretnom slučaju ne može doći do primjene odredbe čl. 126. PPU Općine Marčana, a kojom je gradnja vila uvjetovana smještajnim kapacitetom osiguranim sukladno čl. 19. i čl. 20. PPU Općine Marčana.

             

27.              S tim u svezi, i navod tužitelja o ozakonjenoj susjednoj zgradi cijenjen je neosnovanim, budući da sud u okviru predmetnog upravnog spora može preispitivati zakonitost samo pobijanog rješenja tuženika odnosno prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja, a ne i drugih upravnih akata, koji su k tome utemeljeni i na različitom činjeničnom stanju (različita građevina drukčijih obilježja). Stoga sud nije prihvatio ni dokazni prijedlog tužitelja za pribavom spisa tog upravnog postupka, budući da se uvidom u isti ne bi utvrdile pravno relevantne okolnosti.

 

28.              Što se tiče navoda tužitelja o nemogućnosti očitovanja o relevantnim okolnostima, sud i taj prigovor ocjenjuje neosnovanim. Ovo iz razloga što iz spisa predmeta upravnog postupka odnosno zapisnika KLASA: UP/I-361-03/16-01/10876, URBROJ: 403-02-3/137-17-5 od 12. srpnja 2017. proizlazi kako je tužitelj osobno bio prisutan očevidu, a kojom prilikom su sačinjene i fotografije predmetne zgrade, dok odredba čl. 17. ZPNIZ-a, na koju se tužitelj poziva, propisuje obvezu upravnog tijela da (samo) u slučaju kada su ispunjeni uvjeti za izdavanje rješenja o izvedenom stanju pruži strankama mogućnost uvida u spis predmeta i očitovanja, no takva obveza ne egzistira u slučaju kada uvjeti za ozakonjenje nisu ispunjeni, odnosno kada prema stanju spisa proizlazi da zahtjev treba odbaciti ili odbiti.

 

29.              U odnosu na povredu čl. 98. st. 5. ZUP-a kojim je propisan sadržaj obrazloženja pojedinačne odluke valja reći kako pobijano rješenje tuženika sadrži jasne i argumentirane razloge o odlučnim činjenicama bitnim za rješenje predmetne upravne stvari. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

 

30.              Slijedom svega navedenog, budući da podaci spisa predmeta daju pouzdanu podlogu za zaključak da objekt za koji je zatraženo ozakonjenje ne predstavlja objekt koji je izgrađen u skladu s posebnom prostornoplanskom namjenom propisanom člankom 19. PPU Općine Marčana, osnovano je, primjenom čl. 6. st. 1. podst. 5. ZPNIZ-a, odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

 

31.              Stoga je na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

32.              Odluka o troškovima spora temelji se na čl. 79. st. 4. ZUS-a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Kako je tužitelj izgubio ovaj spor to istom ne pripada pravo na naknadu troškova spora te je zahtjev tužitelja odbijen.

 

33.              Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Rijeci 19. listopada 2023.

 

Sutkinja

 

Daria Pugel, v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.