Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 47/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. L., dipl. pravnica zaposlena u Hrvatskom sindikatu pošte, protiv tuženika H. – H. p., Z., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-26/19-2 od 19. listopada 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br Pr-2823/14-46 od 30. studenoga 2018., u sjednici održanoj 19. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-26/19-2 od 19. listopada 2021. u toč. I. i II. izreke, te se sudi:
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-2823/14-46 od 30. studenoga 2018.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj HP-02/2-000233/14 od 14. ožujka 2014. nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove radnog mjesta „administrativni radnik“ ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, sukladno važećoj sistematizaciji, te njegovu znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama.
2. Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 800,00 kn (toč. II.), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 229,00 kn (toč. III.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog svih razloga iz čl. 386. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže se prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i potvrdili prvostupanjsku presudu, odnosno ukinuti pobijan presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je ocijenio da je postupak savjetovanja s radničkim vijećem, prilikom donošenja otkaza ugovora o radu tužitelju, proveden suprotno odredbi čl. 149. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) jer poslodavac nije pojasnio način na koji je ocjenjivana učinkovitost i stručnost radnika, niti se očitovao o tome postoje li slobodna radna mjesta odnosno poslovi za koje se angažiraju studenti te radna mjesta na kojima postoji nedostatan broj radnika.
8. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da je tuženik pogrešno vršio uspoređivanje tužitelja samo s radnicima koji su obavljali poslove administrativnog radnika u najnižoj organizacijskoj jedinici, već da je to uspoređivanje trebalo vršiti sa svim radnicima zaposlenim na radnom mjestu administrativni radnik na nivou cijele Divizije mreže, budući da je tužitelj imao zaključen ugovor o radu za radno mjesto administrativni radnik, Divizija mreža, Splitsko-dalmatinska županija. Jednako tako prvostupanjski sud utvrđuje da poslodavac u samoj odluci o otkazu nije naveo koji su zakonski ili dodatni kriteriji bili odlučujući, a radi čega je odluka utvrđena nedopuštenom.
9. Drugostupanjski sud prihvaća žalbu tuženika i preinačuje prvostupanjsku presudu zaključujući pritom da sama okolnost da se radničko vijeće protivilo pobijanoj Odluci o otkazu, sama po sebi ne dovodi do nezakonitosti Odluke o otkazu. Nadalje drugostupanjski smatra da tuženik kao poslodavac nije bio dužan uspoređivati radnike na razini cijele Divizije mreže i izvan mjesta rada, već upravo na nivou najniže organizacijske jedinice. Drugostupanjski sud nadalje smatra da je tuženik jasno razradio dodatne kriterije (učinkovitost i stručnost) na način da je radnik koji je izvršavao radne zadatke uz povećan utrošak vremena dobio 1 bod, radnik koji je bio prosječno učinkovit koji je izvršavao radne zadatke uz optimalni utrošak vremena 15 bodova, te radnik koji je imao iznadprosječan učinak i koji je iste izvršavao uz minimalni utrošak vremena dobio je 33 boda.
10. Drugostupanjski sud ističe da je autonomno pravo poslodavca na uvođenje novih tehnologija i ekonomiziranje poslovnih procesa, a s tim u vezi i provoditi reorganizaciju poslovanja i smanjenje broja radnih mjesta, kao i da na poslu zadrži radnike koje smatra uspješnijih od drugih i koji mu najviše odgovaraju. Pri tome prihvaća iskaz svjedokinje V. Ž. koja je dala prednost drugim radnicima. Posebno drugostupanjski sud navodi da je tužitelj taj koji treba dokazati u odnosu na kojeg usporednog radnika ima bolje uvjete i zbog čega, odnosno u kojem dijelu nije pravilno bodovan.
11. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može prihvatiti pravilnim.
12. Naime, osnovano tužitelj u reviziji ukazuje da tuženik radničkom vijeću nije dostavio obrazloženje na koji će se način vršiti ocjenjivanje radnika po pitanju stručnosti i učinkovitosti, a isto tako tuženik nije na ispravan način proveo obvezu iz čl. 107. st. 3. ZR. To odredbom je propisano da pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje teret radnika. Ova zakonska odredba nalaže poslodavcu da pri ocjeni kojeg će radnika utvrditi viškom, da uzme u obzir i socijalne elemente važne kako za samog radnika, tako i za osobe koje je on obvezan uzdržavati. Poslodavac je dužan te kriterije uistinu razmotriti i primijeniti, a ne samo formalno se na njih pozvati u odluci o otkazu, a faktično ih zanemariti.
13. Činjenica je da je sudska praksa omogućila poslodavcima da uz zakonske kriterije u obzir uzmu i kriterij uspješnosti na poslu, istovremeno ne znači da poslodavac taj kriterij može koristiti u mjeri kojom isključuje primjenu zakonskih kriterija. Upravo je u predmetnom slučaju vidljivo to zanemarivanje zakonskih kriterija i njihovo marginaliziranje, budući da zakonski kriteriji nose maksimalno 30 bodova, a kriterij uspješnosti na radu 70 bodova. Takvo je postupanje protivno odredbi čl. 107. st. 3. ZR, to tim više što je prvostupanjski sud pravilno zaključio da poslodavac radničkom vijeću nije dao pojašnjenje, odnosno nije se očitovao na koji način je bodovao uspješnost i učinkovitost na radu. Identično shvaćanje revizijski sud je zauzeo u odluci Revr-426/18-2 od 17. prosinca 2019.
14. Slijedom navedenog pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da je savjetovanje s radničkim vijećem provedeno sukladno odredbi čl. 149. ZR, već je naprotiv pravilno prvostupanjski sud zaključio da savjetovanje nije provedeno u skladu s odredbom čl. 149. ZR.
15. Jednako tako nije pravilno niti shvaćanje drugostupanjskog suda da je tuženik komparaciju s drugim radnicima trebao vršiti na nivou najniže organizacijske jedinice kod tuženika. Suprotno tome pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je komparacija trebala biti provedena na nivou Divizije mreže, jer je tužitelj imao i sklopljeni ugovor o radu za Diviziju mreže. Takvo pravno shvaćanje je revizijski sud zauzeo u odluci Revr-1449/16.
16. Nadalje, činjenica da je tuženik iz Programa izdvojio neke radnike (ukupno 5 radnica), te ih ostavio na poslu, također ukazuje da tuženik prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju nije vodio računa o zakonskim i dodatnim kriterijima, pa je tužitelja time stavio u neravnopravan položaj.
17. Slijedom navedenog osnovano tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda, dok je prvostupanjska presuda utemeljena na pravilnoj primjeni materijalnog prava, radi čega je valjalo primjenom odredbe čl. 395. st .1. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se odbija žalba tuženika protiv prvostupanjske presude i potvrdi prvostupanjska presuda u cijelosti.
18. Obzirom da je preinačena odluka o meritumu spora, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, te odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
Zagreb, 19. listopada 2023.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.