REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj: Pn-24/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužiteljice RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marijo Vrnoga, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, kojeg zastupa odvjetnik Dinko Simoneli iz OD Grgić i partneri, Pisarnica Split I, radi naknade štete, dana 12. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje sa sjedištem u [adresa] OIB: 38922958547, da tužitelju LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati novčani iznos od 3.085,00 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana 12. studenoga 2020. godine do 31. prosinca 2022. god. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. god. do 29. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. god. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21., 114/22, 156/22 i 155/23.), sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se tužbeni zahtjev poviše iznosa iz toč. I. izreke ove presude, pa do 6.550,53 EUR kojim se traži da tuženik Hrvatski ured za osiguranje sa sjedištem u [adresa] OIB: 38922958547, tužitelju LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati novčani iznos od 3.465,53 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana 12. studenoga 2020. godine do 31. prosinca 2022. god. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. god. do 29. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. god. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21., 114/22, 156/22 i 155/23.), sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.464,22 EUR, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Riješio je
Utvrđuje da je tužba povučena za iznos od 4.332,74 EUR na ime naknade neimovinske štete uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana 12. studenoga 2020.pa do isplate
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 25. kolovoza 2020. god., kao vozačica bicikla, sudjelovala u prometnoj nesreći koju je skrivio ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] upravljajući osobnim automobilom marke „Volkswagen 3B“, registarskih oznaka [registarska oznaka], u osobnom vlasništvu i to sve na način kako je to opisano u dostavljenoj dokumentaciji. Iz Potvrde PU Dubrovačko- neretvanske, PP Metković, klasa: 211-04/20-P/20528 Urbroj: 511-03-12/06-P-90- 1/2020 od 09. rujna 2020. god. nedvojbeno proizlazi da je za naprijed navedeni osobni automobil kojim je upravljao štetnik, polica osiguranja zaključena kod EUROHERC OSIGURANJA d.d. (BiH) broj police [broj police] te je stoga tuženik pasivno legitimiran za naknaditi štetu. U predmetnoj nesreći tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede, i to primarno prijelom podlaktice zbog koje je, nakon pružene primarne liječničke skrbi u Domu zdravlja Metković, upućena u OB Dubrovnik gdje je primljena i obrađena na hitnom kirurškom prijemu. Tužiteljica je prije operirala karcinom dojke i ima metastaze na kostima čime ju je ovaj štetni događaj više pogodio nego zdravu osobu. Na hitnom prijemu tužiteljica je primila infuziju kao i jake analgetike kako bi se smanjila bol te je potom prebačena u Klinički bolnički centar Split na hitni kirurški prijem gdje joj je potvrđena fraktura podlaktice, te stavljena podlaktična sadrena longeta te propisano mirovanje kao i analgetici po potrebi. Ističe da je tužiteljica posljedice nastalih ozljeda trpi i u trenutku podnošenja tužbe a što je razvidno iz nalaza posljednjeg pregleda u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Polikliničkom odjelu kirurgije, Specijalistička ambulanta za traumatologiju i koštano- zglobnu kirurgiju, gdje joj je propisano mirovanje i elevacija ozlijeđene ruke, hladni oblozi te analgetici. Posebno naglašava da je tužiteljica zbog pretrpljenih ozljeda pretrpjela veliki strah za svoj život i zdravlje. Tužiteljica se dana 12. studenoga 2020. godine obratila tuženiku sa Odštetnim zahtjevom kojim je obrazložila svoja potraživanja i dostavila medicinsku dokumentaciju no do sada tužiteljica nije dobila konkretan prijedlog nagodbe te ista nije imala drugog izbora nego prava potraživati pred sudom. Zbog pretrpljenih ozljeda, odnosno povrede prava osobnosti, tužiteljica potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 82.000,00 kuna ( 10883.27,00 EUR) i to za: za jake i dugotrajne fizičke bolove u iznosu 28.000,00 kuna (3716.24,00 EUR), za pretrpljeni jak i dugotrajan strah iznosu od 23.000,00 kuna (3052.62,00 EUR) , za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu 21.000,00 kuna (2787.18,00 EUR) te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 10.000,00 kuna (1327.23,00 EUR).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se ne spori činjenica o predmetnoj prometnoj nezgodi od 25.08.2020. godine u kojoj sudjelovalo vozilo inozemnih registarskih oznaka (BiH, 182-J-787), pa se u tom smislu, samo zbog činjenice sudjelovanja vozila inozemnih registarskih oznaka u štetnom događaju, ne ulazeći u pitanje odgovornosti, priznaje pasivna legitimacija tuženika. Tuženik osporava osnovu odgovornosti jer vozač vozila inozemnih registarskih oznaka nije odgovoran za nastanak predmetne nezgode, već je isključiva odgovornost za njezin nastanak upravo na strani tužiteljice. To stoga što je tužiteljica, upravljajući biciklom, kritične prigode iznenada i neoprezno skrenula ulijevo, zašavši u putanju vozila inozemnih registarskih oznaka koje ju je već bilo pretjecalo, te time neposredno uzrokujući sraz među vozilima. Ne ulazeći u pitanje osnove odgovornosti, tuženik svakako osporava visinu tužbenog zahtjeva, kako po osnovi utužene naknade neimovinske štete, tako i po osnovi utužene naknade imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći. Tuženik u prvom redu predlaže da se tužiteljica jasno izjasni je li njezino liječenje okončano i stanje stabilizirano, kako bi se uopće (za slučaj da sud i bude smatrao zahtjev osnovanim) moglo pristupiti ocjeni posljedica ozljeđivanja, ili će pak biti dostavljanja i daljnje dokumentacije. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a, koja nedvojbeno predstavlja svojevrsno načelo naknade neimovinske štete, „U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to (1) težina povrede i (2) okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“ Ovim upućuje na zaključak da svaka povreda prava osobnosti ne znači isto-vremeno i pravo oštećenika na novčanu naknadu štete, već sama dosuda, a potom i visina naknade, primarno ovise o težini povrede prava osobnosti i okolnostima slučaja. Dosljedno Stranica 3 od 4 tome, u postupku je putem vještačenja prije svega potrebno utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja, te shodno tom postotku utvrditi stupanj težine povrede prema razredima težine od I. do V. po „Medicinskoj skali“ koja se općeprihvaćeno koristi pri vještačenjima. Iz liječničke dokumentacije u spisu je razvidno da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila lakšu tjelesnu ozljedu, čije je posljedice po provedenom liječenju neće praktički ni u čemu značajnije ograničavati. Tuženik stoga smatra kako se ovdje radi o posve lakoj ili lakoj povredi za koju tužiteljici ne može pripadati naknada ni približno utuženom iznosu. Pritom je svakako uzeti u obzir i „razgraničiti“ posljedice ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi od otprije postojećeg oštećenja zdravlja nevezanog za nezgodu, što dakako ne može spadati u odgovornost tuženika. Ako je tužiteljici uopće i trebala tuđa pomoć i njega za obaviti radnje osnovnog samo-zbrinjavanja, sasvim sigurno joj nije trebala u trajanju koje bi opravdalo dosudu utuženog iznosa. Pritom je za uzeti u obzir kako su možebitnu pomoć i njegu, prema stanju spisa, tužiteljici pružali njezini ukućani, a kako se radi o radnjama koje je sposobna pružiti svaka NKV osoba, općeprihvaćeno je stajalište sudske prakse da se visina štete određuje slobodnom ocjenom, imajući pritom u vidu prosječnu mjesečnu plaću NKV radnika u RH. Tuženik osporava zatraženi početak tijeka zateznih kamata jer iz liječničke dokumentacije proizlazi da je tužiteljičino liječenje u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva, a moguće i u vrijeme podnošenja tužbe, još trajalo. Primjerice, nalazom fizijatra od 04.12.2020. godine tužiteljici se propisuje daljnja fizikalna terapija, pa ukoliko je takva terapija povezana za predmetnom ozljedom, potpuno je jasno da cjelokupno liječenje nije tada bilo okončano i nisu mogli biti poznati elementi visine i opsega štete.
3. Među strankama nije sporno da je RO pretrpjela ozljede nastale u prometnoj nezgodi kada je tuženikov osiguranik imao sraz s RO koja je upravljala biciklom u vrijeme nezgode.
4. Među strankama je sporno da li postoji odgovornost na strani tuženika za nastalu štetu RO iz prometne nezgode od 25.08.2020.g.
5. Radi utvrđenja svih spornih činjenica, sud je odlučio izvesti dokaze pribavom spisa K-114/2021, pregledom svih priloženih isprava, saslušanjem svjedoka i stranaka (sada umrle) tužiteljice i predloženim prometnim i medicinskim vještačenjem.
6. Ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je i tužbeni zahtjev djelomično osnovan kao u izreci, a takav svoj zaključak sud temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima i primijenjenom pravu.
7. Iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je prethodna tužiteljica pretrpjela ozljede, odnosno bolove i strahove u prometnoj nezgodi iz koje se crpi odgovornost tuženikova osiguranika.
8. Iz spisa K-114/2021 vidljivo je da je tuženikov osiguranik pravomoćno osuđen za izazivanje prometne nezgode u kojem je nastala tjelesna ozljeda tužiteljice. I iz iskaza svjedoka ĐO proizlazi da je isti udario vozilom u zadnji točak otraga bicikla koji je bio postavljen pravocrtnom smjeru ceste, da je mislio da će moći obići biciklo bez potpunog prelaska u drugu traku ali da nije dobro procijenio te da je udario u blizini bijele trake na takav način biciklo koje je bilo u skretanju prema lijevo. Kada se uzmu u obzir i vještva pok. vještaka CO te konačno vještvo EO, jasno je da je do udara u bicikl došlo na način da je automobil udario biciklo koje se kretalo ispred vozila u istom smjeru i to središnjim dijelom vozila, a što je vidljivo i iz spisa K-114/2021 u kojem se nalaze fotografije i pripadajuće isprave.
9. Naime sud je po prijedlogu tužitelja proveo prometno vještačenje, a radi utvrđenja dinamike nastanka prometne nezgode, te je vještak za cestovni promet i procjenu motornih vozila CO izradio svoj nalaz i mišljenje navodeći da dinamika naleta osobnog vozila na biciklistu je čeoni nalet u pravcu istosmjerni, jer se osobno vozilo i biciklista kreću u istom smjeru. Udar nastaje prednjim branikom osobnog vozila u zadnji kotač bicikla, koji je u sudaru utisnut radialno u smjeru u smjeru uzdužne osi bicikla. U sudaru osobno vozilo nije došlo u kontakt sa tijelom biciklistice. Nastale ozljede biciklistice su tercijalne i zadobivene padom na kolnik.
9.1. Na pisano prometno vještvo sudskog vještaka dipl. ing. CO tuženik je prigovorio da je vještak trebao sačiniti skicu lica mjesta kojom bi prikazao tijek nastanka nezgode, međusobne pozicije sudionika u različitim vremenskim periodima zbivanja nezgode, te u konačnici sudarni položaj, kako je to uobičajeno kod svakog prometnog vještačenja, da nije sasvim točan zaključak vještaka da se ovdje radilo o tipičnom „stražnjem“ udaru, odnosno udaru vozila prednjim dijelom u stražnji dio bicikla, već se moglo eventualno raditi o stražnjem udaru ali pod nekakvim kutom od cca 45 stupnjeva. Traži i da se vještak dodatno izjasni i o brzinama kretanja sudionika nezgode, te mogućnostima izbjegavanja sraza. Međutim vještak CO je tijekom ovog parničnog postupka preminuo te je zbog toga trebalo napraviti novo vještačenje a radi utvrđenja dinamike nastanka prometne nezgode.
10. Stoga je za provedbu novog vještačenja određen vještak za strojarstvo i cestovni promet EO koji je izradio svoj nalaz i mišljenje navodeći da su se neposredno prije nastanka ove prometne nesreće i osobno vozilo i bicikl kretali u istom smjeru na način da se bicikl kretao ispred osobnog vozila. Prometna nesreća se dogodila u trenutku kad je osobno vozilo VW Passat udarilo bicikl ispred sebe. Do kontakta je došlo između prednjeg branika osobnog vozila i stražnjeg kotača i blatobrana bicikla. Mjesto kontakta na braniku osobnog vozila nalazi se vrlo blizu sredine branika na udaljenosti oko 174 mm od uzdužne osi vozila. Na prednjem braniku osobnog vozila došlo je do manjeg oštećenja dok su stražnji kotač i stražnji blatobran bicikla značajno deformirani. Netočna je tvrdnja tuženika da je blatobran bicikla „ostao neoštećen i nedeformiran“ što se može vidjeti na fotografijama oznaka Foto-1 i Foto-2 pa je i tuženikov zaključak, da se ne radi o „stražnjem“ udaru, netočan.
10.1. Na pisano vještvo novog vještaka EO dipl. ing. tuženik je prigovorio da je isto nepotpuno jer ne navodi pod kojim kutom je moglo doći do kontakta, uvažavajući pritom nastala oštećenja na vozilima i iskaze sudionika. Uobičajeno je uz prometno vještačenje dinamike nastanka nezgode sačiniti i odgovarajuću skicu lica mjesta ili situacijski plan (ovisno kako koji vještak taj prilog naziva), kojim se u mjerilu prikaže izgled prometnice, međusobni položaji vozila u relevantnim vremenskim intervalima zbivanja nezgode, te sam sudarni položaj na prometnici. Ističe da vještačenje ne sadrži ni utvrđenja o brzinama i smjeru kretanja vozila, kao ni o mogućnostima međusobnog uočavanja i izbjegavanja sraza, što se sve nužna utvrđenja radi ocjene uzroka nastanka nezgode. Smatrao je i da je izostala i ocjena tehničke (ne)održivosti iskaza sudionika nezgode, posebno iskaza prednice tužitelja pred kaznenim tijelima. Tuženik stoga predlaže prometno vještačenje dopuniti na način da vještak: iskaže mišljenje o brzinama i smjeru kretanja vozila u tijeku nastanka nezgode, te mogućnostima međusobnog uočavanja i izbjegavanja sraza, iskaže mišljenje o tehničkim (ne)održivosti iskaza sudionika nezgode, posebno iskaza prednice tužitelja pred kaznenim tijelima i sačini skicu lica mjesta, odnosno situacijski plan prometne nezgode kojim će, sukladno svojem mišljenju o načinu nastanka nezgode, prikazati prostorno vremenske pozicije vozila tijekom zbivanja prometne nezgode.
10.2. Vještak EO je u kasnijoj dopuni otklonio sve prigovore tuženika koji su bili usmjereni u bitnom na dinamiku nastanka prometne nezgode te je svojim usmenim očitovanjem (list 200-201 spisa) dao jasne i logične odgovore i pojašnjenja pa sud prihvaća njegov nalaz i mišljenje kao stručan i potpun za potrebe ovog postupka, a suglasan je i s pravomoćnom presudom K-114/2021 te nalazom pok. vještaka CO. Posebno je u bitnom pojašnjeno da bicikl nije bilo u bočnom položaju, odnosno u skretanju u lijevo, što ukazuje da nije bilo dinamike kretanja bicikla – prelaska iz desne u lijevu traku, već je dinamika bila kretanje u pravcu unutar desne trake. Vozač je stoga morao uočivši bicikl ispred sebe zauzeti veći luk zaobilaženja i to u očito isključivo lijevoj traci da bi sigurno izveo radnju zaobilaženja biciklistice ispred sebe.
10.3. Vještak je pojašnjavajući istakao da je iz fotografija foto elaborata Policije iz spisa K-114/2021 i to fotografija F2 i F3 vidljivo točkasto oštećenje na vozilu Passat i to na prednjem braniku na fotografiji označenom strelicom, što ukazuje da nije došlo do udarca bočno u biciklo. Također iz oštećenja bicikla vidljivog u vidu iz vitoperenosti stražnjeg kotača i blatobrana jasno se vidi da je udarac bio od odostraga bicikla a da je došlo do bočnog udarca oštećenja na braniku Passata bi bila šita a ne točkasta. Također bi i vozačica bicikla u slučaju bočnog udarca pala na auto Passat te bi imala ozljede na lijevoj nozi odnosno u visini branika. Da je biciklo udareno bočno imalo bi bočna oštećenja, a na braniku Passata bi se pojavila i druga dodatna oštećenja a ne točkasto na jedinom mjestu, odnosno bilo bi više oštećenja raspoređenih po širini branika Passata. U odnosu na primjedbu i upit vezan za skicu i materijalne tragove, vještak u ovom predmetu radi temeljem onog što mu je osigurano putem situacijskog plana Policije te fotografija iz elaborata. Iz njih je sačinio svoj nalaz i mišljenje te ne može kreirati nešto mimo toga. Ono što je u podnesku tuženika od 24.10.2025.g. prikazano iz drugih predmeta, temeljena je na puno detaljnijim i opširnijim situacijskim planovima i očevidima te mnogo brojnijim evidentiranim tragovima. U ovom parničnom predmetu nema primjerice položaja sudionika nakon smirivanja vozila. Nema ni tragova kočenja, dijelova na cesti i sl. U odnosu na mogućnost uočavanja vozaču Passata je biciklist ispred njega, u njegovu vidokrugu posve jasno vidljiv jer je prometna nezgoda nastala tijekom dana pri suhom vremenu, dok biciklistica obzirom da vozi ispred Passata nema mogućnost uočiti istog u takvoj pravocrtnoj vožnji. U odnosu na iskaz biciklistice dan u kaznenom postupku u spisu K-114/2021 na listu 54 spisa on je neodrživ i nije realno da je vozač izgubio nadzor nad vozilom, odnosno da je vozač prešao na suprotnu stranu jer se on kretao točno iza nje te udario u stražnji dio njenog bicikla. Dakle oboje su se kretali pravocrtno u istom smjeru, a da je vozač Passata prešao u suprotnu stranu, odnosno suprotnu kolničku traku, ne bi došlo do kontakta te bi se izbjegao sudar. Nije neuobičajeno da sudionici imaju krivu percepciju događaja. U odnosu na upit o tehničkoj mogućnosti da biciklistica u sudarni položaj dolazi prethodnim skretanjem od desnog ruba kolnika u lijevo prema njegovoj sredini, da je takva situacija bila oštećenja bicikla bi bila drugačije naravi s većim brojem oštećenja i na drugim mjestima.
10.4. Vještak EO je dakle dao posve jasna, stručna i održiva objašnjenja svih dilema i upita, te je sud zaključio da se biciklistica kretala u svojoj traci, ispred vozila Passat, držeći ispred vozila isti pravac kao Passat, do trenutka udarca Passata u stražnji dio bicikla biciklistice, uslijed čega ista pada i zadobiva ozljede, te nastupa povreda prava osobnosti za koju odgovara tuženik kao osiguravatelj vozača Passata.
11. Sud je po prijedlogu tužitelja proveo medicinsko vještačenje, a radi utvrđenja pretrpljene ozljede, odnosno povreda prava osobnosti i gleda bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti, kao i eventualno potrebite tuđe njega i pomoći, te je vještak sudske medicine KO izradio svoj nalaz i mišljenje navodeći da iz navedene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica RO zadobila prijelom distalnog dijela lijeve palčane kosti, prijelom stiloidnog nastavka lijeve lakatne kosti, prijelom V. kosti zapešća lijeve ruke, oguljotine kože oba koljena i obje potkoljenice, oguljotine kože na ručnim prstima te natučenje desnog palca. Prijelom distalnog dijela lijeve palčane i laktne kosti te V. kosti zapešća lijeve ruke čine cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu nastalu padom na dlan ispružene ruke dok oguljotine kože (excoriatio cutis) nastaje kosim povlačenjem tupo-tvrdog sredstva, najčešće hrapave površine, po koži, zbog čega dolazi do struganja i traumatskog defekta površinskog sloja kože epidermisa. Sve navedene ozljede mogle su nastati u predmetnoj prometnoj nezgodi. Svi medicinski postupci i tijek dijagnostike i liječenje protekli su na uobičajeni način, konzervativnim putem. Liječenje je dovršeno u travnju 2021. godine.
11.1. Uzimajući u obzir bolove koje je tužiteljica trpila prilikom ozljeđivanja i liječenja proizlazi da je ukupno osjećala bolove:
- jakog intenziteta koji su trajali oko jednog dana
- srednjeg intenziteta oko 3-5 dana
- slabog intenziteta i trajnog karaktera 2-3 tjedna
- bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati su u smanjenje životne aktivnosti.
11.2 Strah jakog intenziteta, primarnog karaktera trajno je koliko i događaj ozljeđivanja. Zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji je bio:
- jakog intenziteta oko jednog dana
- srednjeg intenziteta oko 2-3 dana
- slabog intenziteta oko 2-3 tjedna.
11.3 Nakon dovršetka liječenja zaostale su trajne posljedice vezane uz umanjenu pokretljivost ručnog zgloba u lakom stupnju i povremenih bolova, te kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti za 10% (deset) zbog čega trpi duševnu bol.
11.4 Kod tužiteljice nema naruženosti vezane uz predmetni događaj.
11.5 Nakon ozljeđivanja tužiteljici je bila potrebna tuda njega i pomoć dva do tri dana po četiri sata dnevno, potom dva do tri sata dnevno kroz desetak dana i na kraju jedan sat dnevno oko dva tjedna zbog privikavanja na novonastalu situaciju i umanjenu pokretljivost lijeve ruke. No tužitelj nije tražio svojim tužbenim zahtjevom ovaj vid štete (već samo neimovinsku), pa mu navedeni vid štete sud i nije dosudio.
12. U pisanom medicinskom vještvu koje je izradio vještak sudske medicine KO tuženik smatra pravilnim po pitanju procjene trajanja fizičkih bolova i straha tužiteljice, kao i mišljenje o nepostojanju naruženosti. Ali po pitanju postotka smanjenja životnih aktivnosti tuženik smatra kako je vještak dr. KO iskazao nerealno visok postotak oštećenja zdravlja (smanjenja životnih aktivnosti) od čak 10%, te je predložio dopunski saslušati vještaka dr. KO u smislu istaknutih primjedbi.
12.1. Na saslušanju od 28. veljače 2024. godine (list 85 spisa) vještak sudske medicine KO glede primjedbi na vještvo istaknuo je da se za utvrđivanje povrede osobnosti u odnosu na oštećenje zdravlja koriste literature-sudska medicina i deontologija, osnove sudske medicine za pravnike i hrvatske orijentacijske tablice hrvatskog liječničkog zbora. Navedena literatura predviđa 5-10 % za smanjenju pokretljivost ručnog zgloba lakog stupnja, a vještak se odlučio da je 10% smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice jer se radi ipak o prijelomu 3 kosti te je za očekivati da će oticanja i bolnost ruke biti nešto češća i izraženija. Liječenje dovršeno u travnju 2021. godine, a pri donošenju mišljenja u svom nalazu vodio se posljedicama koje su nastale i orijentacijskim tablicama koje su samo orijentacijske i po njegovom mišljenju nastupilo je oštećenje zdravlja i smanjenje životne aktivnosti od 10%. Vještak je dakle stručno obrazložio svoj stav o spornom dijelu (smanjenje životnih aktivnosti 10%) i sud je prihvatio njegovo obrazloženje kao racionalno, utemeljeno na struci, a tuženik nije dokazao suprotno neovisno o tome što je to pokušao dostavom sudske prakse (za koje nije dostavljen ni predložena dostava tih spisa za eventualnu vještačku analizu i usporedbu), ali izostavljanjem prijedloga za drugim - novim vještačenjem. Stoga sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka KO i cijelosti pravilnim.
13. U odnosu na neimovinsku štetu, prema odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: „ZOO“) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koji nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
14. Sud se vodio i prilikom utvrđivanja vrijednosti, odnosno visine neimovinske štete glede povrede prava osobnosti i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, te izmjene istih od strane Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: „Orijentacijski kriteriji“), međutim, to su samo Orijentacijski kriteriji, pa je sud cijenio konkretne posebnosti kod ranije tužiteljice - njenu stariju dob, ali i postojeće (teže) zdravstveno stanje koje nimalo ne olakšava nastanak povreda iz nezgode i uzrokuje posebnu neizvjesnost kod njenog tadašnjeg narušenog zdravstvenog stanja (metastaze na kostima, dijabetes…), izostanak trajnih posljedica, završetak liječenja bez zaostalih težih posljedica, te trajanje bolova (nešto manje od 1 mjeseca) i strahova (3-4 tjedana), pa je dosudio u toč. 1. izreke ove presude 3.085,00 EUR naknade na ime neimovinske štete tužitelja, Naime ukupno 1.000,00 EUR jest opravdan iznos naknade za strahove (ukupno 3-4 tjedna), pa 1.500 EUR za smanjenje životne aktivnosti 10% u vrijeme njene teške bolesti, pa 585 EUR za bolove.
15. Tuženiku je naloženo i plaćanje kamata na presudom dosuđene iznose iz izreke ove presude koje teku od 12. studenoga 2020. godine jer je tog datuma tužiteljeva prednica zatražila od tuženika (list 14 spisa) plaćanje štete, a koju tuženik nije platio pa duguje kamatu za to razdoblje sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
16. Nije bilo potrebe za pribavom druge dokumentacije (Policijske) obzirom da ista u svemu bitnom prileži spisu K-114/2021 (kaznena prijava sa svim prilozima, posebno izviješće s priloženom službenom bilješkom i posebno izviješće s foto dokumentacijom, te službene bilješke s ostalim prilozima).
17. Stoga je sud, nakon povlačenja (smanjenja) tužbenog zahtjeva presudio i riješio kao u izreci (tuženik se složio s povlačenjem, ali je tražio trošak).
18. Tuženik je smanjio visinu tužbenog zahtjeva nakon pristiglog vještva, a tuženik je pristao na povlačenje tražeći trošak. Obzirom je da je tužitelj uspio u cijelosti u pravnoj osnovi (100%), dokazujući u cijelosti odgovornost tuženikova osiguranika, a djelomično u visini zahtjeva (47,09%), to je tužitelj uspio u sporu 73,54% do 13.9.2025.
19. Tuženik je popisao trošak prometnih vještačenja (933,33 EUR), međutim ne pripadaju mu isti jer je taj dokazni prijedlog bio usmjeren na otklanjanje odgovornosti tuženika, u čemu nije uspio, pa je stoga sam skrivio taj trošak, te mu ga sud ne priznaje kao osnovan, odnosno ne dosuđuje.
19.1. S druge strane tužitelju je valjalo priznati u cijelosti visinu štete, pa je ista dokazivana medicinskim vještačenjem, pa je trošak medicinskog vještačenja 331,81 EUR priznat tužitelju u cijelosti jer je bilo nužno provesti to vještačenje.
20. Tužitelj je dakle pretežito uspio u sporu, a imao je sukladno Tbr. 7., Tbr.,8 i Tbr.9. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika po 250,00 EUR za odštetni zahtjev, tužbu, 6 ročišta i 1 obrazloženi podnesak (konačno postavljeni zahtjev) 2.250,00 EUR (PDV uključen) + 155,29 EUR za pristojbu, ali je uspio sa 73,54% pa valja od toga (2.405,29 EUR) oduzeti uspjeh tuženika 26,46%, te stoga pripada tužitelja 47,08% troškova zastupanja i pristojbe, odnosno 1.132,41 EUR + trošak neophodnog medicinskog vještačenja 331,81 EUR, odnosno ukupno 1.464,22 EUR.
Metković,12. prosinca 2025.godine
S u d a c :
Ante Šprlje
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana, od dana primitka iste, a putem ovog suda. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje uručuju, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje uručuju.
DNA:
1. Odvjetnik Mario Vrnoga, Metković
2. Odvjetnik Dinko Simoneli iz OD Grgić i partneri, Pisarnica Split I